Matej Dodig, 21-godišnji hrvatski Davis cup reprezentativac, koji je još kao dječak počeo karijeru u osječkoj Olimpiji 1984, u nedjelju je osvojio svoj treći ATP Challenger turnir trijumfiravši u portugalskoj Bragi gdje tradicija natjecanja traje od 2018. a lani je pobijedio Luka Mikrut iz Splita.

Dodig, trenutno na 174. mjestu ATP liste, pobijedio je u finalu Danca ElmeraMoellera (181) u tri seta, s 3:6, 6:3, 6:2. Meč je trajao dva sata i 12 minuta, a tijekom zanimljve igre prijelomni se trenutak dogodio u drugom setu kad je, u trenutku dok je Danac vodio s 1:0 u setovima, Dodig kod svog vodstva 3:2 napravio break, izjednačio u setovima i potom odservirao treću dionicu za sveukupnu pobjedu. Od statističkih podataka, najzanimljiviji je onaj o uvjerljivoj Dodigovoj nadmoći u uspješnim servisima (41:26).

Podsjetit ćemo da je Dodig, u subotnjem polufinalu turnira s nagradnim fondom od 97.640 eura, nadigrao Austrijanca Lukasa Neumayerom (180) sa 6:3, 6:1, a prije toga je pobijedio tri godine starijeg Nijemca Marvina Moellera i Španjolca Miguela Damasa u po dva seta, dok je Talijana Andreu Pellegrina izbacio poslije tri odigrana seta.

Osim Dodiga, na turniru u Bragi igrala su još dvojica hrvatskih tenisača, Luka Mikrut i Duje Ajduković, koje je eliminirao isti igrač – Villius Gaubas (141). No, on je poražen u polufinalu od Danca Moellera, pa je Dodigu izmakla prilika da se na poseban, dakako sportski način „osveti“ Litvancu.

Nedjeljnim trijumfom, inače, Matej Dodig došao je do trećeg naslova pobjednika ATP Challengera, jer je lani slavio u Trstu, a ovog ljeta također u Italiji, u Comu. Titula u Portugalu, dakako, oasim solidne novčane nagrade pridonijet će novom pomaku nekadašnjeg „olimpijaša“ iz osječkog Donjega grada, pa bi se, neslužbeno, od ponedjeljka trebao smjestiti na 144. mjesto na ATP listi!

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Dočekali su rukometaši Osijeka, nakon slavlja na gostovanjima u Trogiru i Karlovcu, i prvu domaću pobjedu u Ligi B Paket 24 Premijer lige Hrvatske. Na parketu Zrinjevca, opet pred tek nešto više od stotinjak gledatelja, RK Osijek nadigrao je i suvereno svladao rukometaše Siska s 24:19 (14:10).

Izabranici Frane Veraje, naime, poveli su od samog početka i osim dva početna izjednačavanja rezultata (1:1 i 3:3) nisu dopuštali suparniku da im ospori zasluženu pobjedu. U drugom poluvremenu, štoviše, nastojeći nametnuti nepotrebne tenzije u obavljanju obrambenih zadataka, ali Osječani su sačuvali potrebnu koncentraciju i njihovo uobičajeno slavlje na centru terena nakon posljednjih trenutaka susreta nije bilo ozbiljnije ugroženo.

Već u prvom poluvremenu, kad je obrana RK Osijek djelovala gotovo nepogrešivo, bilo je jasno da iznenađenja glede ishoda neće biti. Naime, usprkos prepoznatljivom nastojanju da preokrenu rezultat u svoju korist, Siščani su bili gotovo nemoćni o čemu najbolje govori podatak da je u 24. minuti, nakon jedinog subotnjeg pogotka kapetana Zrna, rezultat bio 12:7 jer je Lovro Frajhaut doslovce „zaključao vrata“ kapituliravši samo kad stvarno nije mogao ništa učiniti da spriječi lopti ulazak u vrata.

Nastavak je, kako se moglo i predvidjeti, bio „obogaćen“ prenervoznim nastojanjem gostiju da bar ublaže poraz, jer su se u 35. minuti našli na pragu prave katastrofe kad su Verajini učenici poveli s najvećom prednošću na utakmici – 17:10. No, osim ublažavanja konačnog ishoda, konkretniji učinak momčadi Siniše Markote je izostao. Najučinkovitiji u njihovim redovima bili su Marko Kobetić (7) i Vito Salaj s pet pogodaka od kojih tri iz sedmeraca.

Za RK Osijek igrali su: Frajhaut (11 obrana), Capan, Kovačević, Zrno 1, Nedić 1, Čičak 2, Babić 2, Žulj 2, Banović 2, Čurić 2, Manci Mičević, Mandić 1, Vašarević 8 (2), Bolanča 1, Oršolić 2 i Baković.

Utakmicu su s greškama sudili Davor i Zoran Lončar iz Varaždina.

Poslije 5. kola, u Ligi B vodi HRK Gorica sa svih deset bodova, a slijede: 2. Sesvete Triglav osiguranje 8, 3. Metković-Zalmo 6, 4. RK Osijek 6, 5. MRK Čakovec 6, 6. RK Sisak 2, 7. RK Trogir 0 i 8. HRK Karlovac 0.

U subotu, 17. ovoga mjeseca, rukometaši Osijeka bit će gosti Sesveta Triglav osiguranja, a u srijedu, 21. listopada u Zrinjevcu će, u 7. kolu, zaigrati rukometaši Gorice iz Velike Gorice.

Foto: Arhiva kluba

Kad je Šimun Mikolčić već u 2. minuti zatresao mrežu nekadašnjeg suigrača Franka Kolića na vratima Istre 1961, sumnjamo da je bilo koji navijač osječkog prvoligaša i pomislio da će Istra 1961 po treći put s Pampasa odnijeti sva tri boda, a baš se to dogodilo. Naravno, bilo je i cinika koji su, poslije nenadanog poraza „bijelo-plavih“, napuštajući Opus Arenu znali reći da „nije sve to tako strašno“, podsjećajući se pritom na jesen ’25 na istome mjestu, kad je pulski sastav pobijedio s čak 5:1. Taj crni humor pretvorio se u gorku istinu, pa su navijači, odlazeći u kišnu subotnju večer, s pravom ponavljali kako su dvostruko „pokisli“, od prave kiše, ali i od onoga što su vidjeli tijekom utakmice.

A sve je počelo tako idilično, u skladu s najavama iz tabora NK Osijek, o novih devet bodova u tri nailazeća domaćinstva (Istra 1961, HNK Gorica, Rudeš) čime bi se do kraja kompletnog prvenstva moglo kalkulirati i o vrlo visokom plasmanu u sezoni 2026./2027.

1:0 Dosuđen je, naime, na dvadesetak metara od gola Puljana prekršaj na Tunjiću, gosti su postavili uobičajeni „živi zid“, pored kojeg je Bukvić svojom poznatom ljevicom smjestio loptu poluvisoko u desni kut na vratima skamenjenog Kolića – 1:0.

1:1 No, kako je vrijeme odmicalo, posta(ja)lo je sve jasnije, da je Istra 1961 skovala plan o još jednom podvigu u gradu na Dravi, mladići i crnoj opremi nametnuli su se boljom igrom na što je, dakako, utjecalo i izjednačenje u 34. minuti. Tada smo vidjeli fantastičan pogodak njihova kapetana Antonia Maurića, koji je, ne oklijevajući da lopta padne na travnjak, Frederiksenovo ubacivanje s lijeve strane, otpucao klasičan volej pod gredu nemoćnog Malenice za 1:1!

Do kraja poluvremena, kao i na samom početku drugog dijela kad su već oba trenera bila prisiljena i na neke kadrovske promjene, Istra 1961 imala je dvije sjajne prigode, iz kojih se nije izrodilo vodstvo samo zato što je „bijelo-plave“ spasio okvir. Zanimljivo je, da je oba puta strijelac zamalo bio Tomich, prvo u zadnjim sekundama prvog (kad je s 12 metara iskosa uzdrmao lijevu vratnicu), a potom i na startu drugog dijela, kad ga je u realizaciji spriječila – greda!

U drugom poluvremenu gosti su nametnuli svoj način igre, bili su brži i kompaktniji suparnik što je poslije utakmice priznao i domaći trener Federico Bessone, pa im se moglo i moralo priznati zasluženost ostvarene pobjede i novog dokaza da su, zaista, najneugodniji protivnik osječkog kluba otkako se preselio na svoj lijepi stadion. Štoviše, do pobjede su došli s još dva pogotka, od kojih je onaj treći, u trećoj minuti tzv. sudačke nadoknade vremena, istina na posve drukčiji način, mogao po ljepoti konkurirati onoj pulskog kapetana Maurića.

1:2 No, prije toga, u 50. minuti brzonogi pričuvni veznjak DukanAhmeti „skuhao“ je vodstvo svojoj momčadi asistiravši s desnog krila 17-godišnjem Niku Žužiću Šafariću da, neometan u šesnaestercu domaćih pospremi loptu, s lijeve strane malo iskosa, pored nemoćnog Malenica u mrežu – 1:2.

Uslijedilo je razdoblje u kojem je Bessone, razvidno, i prisilno i s nadom u poboljšanje stanja na terenu, uveo sve moguće pričuve, ali bez ikakva ploda. Štoviše, gledatelji (u subotu ih je izbrojano 6.012) su u posljednjim trenutcima (90+3) još jednom mogli uživati u ljepoti izvedbe ali, na njihovu žalost, s glavnom „ulogom“ u crnom.

1:3 Isti onaj Ahmeti, koji je dobacio loptu Škafar Žužiću za 1:2, pokazao je i da je velemajstor driblinga, jer je njegova akcija bila kostelićevska, jer je u tridesetak metara trka ostavljao iza sebe igrača po igrača i onda rutinerski postavio konačan rezultat. 

Subotnju utakmicu sudio je prilično neuvjerljivo Ivan Vukančić iz Benkovca, a za NK Osijek igrali su: Malenica, Kruiver, I. Ježić, Hasić (od 45. Kolarik), Heister (od 62. Kalem), Mikolčić, Vrbančić (od 62. Petrusenko), Tunjić, Bukvić (od 56. Ljatifi), Leon i Cantero (od 56. Dolček).

Poslije 9. kola Supersport HNL-a, u kojem je u derbiju Hajduk pobijedio Dinamo s 2:1, novi lider je splitski sastav s 19 bodova, a slijede Dinamo sa 16 (-1), NK Osijek sa 16, NK Varaždin s 15 (-1), HNK Rijeka s 14 (-2), Istra 1961 s 12 bodova i ostali. U 10. kolu, 17. listopada gost Opus Arene bit će HNK Gorica.

Foto: David Jerković/PIXSELL

Daroviti osječki tenisač Matej Dodig, sada već stalni član Davis cup reprezentacije Hrvatske iako je tek 21-godišnjak, ovog je tjedna u Portugalu opet skrenuo pozornost na svoje neprijeporne mogućnosti. Mladić koji nije u rodbinskoj vezi s proslavljenim hrvatskim asom Ivanom, a karijeru je kao golobradi dječak započeo u donjogradskoj Olimpiji 1984, izborio je prvo u petak plasman u polufinale ATP Challengera 75 u Bragi (kojem je nagradni novčani fond 97.640 eura), da bi u subotnjem podnevu ozarena lica brzopotezno postao finalist.

U petak je Dodig, trenutno 174. tenisač ATP liste, pobijedio nešto starijeg Nijemca Marvina Moellera (239.) sa 6:3, 6:2, da bi susret polufinala s Austrijancem Lukasom Neumayerom (180. na ATP ljestvici) trajao nešto manje od dva sata, a rođeni Osječanin Dodig opet bio vrlo uvjerljiv – 6:3, 6:1 u meču tijekom kojeg je imao sjajan postotak iskorištenosti prvog servisa – 81 posto u prvom i 60 posto u drugom setu!

Tjedan na izmaku ponudioje Dodigu, sada članu HTK Zagreb, priliku da se domogne još jednog finala ATP Challengera, pa i trećeg trijumfa u profesionalnoj karijeri. Lani je, naime, Matej bio pobjednik u Trstu, a minulog ljeta opet u Italiji, ovaj put u Comu.

No, ni put do opisane poluzavršnice, međutim, nije bio ni lak ni jednostavan, ali je Dodig pokazao da je njegova teniska karijera u stalnom usponu a psihofizičke mogućnosti sve izraženije. Naime, Matej je redom pobijedio Talijana Andreu Pellegrina (6:3, 3:6, 6:1), Španjolca Miguela Damasa (6:4,6:1), te u četvrtfinalu i Nijemca Marvina Moellera, što mu je osiguralo put za ogled koji otvara vrata finala. Ispred plasmana u finale našao mu se spomenuti Austrijanac, razvidno sada već nedostojni konkurent budući da ga je Dodig pobijedio i lani.

Zanimljivo je, da jeDodig mogao u finalu „osvetiti“ našu preostalu dvojicu ovogodišnjih predstavnika u Bragi, Duju Ajdukovića i lanjskog pobjednika (is)tog turnira Luku Mikruta, koje je ovog tjedna izbaci(va)o isti igrač – Villius Gaubas, Davis cup reprezentativac Litve, rangiran na 141. mjestu ATP liste. Naime, Litavac je u subotu igrao u polufinalu s Dancem Elmerom Mollerom, pa bi u nedjeljnom finalu došao u poziciju da osvoji turnir poslije pobjeda nad trojicom hrvatskih tenisača na ovogodišnjem portugalskom turniru, što se, međutim, u subotu nije ostvarilo. Jer, Moeller je bio bolji u tri seta  (6:2, 4:6, 6:4), pa će se u TC Clube de Tenis de Braga, u nedjelju, igrati finale: Dodig – Moeller. Oni koji su se, prognozirajući par finalista, rukovodili stanjem četvorke polufinalista na ATP ljestvici – itekako su se prevarili. Naime, danski tenisač je na 181. mjestu, odnosno niže pozicioniran od preostalih konkurenata: Gaubas (141), Dodig (174), a Neumayer (180).

Bilo kako bilo, nedjeljno finale, od 13 sati, igrat će naš Dodig i Danac Moeller. Sudeći prema Dodigovoj formi, s mnogo optimizma priželjkujemo njegov treći ATP Challenger trijumf.

Foto: HTS

Dovršenjem izgradnje Sportske dvorane Zrinjevac, prosinca 1973., konačno je i Osijek dobio objekt koji nije bio namijenjen samo nastavi Tjelesnog odgoja osnovaca i srednjoškolaca, nego je nova dvorana prvenstveno bila namijenjena održavanju brojnih sportskih priredbi. „Preko noći“ postupno su se u njoj počele odigravati i rukometne, košarkaške i odbojkaške utakmice, što je gradskim klubovima omogućilo i sveukupno kvalitetniji rad od dotadašnjeg vremena, kad se sve odvijalo na otvorenom, u Domu Partizana, Parku kulture i na Srednjoškolskom igralištu.

Kasnije su vrata otvorili i novi objekti na Jugu i u Gradskom vrtu, ali nakana nam je ovaj put bila da se prisjetimo baš razdoblja dok su prikladne dvorane bile samo želja Osječana, pa su, tako, i osječki mladići i djevojke zaljubljeni u košarku kvalitetom zaostajali za vršnjacima iz drugih gradova.

Jer, mogli su trenirati i odigravati utakmice samo u dvorištu današnjeg Sokolskog doma, u Zvonimirovoj, pa i nije neobično što su im natjecateljska ostvarenja dugo graničila s rangom ispod nacionalnog. Na generaciju, koja se nije imala prilike dokazivati u Zrinjevcu, podsjetila nas je arhivska fotografija iz koje se, svog igračkog doba, nažalost, mogu prisjetiti još samo – trojica živućih Osječana. To su Milutin Nikolić (stoji, prvi zdesna), Aleksandar Obradović (stoji, drugi slijeva) i Grga Novak (čuči, četvrti slijeva), od kojih samo potonji Grga jesen života provodi u rodnom gradu. Naime, Obrtaje već dugo u Mađarskoj, a Mićkose, nedugo nakon što je ’72 nastala ova fotografija, odselio u Švicarsku gdje živi i danas posjećujući povremeno brata Dragu.

Na fotografiji s početka sedamdesetih godina, uoči treninga u jednoj školskoj dvorani su Miodrag Bato Danilović, AleksandarObrtaObradović, Franjo Kreja Krejačić, Zdenko ZdenaŠmit, Vlatko SoldoSoldić i Milutin Mićko Nikolić (stoje, slijeva), te Slobodan DediNovaković, Zoran FrancuzĐorđević, Duško KokaKokić, Nebojša NešoKovačević i Slavko Đoko Đurđević. Bitno je prisjetiti se i da nekolicina od njih nije nikad napuštala košarku, nego su nakon igračke karijere na druge načine kasnije dugo davali svoj doprinos unapređenju dinamične igre pod koševima u gradu na Dravi.

Zapamćeni trenerski obol osječkoj košarci dali su tako Krejačić, Đurđević, Kokić i Novaković, a pok. Kovačević postao je prvoligaški sudac isto kao i Željko Čvanjo Ugrinović iz prethodnog naraštaja i kasnije nešto mlađi osječki košarkaš od spomenutih Stjepan CigoKrajnović, koji se prometnuo u elitno društvo košarkaških arbitara bivše države i s FIBA znakom (stečenim 1989.) sudio u samostalnoj Hrvatskoj niz domaćih, kao i europskih utakmica. 

Za kraj ovog malog vremeplova, dakako, treba se prisjetiti da su od mladića s fotografije parket s toliko spominjanog Zrinjevca tijekom igračke karijere ipak osjetili Kreja, Zdena i Soldo, nakon kojih su došli „neki novi klinci“ Radojica Vučković, spomenuti Cigo Krajnović, braća Dogan, Miroslav Jocić… kojima je Zrinjevac bio istinski dom, što se odrazilo i na natjecateljski uspon osječke košarke tog doba što je, međutim, neka sasvim druga priča.

Foto: Privatna arhiva