Neka zanimanja nisu predodređena samo za muškarce, iako mnogi tako misle, pa sve češće i u javnom gradskom prijevozu za upravljačima gradskih autobusa viđamo – žene. Među njima je i Sanela Kozbašić, vozačica autobusa s dugogodišnjim iskustvom u gradskom i međugradskom prometu, koja je ovo zanimljivo zanimanje odlučila predstaviti kroz slikovnicu jednostavnog naziva „Vozač autobusa“.

– Na izdavanje slikovnice potakao me nedostatak vozača autobusa u Hrvatskoj. Razgovarala sam sa kolegom Goranom Nikolaševićem i došli smo na ideju o slikovnici. Goran je napravio scenarij, ja sam složila priču, a po scenariju je Nik Titanik napravio ilustracije – pojašnjava Sanela.

U slikovnici su stvarni likovi. Mala Sanela – od osnovne škole, pa dok nije postala profesionalna vozačica autobusa. Slikovnica je namijenjena prvenstveno djeci i mladima, kako bi se kada za to dođe vrijeme, opredijelili za zanimanje vozača.

– Nakon osnovnoškolskog obrazovanja djeca i mladi trebaju znati koju srednju školu odabrati i koji smjer. Za posao vozača trebaju biti motivirani, a Goran i ja smo tu da ih potaknemo i motiviramo za ovo zanimanje – priča Sanela, dodajući kako su im cilj upravo žene, jer je njih manje u tom poslu.

– Vozač treba biti cijenjeno zanimanje, jer profesionalnih vozača nema dovoljno. Stoga su nam u planu i predavanja u osnovnim školama kako bismo djeci približili naše zanimanje – dodaje.

Kroz slikovnicu mala Sanela upoznaje profesionalnog vozača autobusa, koji ju informira da se za njegov posao mora završiti srednja škola. Potom se iz stranice u stranicu opisuje kako se odabire škola, što se u njoj uči te kada se zapravo polaže ispit za vozača autobusa. Kakve sve vrste autobusa postoje, kakav je posao vozača i koji su sve njegovi radni zadaci.

– Ovaj se posao mora voljeti. Ja sam više od 12 godina radila u Panturistu, prije toga u nekim prijevozničkim firmama, a u GPP-u sam već dvije godine. Moj je otac preko 40 godina vozio autobus, a i moj brat je također u tom poslu preko 20 godina. Naknadno sam se prekvalificirala za vozača autobusa, jer sam završila Tehnološku školu „Ruđer Bošković“. Posao mi je jako zanimljiv, nije težak. Iz dana u dan je zanimljiv. Vozila sam i na dugim turama, a sada sam na gradskim – kaže Sanela, dodajući kako su komentari putnika uvijek pozitivni. Nerijetko se iznenade kada ju vide za upravljačem, a Sanela se nada kako će u budućnosti biti sve više žena koje se odluče za ovo zanimanje.

Do suradnje s poznatim ilustratorom Nikolom Plečkom (Nik Titanik) Sanela i Goran su došli nakon jednog telefonskog poziva. Ispričali su mu sadržaj slikovnice, a on je pristao ilustrirati ju.

Slikovnicu je moguće naručiti putem FB stranice „Vozači gradskih i turističkih autobusa“.

Foto: Privatna arhiva

Dvadesetogodišnja Viktorija Sekereš studentica je preddiplomskog studija kulture, medija i menadžmenta na osječkoj Akademiji za umjetnost i kulturu i trenerica u plesnom studiju Shine, a od Silvestrova prošle godine poznata je i kao unuka pokojnog Dušana Rudeža, osječkog čovjeka Tuljana, koji je započeo tradiciju silvestarskog kupanja u Zimskoj luci.

U Dravu je na staru godinu Dušan skočio čak 32 puta, posljednji put 2018., nakon čega je zbog bolesti odustao od narednih kupanja. No, zahvaljujući upravo njemu, nekolicina je Osječana nastavila tu tradiciju, kojoj se posljednjeg dana 2024. po prvi puta priključila i Tuljanova unuka Viktorija.

Cijeli sam život zapravo gledala djedu kao se na Staru godinu kupa u ledenoj Dravi. Iako imam strah od Drave, počela sam proučavati benefite kupanja u hladnoj vodi i odlučila pokušati. Volim izazove oduvijek, pa sam se u spomen na djeda odlučila okušati i u ovom.

Sjeća se djedovog bazena u dvorištu i zima koje su kad je bila mala bile vrlo hladne, pa je djedov bazen nekada bio i okovan ledom. Djed bi naprosto, kaže, razbio led i ušao u vodu. No, u pripremama za njezin prvi silvestarski skok u ledenu Dravu najviše joj je pomogao Danijel Novoselac koji se već dva puta kupao na Silvestrovo.

– Imao je puno više iskustva od mene, išao je sa mnom nekoliko prvih puta na kupanje tijekom studenog prošle godine. Tada nije bilo toliko hladno, svidjelo mi se ući u hladnu rijeku, a posebno osjećaj nakon kupanja. Tijelo se mijenja, kapacitet pluća povećava, lakše se diše. U studenom sam se nekoliko puta okupala, a u prosincu sam išla svakodnevno kako bih bila sprema za silvestarski skok – dodaje.

Kupanje u hladnoj Dravi započela je u Donjem gradu, na Javorištu, a kupala se i na Kopiki. U hladnoj je vodi provodila do maksimalno 5 minuta, jer sve više od toga moglo bi negativno djelovati na zdravlje. Kaže i kako je na Badnjak, kada je bilo iznimno hladno i vjetrovito, u vodu ušla na dvije minute.

– Jutro kada smo skakali temperatura Drave bila je 2 stupnja. Bilo je u Zimskoj luci mjestimice i leda, pa je preporučeno da se ne skače na glavu. Ipak, petorka koja je skakala sa mnom skočila je na glavu, a ja jedina na noge i odmah sam rekla da iduće godine skačem na glavu, što god netko rekao – priča Viktorija.

Sjeća se kako je djeda uvijek gledala sa šetnice, iako joj je želja bila biti s njim na pontonu, odakle je skakao u hladnu rijeku.

– Moja sestrična Suzana odlučila je biti uz mene pri skoku i čekala me je s ogrtačem, kao što je bila i uz djeda. Ja sam samo jednom bila uz njega kada je skočio i to je slika koje se još uvijek sjećam, koju ću uvijek pamtiti – ističe.

Kaže kako je djedov bazen u dvorištu cijelo njezino djetinjstvo. Ljeta je provodila upravo kod bake i djede, s bratom, bratićima i sestričnama tamo se kupala. Sjeća se i djedovog rituala prije ulaska u bazen. Došao bi, kaže, do bazena, skinuo se i na jednoj grani bi ostavio stvari i ručnik. Onda bi se prvo pomolio za zdravlje i obitelj, pa skočio na glavu ili noge, ovisno o tome je li voda bila zaleđena ili nije.

– Zapravo, osim što smo znali da to radi prvenstveno iz zdravstvenih razloga, nikada nije govorio da bi želio da netko od nas nastavi tu tradiciju. Nedavno sam čitala neke njegove stare intervjue, gdje je govorio da svog nasljednika vidi u jednom dečku koji je s njim skakao. Ali sigurna sam da bi bio jako ponosan da me vidio prilikom skoka – priča.   

Želja joj je nastaviti djedovu tradiciju, te da silvestarsko kupanje postane i njezina tradicija, jer već sada prepoznaje dobrobiti kupanja u hladnoj vodi. Od studenog nije ni kihnula, bolje diše i što je najvažnije bolje se osjeća. Obitelj joj je velika podrška. No, ipak su bili iznenađeni kad je najavila silvestarski skok.

– Iako su znali da idem na kupanje, podržavali me jer kroz djedu znaju koliko je to zdravo, mama mi je rekla: „Ti ćeš stvarno skočiti?!“. Kad je shvatila da sam ozbiljna, rekla je da je jako sretna i ponosna na mene. Ponosna je i teta i ujaci, jer djed je imao četvero djece. Baka je živa, kod uje je u Njemačkoj i odmah su me nakon skoka nazvali video pozivom. Baka je počela plakati, to je njoj bilo kao da opet gleda djedu, jer je uvijek bila uz njega, njegova desna ruka i kod skokova u Dravu, ali i kod borbe s ambrozijom.

Za nove generacije, koje se možda ne sjećaju čovjeka Tuljana, Duško Rudež bio je dobri duh Osijeka. Tijekom 32 silvestarska kupanja u hladnoj Dravi redovito su njegov pothvat pratile i nacionalne televizije, pa je Osijek zbog njega zadnjega dana u godini gotovo uvijek bio u prvim minutama televizijskih Dnevnika. A bio je i veliki borac protiv ambrozije. U Udruzi za zaštitu okoliša i ruralne baštine „Tuljan“ okupljao je volontere i uništavao ambroziju po gradu i okolici. Odradio je preko 1000 akcija uništavanja korova. Potkivao je i jaja, a u vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana, odjeven u Djeda Mraza, na svom se motokultivatoru vozio po gradu i djeci dijelio slatkiše. Nakon duge i teške bolesti, ovaj je poznati Osječanin preminuo u kolovozu 2021.

Foto: Borna Jakšić/PIXSELL (glavna fotografija), Grad Osijek i privatna arhiva

Odlukom gradonačelnika, svi osječki bračni parovi koji su se vjenčali tijekom 1974. i do 31. siječnja 1975. dobit će novčani dar u iznosu od 100, a mogu se pridružiti i prigodnom obilježavanju 50. godišnjice braka, odnosno Zlatnoga pira.

Zainteresirani, koji ispunjavaju ove uvjete, trebaju se prijaviti: (1) e-mailom na adresu umirovljenici@osijek.hr, (2) poštom (Grad Osijek, Ulica Franje Kuhača 9 s naznakom: Prijava za obilježavanje 50. godišnjice braka) ili (3) osobnim dolaskom u gradski odjel za socijalnu zaštitu, umirovljenike i zdravstvo (Ulica Ruđera Boškovića 1).

Prilikom prijave potrebno je dostaviti ispunjen prijavni obrazac te vjenčani list ili izvod iz matice vjenčanih. Sve dodatne informacije slavljenici mogu dobiti i pozivom na broj 031/229 102.

Foto: Komarilos

Na Wineosu je ove godine po prvi puta bilo omogućeno sudjelovanje publike u odabiru najboljih vina. Naime, nakon kušanja svatko je jednostavno putem svog mobilnog telefona otvoriti aplikaciju People’s Choice (QR kodovi za pristup bili su istaknuti doslovce na svakom uglu izložbenog prostora) i ondje pružiti podršku vinima i rakijama koje smatraju posebno dobrima.

To, naravno, nije bio nimalo lak posao jer je na sajmu službeno bilo oko 125 samo izlagača vina, a mnogi od njih su u prosjeku predstavili i po 10 različitih vina. No, posjetitelji su uporno kušali i još upornije ocjenjivali vina.

Glasovati se moglo u pet kategorija – bijela vina, crvena vina, rose vina, pjenušci i destilati. Ovo su rezultati:

• BIJELA VINA
• 1. Roxanich – Lara 1/6 2016.
• 2. K 55 –Trofetta 2023.
• 3. Zlatno brdo – Gold Couve

• ROSE VINA
• 1. K 55
• 2. Buhač
• 3. Apostol

• CRVENA VINA
• 1. Roxanich – Superistrian 2015.
• 2. Zajec – Baranjski Šiler
• 3. Stina – Plavac mali Stipančić

• PJENUŠAVA VINA
• 1. Orka – Lanson Organic Green Bio
• 2. Apostol – Pjenušac bijeli
• 3. Griffin – Darl side

• DESTILATI
• 1. Moostra – Šljivovica
• 2. Orka grupa – Stara Sokolova Dunja
• 3. Jedna – Kajsija

Foto: Wineos

Oko pedesetak natjecatelja okupilo se u 13 ekipa, među njima i jedna beba, na eno-gastro kvizu kojega je na Wineosu vodio poznati televizijski kvizaški lovac Dean Kotiga. Tijekom sat i pol vremena ekipe su odgovorile na 30 teških i srednjeteških pitanja, a atmosfera je povremeno funkcionirala kao na nogometnim navijačkim tribinama. Kotiga je bio ležeran, brz, naročito glasan i okretan.

– Pitanja su pristupačna, populistička i zabavna, a ne da bih se ja tu nešto pravio pametan. Ovo je ekipni, zapravo pub kviz i imat ćete dovoljno vremena međusobno se savjetovati, a ako budete dovoljno brzo odgovarali možemo se požuriti, pa da još i svi skupa stignemo nešto i popiti – rekao je Kotiga na početku.

Sudjelovale su sljedeće ekipe: Kotiga strpo; Red, rad i dec vina; Senzoričari; Nižerazredni vratnik; Damm; Garfield; Vesele gubitnice; Team cook; John Schultz; Bunjevačka vila; Gastarbajteri; Dva na dva i Koco.

Vriska, cika i glasno smijanje započeli su već nakon prvog pitanja, a istovremeno se povećao i broj vrlo ozbiljnih i duboko zamišljenih lica. Neki su zamišljeno grizli nokte, ali je najvažnije da se cijelo vrijeme pila voda jer mnogima nije bilo dovoljno tek sudjelovati nego su htjeli ozbiljno pobijediti. Između pojedinih pitanja svirala je glazba (prigodno, iz osamdesetih godina – što je, prema procjeni organizatora, desetljeće u kojemu je rođeno više od polovice igrača), pa su se mnogi nadvikivali.

Svako sljedeće pitanje mamilo je još glasnije uzdahe. A među najjednostavnija spadaju 14. pitanje iz prvog poluvremena kviza i 10. pitanje iz drugog poluvremena.

14. pitanje (1. poluvrijeme): Koju pjesmu je napisao te na svom drugom studijskom albumu Just for You iz 1967. objavio američki kantautor Neil Diamond? Javnosti je najpoznatija po obradi iz 1983. britanskog benda UB40, u čijoj je verziji i zasjela na vrh američke ljestvice hitova. (odgovor: Red Red Wine).

10. pitanje (2. poluvrijeme): Glavni trg kojeg se hrvatskog grada zove – Trg graševine? (odgovor: Kutjevo).

Voditelj je kvizom upravljao glasno i autoritarno, u maniri brzog zajebanta, često namjerno na ivici incidenta (što je samo stimuliralo zabavu), ali uvijek pravedno i odano činjenicama. Pitanja doista nisu bila koncipirana tako da je u natjecanje mogao upasti bilo tko s ulice tko se namjeravao zabaviti i nepripremljen testirati svoje opće znanje, ali su se i takvi mogli uklopiti i zapravo dobro osjećati u širem timu.

• POBJEDNICI
• 1. Nižerazredni vratnik (23 boda)
• 2. Vesele gubitnice (22,5)
• 3. Senzoričari (21)

Svaka pobjednička ekipa nagrađena je kartonom vina – Iločki podrumi, Krauthaker ili Enosophia. Drugoplasirani su još dobili i Royal Hill pjenušac u magnum boci (1,5l), a prvoplasirani još i Apoliticovog Čarugu (3l).

Foto: Wineos