SPEEDWAY
SPORTSKE USPOMENE (I) Od 1956. do 1973. NK Osijek se lavovski borio za povratak u Prvu ligu
Naši su uvijek bili u krugu najboljih, ali su u prvoligaško društvo uvijek odlazili neki drugi

Kad je momčad Proletera davne 1956. napustila Prvu saveznu ligu bivše države na ovim prostorima, ljubitelji nogometa nisu ni slutili koliko će dugo morati čekati da se grad na Dravi opet nađe na prvoligaškom popisu. Štoviše, neki taj događaj nisu ni doživjeli. Mijenjalo se klubu ime, od ’62. bio je dio Sportskog društva Slavonija, osnovanog u Osijeku s uvjerenjem sportskih djelatnika tog doba da će najbolji gradski klubovi sjedinjeni bolje funkcionirati nego ako nastave djelovati razjedinjeni, da bi 1967. dobio današnje ime – NK Osijek.
I nije samo osječki klub mijenjao ime, i drugi je razred YU nogometa dobivao nove oblike natjecanja, pa su, tako, egzistirale dvije, pa četiri skupine Druge savezne lige, u kojima su esekeri po nepisanom pravilu bili u najužem krugu najboljih, a samim tim i kandidati za prvoligaški status. No, dobrim dijelom i iz sportsko-političkih razloga, Osječani su na razne načine, koji put i zbog vlastitih slabosti, odgurivani u drugi, ili treći plan.
U prvoligaško su društvo, iz godine u godinu ulazili drugi, a do danas su, iz tog nes(p)retnog razdoblja osječkog nogometa, ostala nezaboravna tri pokušaja s početka sedamdesetih godina, kad je NK Osijek bio „tako blizu, a opet tako daleko“ od vraćanja osječkog nogometa među najbolje u državi.
Razlog su, u sva tri pokušaja, bile fatalne kvalifikacije kroz koje se „bijelo-plavi“ nisu uspjeli plasirati u prvoligaško društvo. Prvo od ta tri ljeta, ono 1970., donijelo je Majeru, Iličinu, Čulinu, Lončariću, Karapandži, Ljupku i Ivi Petroviću, Čordašu… naslov prvaka Druge lige „sjever“ i kvalifikacijske oglede s Borcem iz Banja Luke. Nažalost, u Gradskom vrtu bilo je 1:1, a na gostovanju suparnik je slavio s 2:1 iako je u prvom dijelu osječka momčad vodila pogotkom Baranjca Oskara Rajha.
U osječkom klubu, ipak, nisu klonuli duhom, nego je novoangažirani trener Ratomir Čabrić u suradnji s Vekićevim angažiranjem za direktora, uspio podgrijati nadu da će se u Gradu na Dravi opet igrati prvoligaški nogomet. Te, 1971., zajedno s prvakom Proleterom (Zrenjanin), drugoplasirana momčad „sjevera“ još jednom je iskoraknula prema toliko željenom cilju eliminiravši u prvom krugu lipanjskih kvalifikacija starog suparnika NK Rijeku boljim izvođenjem kaznenih udaraca na Kantridi (obje utakmice okončane su po 1:1), pa je gotovo 25.000 gledatelja početkom srpnja u Gradskom vrtu pratilo sraz s Vardarom koji je pogotkom Spasovskog šokirao „bijelo-plave“, što je učinio i u uzvratu u Skopju i – drugi put uzastopce Osječani su (iz)gubili s 1:0 i – ostali „pred vratima raja“.
Vjerovalo se da je uvijek treća-sreća, nadolazeću su sezonu Osječani predahnuli tražeći prostor, vrijeme i stasavanje za odlučujuću 1973. Uz ostale, u kadru su se ljeta ’72 našli i Ivan Lukačević, Ivica Grnja i Zdravko Rupnik, koji su uz ranije sačinjeni kostur, znatno pojačali kadar kojim su raspolagali čuveni Zagrepčanin Milan Antolković i naš Ivica Rukavina-Juco. Odrazilo se to na rezultate, pa je usprkos snažnih i upornih vojvođanskih suparnika Proletera (Z), FK Novi Sad i FK Crvenka – osječki sastav postao prvak Druge lige „sjever“.
No, ždrijeb još jednih kvalifikacija bio je, međutim, nemilosrdan, jer je prvo trebalo na krajnje neugodan put u Prištinu, a kad su se Dugalić, Kobe, Dumba, Milić, Roša, Čaki, Ljupko, Luks i ostali vratili u Osijek pobjednički, kao heroji iz prave bitke protiv kosovskog lidera, saznali su da će, za prolaz u Prvu ligu, morati nadmašiti i – NK Zagreb!
Epilog je, vjerujemo, poznat i mnogim današnjim ljubiteljima nogometa, ali kako su, oko te dvije presudne utakmice, u Gradskom vrtu i na Maksimiru, ispričane brojne zanimljive, možda i neke neistinite priče – držimo da zaslužuju prostor u sljedećem nastavku.
Zasad, nudimo fotografiju uoči početka priprema NK Osijek za sezonu ’72/’73, s koje danas među živima više nije polovica igračko-stručnog kadra!
Naime, uoči prvog treninga ljeta ’72, slijeva stoje trenerski tandem Antolković-Rukavina, a do njih Z. Rupnik, Rajh, Vojvodić, Lončarić, Lukaček, Dumančić, Batinić, Lj. Petrović, Iličin, Milić, Grisbaher i direktor Zorko Hlavač, te u donjem su redu, slijeva, Grnja, Čordaš, A. Lončar, Čakalo, Dugalić, Lukačević, Majsterić, J. Kaluđer, Žutelija i Bašić.
Nekima od onih koji su tada uživo pratili NK Osijek te sezone, danas će, nedvojbeno, možda i oči zasuziti, jer mnogih s te fotografije više nema među živima. Kompletan stručni stožer, Antolković, Rukavina i Hlavač, pa Petar Lončarić, Jovica Vojvodić, Mile Dumančić, Antun Batinić, Ljubomir Petrović, Zdravko Čakalo, Esad Dugalić, Ivan Lukačević i Joza Kaluđer imena su kojih se rado prisjećamo strahujući, ujedno, za još nekolicinu njihovih suigrača tog doba, koji se u posljednje vrijeme baš ne mogu pohvaliti apsolutnim zdravljem. No, ono što držimo u ovoj epizodi itekako značajnim, fotka ide u prilog onim Esekerima, koji se uporno zalažu za imperativ sastavljanja momčadi pretežno od domaćih nogometaša, poniklih u Gradskom vrtu, u gradskim klubovima ili, pak, u slavonsko-baranjskom podneblju oduvijek poznatom kao nepresušni izvor sportskih talenata, prije svih nogometaša.
Među nanizanim imenima tek su Dugalić, Žutelija i Bašić aterirali u Grad na Dravi sa željom da pomognu osječkom klubu u ostvarenju davnašnje želje. No, sva trojica su i bili istinska pojačanja, što je također dio teze brojnih Osječana da okosnicu momčadi moraju sačinjavati domaći nogometaši, koje je, dakako, nužno upotpuniti istinski potentnim mladićima iz drugih sredina. No, to je, kao što se vidi i na ovoj slici, bila klupska politika kojoj više u Osijeku, na žalost, nema mjesta.
A trebalo bi je pokušati ponoviti, pogotovo sada, kad je sveukupna financijsko-materijalna situacija neusporedivo povoljnija od onih, sedamdesetih, pa i nekih kasnijih godina.
Foto: Privatna arhiva
SPEEDWAY
IVANO ĐEVLAN Naš kickboxer ide na Svjetski kup u Budimpeštu, a nije pozvan u reprezentaciju
Aktualni prvak Europe, viceprvak svijeta i ovogodišnji četverostruki prvak Hrvatske
Ivano Đevlan, talentirani kickboxing borac osječkog „Husa“ sudjelovat će predstojećeg vikenda na Svjetskom kupu u Budimpešti gdje će se natjecati u juniorskoj kategoriji do 86 kg i to u disciplini lowkick. Bit će to pravi test Ivanovih mogućnosti, jer je prijavljen 3.071 borac iz 48 zemalja, a u Mađarsku su ga otpratili treneri Alen Borbaš i Lora Gavrić.
– S obzirom na odlično odrađene pripreme i na sadašnju formu, vjerujemo da će Đevlan osvojiti prvo mjesto – kazao je uoči odlaska Alen Borbaš.
No, u „Husu“ imaju i zamjerki na činjenicu da Ivano nije uvršten u reprezentaciju Hrvatske za predstojeće Svjetsko juniorsko prvenstvo u talijanskom Jesolu, od 18.do 27 rujna.
– Ivano je aktualni prvak Europe, viceprvak svijeta te ovogodišnji četverostruki prvak Hrvatske u disciplinama K1, kicklight, lightcontact i fullcontact – podsjeća Borbaš. – Kao najuspješniji hrvatski junior zaslužio je poziv za SP, pa nas iznenađuje da se nije našao na popisu reprezentativaca te da još uvijek nije prijavljen za nastup a do isteka roka za prijavu ostalo je još samo nekoliko dana.
Ipak, Borbaševi ne gube nadu:
– HBS i izbornici još se nisu očitovali, ali se nadamo da ćemo pozitivan odgovor dobiti za dan-dva kako ne bismo zakasnili s prijavom i kako bi Ivano mogao nastupiti na Svjetskom prvenstvu.
Foto: Arhiva kluba
SPEEDWAY
MALI NOGOMET Turnir “Tri kornera – penal” započeli su Štucna, Harlem, Meniskos i Nonparel
Sve je počelo u srpnju 1959. na crnom šljakom prekrivenom Slavijinom igralištu
Godinama su osječki sportski zanesenjaci ljetne večeri provodili promatrajući utakmice malonogometnog turnira, čije je ime unaprijed određivalo glavno pravilo igre po čemu se osječki turnir razlikovao od svih sličnih širom Hrvatske. Jer, „Tri kornera – penal“ donosilo je istinsko dodatno uzbuđenje, kako momčadima tako i promatračima.
Budući da je turnir postupno postajao sve popularniji, a za nastup se prijavljivalo sve više kvartovskih i(li) klapskih momčadi, događalo se, i to vrlo često, da završnica, nakon niza srpanjskih dana, bude odigravana i duboko početkom kolovoza.
I baš je to razlog za ovo podsjećanje na početke tradicije koja je, nažalost, iz tko zna kojih razloga prekinuta, budući da istoimeno okupljanje haklera na Zelenom polju samo imenom podsjeća na ono pravo u Gornjem gradu što nikad nije i neće biti zaboravljeno.
Sve je počelo srpnja 1959. na crnom šljakom prekrivenom Slavijinom igralištu, gdje su sugrađane svojim rukometnim majstorijama tijekom (od rujna 1954. do 1961.) svakog proljeća i jeseni oduševljavali braća Bambir, Maroević, Wertag, Rajković, Gejić, Taslidžić, Beljo, Keler, Hocenski, Stefoski, Lončar, Krstić, Savin, Čavčić, Čović, Ahić, Dorić, Šuperina i drugi, a tijekom srpnja i početkom kolovoza „uskakali“ bi igrači sve popularnijeg malog nogometa. I to prvih godina s dijelom rukometnih pravila, jer se nije smjelo ulaziti u prostor obilježen crtom od šest metara pred suparničkim vratima.


Na sportskim stranicama jedinog slavonsko-baranjskog dnevnog lista zauvijek je zapisano da je prvi „Tri kornera – penal“ odigran srpnja 1959., a već prvog dana osam odigranih utakmica pratilo je oko 1.500 gledatelja! Odmah su zapaženi i favoriti, isto kao i igrači Josip Gutzmirtl iz „Harlema“ i Miloš Jovanović iz „Nonparela“, za velikog favorita gledatelji su promovirali donjogradski „Harlem“, ali je nenadano prvak postao „Štucna“ (nekadašnji naziv za nogometnu čarapu) za koju su igrali Sonenfeld, Pintarić, Brnjevarac, Bestvina i R. Popović, inače prvotimci Proletera. Harlemovci su, međutim, zadovoljštinu dobili dvije godine kasnije, kad su oni postali prvaci.
Dakle, tradicija je rođena 1959., da bi najduže trajala ljetnim uzbuđenjima u današnjem Perivoju kralja Tomislava, ranije Parku kulture, gdje je rođeno niz sjajnih „haklera“ i momčadi dostojnih vrhunskih komplimenata.
Osobito se to odnosi na desetljeća, kad se igralo na crvenoj šljaci koju su inače koristili odbojkaši, a nešto manje prijelazom na rukometnu, asfaltiranu podlogu. Nezahvalno bi bilo isticati najatraktivnije i najučinkovitije pojedince, isto kao i momčadi, pa je najmjerodavnije na „naj-tron“ postaviti „Romu“ iz Tvrđe, četverostrukog pobjednika „Tri kornera – penal“ čije nastupe je pratila brazilska scenografija, s crvenim tepihom i zastavama iste boje koje su iz obližnje Tvrđe donosili navijači sastava Batinića, braće Grnja, Peruze, Šimenića…
Nažalost, već niz ljetnih mjeseci, kakav je i ovaj naš kolovoz, u Perivoju nema malonogometnih uzbuđenja. Što je nekako i prirodno, jer su prošle brojne generacije naviknute na druge oblike ljetne zabave, pa im je mali nogomet postao zanimljiviji utakmicama u Zrinjevcu, na parketu. Netko će reći da svako vrijeme nosi svoje običaje, ali je nepobitno da i danas ima mnogo poklonika onih nezaboravnih ljetnih uzbuđenja. Koja su začeli i „Štucna“, „Harlem“, „Meniskos“, „Nonparel“ i mnogi, mnogi drugi.
Ilustracija: Komarilos/Magnific AI i preslike iz starih novina
SPEEDWAY
LUKA ČARAPOVIĆ Osječki plivač izborio je čak tri finala na Mediteranskim igrama u Tarantu
Najbrži Hrvat u povijesti discipline plivanja leđno na 50 metara
Među zapaženim hrvatskim sportašima, koji su zaokružili svoj nastup na 20. Mediteranskim igrama u talijanskom Tarantu, svakako je i osječki plivač Luka Čarapović. Naime, član Plivačkog kluba Mursa, a sve donedavno PK Osijek, otplivao je tri finalne utrke pridonijevši tako sveukupno pozitivnoj ocjeni predstavljanja hrvatskog plivanja na međunarodnoj sceni. Čarapović je nastupio u finalima tri pojedinačne discipline, te u štafeti 4×100 mješovito, dok je na 200 metara leđno zauzeo je 11. mjesto s rezultatom 2:05,82 dok je na kraćim dionicama izborio dva pojedinačna finala.
Luka je na 50 metara leđno zauzeo šesto, a na dvostruko dužnoj dionici, također leđnim stilom, plasirao se na sedmo mjesto. Ostat će zapamćeno da je Čarapović pridonio odličnom četvrtom mjestu hrvatske štafete 4 x 100 metara mješovito koja se našla sasvim blizu osvajanju brončane medalje. U novoosnovanom Plivačkom klubu Mursa Osijek ističu da Lukine rezultate iz Taranta treba gledati i u kontekstu iznimno zahtjevnog ljetnog programa tog mladog hrvatskog reprezentativca. Naime, vrhunac njegove forme bio je tempiran za Europsko prvenstvo u Parizu, nakon kojeg je, praktički bez predaha, uslijedio nastup na Mediteranskim igrama.
Podsjećamo na Čarapovićev značajan međunarodni iskorak na EP gdje je u samo nekoliko dana čak četiri puta rušio hrvatski rekord i to dvaput apsolutni, uz dva mlađeseniorska. Na 50 metara leđno plivao je 25,36, čime je postao najbrži Hrvat u povijesti te discipline, a potom je na 100 metara leđno postavio novi državni rekord – 54,44. U gradu svjetla taj sjajni plivač svoj je reprezentativni nastup zaokružio kao prvi plivač hrvatske štafete 4×100 mješovito, koja je u Parizu s 3:34,87također postavila novi hrvatski rekord.
– Nakon Europskog prvenstva, gdje je Luka bio na vrhuncu forme i napravio ogroman iskorak, Taranto jebio nova prilika za utrke na velikoj međunarodnoj sceni. Tri finala na Mediteranskim igrama vrijedan su rezultat, ali još važnije je novo iskustvo mladog plivača koji je tek ušao u seniorsko plivanje – poručuju iz Murse Osijek. Jer, iza Luke je ljeto, u kojem se od perspektivnog mladog reprezentativca prometnuo u apsolutnog hrvatskog rekordera na 50 i 100 metara leđno, a međunarodni nastupi u Parizu i Tarantu još su jedna važna etapa prema sljedećim velikim ciljevima.
Inače, sezona za njega još nije završena, jer ga krajem godine očekuje dosad najveći izazov – Svjetsko prvenstvo u Pekingu.
Foto: Arhiva kluba
SPEEDWAY
RK OSIJEK Pripreme za novu sezonu, odigrane dvije od ugovorenih osam prijateljskih utakmica
Osim seniorske, pripreme je započela i druga momčad, kao i polaznici Rukometne akademije
Rukometaši Osijeka punom parom pripremaju se za nadolazeće prvenstvu Paket24 Premijer hrvatske lige, koja starta 12. rujna. Kao što je poznato, i sezona 2026./2027. u prvom će se dijelu igrati u dvije skupine („A“ i „B“) a potom slijedi doigravanje za prvaka odnosno za ostanak.
Učenici Frane Veraje uvršteni su u Ligu „B“ u kojoj nisu RK Zagreb i Nexe, što bi im moglo olakšati put u kvalitetnije doigravanje najboljih, a to bi bio iskorak više u odnosu na prije tri mjeseca okončano prvenstvo u kojem je RK Osijek igrao u ligi za ostanak.
– Svaki bod osvojen u gostima može imati veliko značenje glede plasmana u jednu od dviju skupina play-offa, isto kao što gubitak na domaćem parketu znatno može spustiti letvicu koju smo si zacrtali, kaže trener Veraja, koji, inače, hvali ozračje na pripremama koje se od 6. kolovoza odvijaju uglavnom u dvorani Zrinjevac a na raspolaganju mu je 17 rukometaša.
Nema više, kao što je poznato, Marka Maganića (igrat će sljedeće sezone za RK Dugo Selo kao profesionalni član prvaka RK Zagreb) i Antuna Šarića, koji se s posudbe vratio u Nexe, ali su pristigli Borna Manci-Mičević iz Nexea, u kojem je proveo deset godina(!), te Josip Žulj iz vinkovačke Spačve i vratar Luka Capan, povratnik iz Švedske gdje je bio član Lugia FK.

– Radimo po dva treninga dnevno, a odigrali smo i prve dvije od osam ugovorenih prijateljskih utakmica, kaže Veraja kojeg ne brinu minimalni porazi u Velikoj Gorici od domaćina i dugoselske momčadi. – Sljedeći suparnik bit će nam RK Đakovo, u subotu je u Zrinjevcu odigran tradicionalni memorijal posvećen uspomeni na Sašu Cesara, a „generalka“ će biti u Kutini s Moslavinom.
Osim seniorske, inače, pripreme za nova natjecateljska iskušenja počeli su i druga momčad, pod vodstvom trenera Šunde, kao i oni najmlađi, polaznici Rukometne akademije koju vode treneri Privšek, Jurić i Kasun koje može viđati na Srednjoškolskom igralištu.

Ukratko: u Rukometnom klubu Osijek radi se punom parom što bi mogao biti dobar zalog za nastupajuću sezonu. Prvoligaški sastav, inače, u 1. kolu novog državnog prvenstva gostuje u Trogiru, a tjedan kasnije, 19. idućega mjeseca ugostit će MRK Čakovec.
Foto: Arhiva RK Osijek
SPEEDWAY
JIU JITSU Na međunarodnom okupljanju u zadru Tatamijevci se vratili s pet medalja
Zlatom se okitio Filip Salajić u U-14 kategoriji
Zadar je prošlog petka i subote bio mjesto okupljanja jiujitsu majstor(ic)a iz cijelog svijeta, jer se po treći put uzastopce u dvorani Višnjik na World Cupu okupili predstavnici čak 29 zemalja, ovaj put njih 269.
Na tim prestižnim natjecanjima svoj su trag ostavili i članovi osječkog Tatamija, koji su donijeli kući čak pet medalja!
Najsjajniju, onu zlatnu osvojio je Filip Salajić, među natjecateljima U-14 u kategoriji do 56 kilograma. Srebrne medalje zaslužili su Nika Vrbanić i Rene Marčik, Karlo Valentić i Ana Batrnek osvojili su „bronce“, dok su odličja zamalo izmakla Nikoli Balogu i Maxu Petrliću.

Foto: JJK Tatami
-
Kožara2 dana od objaveSTRAŠNO Privatni klesari na Novogradskom groblju iskopali i kod ograde bacili ljudske kosti
-
Analit1 dan od objaveVIŠNJEVAC Radovi traju mjesec dana, glavna ulica od turborotora do središta ima novi asfalt
-
Analit24 sata od objaveREKONSTRUKCIJA Vlada odobrila 41,4 milijuna eura za Strossmayerovu, buduću Zelenu aveniju
-
SPEEDWAY2 dana od objaveLUKA ČARAPOVIĆ Osječki plivač izborio je čak tri finala na Mediteranskim igrama u Tarantu
-
Mobilia1 dan od objaveKad maknu rampe kod tržnice Neumanova će biti prohodna od Vukovarske do Europske avenije
-
Šećerana22 sata od objavePODRAVLJE Drava i dalje niska, na sprudu kod Željezničkog mosta odmaraju galebovi
-
Svilana2 dana od objaveOLJK Najavljeni programi planirani u dvorištu Prehrambenog faksa sele u Kulturni centar
-
SPEEDWAY1 dan od objaveMALI NOGOMET Turnir “Tri kornera – penal” započeli su Štucna, Harlem, Meniskos i Nonparel
-
Kožara1 dan od objaveLAŽNI DOKTOR Bugarin koji je prevario jednu, a pokušao i drugu Osječanku, uhićen
-
Analit5 sati od objaveKONTROLA Kada krene naplata parkiranja kamere će bilježiti i komunalne prometne prekršaje
-
Šećerana3 sata od objaveLIJEPA GESTA Besplatno šiša prvašiće da barem malo roditeljima rastereti kućni budžet
-
SPEEDWAY2 sata od objaveIVANO ĐEVLAN Naš kickboxer ide na Svjetski kup u Budimpeštu, a nije pozvan u reprezentaciju
