Temeljita i cjelovita obnova Tvrđe završena je prije više od dvije godine i od tada je na snazi poseban režim prometovanja starom gradskom jezgrom. Kao što je to uobičajeno u mnogim europskim gradovima koji čuvaju svoju kulturnu baštinu i ovdje je zabranjeno prometovanje automobilima, odnosno zaustavljanje i parkiranje vozila svima osim stanarima koji prolaze da bi ušli u svoja dvorišta ili garaže, odnosno gostima pansiona i hotela za koje su određena posebna parkirališta. Također, strogo je propisano i vrijeme dostave, od 6 do 10 sati.

Stoga su građani ostali iznenađeni kad su jučer tijekom poslijepodneva i večeri na zapadnom dijelu Ulice Kamila Firingera fotodokumentirali petnaestak i više automobila parkiranih s obje strane ulice i po nogostupima – kao da nema nikavih posebnih propisa o ulasku i ostavljanju vozila u starom gradu. Snijeg možda može privremeno prekriti pseću kakicu, ali nikako ne može sakriti vozila koja građani u šetnji zaobilaze i u nevjerici fotografiraju jer im nije jasno kako je moguće tako očigledno ignorirati pravila. Na svim ulazima prometni znakovi jasno komuniciraju pravila, ali ako nemamo sustav kontrole onda možemo i te znakove maknuti.

Moguće je da prometno redarstvo ima sustav kroz koji obavlja nadzor i kažnjavanje nesavjesnih vozača u ovakvim situacijama, ali stvarno bi bilo lijepo kad bi i građani znali da su efikasni. A ako nisu – onda izgleda vikendom tamo radi tko što hoće. A to nije u redu.

Foto: Građani Komarilosi

O karakteru pokojnog osječkog veterinara Matije Škulca najviše i najbolje govore vlasnici životinja, ponajprije pasa i mačaka, koji su dolazili u njegovu Veterinarsku ambulantu Vetosan u Ulici Bartola Kašića, naročito oni kojima je on bio zadnja nada. Ti su ljudi danas prepuni svjedočanstava kako su njihovi bolesni psi, u tim trenucima praktički otpisani i s preporukama za uspavljivanje, kod doktora Škulca bili liječeni tako da su kasnije poživjeli još tri, pet, sedam ili čak deset godina.

Pun optimizma, uvijek smiren, nasmijan i dobro raspoložen, Matija je svjesno na sebe preuzimao emocije cijelih obitelji vlasnika koji su mu dovodili životinje s izuzetno složenim zdravstvenim problemima. Često je već iz imena psa, iz zanimanja ili ponašanja vlasnika koji ga je doveo – znao izvlačiti motive za dobronamjerne i umirujuće konverzacije kojima je bio cilj u hipu promijeniti atmosferu i problemu pristupati na potpuno neočekivan način. Taj svoj originalni pristup i iznimne metode dijagnostike neprestano je usavršavao, pa bi istovremeno temeljito pregledavao životinju, fokusirano proučavao problem, ali i zabavljao, informirao, educirao i popravljao raspoloženje uplašenih vlasnika.

Osebujan čovjek bio je vrhunski profesionalac, jako stručan, čudesne osobnosti i posebno dobar. Iza njega ostaju stotine iskustava koje se lagano transformiraju u legende. Primjerice, bez problema bi napustio obitelj na Badnjak u 16 sati kako bi pritekao u pomoć, odjurio u ambulantu, odmah operirao i usput pjevao.

Kad bi se javljao na pozive često je govorio: “Dođite odmah!” – u današnje vrijeme , kad mnogi neprobojnim zidovima odvajaju svoje radno i privatno vrijeme, ovo zvuči poput imperativa savjesti koja se prepoznaje i ostvaruje kroz potrebe da odgovoriš na vapaje drugih, ako možeš, ako znaš kako i ako hoćeš. A Matija je mogao, znao i htio.

U moru njegovih intervencija s gitarom, kad bi ljudi i životinje u čekaonici slušali kako u ambulanti lijepo svira gitaru na uho nekom teško bolesnom psu, ističe se i situacija u kojoj je koristio melodiju Beatlesa. Naime, očajna vlasnica dovela je psa s potpuno oduzetim stražnjim udovima. Doktor je u hipu detektirao da neće moći djelovati unutar meandara loše energije, tuge, suza i gotovo opraštanja od života te je ženu nagovorio da uz gitaru zajedno psu otpjevaju “Yesterday”, pa će tek poslije toga učiniti pregled. Pjesmom ih je oboje umirio i zatim intervenirao. Pas je još punih 10 godina lijepo trčao i kvalitetno živio.

A bilo je mnogo takvih, otpisanih pasa i gotovo bezizlaznih situacija iz kojih je Škulac izlazio kao spasitelj obiteljskih radosti. Spašavao je živote životinja i brisao suze njihovih vlasnika. Djelovao je izvan okvira. Želio je pomoći.

Dr. sc. Matija Škulac dr. vet. med. rođen je u baranjskom Gajiću 1965. Veterinarski fakultet završio je 1991. u Zagrebu. Poslije studija usavršavao se u Švicarskoj. Do 1998. radio je u Belju, a poslije se posvetio svom Vetosanu. Na web stranici ambulante navedene su važne činjenice o njegovoj specijalizaciji: “Znanstveno usavršavanje obavio je na Klinici za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje je nakon brojnih pokusa izradio disertaciju iz područja anesteziologije te stekao titulu doktora znanosti iz znanstvenog područja biomedicine i zdravstva – znanstveno polje veterinarska medicina, grana veterinarske kliničke znanosti. 1998. godine završava tečaj i dobiva diplomu iz elektrokardiografije pasa i mačaka. 2006. godine usavršio je Hitnu veterinarsku medicinu pasa i mačaka, neurologiju te mačje osteoartritise. 2013. godine završava tečaj i dobiva certifikat iz ultrazvučne dijagnostike.”

Matija je bio i sudionik Domovinskog rata. Pokop će se održati danas (8. siječnja) u 14 sati na mjesnom groblju u Gajiću.

Foto: Veterinarska ambulanta Vetosan

Bez obzira što je u Osijeku precizno regulirano gdje i kada možete odložiti božićno drvce kako bi ga pokupila neka od Unikomovih ekipa i prebacila u kompostanu – već na blagdan Sveta tri kralja je primjećeno kako su neki sugrađani požurili riješiti se borova, praktički ih poizbacivati kroz prozore da bi izbjegli čišćenje iglica i da bi što prije dnevne sobe vratili u prvobitno stanje, odnosno onako kako je bilo prije božićnog kićenja.

Upravo iz tog razloga Unikom je još 5. siječnja izdao obavijest o lokacijama prikupljanja božićnih drvaca, da bi se izbjeglo razbacivanje borova po cestama i uz nogostupe, gdje ih mnogi ostavljaju pod okriljem noći i dovoljno udaljene od kućnih ulaza da nitko ne bi mogao posumnjati čije je to smeće.

• LOKACIJE PRIKUPLJANJA BOROVA
• GČ Retfala – naselje Ljudevita Posavskog (parkiralište kod tržnice)
• MO Višnjevac – park
• GČ Donji grad – vijenac Murse i Zeleno polje (kod okretišta tramvaja)
• GČ Novi grad – Sjenjak (kod robne kuće i kod Studentskog doma)
• GČ Tvrđa – Vijenac Ivana Meštrovića (kod NTL-a i Četverolista)
• GČ Industrijska četvrt – Bosutsko naselje (kod NTL-a)
• GČ Jug 2 – kod Konzuma i OŠ “Tin Ujević”
• Stanari u zgradama kolektivnog stanovanja božićna drvca mogu odlagati i uz spremnike za komunalni otpad, a mogu ih i sami donijeti na kompostanu

Također, u obavijesti stoji da je drvca na tim lokacijama moguće odlagati tijekom cijeloga siječnja. Tako da nema brige.

Foto: Komarilos

Badnjak je prošao, borovi su odavno okićeni, a za koji dan bit će i raskićeni – no, neki prodavači borova još uvijek nisu stigli s javnih površina ukloniti neprodanu robu! Ovdje na uglu Strossmayerove i Ulice Ljudevita Posavskog drvca koja nitko nije kupio sad je već prekrio i snijeg.

Netko se očito preračunao u pogledu potrebne količine božićnih jelki koje su bile u ponudi, ili su bile preskupe, pa je brdo toga ostalo na ulici. U redu, svatko je kovač svoje poduzetničke sreće, cijene se slobodno formiraju i građani na te cijene reagiraju kako reagiraju. Ali činjenica je da drvca koja nisu prodana već na Božić ujutro spadaju u kategoriju otpada, pa bi trebala biti tamo gdje se odlaže otpad. A ne da već desetak dana leže odbačena na ulici. To nije lijep ulazak u novu godinu.

Foto: Komarilos

Ljudi se već mjesecima čude higijenskom minimumu, stanju lokala, odnosno ogromnim količinama smeća koje u prostoriji s paketomatima u Retfali iza sebe ostavljaju korisnici, odnosno primatelji paketa. Ovih dana pisali smo kako su sad onamo počeli svraćati i psi jer su građani zabilježili kako se tu i tamo unutar prostora pronađe i psećeg dreka.

JOŠ I TO Lokal s paketomatima u Retfali sad koriste i psi, dolaze tamo kakati

Između ostalih reakcija, javila se i čitateljica koja je fotodokumentirala situaciju u sličnom objektu za preuzimanje paketa u susjednoj Mađarskoj, pa čisto da i naši ljudi mogu vidjeti kako bi to trebalo izgledati. A evo i njezina kratkog pisma:

“Upravo sam pročitala Vaš tekst o Box now paketomatu u Strossmayerovoj ulici. Nakon Vaših članaka bude uredan, ali to ne traje dugo. Živim u blizini istoga i često prođem pored i u većini slučajeva mi se okrene želudac. Prije tjedan dana sam bila u Pečuhu i prošla u centru grada na frekventnoj lokaciji pored jednog lokala koji također ima paketomatu od više dostavnih službi. Šaljem u prilogu slike pa pokažite “građanima” Osijeka kako izgleda paketomat u lokalu u ne tako dalekom Pečuhu.”

Pismu ne bismo ništa dodali, nego tek da se fokusirate na fotografije. Čini se kako ondje posjetitelji gotovo da mogu “jesti s poda”. Dok se kod nas to sustavno pretvara u mješavinu javnog toaleta i točke za prikupljanje kartonske i plastične ambalaže.

Foto: Građani Komarilosi