Pičvajz
U Osijeku je nakon Domovinskog rata u samo par godina četvrtina građana ostala bez posla
Današnjim generacijama nemoguće je objasniti kako su se osjećali radnici u tvornicama koje su se počele gasiti
Šibicara, Kožara, Tekos, Mara, Olt, Slavonija IMK, Svilana, Mobilija, Mio Standard, Šećerana, Mljekara, Lio, Frigis, Litokarton, Štampa, Kovinar, Obuća, Oranica…
Ovo su samo neke od tvornica koje su postojale i proizvodile u Osijeku do Domovinskog rata. Osijek je tada bio jedno od najvećih industrijskih središta bivše države.
U poduzećima na području grada radilo je približno 30.000 ljudi. Dakle, 30.000 Osječana budilo se svako jutro i odlazilo u proizvodne pogone. Da, proizvodne. Sve su te firme nešto proizvodile. Motokultivatore, šećer, šibice, jogurte (da, bilo je više vrsta jogurta)…
Današnjim generacijama vjerojatno je nezamisliv trenutak, odnosno cijeli period kad su se sve te tvornice počele gasiti. Četvrtina gradskog stanovništva je u samo par godina ostala bez posla! Mnogi i praktički na ulici. Cijela jedna srednja generacija građana našla se u potpunom egzistencijalnom ambisu. Gotovo nitko te pekare, zavarivače, šnajdere sa svojih 50-tak godina života i tridesetak godina radnog staža više nije trebao.
Nešto muškaraca se potucalo po raznim vojnim postrojbama, ali ni tamo nakon rata više nisu bili potrebni. Nisu bili perspektivni. Ulaganje u njih je bilo potpuno neisplativo. Žene? Žene uvijek najviše stradaju. Osuđene na razne socijalne pomoći. Sjedenje kod kuće. Hodočašćenje različitih fiškala koji su obećavali isplatu svih zaostalih plaća od poduzeća koja su u različitim privatizacijskim krađama rasparčavana i raskomadana kao što strvinari raskomadaju lešine. Jer što su o biznisu znali svi ti novopečeni biznismeni koji su vlasnici tvornica postajali preko noći?! Znali su jedino ono što su već jednom vidjeli. Otimačinu i grabež. Puna usta su im bila komunista i čobana koji su sišli s brda i upadali u kuće i firme folks dojčera. Taj smo, dakle, obrazac već vidjeli 1945. Proglasi državnog neprijatelja i udri.
Samo, u godinama poslije Domovinskog rata smo po tom pitanju imali problem. Tko je bio državni neprijatelj od kojega je trebalo preuzeti tvornice? JNA? Srbi? Komunjare? Pa poduzeća su u tom bivšem sistemu bila državna. Društvena. Narodna. Naša. Pa mi smo neprijateljima proglasili sami sebe. Samo su se sad neki novi čobani iz istih takvih zabiti spuštali u gradove i pustošili. Sve te radnike koji su se za tu istu državu borili u blatnim rovovima Nemetina i Antunovca. Tko su onda ovi što su nas proglasili neprijateljima i oduzeli nam radna mjesta ili radna mjesta naših majki i očeva, naših baka i djedova?! Onih 200? Znate dobro kojih 200. Odabranih 200.
Dva puta smo, dakle, nasjeli na istu spiku. Dva puta ista matrica. Lopovi nisu baš maštoviti. A zašto bi i bili kad prolazi.
Ovih dana traje sličan scenarij. Ulozi su opet poprilični. Državna poljoprivredna zemlja, struja, plin i voda. Možda šume. Kad misliš da je država već poprilično opustošena i da im je mašta za grabežom presušila, uvijek iznenade. Opet je sličan scenarij. Neprijatelji unutrašnji i vanjski. Mi ugroženi. Žele nam (ovaj puta Europa valjda) oduzeti naše. Nedamo naše. Može prosvjedi. Može hod. Može traktorska revolucija. Sve može. Narod sve guta.
A oni? Oni nas trebaju da dobiju priliku sjediti za velikim stolom i grabiti. Ono što im nisu ni mater ni ćaća stekli. Nego smo im prepustili.
Foto: Komarilos
Mobilia
NIKOM NIŠTA Parkiranje na zelenoj površini uz OLT postalo je sasvim uobičajena pojava
Tijekom jutra i prijepodneva Kniferova ulica vrvi automobilima
Nekadašnja Svačićeva, danas Ulica Julija Knifera, na svom najjužnijem dijelu uz OLT, te dijelu uz Campus na istočnoj strani ima označena parkirališna mjesta. Sve ostalo je zelena površina koja je s godinama postala parkiralište.
Dijelovi ulice na sjevernoj su strani već raskopani i puni blata i vode nakon kiše, no središnji je dio zapadne strane ulice prostrana zelena površina. Još uvijek s travom, no ako se praksa parkiranja nastavi, vrlo će brzo izgledati kao i ostali razrovani dijelovi.



Tijekom prijepodneva i ranog popodneva ovdje je automobil do automobila, mahom je riječ o vozilima registarskih oznaka drugih gradova, pa je za pretpostaviti da je riječ o ljudima koji idu u bolnicu na pregled ili pak studentima koji ne žive u gradu. Kako god bilo, ova bi se praksa trebala prekinuti – bilo kažnjavanjem, pa da zeleni otoci ostanu zelenima ili pretvaranjem ove površine u obilježena parkirna mjesta. Ovakvo uništavanje površine zapravo nema smisla, a ako se ne sankcionira na vrijeme, ovdje bi ubrzo mogao nastati blatnjavi kaos.



Foto: Komarilos
Mobilia
TVRĐA Zanimljiv fenomen, ljudi sve češće vežu bicikle za stabla i klupe, izgleda nadrealno
Najveća je gužva u parku kod južnog ulaza u stari grad, kod rondela, tu očito nedostaje stalaka za bicikle
Na klupama i stablima u zadnje je vrijeme postalo sasvim uobičajeno vidjeti zavezane bicikle. To je postala i sve češća slika u staroj gradskoj jezgri, posebno na južnom ulazu u Tvrđu kod rondela velikana.
Iako je ispred II. i III. gimnazije nekoliko stalaka za bicikle, oni su uglavnom puni, pa se biciklisti snalaze kako stignu. Bicikle vežu za klupe, stabla, drvene kolce oko mladica ili ih zavezane samo ostave naslonjene uz stablo ili na zelenoj površini.



U svakom slučaju pohvalno je što se sve više ljudi dolaskom proljeća i lijepo vremena odlučuje na bicikliranje, umjesto vožnju automobilom, no nekako se čini da kronični problem postaje i nedostatak stalaka na kojima bi ostavili svoje bicikle.
Vezanje za klupe, stabla, ostavljanje na zelenoj površini ili naslanjanje na fasade kuća i zgrada nije rješenje, jer osim automobila, u zadnje su vrijeme i bicikli počeli zauzimati površine i urbanu opremu koja za njih nije namijenjena.



Foto: Komarilos
Kovinar
GROBNA NAKNADA Stižu uplatnice po novom Cjeniku, građani prijavljuju znatna poskupljenja
Za grobnicu od 5,5 kvadrata ranije se plaćalo oko 40 eura, a sad 90 eura godišnje, i tu počinje priča
Kako je Ukop započeo distribuciju uplatnica za godišnju grobnu naknadu na osječkim grobljima tako su značajan dio tih uplatnica šokirani građani krenuli objavljivati na društvenim mrežama ili ih proslijeđivati u medije jer se u pojedinačnim situacijama radi o poskupljenjima od 150 i 200 posto, a kako stvari stoje neki će proći još gore.
Na internetskoj stranici Ukopa od 13. travnja 2026. dostupan je novi Cjenik godišnje grobne naknade kojega je član Uprave tog društva, Vedran Novokmet, kako stoji, donio 7. travnja 2026. temeljem Odluke Nadzornog odbora od 3. travnja 2026. i prethodne suglasnosti gradonačelnika Ivana Radića.
NOVE KATEGORIJE Prema novom Cjeniku sve su grobnice na osječkim grobljima prema veličini razvrstane u četiri kategorije te je za svaku od tih kategorija određena jedinstvena cijena. Ukratko, u IV. su kategoriji tzv. dječje grobnice i kazete za urne (veličine do 2 kvadrata) čija je cijena sada 50 eura, u III. kategoriji su jednostruka grobna mjesta (od 2 do 4 kvadrata) s cijenom od 70 eura, u II. kategoriji su dvostruka grobna mjesta (od 4 do 6 kvadrata) s cijenom od 90 eura i u I. kategoriji su višestruka grobna mjesta (više od 6 kvadrata) s cijenom od 120 eura godišnje.

NEKADA Stari Cjenik, koji više nije dostupan na Ukopovoj internetskoj stanici, bio je temeljen na cijeni po kvadratnom metru svakog pojedinog grobnog mjesta koja je iznosila 53,9 kn, odnosno kasnije 7,16 eura po kvadratu. Kako tvrtka raspolaže preciznim izmjerama za svako grobno mjesto, na računima su građani mogli vidjeti cijenu po kvadratu i precizan broj kvadrata svoje grobnice čiji je umnožak davao konačnu cijenu.
Osim toga, stari Cjenik nije kategorizirao grobnice na ovaj način nego je podrazumijevao postojanje različitih vrsta grobnih mjesta – grobnica, okvir s pločom i humak. Uz to, cijene nisu bile iste na gradskim grobljima i na grobljima u prigradskim naseljima koja su također pod upravom tvrtke Ukop.
SADA Konačno, za grobnicu na, primjerice, Novogradskom groblju, veličine 5,5 kvadratnih metara ranije se plaćalo (5,5 x 7,16) točno 39,38 eura u dvije godišnje rate, a danas takva grobnica spada u II. kategoriju i ima jedinstvenu godišnju cijenu od 90 eura, također plativu u dvije rate. Dakle, umjesto 40 eura, sad se plaća 90 eura. I to je cijela mudrost.
Primjeri odnosa starih i novih cijena koje šalju građani su i drastičniji. Gospođa koja ima grob na groblju Donji grad ističe kako je do prošle godine plaćala 22,34 eura u dvije rate, a sad je dobila 70 eura u dvije rate. Ili, drugi primjer, prošle godine je grobna naknada bila 35,8 eura u dvije rate, a sad je 90 eura u dvije rate.
Povećanje cijena je zapravo šokantno i slanje uplatnica s novim iznosima bez da je prethodno provedena neka javna kampanja u kojoj će biti objašnjeno što slijedi, zašto i kako – građani ne mogu protumačiti drukčije nego da je riječ o šok-terapiji. Kad je cijena toliko porasla da naprosto otupite i prihvatite jer se iza tako značajnog povećanja sigurno kriju jaki argumenti.
POVIJEST BOLESTI A jaki argumenti su sljedeći. Plaćanje godišnje grobne naknade određeno je Zakonom o grobljima iz 1998. i u Osijeku je prvi puta grobna naknada na taj način obračunata 1999. Od tada, pa do danas ta je početna cijena uvećana samo jednom, i to 2010. za 20 posto. Nakon toga cijena godišnje grobne naknade nije se više mijenjala ili, što bi rekli stručnjaci, nije usklađivana. Ako je u tom razdoblju postojao eventualni manjak prihoda u poslovanju Ukopa, njega se vjerojatno pokrivalo subvencijama iz gradskog proračuna. A razlog zbog kojeg su sad povećane cijene vjerojatno leži u činjenici da takve subvencije više nema.
Istoga dana, 7. travnja 2026., donešena su još dva nova cjenika – Cjenik naknade za dodjelu grobnog mjesta i Cjenik pogrebnih komunalnih usluga. No, te su cijene barem do sada, zbog šok terapije cijenama grobne naknade, prošle ispod radara. Ako nekoga tješi, novi cjenici su prije objave prošli javno savjetovanje, samo što to nitko nije primijetio.
Foto: Komarilos
Mobilia
GDJE S BICIKLIMA?! Na okretištu u Višnjevcu vežu ih za klupe, znakove i rasvjetne stupove
Nema niti jednog stalka, a mnogi mještani biciklima dolaze do autobusa
Mnogi stanovnici Višnjevca biciklima dolaze do okretišta tramvaja, odnosno autobusa, pa svoj put na posao, do grada ili u školu, nastavljaju javnim gradskim prijevozom. Ništa neuobičajeno, no vrlo nepraktično za bicikliste jer svoje dvokotače nemaju gdje ostaviti.
Na ovom prostoru nema niti jednog stalka, ali su zato klupe i stupovi puni zavezanih bicikala. Osim što biciklu nije mjesto uz rasvjetni stup ili klupu, građani riskiraju da ostanu brz svog prijevoznog sredstva, jer na klupama (koje služe kao stalci) gotovo uvijek je gužva, pa mnogi bicikle ostave na nogostupu uz stanicu s električnim biciklima.
Višnjevčanin koji nam se javio s ovim problemom kaže kako je Mjesnom odboru još u listopadu prošle godine poslao apel za postavljanje stalaka za bicikle. Iako je nakon par dana dobio odgovor kako je dopis proslijeđen Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo i promet, do danas se ništa nije dogodilo. Više od šest mjeseci od apela građani su bez novog odgovora, ali i stalaka koji bi im olakšali parkiranje bicikala i riješili ovaj parkirni kaos na klupama i uz stupove.

Foto: Građani Komarilosi
Mobilia
SVAČIĆEVA Ljudi danima padaju spotičući se na kanalice u nogostupu, čovjek je razbio glavu
Sugrađanka koja je prije godinu dana rasjekla bradu i nabila ruke priča kako se građani ruše kao muhe
Sugrađanka koja se prošle godine spotaknula na neučvršćene kanalice u nogostupu na Ulici kralja Petra Svačića tada je pala, rasjekla bradu i nabila ruke. Zato je neki dan fotografirala novu nesreću kojoj je svjedočila kako bi upozorila građane koji ondje prolaze.
– Čovjek je stao na kanalicu, ona se prevrnula, pa je on pao i razbio glavu. Na fotografiji se vidi kako su mu građani priskočili u pomoć i kako krv kaplje po asfaltiranom nogostupu. Potom je po njega došla Hitna pomoć – priča sugrađanka opisujući fotografiju.


Riječ je o zapadnoj strani Svačićeve ulice, između Divaltove i Frankopanske. Tu se, između ostalih, nalazi hotel Millenium, pizzerija Strossmayer i ljekarna. Na uskom dijelu označena su uzdužna parkirališna mjesta, zatim dvosmjerna biciklistička staza i potom pješački nogostup koji je na najužem dijelu širok oko pola metra. Pješačku i biciklističku stazu dijeli kanalica namijenjena odvodnji. No, izvedena je tako da je sastavljena od metar dugih elemenata koji nisu međusobno pričvršćeni. I kada pješak, ne razmišljajući, stane na jednu stranu kanalice ona se s druge strane izdigne poput klackalice. Ovisno o težini pješaka moguće je da se i potpuno izvrne i tako čovjek može slomiti nogu, pasti i razbiti se.
Oko teme na licu mjesta ubrzo se okupljaju i prolaznici. Svatko od njih već ima priču o tome kako je tu prije nekog vremena ozbiljno ozlijeđena žena, pa se dijete dobro nabilo na putu u školu…


Činjenica je da su svi dijelovi kanalice, u punoj dužini, potpuno rasklimani. Potrebno je neko rješenje da elementi budu međusobno pričvršćeni ili da su pričvršćeni za tlo jer ovako je to stalna prijetnja prolaznicima i biciklistima.
Osim toga, kanalice su neodržavane, pune su zemlje, a iz nekih raste i trava, pa je zapravo nejasno kako i kuda odvode višak vode.
– Prošle sam godine pala desetak metara niže dok sam išla na posao. Rasjekla sam bradu i nabila ruke. Poslije toga nisam radila mjesec dana i išla sam na fizikalne terapije. Tada sam zvala Grad i rekli su da će poslati nekoga. No, ništa se od tada nije dogodilo. Znate kako ide, prvo sam mislila tužiti Grad, ali ohladi se čovjek, život ide dalje. Ali ovo više nema smisla jer ljudi konstantno padaju. Jedno dijete je palo u međuvremenu, te kanalice su oštećene od bicikala i romobila, iskrivljene su. Kada hodate i stanete na jednu, nekakav ugao, to se prevrne u sekundi i gotovi ste. Dubina je 10 cm, ljudi padaju k’o muhe – priča sugrađanka.


Problem, dakle, nije od jučer. Štoviše, na početku instalacije kanalica, kod raskrižja s Frankopanskom vidi se kako je prvi metar dugi element zamijenjen metalnom pločom s izbušenim rupama. Vjerojatno je ta prva kanalica propala, a kako nisu imali original ugradili su zamjenu i upravo se ta zamjena danas čini kao najstabilniji dio cijele te instalacije.
Doista, nakon ovako ozbiljnih padova – što se još treba dogoditi da se netko ozbiljno pozabavi ovim problemom.





Foto: Građani Komarilosi i Komarilos
-
SPEEDWAY2 dana od objaveRUKOMET Vratar Šarić, igrači Maganić i Oršolić te trener Veraja u juniorskoj reprezentaciji
-
Analit2 dana od objave35. OBLJETNICA Prisjećamo se poginulih pripadnika Kuna, brigade koja je dala najviše žrtava
-
Kožara2 dana od objaveOBILAZNICA Gotovo nevjerojatno, dvojica na jednom romobilu na brzoj cesti i još bez kaciga
-
Šećerana2 dana od objaveSMUŠENJACI Samonaplatne blagajne nisu za svakoga, žena stavila ruksak pa je nastao kuršlus
-
Mobilia2 dana od objaveZAŠTITA Postavljene metalne ograde oko zelenih otoka uz nogostup u Radićevoj i Gundulićevoj
-
SPEEDWAY2 dana od objaveSTUDENTSKI TAEKWONDO Našem Grgiću bronca za Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera
-
SPEEDWAY2 dana od objaveNK OSIJEK Klub još nije dobio novog sportskog direktora, ali već mu je imenovan asistent
-
Šećerana2 dana od objavePRAZNIK RADA Tradicionalna podjela graha kod katakombi, uz porciju će biti gužvara i piće
-
Mobilia17 sati od objaveOTUŽNO Iako mnogi vole ovo igralište, u strogom centru grada imamo pješčanik pun lišća
-
Kožara13 sati od objaveOPET EVAKUACIJA Portanova ispražnjena zbog još jedne dojave o postavljenoj bombi
-
SPEEDWAY1 dan od objaveSPORTAŠ GODINE Proglašenje najboljeg osječkog sportaša, sportašice i sportskog kolektiva
-
Šećerana19 sati od objaveKAPUCINSKA Dvije vreće miješanog komunalnog otpada u košari za otpatke, pod normalno
