Osijek se, kao i većina gradova u Hrvatskoj, ukrcao u taj brzi vlak s europskom škrinjom blaga. Već od samoga početka organiziralo se i pokušalo iskamčiti koji euro za napaćenu Slavoniju. Jedini je problem što od svih tih silnih para kod jednog broja projekata koristi imaju samo građevinari i pogađate – politika.

No, dobro ima naravno i dobrih stvari. Prvo dva pozitivna primjera iz kojih se može vidjeti čemu bi europska sredstva zapravo trebala i služiti.

Dobre priče

REGIONALNI VODOOPSKRBNI SUSTAV OSIJEK Rekonstrukcija i obnova kolektorske mreže i vodoopskrbnog sustava. Projekt je odobren još 2013. O brzini njegove provedbe dalo bi se… Sjećamo se Promenade koja je bila raskopana cijelo jedno ljeto. Istrpili smo to. U konačnici dobili smo moderan pročistač otpadnih voda, proširenje kapaciteta kanalizacije u gradu, a dobili smo i najmoderniji sustav dvostupanjske filtracije čime je odstranjen arsen u vodi s čime je grad muku mučio od početka moderne vodovodne distribucije. Uostalom za osječane se u ostatku Hrvatske govorilo da su usporeni i flegmatični zbog vode koju piju (zbog arsena iz arteških bunara). “Dobili” smo jer projekt je bio ukupno vrijedan 72,5 milijuna eura i u to vrijeme bio jedan od najvrijednijih projekata u Hrvatskoj kojeg je odobrila EU i financirala gau iznosu od 70%.

MODERNIZACIJA TRAMVAJSKE INFRASTRUKTURE Projekt vrijedan 35 milijuna eura trebao bi potpuno izmijeniti postojeću tramvajsku infrastrukturu i poboljšati prijevoz putnika. S obzirom na tramvajsku povijest Osijeka ovo je projekt za pohvalu jer osim pruga, stižu i novi tramvaji, obnova svih tramvajskih stajališta, izmještanje remize… Inače obnova pruge je trebala po projektu biti gotova do 31.12. 2023. Vidimo da se preregulaciji prometa i kopanju u središtu grada ne nazire kraj.

Uzmi novce i bježi

A sad malo o projektima koje bi slobodno mogli nazvati “take the money and run”.

PROJEKT OBNOVE SAKUNTALA PARKA Prekogranična suradnja s gradom Suboticom, kojeg su oni bili i nositelj. Na njihovu inicijativu zatražen je bilo kakav projekt od strane Osijeka. Iako nas uvjeravaju da projekti samo čekaju u ladici, naravno da nismo imali ništa. I onda se netko sjetio secesijskog parka. Osim što su stradale biste Adolfa Waldingera, Huge von Hötzendorfa i Paje Kolarića te izgrađena nekakva sjenica koja ničemu ne služi, projekt je blago rečeno za zaborav. Posječeno par velikih stabala, posađeno neko grmlje i nasute staze. Čak nisu znali ni gdje bi sa sfingama, ali su na sreću postavljene.

PROJEKT “STARA PEKARA” Iako najavljen kao prostor koji će biti darovan na korištenje gradskim udrugama u kuloarima se odmah znalo da će to predati nekome za hostel. Samo za hostel se nisu mogle dobiti pare pa se izmišljalo s udrugama. Čak su se svi na dan otvorenja morali ukazati u prostoru i glumiti da su se već uselili u njega. Rezime… lijepa bijela fasada, unutra trenutno ne znamo je li hostel zaživio. Udruge sigurno nisu.

PROJEKT TURISTIČKOG INFORMATIVNOG CENTRA Ovo je jedna od većih gluposti. Ako većina građana uopće zna što je i gdje je to (nalazi se nasuprot istočnog ulaza u Tvrđu). Stara konjušnica pretvorena je u nešto. Prazno. Grad jedanput godišnje tamo organizira nekakav prijem i to je to. Zatvoreno i napušteno već pri otvorenju. A što reći na onu najlonom okruženu ruševinu koju, navodno, konzervatori nisu dali srušiti pa sad izgleda kao da radnici sa skelama nisu nikada ni otišli sa gradilišta. Niti će.

PROJEKT OBNOVE TVRĐE Ok, lijepo je popločana Tvrđa, izmijenjena kanalizacijska i ostala infrastruktura, ali fasade svih zgrada su i dalje u totalnom raspadu. Dakle, to nije projekt nego poluprojekt. Stanovnici Tvrđe, doduše, znaju koliko im vrijedi izmjena instalacija pod zemljom te obnova nogostupa i cesta, ali za sve nas ostale stari grad i dalje je otužan. Općenito, nema baš nikakve javno objavljene vizije što ćemo s inače u svim normalnim gradovima najljepšim dijelom grada, odnosno starom jezgrom.

Osim cajkaroških tuluma vikendom, Tvrđa je uglavnom pusta. Par kafića ljeti na Trgu s terasama i to je to. Spominjan je, doduše, megalomanski projekt obnove dijela zidina Tvrđe (ona je oko 1800.-te godine bila najjača vojna utvrda tadašnjeg Habsburškog carstava) koji bi barem po nečemu izdvojio taj dio grada, ali ništa.

Dakle, na ovim EU projektima zarađuju projektanti, građevinari, a benefite izvlače jedino političari. A zgradurine ostaju prepuštene same sebi dok ih izjedaju salitra i zub vremena.

PROJEKT “VODENICA NA DRAVI” O ovome bi se dao napisati roman. Od samoga početka projekt je totalni fijasko. Uglavnom, vodenica je izgrađena s potpuno krivim građevnim drvetom. Navodno troškovnik projekta su radili totalni dibidusi pa se nitko nije ni želio prihvatiti izgradnje. Vodenica je inače potpuna laž jer ona melje na struju? Onaj kotač koji se do nedavno okretao je čisti ukras. Dekor. A vodenica je trebala prikazivati tradiciju mljevenja žita na Dravi. Trenutna sudbina vodenice se ne zna. Stoji u Dravi, zatvorena dok ju voda ne odnese.

PROJEKT REGIONALNE VINOTEKE Sjećali se tko da i to imamo!? Zaključana drvena vrata (pomalo sasušena) u zidinama Tvrđe koja kriju prostoriju napunjenu regionalnim vinima. Lokalo se tamo samo na otvorenju i još neko vrijeme dok su iz projekta valjda bili pokriveni i troškovi aktivnosti u vinoteci, a nakon toga – ključ u bravu. Vina se raskrčmila, a za ključ se više vjerojatno ni ne zna gdje se nalazi.

Osijek je već godinama rekorder po povlačenju sredstava iz EU. Bilo je zaista uspješnih i korisnih projekata, recimo podvoznjak u Ulici Sv. L. B. Mandića koji je i bez Europe trebao biti gotov odavno, ali stječe se dojam da više ni sijalicu ne možemo promjeniti ako Europa ne da novce.

Foto: Komarilos