Connect with us

SPEEDWAY

SPORTSKE USPOMENE (2) Pred više od 64.000 gledatelja Osijek je izgubio od Zagreba na penale

Uzbudljivo razdoblje kad je naš klub kao prvak Druge lige „sjever“ 1973. kandidirao za ulazak u Prvu ligu

Objavljeno

.Dana

Poslije dva prethodna pokušaja, 1970. protiv banjalučkog Borca (1:1, 1:2) i godinu kasnije u dva ogleda sa skopskim Vardarom (0:1, 0:1), nogometaši Osijeka ljeta ’73 s golemim su optimizmom, po treći put u kratkom vremenskom razmaku, ušli u kvalifikacije za plasman u Prvu saveznu ligu bivše države. Prvenstvo Druge lige „sjever“ u proljeće 1973. godine, naime, mladići sa znakom trefa sponzora IMK Slavonija, okončali su kao prvaci s istim brojem bodova (45) kao i drugoplasirani zrenjaninski Proleter.

No, da momčadi koju je vodio trenerski tandem Antolković-Rukavina, neće biti nimalo lako još jednom proći kroz neugodan kvalifikacijski filtar, postalo je jasno i njihovim brojnim navijačima već prigodom ždrijeba. U „šeširu“ su se našla imena osam klubova, prvaka i viceprvaka četiriju skupina Druge savezne lige: NK Zagreb, NK Maribor, Borac (Čačak), FK Priština, Budućnost (Titograd, danas Podgorica), Famos (Hrasnica), te NK Osijek i Proleter (Zrenjanin).

U regularnost ždrijeba, (ne)opravdano, su posumnjali mnogi u gradu na Dravi, jer, zaista, prvaku „sjevera“ na putu u prvoligaško društvo našao se uvijek neugodni klub iz Prištine, a odmah je određeno i da će bolji iz tog kvalifikacijskog para u drugom krugu za suparnika imati boljeg iz para NK Zagreb – Famos! Dakle, južnoamerička atmosfera pred 30.000 ljudi (mnogi su se smjestili uz samu crtu terena!) a nakon toga – sraz s najvećim favoritom kompletnih kvalifikacija, sastavom iz Kranjčevićeve.

Naši su nosili dresove sa znakom trefa, sponzora IMK Slavonija

Veselje u svlačionici poslije podviga u Prištini, igrači i članovi logistike podigli su na ruke trenera Milana Antolkovića, a tu su i njegovi pomoćnici Ivica Rukavina i Zorko Hlavač

I neka kasnija događanja, štoviše, probudit će sumnje oko nastojanja u FSJ da se osječkom klubu onemogući ostvariti veliku želju, što se, dakako, ni tada, a ni u međuvremenu ili danas nije moglo dokazati! No, nije bilo ni onih koji bi osporavali napisan stav u knjizi „Naprijed naši bijelo-plavi“ da Grad na Dravi kroz povijest gotovo nikad nije nije bio miljenik jugoslavenskih vlasti, bivajući prisiljen često bezuspješno ekvilibrirati na liniji odnosa Beograd-Zagreb. Ti politikanti i njihovi pijuni u nogometu, po neopisanom pravilu, „trudili“ su se da Osijek uvijek odgurnu što dalje od reflektora velike scene…

No, vratimo se kraju lipnja i srpnju 1973. kad je Osijek, poglavito onaj dio kojem je nogomet u životu bio doista najvažnija sporedna stvar na svijetu, doslovce eruptirao. Moma Ilić, trener FK Prištine nakon poraza u krcatom Gradskom vrtu (1:0, Bašić) prepotentno je najavljivao „u uzvratu – četiri razlike za nas“! No, prevario se jer su 1. srpnja hrabri mladići u kompletno bijeloj opremi izdržali sve ne baš nježne nalete svog domaćina, te pogocima Ljupka Petrovića i Dušana Bašića, opet, pobijedili (2:1) što im je donijelo stjecanje prava nastupa u odlučujućim ogledima sa „zagrebašima“, koje nazivahu i pjesnicima.

U Prištini su igrali Dugalić, Iličin, Dumančić, Milić, Lončarić, Z. Rupnik, Čordaš (Grnja), Bašić, Lukačević, Lj. Petrović i Žutelija (Čakalo). Za sve što su u Prištini prošli – zaslužili su i medalje! Međutim, bio je to samo prvi iskorak, jer se uoči i tijekom odmjeravanja snaga s drugim hrvatskim kandidatom za Prvu saveznu ligu, događalo mnogo onoga, o čemu se pričalo i pisalo te godine, a što neki pamte i danas.

Rekordna posjećenost utakmice

Naime, definitivni kraj jedne od najboljih generacija osječkog nogometa s početka sedamdesetih vidjelo je i sada nezamislivih 64.128 ljubitelja najvažnije sporedne stvari na svijetu s plaćenim ulaznicama!

Pod vodstvom Purgera Milana Antolkovića i Esekera Ivice Rukavine, dakle, mladići s prepoznatljivim trefom IMK Slavonije na grudima uspjeli su pregrmjeti “pakao” krcatog stadiona u Prištini, a onda, u finalu tih kvalifikacija dvaput zaredom odmjerili su sposobnosti s momčadi NK Zagreb koju je tada vodio Vlatko Marković.

U Gradskom vrtu pogodaka nije bilo, što je toliko zaintrigiralo hrvatsku nogometnu javnost da se na uzvratu na tribinama u maksimirskoj šumi načičkao spomenuti, nikad nadmašeni rekord na bilo kojoj sportskoj priredbi na hrvatskoj razini.

Bio je četvrtak, 19. srpnja ’73., kad se, prepričavaju neki i danas, na sve moguće načine prema hrvatskoj metropoli otisnulo više od dvadesetak tisuća Osječana; nitko tog sparnog dana u gradu na Dravi nije radio, slavonsko-baranjski ljubimci imali su u Maksimiru ogromnu potporu. Nažalost, na travnjaku Fortuna je svima njima okrenula leđa, jer su „zagrebaši», nakon 2:2 u 90 minuta, bili smireniji i prisebniji prilikom izvođenja dodatnih jedanaesteraca (konačno – 7:6) i ugasili žarka nadanja mladića tada u plavoj opremi.

I dok su Dugalić, Iličin, Dumančić, Milić, Lončarić, Z. Rupnik, S. Čordaš (I. Grnja), Bašić, Lukačević (Lončar), Lj. Petrović i Žutelija iz očaja popadali na maksimirsku travu ne mogavši sakriti suze, stuštio se jak pljusak praćen salvom munja i grmljavinom. Ostalo je u tisku zapisano i nebo je zaplakalo nad njihovom sudbinom.

Činjenica je, poslije svega toga, da je NK Osijek, ipak, ’77 postao prvoligaš poslije 21 godine čekanja strpljivih kibica, ali svjedoci maksimirske sportske tragedije i sada žive u uvjerenju da bi osječki nogometaši, u sastavu iz ’73., igrali zapaženu ulogu ne samo u jugoslavenskom društvu najboljih, već da bi se tih sezona proslavili i u Europi.

Neizbježno je, međutim, u prisjećanju na taj apsolutno povijesni događaj osječkog nogometa, spomenuti i nekoliko caka koje su ga popratile i otišle u legendu.

PROVOKACIJA GOLMANA Jedna od njih odnosi se na Peru Močiboba, plavokosog centarfora „zagrebaša“ i strijelca konačnog izjednačujućeg pogotka na maksimirskom uzvratu, koji je, navodno (i nikad dokazano) još u prvom ogledu u Gradskom vrtu a potom i u Maksimiru, provocirao vratara Esada Dugalića fotografijom njegove djevojke!

TROVANJE HRANOM O drugoj, pak, mnogo se i pričalo i pisalo, a bila je i medicinski jednostavno dokazana budući da je uzvrat, koji se trebao igrati 15. srpnja, odgođen za sedam dana. Naime, nekolicina osječkih prvotimaca otrovala su se hranom u Orahovici, gdje su tražili predah poslije prve utakmice na svom stadionu. Nikad, međutim, nisu otkriveni uzroci njihovih problema s probavom, pa se čak sumnjalo i u – nečiju namjeru!

JEDANAESTERCI Ona treća, pak, bila je ustvari nogometna činjenica i (p)ostala je neizbježni dio te prave nogometne sage. Mladići u plavoj opremi, naime, nošeni gromkom potporom svojih  brojnih navijača s tribina, vodili su s 2:1 i bili korak do podviga, ali je o prvoligašu, na kraju, ipak odluči(va)lo izvođenje dodatnih jedanaesteraca. U istinskog junaka prometnuo se vratar domaćih Franjo Horvat, obranivši udarce Milića i Bašića s „bijele točke“, što su Zagrepčani iskoristili ii  zbog jednog jedinog pogotka više ušli u Prvu saveznu ligu. Ali, ni taj „vrhunac vrhunaca“ nije bio svakidašnji i jednostavan! Robusni Hajrudin Hušidić, naime, prigodom šutiranja „zarovao“ je u travnjak, lopta je izgubila na silini, ali i prevarila Dugalića (koji je nešto ranije krenuo prema lijevoj strani gola) te doslovce odskakutala u mrežu. I tako su Esekeri opet ostali uskraćeni prvoligaških uzbuđenja, na koja su morali čekati još četiri godine. Do 1977.

(Na glavnoj fotografiji: Slavlje na terenu nakon pobjede u Prištini)

SPORTSKE USPOMENE (I) Od 1956. do 1973. NK Osijek se lavovski borio za povratak u Prvu ligu

Foto: Privatna arhiva

SPEEDWAY

MLADI TALENTI  Braća Izak i Jona Ježić potpisali profi ugovore s NK Osijek do ljeta 2028.

Ponikli su iz Škole nogometa našeg prvoligaša

Objavljeno

.Dana

Objavio

U NK Osijek pokazuju da će zaista, u nastojanju da pružaju puno povjerenje najdarovitijim igračima svoje Škole nogometa, nastojati sačuvati na Opus Areni one najperspektivnije. U tom kontekstu, braća Jona (18) i Izak (16) Ježić su u ponedjeljak  sa sportskim direktorom Kennetom Zandvlietom potpisali prve profesionalne ugovore, kojima su se obvezali na vjernost matičnom klubu do ljeta 2028.

Kao što je poznato, u NK Osijek su iz Donjega Miholjca stigli u redove osječkog prvoligaša i već u prvim nastupima među seniorima pokazali talentiranost zbog koje su i pridobili klupsko čelništvo na ovu međusobnu obvezu. Jona je rođen 2008., a Izak 2010. godine i trebali bi vrlo brzo postati značajan oslonac u prvoligaškoj momčadi s Pampasa. Prilikom potpisoivanja ugovora obojica su naglašavali veliku želju da u bijelo-plavom dresu i dalje napreduju, pa možda i do zasad neslućenih visina.

– Posebno sam zahvalan treneru Besooneu na povjerenju, počašććen sam nastupati u Hrvatskoj ligi, dosad su mi se ispunile obje dječačke želje, zaigrao sam za seniore, pa sam postigao i gol, a sljedeća mi je želja da u dresu NK Osijek zaigram u Europi – kazao je Jona, a na to se nadovezao i Izak u sličnom tonu:

– Lijepo je biti u svlačionici s bratom kao najmlađi prvotimac NK Osijek: Mislim da sam se dobro snašao ali sam i svjestan da još moram mnogo raditi na što sam spreman u svakom trenutku. Moram reći da su nam obojici suigrači također velika potpora, pa obećajem da ćemo se boriti kako bismo ispunili želje vjernih navijača.

Sportski direktor Kenneth Zandvliet, pak, istaknuo je zadovoljstvo klupskog čelništva, što prava snaga seniorske momčadi pristiže iz Škole nogometa NK Osijek:

– Iznimno smo sretni što smo ih vezali uz naš klub, Jona ima vrhunsku tehniku i igrač je koji je sve bolji što više igra, pametan u korištenju prostora za napad, a zna odigrati vrlo dobro i samu završnicu. Dok je Izak napredovao nevjerojatnom brzinom, brzo čita igru u svim dijelovima terena, snažan je i pouzdan s loptom, pa smo iznimno sretni što se i on vezao za naš klub s nadom da će pridonositi novim uspjesima naše momčadi.

Foto: Arhiva kluba

Nastavi čitati

SPEEDWAY

1.186 TRKAČICA I TRKAČA Subotnja utrka za mentalno zdravlje nadmašila je sve prethodne

Među najbržima Vukovarci i prodekanica

Objavljeno

.Dana

Objavio

Po peti put uzastopce, u sklopu obilježavanja Svjetskog dana mentalnog zdravlja, u Osijeku je održana utrka „Trčimo za mentalno zdravlje“ čija je svrha posve različita u odnosu na slične sportsko-rekreacijske priredbe. Još jednom je uspješni organizator bio Centar za mentalno zdravlje i tjelesnu aktivnost Filozofskog fakulteta u Osijeku u suradnji s Udrugom studenata psihologije Psihos i sportsko-rekreacijskom udrugom Run4fun, a konačne brojke ukazuju na zaključak da je subotnja utrka obalama Drave nadmašila sve prethodne čemu je značajno pridonijelo i osamdesetak istinskih volontera.

Naime, za razliku od svih prethodnih, ovaj put se, osim na pet,trčalo i na deset kilometara, a prijavljeno je 1.186 trkač(ic)a od kojih je njih 873 protrčalo ciljem kod skate parka na lijevoj obali Drave (gdje je bio i start, a trčalo se stazama na obje obale do kraja šetnice u Donjem gradu i natrag) i time zaslužilo kolokvijalni status finišera. Kao nagrade, osim najboljih u ukupnom poretku, medalje za uspomenu na subotnji doprinos plemenitoj misiji priredbe dobile su i trojke najzapaženijih po kategorijama, a osim toga, po troje sveukupno prvoplasiranih ponijelo je na rastanku i darove sponzora.

Bez obzira što to organizatorima nije bilo u prvom planu, vrijedno je istaknuti i pohvaliti upravo najbrže sudionike čiji će subotnji rezultati ostati trajno upamćeni kao podrška „težnji društva u kojem je kretanje pristupačno svima, a briga o mentalnom zdravlju normalizirana i zdravstveno utemeljena i a podržana kroz suradnju institucija, zajednice i stručnjaka“. U tom kontekstu, dakako, i imena po troje prvoplasiranih zaslužuju posebno isticanje i zaslužuju značajnu pohvalu.

Na pet kilometara, u muškoj konkurenciji, pobijedio je Nikola Busić s rezultatom 18:19 minuta, ispred Stipice Bagarića (18:26) i Roberta Novakovića Schuesslera (19:28), a od trkačica prva je bila Danijela Kuna (21:40), ispred Katarine Đak-Skeledžija (22:31) i Sonje Krtić Landeka (22:38).

Dvostruko dužu stazu prvi je istrčao Mario Erdeg u vremenu 37:04 minute, ispred Danijela Ajdučića (38:26) i Gorana Sabolića (40:17), a u ženskoj konkurenciji prvakinja je bila Ivana Petrović (45:59) ispred Nike Markić (46:49) i Vlaste Živković (47:02).

Samo naizgled, riječ je o nešto manje poznatim trkači(ca)ma, pa ipak nije tako! Utrku na pet kilometara, naime, kao pobjednik okončao je Nikola Busić, te nadmašio klupskog kolegu iz vukovarskog Maratona Stipicu Bagarića, kojem je, kao prvaku Hrvatske u trčanju na šest i 12 sati, razvidno utrka bila prekratka (na „samo“ pet kilometara), dok je tim iskusnim ultratrkačima u leđa morao gledati neusporedivo mlađi Robert Novaković Schuessler (sin poznatog osječkog profesora tjelesnog odgoja Armana) u tom društvu bio treći. Istu kilometražu u ženskoj konkurenciji, pak, najbrže je pretrčala prof. Danijela Kuna s Kupresa, prodekanica Filozofskog fakulteta u Osijeku za znanost i međunarodnu suradnju, inače nekad aktivna sportašica koja se sad rekreacijski bavi trčanjem.

Foto: Paris Posavec i Borna Dubravčić/za organizatora utrke

Nastavi čitati

SPEEDWAY

OSIJEK – ZAMET 20:31 Rukometašice peti puta uzastopno izgubile na startu novog prvenstva

Zrinjevac je bio sablasno prazan

Objavljeno

.Dana

Objavio

Da se ŽRK Osijek nalazi u doista dubokoj krizi pokazala je i peta uzastopno izgubljena utakmica na startu novog prvenstva Prve hrvatske lige, na parketu sablasno praznog Zrinjevca protiv riječkog Zameta. Pravi izraz za seriju, koja je dobila nov negativni rekord, nije trebalo dugo tražiti: stanje je – zabrinjavajuće! Jer, poslije tri poraza s po deset pogodaka razlike, naišlo je neslavno splitsko izdanje gdje je s trenerom Zoranom Dorićem i njegovim pomoćnikom Zdravkom Lovačem putovalo samo osam djevojaka koje su poklekle s podnošljivih „minus 3“, no  u nedjelju se kompletan dojam dodatno pogoršao. Sad je nov neslavni rekord, s 20:31 (10:16), spušten na „minus 11“ pri čemu je dojam sastava s 14 igračica u zapisniku, još više na parketu, bio poražavajući.

Na trenutak, u samom otvaranju susreta, optimisti oko ŽRK Osijek ponadali su se da je na pomolu „svjetlost na kraju tunela“ , jer se Zamet nije snašao kod 3:1 u 5. i 4:2 u 6. minuti za domaći sastav popunjen do uobičajene i nužne kadrovske razine. Međutim, ubrzo je sve vraćeno u kolotečinu na koju su Dorićeve učenice nažalost već naviknule i one najvjernije navijač(ic)e. Naime, na poluvrijeme se, nakon brzometnih 7:14 u 20. minuti, otišlo s katastrofalnih 10:16, a u nastavku utakmice Riječanke su nastavile mljeti nemoćni domaći sastav u kojem je previše rukometašica čija objektivna kvaliteta nije na prvoligaškoj razini i ne treba čuditi što njihove suparnice lako dolaze do bodova.

Moglo se, čak, dogoditi da Zamet pobijedi i s većom razlikom, jer je vodio i s +13 (18:31) što su Osječanke samo ublažile u samoj završnici. Naravno, u traženju uzroka novom totalnom krahu osječke ekipe, nametnut će se, uz bezbroj početničkih tehničkih pogrešaka domaćih igračica, nekoliko statističkih podataka. U cijeloj utakmici, primjerice, tri osječke golmanice zaustavile su tek devet lopti upućenih na njihova vrata, Štrasser (9), Sejkora (5) i Kettos Csiffary (0) odnosno imale su mizerni učinak od 31 posto. Iz osam sedmeraca postigle su samo četiri pogotka, a u 60-minutnom nadmetanju isključena je tek Tina Samardžić, jednom na dvije minute.

Gošćama uz takav otpor osječkog sastava bilo je lako pobijediti, s tim što su najučinkovitije u napadima bile Brusić s pet, te Svast, Pleše i Šutović po četiri pogotka, dok je na vratima ekipe Matea Hrvatina raspoložena bila plavokosa Krznar s 12, kojoj je još i Leverić pridodala četiri uspješne obrane riječkih vrata.

Inače, sveukupno slabom dojmu nedjeljne utakmice doprinos je dao i sudački par (Ivana Blažeka, Koprivnica i Vedrana Kolarek, Drnje) za koji čak ni namjerno vraćanje lopte u vlastiti „šesterac“ nije bilo obvezno dosuđivanje sedmeraca, pa se osamdesetak gledatelja, pa i Riječana, razišlo zaključivši da je prikazan rukomet ispod prvoligaške razine. No, gošće i njihov trener Mateo Hrvatin zbog toga sigurno baš nisu bili pretjerano zabrinuti, jer su se s novim, lako osvojenim bodovima, učvrstili u vrhu prvenstvene ljestvice!

Inače, za ŽRK Osijek igrale su:  Kettos Csiffary, Štrasser 1, Sejkora, Vinković, Samardžić, R. Milošević, Bakša, Matić Todorić 2 (1), Đelatović 5 (1), Grubišić, Frančić 5 (1), H. Milošević 4 (1), Hodak i Jurčić 3.

Nakon 5. kola, poredak Prve hrvatske lige ima ovaj izgled: Lokomotiva 10 bodova, Podravka 8 (-1),  RK Ivanić i Zamet po 8, ŽRK Bjelovar, Rudar, Dalmatinka i Koka po 6, Zrinski, Split 2010, Marina Kaštela i ŽRK Sinj po 2, te 1234 Virovitica i ŽRK Osijek bez bodova. U sljedećem kolu, Osječanke će biti gošće Marine Kaštela, u subotu, 17. listopada.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

SPEEDWAY

TRIJUMF Dodig pobijedio u finalu u Bragi i osvojio svoj treći ATP Challenger turnir

Bivši tenisač osječke Olimpije 1984 od ponedjeljka će biti na 144. mjestu ATP liste

Objavljeno

.Dana

Objavio

Matej Dodig, 21-godišnji hrvatski Davis cup reprezentativac, koji je još kao dječak počeo karijeru u osječkoj Olimpiji 1984, u nedjelju je osvojio svoj treći ATP Challenger turnir trijumfiravši u portugalskoj Bragi gdje tradicija natjecanja traje od 2018. a lani je pobijedio Luka Mikrut iz Splita.

Dodig, trenutno na 174. mjestu ATP liste, pobijedio je u finalu Danca ElmeraMoellera (181) u tri seta, s 3:6, 6:3, 6:2. Meč je trajao dva sata i 12 minuta, a tijekom zanimljve igre prijelomni se trenutak dogodio u drugom setu kad je, u trenutku dok je Danac vodio s 1:0 u setovima, Dodig kod svog vodstva 3:2 napravio break, izjednačio u setovima i potom odservirao treću dionicu za sveukupnu pobjedu. Od statističkih podataka, najzanimljiviji je onaj o uvjerljivoj Dodigovoj nadmoći u uspješnim servisima (41:26).

Podsjetit ćemo da je Dodig, u subotnjem polufinalu turnira s nagradnim fondom od 97.640 eura, nadigrao Austrijanca Lukasa Neumayerom (180) sa 6:3, 6:1, a prije toga je pobijedio tri godine starijeg Nijemca Marvina Moellera i Španjolca Miguela Damasa u po dva seta, dok je Talijana Andreu Pellegrina izbacio poslije tri odigrana seta.

Osim Dodiga, na turniru u Bragi igrala su još dvojica hrvatskih tenisača, Luka Mikrut i Duje Ajduković, koje je eliminirao isti igrač – Villius Gaubas (141). No, on je poražen u polufinalu od Danca Moellera, pa je Dodigu izmakla prilika da se na poseban, dakako sportski način „osveti“ Litvancu.

Nedjeljnim trijumfom, inače, Matej Dodig došao je do trećeg naslova pobjednika ATP Challengera, jer je lani slavio u Trstu, a ovog ljeta također u Italiji, u Comu. Titula u Portugalu, dakako, oasim solidne novčane nagrade pridonijet će novom pomaku nekadašnjeg „olimpijaša“ iz osječkog Donjega grada, pa bi se, neslužbeno, od ponedjeljka trebao smjestiti na 144. mjesto na ATP listi!

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Nastavi čitati

SPEEDWAY

OSIJEK – SISAK 24:19 Rukometaši u 5. kolu uknjižili prvo pobjedu na svom parketu

Sišćani su bili nemoćni, uspijevalo im je samo ublažiti konačni ishod utakmice

Objavljeno

.Dana

Objavio

Dočekali su rukometaši Osijeka, nakon slavlja na gostovanjima u Trogiru i Karlovcu, i prvu domaću pobjedu u Ligi B Paket 24 Premijer lige Hrvatske. Na parketu Zrinjevca, opet pred tek nešto više od stotinjak gledatelja, RK Osijek nadigrao je i suvereno svladao rukometaše Siska s 24:19 (14:10).

Izabranici Frane Veraje, naime, poveli su od samog početka i osim dva početna izjednačavanja rezultata (1:1 i 3:3) nisu dopuštali suparniku da im ospori zasluženu pobjedu. U drugom poluvremenu, štoviše, nastojeći nametnuti nepotrebne tenzije u obavljanju obrambenih zadataka, ali Osječani su sačuvali potrebnu koncentraciju i njihovo uobičajeno slavlje na centru terena nakon posljednjih trenutaka susreta nije bilo ozbiljnije ugroženo.

Već u prvom poluvremenu, kad je obrana RK Osijek djelovala gotovo nepogrešivo, bilo je jasno da iznenađenja glede ishoda neće biti. Naime, usprkos prepoznatljivom nastojanju da preokrenu rezultat u svoju korist, Siščani su bili gotovo nemoćni o čemu najbolje govori podatak da je u 24. minuti, nakon jedinog subotnjeg pogotka kapetana Zrna, rezultat bio 12:7 jer je Lovro Frajhaut doslovce „zaključao vrata“ kapituliravši samo kad stvarno nije mogao ništa učiniti da spriječi lopti ulazak u vrata.

Nastavak je, kako se moglo i predvidjeti, bio „obogaćen“ prenervoznim nastojanjem gostiju da bar ublaže poraz, jer su se u 35. minuti našli na pragu prave katastrofe kad su Verajini učenici poveli s najvećom prednošću na utakmici – 17:10. No, osim ublažavanja konačnog ishoda, konkretniji učinak momčadi Siniše Markote je izostao. Najučinkovitiji u njihovim redovima bili su Marko Kobetić (7) i Vito Salaj s pet pogodaka od kojih tri iz sedmeraca.

Za RK Osijek igrali su: Frajhaut (11 obrana), Capan, Kovačević, Zrno 1, Nedić 1, Čičak 2, Babić 2, Žulj 2, Banović 2, Čurić 2, Manci Mičević, Mandić 1, Vašarević 8 (2), Bolanča 1, Oršolić 2 i Baković.

Utakmicu su s greškama sudili Davor i Zoran Lončar iz Varaždina.

Poslije 5. kola, u Ligi B vodi HRK Gorica sa svih deset bodova, a slijede: 2. Sesvete Triglav osiguranje 8, 3. Metković-Zalmo 6, 4. RK Osijek 6, 5. MRK Čakovec 6, 6. RK Sisak 2, 7. RK Trogir 0 i 8. HRK Karlovac 0.

U subotu, 17. ovoga mjeseca, rukometaši Osijeka bit će gosti Sesveta Triglav osiguranja, a u srijedu, 21. listopada u Zrinjevcu će, u 7. kolu, zaigrati rukometaši Gorice iz Velike Gorice.

Foto: Arhiva kluba

Nastavi čitati

Najlaćarnije