SPEEDWAY
SPORTSKE USPOMENE (2) Pred više od 64.000 gledatelja Osijek je izgubio od Zagreba na penale
Uzbudljivo razdoblje kad je naš klub kao prvak Druge lige „sjever“ 1973. kandidirao za ulazak u Prvu ligu
Poslije dva prethodna pokušaja, 1970. protiv banjalučkog Borca (1:1, 1:2) i godinu kasnije u dva ogleda sa skopskim Vardarom (0:1, 0:1), nogometaši Osijeka ljeta ’73 s golemim su optimizmom, po treći put u kratkom vremenskom razmaku, ušli u kvalifikacije za plasman u Prvu saveznu ligu bivše države. Prvenstvo Druge lige „sjever“ u proljeće 1973. godine, naime, mladići sa znakom trefa sponzora IMK Slavonija, okončali su kao prvaci s istim brojem bodova (45) kao i drugoplasirani zrenjaninski Proleter.
No, da momčadi koju je vodio trenerski tandem Antolković-Rukavina, neće biti nimalo lako još jednom proći kroz neugodan kvalifikacijski filtar, postalo je jasno i njihovim brojnim navijačima već prigodom ždrijeba. U „šeširu“ su se našla imena osam klubova, prvaka i viceprvaka četiriju skupina Druge savezne lige: NK Zagreb, NK Maribor, Borac (Čačak), FK Priština, Budućnost (Titograd, danas Podgorica), Famos (Hrasnica), te NK Osijek i Proleter (Zrenjanin).
U regularnost ždrijeba, (ne)opravdano, su posumnjali mnogi u gradu na Dravi, jer, zaista, prvaku „sjevera“ na putu u prvoligaško društvo našao se uvijek neugodni klub iz Prištine, a odmah je određeno i da će bolji iz tog kvalifikacijskog para u drugom krugu za suparnika imati boljeg iz para NK Zagreb – Famos! Dakle, južnoamerička atmosfera pred 30.000 ljudi (mnogi su se smjestili uz samu crtu terena!) a nakon toga – sraz s najvećim favoritom kompletnih kvalifikacija, sastavom iz Kranjčevićeve.


I neka kasnija događanja, štoviše, probudit će sumnje oko nastojanja u FSJ da se osječkom klubu onemogući ostvariti veliku želju, što se, dakako, ni tada, a ni u međuvremenu ili danas nije moglo dokazati! No, nije bilo ni onih koji bi osporavali napisan stav u knjizi „Naprijed naši bijelo-plavi“ da Grad na Dravi kroz povijest gotovo nikad nije nije bio miljenik jugoslavenskih vlasti, bivajući prisiljen često bezuspješno ekvilibrirati na liniji odnosa Beograd-Zagreb. Ti politikanti i njihovi pijuni u nogometu, po neopisanom pravilu, „trudili“ su se da Osijek uvijek odgurnu što dalje od reflektora velike scene…
No, vratimo se kraju lipnja i srpnju 1973. kad je Osijek, poglavito onaj dio kojem je nogomet u životu bio doista najvažnija sporedna stvar na svijetu, doslovce eruptirao. Moma Ilić, trener FK Prištine nakon poraza u krcatom Gradskom vrtu (1:0, Bašić) prepotentno je najavljivao „u uzvratu – četiri razlike za nas“! No, prevario se jer su 1. srpnja hrabri mladići u kompletno bijeloj opremi izdržali sve ne baš nježne nalete svog domaćina, te pogocima Ljupka Petrovića i Dušana Bašića, opet, pobijedili (2:1) što im je donijelo stjecanje prava nastupa u odlučujućim ogledima sa „zagrebašima“, koje nazivahu i pjesnicima.
U Prištini su igrali Dugalić, Iličin, Dumančić, Milić, Lončarić, Z. Rupnik, Čordaš (Grnja), Bašić, Lukačević, Lj. Petrović i Žutelija (Čakalo). Za sve što su u Prištini prošli – zaslužili su i medalje! Međutim, bio je to samo prvi iskorak, jer se uoči i tijekom odmjeravanja snaga s drugim hrvatskim kandidatom za Prvu saveznu ligu, događalo mnogo onoga, o čemu se pričalo i pisalo te godine, a što neki pamte i danas.

Naime, definitivni kraj jedne od najboljih generacija osječkog nogometa s početka sedamdesetih vidjelo je i sada nezamislivih 64.128 ljubitelja najvažnije sporedne stvari na svijetu s plaćenim ulaznicama!
Pod vodstvom Purgera Milana Antolkovića i Esekera Ivice Rukavine, dakle, mladići s prepoznatljivim trefom IMK Slavonije na grudima uspjeli su pregrmjeti “pakao” krcatog stadiona u Prištini, a onda, u finalu tih kvalifikacija dvaput zaredom odmjerili su sposobnosti s momčadi NK Zagreb koju je tada vodio Vlatko Marković.
U Gradskom vrtu pogodaka nije bilo, što je toliko zaintrigiralo hrvatsku nogometnu javnost da se na uzvratu na tribinama u maksimirskoj šumi načičkao spomenuti, nikad nadmašeni rekord na bilo kojoj sportskoj priredbi na hrvatskoj razini.

Bio je četvrtak, 19. srpnja ’73., kad se, prepričavaju neki i danas, na sve moguće načine prema hrvatskoj metropoli otisnulo više od dvadesetak tisuća Osječana; nitko tog sparnog dana u gradu na Dravi nije radio, slavonsko-baranjski ljubimci imali su u Maksimiru ogromnu potporu. Nažalost, na travnjaku Fortuna je svima njima okrenula leđa, jer su „zagrebaši», nakon 2:2 u 90 minuta, bili smireniji i prisebniji prilikom izvođenja dodatnih jedanaesteraca (konačno – 7:6) i ugasili žarka nadanja mladića tada u plavoj opremi.
I dok su Dugalić, Iličin, Dumančić, Milić, Lončarić, Z. Rupnik, S. Čordaš (I. Grnja), Bašić, Lukačević (Lončar), Lj. Petrović i Žutelija iz očaja popadali na maksimirsku travu ne mogavši sakriti suze, stuštio se jak pljusak praćen salvom munja i grmljavinom. Ostalo je u tisku zapisano i nebo je zaplakalo nad njihovom sudbinom.
Činjenica je, poslije svega toga, da je NK Osijek, ipak, ’77 postao prvoligaš poslije 21 godine čekanja strpljivih kibica, ali svjedoci maksimirske sportske tragedije i sada žive u uvjerenju da bi osječki nogometaši, u sastavu iz ’73., igrali zapaženu ulogu ne samo u jugoslavenskom društvu najboljih, već da bi se tih sezona proslavili i u Europi.

Neizbježno je, međutim, u prisjećanju na taj apsolutno povijesni događaj osječkog nogometa, spomenuti i nekoliko caka koje su ga popratile i otišle u legendu.
PROVOKACIJA GOLMANA Jedna od njih odnosi se na Peru Močiboba, plavokosog centarfora „zagrebaša“ i strijelca konačnog izjednačujućeg pogotka na maksimirskom uzvratu, koji je, navodno (i nikad dokazano) još u prvom ogledu u Gradskom vrtu a potom i u Maksimiru, provocirao vratara Esada Dugalića fotografijom njegove djevojke!
TROVANJE HRANOM O drugoj, pak, mnogo se i pričalo i pisalo, a bila je i medicinski jednostavno dokazana budući da je uzvrat, koji se trebao igrati 15. srpnja, odgođen za sedam dana. Naime, nekolicina osječkih prvotimaca otrovala su se hranom u Orahovici, gdje su tražili predah poslije prve utakmice na svom stadionu. Nikad, međutim, nisu otkriveni uzroci njihovih problema s probavom, pa se čak sumnjalo i u – nečiju namjeru!
JEDANAESTERCI Ona treća, pak, bila je ustvari nogometna činjenica i (p)ostala je neizbježni dio te prave nogometne sage. Mladići u plavoj opremi, naime, nošeni gromkom potporom svojih brojnih navijača s tribina, vodili su s 2:1 i bili korak do podviga, ali je o prvoligašu, na kraju, ipak odluči(va)lo izvođenje dodatnih jedanaesteraca. U istinskog junaka prometnuo se vratar domaćih Franjo Horvat, obranivši udarce Milića i Bašića s „bijele točke“, što su Zagrepčani iskoristili ii zbog jednog jedinog pogotka više ušli u Prvu saveznu ligu. Ali, ni taj „vrhunac vrhunaca“ nije bio svakidašnji i jednostavan! Robusni Hajrudin Hušidić, naime, prigodom šutiranja „zarovao“ je u travnjak, lopta je izgubila na silini, ali i prevarila Dugalića (koji je nešto ranije krenuo prema lijevoj strani gola) te doslovce odskakutala u mrežu. I tako su Esekeri opet ostali uskraćeni prvoligaških uzbuđenja, na koja su morali čekati još četiri godine. Do 1977.
(Na glavnoj fotografiji: Slavlje na terenu nakon pobjede u Prištini)
SPORTSKE USPOMENE (I) Od 1956. do 1973. NK Osijek se lavovski borio za povratak u Prvu ligu
Foto: Privatna arhiva
SPEEDWAY
BRANIMIR JUKIĆ Međunarodni šahovski majstor iz Osijeka odnedavno vodi Savez s 220 klubova
Prvi Osječanin na mjestu šefa hrvatskih šahista
Hrvatski šahovski savez dobio je početkom ožujka ove godine novog predsjednika. Naime, dosadašnji dopredsjednik Branimir Jukić, šahovski međunarodni majstor promoviran je u čelnog čovjeka Saveza koji u 220 klubova skrbi s oko 5.500 registriranih članova.
Važno mjesto u Jukićevom životopisu, uz šahovsku, zauzima uspješna poslovna karijera, jer je iza njega, kao diplomiranog ekonomista, dugogodišnja karijera u bankarskom sektoru na rukovodećim pozicijama.
– Cijeli život vezan sam uz Osijek, ovdje sam ostvario poslovnu i šahovsku karijeru. Šahom sam se aktivno bavio cijelu svoju mladost do okončanja fakulteta kad sam profesionalnu karijeru pretpostavio aktivnom igranju šaha. Blizu 30 godina radim u bankarskom sustavu i u tom periodu obnašao sam više menadžerskih funkcija u instituciji u kojoj radim gotovo cijelu svoju karijeru. Unatoč činjenici da je posao koji obavljam zahtjevan, uvijek sam nalazio vremena za šah, pa sam u nemogućnosti aktivnog nastupanja na turnirima, bio prisutan i kroz angažman u vođenju kluba i u Hrvatskom šahovskom savezu. Na Izbornoj skupštini Hrvatskog šahovskog saveza, 8. ožujka jednoglasno sam izabran sam za predsjednika.

* Nikome iz Osijeka to do sada nije uspjelo, kakav je osjećaj?
– Biti predsjednikom nacionalnog sportskog saveza je, prije svega, izuzetna čast,
kruna moje šahovske karijere izvan ploče. To je, ujedno, i velika odgovornost jer je Hrvatski šahovski savez osnovan još prije 114 godina i član je Hrvatskog olimpijskog odbora. Savez je prije nešto više od godinu dana preuzeo Tomislav Ćorić, sada potpredsjednik Vlade RH i ministar financija i to u izuzetno teškoj situaciji, kad je HOO ukinuo financiranje zbog nezakonitog poslovanja, kad je njegov prethodnik ostavio velike financijske dugove pa je gašenje Saveza bilo samo pitanje vremena. No, u kratkom roku Savez je počeo redovno funkcionirati, dugovi su gotovo u cijelosti sanirani, pa sam svjestan očekivanja koje hrvatska šahovska javnost u novom mandatu ima od mene i aktualnog Izvršnog odbora. Da, prvi sam Osječanin koji je na čelu krovne šahovske organizacije u Hrvatskoj i jedan od samo nekoliko sugrađana koji su dobili mandat predsjednika nekog nacionalnog sportskog saveza.
* Koliko dugo igrate šah?
– Igram od svoje devete godine, u karijeri sam nastupao za osječke klubove Metalac, Mursa i FERIT, zagrebački PTT te za SK Solingen u njemačkoj 1. i 2. Bundesligi. S 22 godine osvojio sam titulu međunarodnog majstora, a od najvažnijih uspjeha izdvajam drugo i treće na kadetskom prvenstvu bivše države, više kadetskih i juniorskih titula na prvenstvima Hrvatske, kao i tri titule momčadskog prvaka Hrvatske kao član naših klubova Mursa i FERIT, najbolji pojedinačni rezultat u nastupu za Mursu u polufinalu Europskog kupa. Nije mi žao što, zbog poslovne karijere, nisam uspio dostići najviše šahovsko zvanje, titulu velemajstora. Šah mi je dao puno toga, ispunjava me i dalje i zaista nema razloga žaliti za propuštenim zadovoljan sam zvanjem međunarodnog majstora.
* Kakav je Vaš status u osječkom šahu?
– Trenutno sam predsjednika Šahovskog kluba FERIT – Osijek i član Izvršnog odbora Gradskog šahovskog saveza. Pritom moram naglasiti da stanje u osječkom šahu nije bajno, ali ima zaista dugu tradiciju i možemo se ponositi svim dosadašnjim uspjesima. Najjači osječki šahist nesumnjivo je bio velemajstor Krunoslav Hulak, a drugi Osječani koji su se okitili najvišim zvanjem su Nenad Šulava, Dražen Sermek i Ivan Leventić. Nažalost, Hulak i Šulava su nas prerano napustili, ali njihov doprinos razvoju i popularizaciji osječkog i hrvatskog šaha ostaje trajan.
* Možete li ocijeniti aktualni trenutak osječkog šaha?
– Podrška lokalne samouprave nije nam dovoljna za realizaciju svih projekata i kao posljedicu imamo izostanak značajnijih pojedinačnih i momčadskih rezultata posljednjih godina. Na osječkoj šahovskoj sceni trenutno nema pojedinaca koje bi mogli izdvojiti po ostvarenim rezultatima. Najuspješniji klub i nositelj kvalitete je FERIT – Osijek, a vrijedi izdvojiti i aktivnosti klubova Damin gambit i Višnjevac u domeni šahovskih škola s najmlađim šahisti(ca)ma.
* Kako promišljate ulogu šaha u stvarnosti i u doživljaju novih generacija?
– U teoriji se šah definira kao spoj više disciplina, o njemu se govori kao o znanosti, umjetnosti, sportu, odnosno simbiozi svega navedenog. Osobno me fascinira činjenica kako zaokuplja ljudski um stoljećima i, unatoč tome što je na neki način ograničen brojem figura i poljima, i dalje predstavlja neiscrpan izvor ljudskoj inspiraciji! Ono u što sam siguran, i što je znanstveno dokazano, šah je sredstvo koje pomaže mladima u razvoju kognitivnih sposobnosti, oblikovanju karaktera, strukturiranom razmišljanju, donošenju odluka u različitim okruženjima.
Foto: Arhiva kluba
SPEEDWAY
SUSJEDSKI DERBI Jednu od ključnih utakmica NK Osijek u subotu opet igra u – Gradskom vrtu!
Bijelo-plavi baš ovdje bi se mogli riješiti svih glavobolja koje imaju pri dnu tablice
Dočekali smo, eto, i to da momčad NK Osijek jednu od svojih ključnih utakmica kao gost igra – u Gradskom vrtu! Na stadionu koji je, od rujna davne 1958. bio mjesto domaćinstva nogometaša Proletera, Slavonije i NK Osijek, stjecajem okolnosti u subotu bi mogao riješiti „bijelo-plave“ svih glavobolja koje su sami sebi izazvali.
Naime, serijom toplo-hladno izdanja u prvenstvu Supersport HNL-a 2025./2026. , u subotu, na tom istom Gradskom vrtu, igrat će momčad osječkog kluba susjedski derbi s HNK Vukovar 1991, koji je još ugroženiji u pokušaju izbjegavanja selidbe u drugoligaško društvo.
– Dobro smo se rekuperirali i pripremili za nadolazeću utakmicu, ali i svjesni da imamo određenih poteškoća jer su za nastup upitni Čolina, Jakupovića i Mikolčić, dok je Barišić je sada u boljem natjecateljskom ritmu, Jurišić je posve spreman, a u konkurenciji će biti i Karačić. Za Vrbančića je trenutni maksimum jedno poluvrijeme na terenu – tako je zdravstveni bilten izdiktirao trener Tomislav Radotić. – Za mene osobno to će biti dvoboj s jako velikim značajem, ne toliko zbog protivnika koliko zbog svih ovih okolnosti koje uzimamo u obzir. Očekujem s naše strane fanatičnu energiju, vođenu mudrom glavom, da imamo smisla i odrađujemo ono što se dogovorimo kroz taktičke zahtjeve koje smo stavili pred momčad. No, prije svega, fantastična energija do krajnjih granica je ono što očekujem od naših igrača, koji su dužni vratiti zahvalnost navijačima za podršku koju nam pružaju.
Naravno, subotnja utakmica bi trebala biti po mnogo čemu različita u odnosu na sva druga dosadašnja gostovanja, posebice zbog ozračja na tribinama i navijačke podrške koju će momčad imati.
– Svi moramo respektirati tu situaciju oko povratka u Gradski vrt, proslave rođendana naše Kohorte i pokušati uzeti energiju koju će nam pružiti naši navijači s tribine. Želimo to pretvoriti u jedan dodatni impuls, ali i sve skupa shvatiti kao dodatnu odgovornost da smo dužni dati najbolje od sebe. Emocija i enormna količina fanatizma, vođena mudrom glavom, eto to nam mora biti fokus.
Radotić nije skrivao da su njegovi suradnici iz stožera dobro proučili igru i mogućnosti Vukovaraca, za što su, nije to tajna: pronašli odgovarajuća rješenja:
– Moram priznati da me Vukovar 1991 jako ugodno iznenadio – kazao je Radotić. – Pod vodstvom bivšeg trenera vidjelo se da su bili maksimalno fizički spremni, kompaktni i organizirani, odnosno „tvrdi“ kako mi to volimo reći. Međutim, sada su uz to dobili i jedan segment da igraju jako dobar tranzicijski nogomet. Zanimljiva su momčad, dosta smo ih gledali i analizirali, uvažavamo sve njihove kvalitete i utakmica će sigurno biti zahtjevna. No, mislim da ćemo pronaći rješenje za ono što je kod njih dobro i iskoristiti neke mane koje smo detektirali.
Za početn sastav NK Osijek kandiraju: Malenica, Karačić, Jovičić, Hasić, Jelenić, Mersinaj, Kolarik, Barišić, Jurišić, Petrusenko, Bubanja, Mejia, Teklić, Vrbančić, Akere, Bukvić, Barić i Čurćija.
Utakmica HNK Vukovar 1991 – NK Osijek, u sklopu 33. kola državnog prvenstva, igra se u subotu, 2. svibnja u 18,45 na osječkom stadionu Gradski vrt a sudit će Duje Strukan iz Splita.
Foto: Davor Javorović/PIXSELL
SPEEDWAY
VESLANJE Poslije prvog dijela prvenstva osječki Iktus je na trećem mjestu, čekamo rujan
Sveukupno, naši su osvojili tri druga, pet trećih i tri četvrta mjesta
Na Jarunu je minulog vikenda održan prvi dio 36. (83.) hrvatskog veslačkog prvenstva, na kojem su nastupili seniori i veterani, dakako u muškoj i ženskoj konkurenciji. Najviše uspjeha imala je, očekivano, zagrebačka Mladost, a u ukupnom zbiru osvojenih bodova druga je bila Trešnjevka, također iz Zagreba.
Na trećem se mjestu, poslije prvog dijela prvenstva, nalazi osječki Iktus, s opravdanim nadanjima da na rujanskom natjecanju mladih veslač(ic)a, još jednom sveukupni trijumf pripadne klubu s obala Drave.
– Zadovoljni smo, jer ćemo krajem rujna imati priliku za osvajanje titule sveukupno najboljeg veslačkog kluba u državi – složili su se u rezimeu tajnica Miran Rajle-Brođanac i glavni trener Krešimir Ižaković. – Činjenica je da nismo osvojili nijedno prvo mjesto, ali su tri druga, pet trećih i tri četvrta mjesta dokaz da se i donekle pomlađen kadar „narančastih“ zadržao u hrvatskom vrhu.

Nekad najbolja hrvatska veslačica pritom je posebno pohvalila učinak svih veslačica, a zajedno s Ižakovićem mnogo pohvala uputila je i osmercu koji je, poslije 12-godišnje stanke, opet osvojio medalju na prvenstvu Hrvatske i to u konkurenciji devet čamaca. Sportskom kroničaru, pak, nije promaknulo solidno nastupanja trojice braće Grgić, Ivana Ante, Petra i Luke, od kojih su dvojica dali svoj doprinos spomenutom uspjehu osmerca, što je doista – istinski raritet.
Na drugom mjestu svoj doprinos povoljnom „narančastom“ dali su iskusni David Šain u samcu, te perspektivne djevojke Donata Elez i Greta Dragišić u dvojcu bez kormilara i Patrik Jazbinšek u lakom samcu.


Na trećem su mjestu u Zagrebu završili spomenuti osmerac (David Šain, Ivan Ante Grgić, Borna Bašić, Luka Grgić, Karlo Paunović, Filip Higl, Patrik Jazbinšek, Marko Milojković i kormilar(ka) Lucija Čorak, zatim ženski dvojac na pariće Dunja Viszmeg i Ana Jukić, pa Jakov Wagner i Luka Vondrak u lakom dvojcu na pariće, zatim veterani Branimir Pekić/Mario Stašćik u dvojcu bez kormilara, kao i kombinirani veteranski dvojac na pariće Predrag Mamlić (Trešnjevka)/Anamarija Sanseović (Iktus). Dakako, svima njima pripala su medalje odgovarajućeg sjaja.
Evo i učinka ostalih Iktusovih posada – četvrta mjesta: četverac bez kormilara (Ivan Ante Grgić, Borna Bašić, Luka Grgić, Karlo Paunović), laki samac (Lucija Čorak), te samac seniorke Nela Puškadija; peto mjesto: četverac s kormilarom (Higl, Vulović, Baran, Sekulići kormilar Lucija Čorak), dvojac bez kormilara seniorki (Zara Dražić, Nina Slunjski), šesto mjesto: laki dvojac bez kormilara (Noa Ćuzela-Papata/Marin Perković); osmo mjesto: dvojac na pariće (Borna Trtanj/Petar Grgić) i četverac na pariće (Marin Sekulić, Petar Vulović, Sergej Sekulić, Toni Ambruš); jedanaesto mjesto: samac Iva Bošnjak.
Foto: Darko Zibar za Iktus
SPEEDWAY
FINALE ODBOJKE Zagrepčani na osječkom parketu vratili titulu prvaka u svoje vitrine
Mursa je pružila sjajan otpor ali je, ovaj put, morala potpisati konačnu kapitulaciju
Nakon četiri finalne utakmice doigravanja Supersport Superlige Hrvatske, odbojkaši zagrebačke Mladosti postali su državni prvaci zabilježivši u srijedu navečer treću pobjedu nad sada već bivšim prvakom Mursom-Osijek. Kao što je poznato, poslije nenadane pobjede Osječana u Zagrebu u prvoj, uslijedile su dvije pobjede „mladostaša“, po jedna u osječkom Jugu i u Domu odbojke Bojan Stranić, pa je konačna odluka pala u drugom finalnom obračunu u gradu na Dravi, gdje je Mladost pobijedila s uvjerljivih 3:0 (25:14, 25:22, 31:29).
Susret je bio najkraći od sva četiri u finalu, samo 85 minuta, s tim što je neizvjestan bio samo treći set, tijekom kojeg se igralo 36 minuta, jer su prethodno Zagrepčani ekspresno poveli s 2:0 u setovima.
Domaćin se pokušao „vratiti u igru“ bodren još jednom svojim brojnim navijačima, ali je to urodilo plodom tek u samoj završnici kad su „narančasti“ sustizali minimalne prednosti svog suparnika. Prisililo je to Mladost na maksimalan angažman i koncentraciju, što im se isplatilo nakon što su realizirali tek petu meč-loptu „na razliku“ s 31:29.
Titula prvaka po 24. put smještena je u vitrine HAOK Mladost, kluba koji ima već isto toliko naslova pobjednika Kupa Hrvatske, što dovoljno govori o jednom od najboljih klubova na našim prostorima kojem je Mursa pružila sjajan otpor ali je, ovaj put, morala potpisati konačnu kapitulaciju.

Najučinkoviti igrač utakmice bio je Leo Andrić, s 25 poena, a za Mursu su još igrali Đirlić 6, Buzdugan 5, Šunjo 5, Stojković 3, Bogdanović 3, Bakonji 2 i Jakovac 1, a u sastavu Mladosti Chandrinos je „zaradio“ 15 poena, Jakopec 13, a Repek 8. Pred oko 500 gledatelja, sudili su Vladimir Simonović i Želimir Kušljić.
Tsimafei Zhukouski je nakon susreta rekao:
– Zlato je ovdje, oko vrata, spremali smo cijelu sezonu da vratimo titulu i konačno smo uspjeli. Ponosan sam, svi smo bili zajedno u ovome. Čestitam i Mursi na dobroj igri.
Njegov suigrač Ivan Zeljković je nadodao:
– Napokon je gotova ova sezona, najbitniji trofej je u našim rukama. Ono što smo najavljivali i početkom sezone, vraćamo titulu prvaka u vitrine Mladosti! Ne znam ima li uopće smisla razgovarati sada o utakmici, jer je s naše strane to bila super utakmica, taktički jako dobra, uz neke male padove, ali mislim da je to manje bitno. Najbitnije je da je zlato tu i sretan sam. Čestitam cijeloj momčadi i klubu, kao i Mursi na jako dobroj finalnoj seriji.
S koliko su respekta Zagrepčani odigrali utakmicu najbolje se moglo prosuditi prema načinu na koji su proslavili uručeni šampionski pokal. Istodobno, osječkim odbojkašima treba čestitati što su još jednom pružili veliki otpor uglednom zagrebačkom klubu iz dvorane pokraj Save.
Foto: Arhiva kluba
SPEEDWAY
SPORTAŠ GODINE 2025. Mia Wild, Luka Pratljačić i odbojkaši Murse prvi laureati-lavovi!
Donna Vekić dobila je nagradu „Lavlje srce“ za izniman doprinos promociji osječkog sporta u svijetu
Nakon što su se gradska i županijska sportska zajednica usuglasile da ubuduće svake godine odvojeno proglašavaju i nagrađuju svoje najbolje sportaš(ic)e i sportske kolektive, danas je Zajednica osječkog sporta (ZOS) u suradnji s Gradom Osijekom organizirala svečanost „Sportaš godine 2025.“ u krcatoj Koncertnoj dvorani Franko Krežma.
Osim pripadnika osječke sportske obitelji, po mnogo čemu inovativnom događaju, nazočili su gradonačelnik Ivan Radić i njegov zamjenik Dragan Vulin, dok su sportske zajednice zastupali Alen Nađsombat, predsjednik ZOS-a i Dubravko Ižaković, glavni tajnik Športske zajednice Osječko-baranjske županije.
Kompletna svečanost pamtit će se, osim po imenima nagrađenih laureata, i po novouvedenom nagrađivanju najboljih osječkih učenika i učenica osnovnih i srednjih škola, nekim novim priznanjima, ali poglavito po – novom imenu glavnih godišnjih laureata. Središnji lik, u tom smislu, postao je lav čije su simpatične kipiće ponijeli kućama svi oni koji su to zaslužili lanjskim rezultatima.
Najboljom sportašicom Osijeka u 2025. proglašena je tako atletičarka Mia Wild (AK Slavonija-Žito), najboljim sportašem boksač Luka Pratljačić (BK Osijek), a najboljim sportskim kolektivom Odbojkaški klub Mursa-Osijek. Darovita osječka atletičarka lani je nanizala brojne uspjeha na domaćim i inozemnim natjecanjima u disciplini 60 i 100 metara s preponama, bila je sudionica SP i EP u dvorani, prvakinja je Hrvatske u obje discipline, kao državna reprezentativka trčala je na Balkanskom prvenstvu i dvaput postala prvakinja, s tim što je tijekom prošle godine smjestila u svoju riznicu deset medalja u raznim disciplinama prvenstva Hrvatske. Najuspješniji osječki sportaš, prvi gradski Lav postao je boksač Luka Pratljačić, gorostas s Juga 2, nenadmašni prvak države u kategoriji +90 kg i petoplasirani na Svjetskom prvenstvu u istoj kategoriji, koji je već uspješno kročio i u profesionalne vode. Najuspješnijim sportskim kolektivom proglašen je odbojkaški klub Mursa-Osijek, kojem je kipić lava pripao zbog lanjskog dvostrukog slavlja – naslova državnog prvaka i pobjednika Kupa Hrvatske. S najavom novih podviga ovogodišnjim trijumfom u srednjoeuropskoj MEVZA ligi, što su upotpunili nastupom u kvalifikacijama za Ligu prvaka, u 2. kolu CEV Cupa 24./25., a sve su nadopunili mlađi klupski uzrasti s tri treća mjesta na prvenstvu Hrvatske, za juniore, kadete i mlađe kadete.

Među parasportašima najboljim je proglašen Darko Sarapa (Športska udruga slijepih Svjetlost) za drugo mjesto momčadi na kuglačkom EP za slijepe i slabovidne (B2), za drugo i treće mjesto na kuglačkom prvenstvu Hrvatske za slijepe i slabovidne (klasično i sprint, B2), te treće mjesto u Hrvatskoj kuglačkoj ligi slijepih i slabovidnih 2024./2025. Istodobno, kipić lava primio je i najuspješniji osječki gluhi sportaš Mirko Blažević (MNK gluhih Slavonac), koji je dao svoj doprinos 4. mjestu reprezentacije Hrvatske na SP u futsalu za gluhe gdje je uvršten u najbolju petorku kompletnog natjecanja. Istodobno, najuspješnijim sportskim kolektivom parasporta/sporta gluhih grada Osijeka proglašena je Športska udruga slijepih Svjetlost za „srebro“ na kuglačkom EP za slijepe i slabovidne, kao i za kuglačke i šahovske uspjehe na državnoj razini.
Ni ta svečanost nije prošla bez proglašenja i nagrađivanja najuspješnijeg trenera Osijeka, s tim što je prvi lav-trener postao Matej Matković, trener Luke Pratljačića i ostalih članova Boksačkog kluba Osijek, te dio stručnog stožera reprezentacije Hrvatske na SP u Liverpoolu. Novouvedena je nagrada naziva „Lavlje srce“, koja je prvi put dodijeljena, a bit će uručivana i ubuduće osobama za izniman doprinos promociji osječkog sporta u svijetu. Prva je dobitnica postala tenisačica Donna Vekić, o čijim uspjesima na WTA turnirima širom svijeta nije potrebno trošiti riječi ni medijski prostor, ali je o posebnostima njene kompletne obitelji (napose o stvorena četiri javna terena dostupna besplatno građanima) primajući lavića na svečanosti govorio Donnin tata Igor jer je naša vedeta na jednom od brojnim turnira.

Posebno i to vremenski nadopunjeno mjesto posvećeno je mladeži, pa su „Glasove“ nagrade Trofej „Kuna“ darovitim osječkim sportašima ove godine primili Nikola Šešum (Atletski klub Slavonija-Žit), Lara Čaloš (Badmintonski klub Osijek), Luka Mesić (Karate akademija Osijek), Ženska ekipa U-17 Mačevalačkog kluba Dmitar Zvonimir (Sara Brković, Vita Jović, Mia Stojčić), Šimun Lozančić (MOK Mursa-Osijek), Grgur Brleković (Športska udruga slijepih Svjetlost / Šahovski klub Damin gambit), Valentina Valenteković (STK Osijek), Korina Žigić (Plivački klub Osijek), Jakov Gregić (Aeroklub Osijek) i veslački četverac na pariće Iktusa U-17 (Katja Bačić, Lucija Zara Dražić, Ana Jukić i Nina Slunjski).
U tu kategoriju otkako svečanost nosi nov naziv, uvrštene su prigodne nagrade „Mladi lav“ za najbolje školske sportaš(ic)e i sportska društva. Kipiće su primili Pia Petra Pivić (OŠ Jagode Truhelke – ŠSD “Jagoda” i Fran Vukasović (OŠ Retfala – ŠSD “Retfala”), te Školsko sportsko društvo “Mladost” iz istoimene škole u konkurenciji osnovnih škola, odnosno Ana Sejkora (Prva gimnazija – ŠSD “Gymnicus”) i Oleksandr Khnykin (Treća gimnazija – ŠSD “Primag”), te Školsko sportsko društvo “Gymnicus”. Novost su i nagrade „Lav u usponu“, kao program potpore perspektivnim sportašima, koje su primili: Lara Jurčević, Lara Gudelj (obje Karate klub Esseker), Lorena Faktor, Mia Wild (obje AK Slavonija-Žito), Luka Čarapović (Plivački klub Osijek), Ivano Đevlan (Kickboxing klub „Hus“), Niko Bilandžić (Kickboxing klub Sveti Duh), te Ena Biljan (Ženski odbojkaški klub Osijek).
Svečanost, koju su svojim nastupom uljepšale Brevisice elokventno su vodili glumica Antonija Mrkonjić, članica Drame HNK u Osijeku i poznati sportski novinar Mario Mihić, glasnogovnik NK Osijek, kojem je gradonačelnik Ivan Radić u završnici priredio iznenađenje nagrađujući ga za 35-godišnje medijsko praćenje sportskih događanja u Osijeku.
Stalne pratitelje ovog tradicionalnog godišnjeg događaja iznenadilo je što među gostima ovaj put nije bilo izaslanika Hrvatskog olimpijskog odbora. Što sa, pak, nagrada tiče, našim se sugrađanima nametnulo pitanje „igra li se, uopće, u Osijeku i nogomet“? Naime, osim u kategoriji gluhih i osoba oštećena sluha, nije bilo ne samo nijedne nogometne nagrade, nego ni nominacije?!
Foto: Grad Osijek
-
Analit1 dan od objaveSVILANA Upravna zgrada nekadašnje tvornice lagano se transformira u poslovni centar
-
Mobilia1 dan od objaveBLOK CENTAR 2 Pješačka zona je šaptom pala, po cijele dane su među klupama parkirani auti
-
Šećerana1 dan od objaveKOHORTA SLAVI Cjelodnevna proslava 38. rođendana, nakon Gradskog vrta koncert na Speedwayu
-
SPEEDWAY1 dan od objaveFINALE ODBOJKE Zagrepčani na osječkom parketu vratili titulu prvaka u svoje vitrine
-
Šećerana1 dan od objaveSPORTSKE IGRE MLADIH Više od 3.000 djece na Srednjiki je sudjelovalo u programu otvaranja
-
Kožara1 dan od objaveLAŽNA BANKARICA Javila se na e-mail jedne osječke tvrtke, pa s računa skinula 28.950 eura
-
Mobilia11 sati od objavePROMJENA Dio Srijemske ulice odnedavno jednosmjeran, budite oprezni ako ovdje vozite
-
SPEEDWAY1 dan od objaveVESLANJE Poslije prvog dijela prvenstva osječki Iktus je na trećem mjestu, čekamo rujan
-
Šećerana8 sati od objaveOPASAN TREND Dječji influenceri na TikToku savjetuju drugu djecu o kozmetici i njezi kože
-
Šećerana1 dan od objaveDNNA LADIES TENNIS NET Zbog velikog interesa povećan broj igračica na Donninom turniru
-
SPEEDWAY12 sati od objaveSUSJEDSKI DERBI Jednu od ključnih utakmica NK Osijek u subotu opet igra u – Gradskom vrtu!
-
Šećerana5 sati od objavePRAZNIK RADA Proslava kod katakombi, podijeljeno 3.000 porcija graha, bilo je i gužvare
