Iz Zračne luke Osijek javljaju kako su uveli režim besplatnog parkiranja koji će trajati do dovršetka radova na obnovi putničkog terminala. Kako je objašnjeno, riječ je o parkiralištu koje je do početka radova funkcioniralo u režimu plaćenog satnog, dnevnog ili višednevnog parkiranja i koje je pod video nadzorom.

Uprava Zračne luke na taj način reagira na činjenicu da građevinski radovi inkomodiraju putnike i na eventualne stresove kroz koje putnici mogu prolaziti jer se poslovi prijema, sigurnosne procedure te policijske i carinske formalnosti obavljaju u alternativnim koridorima – ponekad na otvorenom, zatim u različitim dijelovima zgrade terminala, pa čak jedno vrijeme i kroz upravnu zgradu.

Kako je objašnjeno, to su razlozi zbog kojih je odlučeno putnicima omogućiti besplatno parkiranje, uz neizbježno: Hvala na razumijevanju.

Foto: Zračna luka Osijek

Nedavna prva ovogodišnja „Osječka ljetna noć“ pokazala je nešto starijim sugrađanima koliko je, zapravo, Grad na Dravi promijenio vizuru, a njegovi stanovnici svoju svakodnevicu. Naime, desetljećima emotivno doživljavane, ili tek prepričavane, večernje šetnje užarenim asfaltom u središnjoj (gornjo)gradskoj ulici, jednostavno su preselile na promenadu s kojom se, osobito nakon njena povezivanja dva glavna dijela grada, s razlogom ponosimo. Traženje svježeg zraka, prirodno, sada odvodi Osječane na samu obalu rijeke koja je tako i bukvalno prerasla u gradsku žilu-kucavicu, gdje šetnja svake večeri pruža priliku za istinski predah nakon svih dnevnih aktivnosti.

LEPTIRIĆI No, nestalo je, na taj način, i onih dražesnih dogodovština u kojima je korzo, osim stalnog sklanjanja od opasnosti tramvajskog prolaska, bilo mjesto i vrijeme nepisanih dogovorenih sastanaka mladih, gdje su se mnogima prvi put pojavili oni čuveni leptirići simpatija mladića i(li) djevojaka koji se prethodno uopće nisu poznavali. A to i nije bilo teško doživljavati, jer se, po nepisanim pravilima, koje mjesto „pripada“ kojem sloju, mladića i(li) djevojaka pa bi se lako pronalazile i prve simpatije, od kojih su mnoge postupno prerastale u mladenačke ljubavi, a neke završavale i trajnim, životnim vezama.

Korzo, sada, više nije mjesto okupljanja te vrste, tramvaji istina i dalje ometaju prolaznike, namjernici ulaze u brojne trgovine, pa se i tako povremeno stvaraju međusobni susreti, ali – draž tog lokaliteta (kakav su imali i Donjograđani na svom središnjem trgu, sadašnjem Trgu bana Jelačića) jednostavno je – nestala. A za stvaranje novih navika morat će proteći još dosta vode rijekom Dravom.

NOVA TRADICIJA Ono što se, također, sasvim promijenilo, je nekad uobičajen silazak s korza do dravske obale, gdje su se, ili nastavljali, ili već utvrđivali pogledi simpatija začeti negdje između tramvajskih tračnica. Dakako, budući da su te beskonačne kolone sada smještene sasvim uz obalu (gdje su se nekad davno nastavljale te na korzu stvaranje prve simpatije) sve je isto kao nekada, ali sadašnja osječka mladež tek je na putu rađanja neke nove tradicije, slične onoj otprije koje desetljeće, gore na korzu. No, sigurno će se promijeniti način rađanja tih leptirića, jer sada pogledi najčešće stižu iz nekog od mnogih kafića, koji su i na spomenutoj „Osječkoj ljetnoj noći“ bili krcati našim domaćim galebovima. Onima koji će, možda, nadolazećim naraštajima opisivati novu naviku emotivno kao roditelji.

TRENINZI KOD FLOSA No, ta nova priča imat će i jedan sasvim drukčiji dio svog sadržaja, jer su u Zimskoj luci danas parkirani brojni čamci, u kojima Osječani tijekom praznika odlaze na obiteljske izlete, bilo na Karašicu, bilo do Aljmaša, svejedno. Na prostor koji su neke prijašnje generacije mladih Osječana koristili s bezgraničnim entuzijazmom za plivanje i vaterpolo, iako je sadržaj njihova improviziranog plivališta, sličnog tada jedinom službenom gradskom kupalištu podno Tvrđe (Garnizon), djelovao sasvim skromno, sasvim je zaboravljen. A baš su članovi PVK Omladinac bili posebna atrakcija sugrađanima, koji su se ljeti s korza spuštali do obale rijeke. U vodi omeđenoj „flosom“ (daskama pričvršćenim za brojne prazne bačve) odvijali su se večernji treninzi plivača i vaterpolista privlačeći pritom pozornost slučajnih i(li) namjernih prolaznika.

JUNACI PLIVALIŠTA Činilo nam se, međutim, da bi uvečer taj skroman ambijent prerastao u ljupki bazen dostojan vrhunskih plivačkih i(li) vaterpolskih natjecanja. Divili smo se našim junacima, njihovim sjajnim plivačkim dostignućima (Murovi, Podlavicki, Kopilovićeva, Brumec, Pavleković, Rafajac, Čepčik…), a atraktivne vaterpolske utakmice igrane pod svjetlošću škiljave svjetlosti žarulja obješenih na običnu žicu iznad plivališta, sigurno i danas pamte preostali rijetki Osječani koji su se bar jednom, često nakon večernje šetnje omiljenim korzom, znatiželjno spuštali k betonskim, još vrućim stepenicama gledališta nama omiljenog «plivusa».

A tamo su nas oduševljavali tarzanovski povici, gotovo krici, članova vrsne i omiljene vaterpolske momčadi Omladinca. Kirbike, Krnje, Bruleta, Mjeseca, Legre, Toze, Dorića, Vogre, Njuce… kasnije Gloca.

GLUMICE PLIVAČICE Podsjetit će nas uvaženi kolega, nenadmašni kazališni kroničar Lj. St., da su aktivno i vrsno plivale i kasnije poznate glumice Inge Appelt i Ljerka Draženović, a među najdarovitijima plivačkim asovima tog vremena svakako je bio Tomislav Copkov. Najtalentiraniji dio obitelji iz Strossmayerove 7 blizu središnjega gradskog trg, tijekom jednog od posjeta rodnom gradu, s nostalgijom se prisjećao brojnih divnih dana i večeri provedenih u Zimskoj luci. Slažući trajno u memoriju i događaje iz svoje burne sudbine proživljene širom Europe i Kanade. Jednom se pohvalio i fotografijom kako bi otklonio nevjericu u dio pustolovnog života, na kojoj se lako prepoznavalo čuvenog francuskog glumca Jean Paula Belmonda, kojem je jedno vrijeme bio tjelesni čuvar!

ROMANTIČNA ROPOTARNICA I sve to ostalo je samo dio one osječke prošlosti, koja je zauvijek završila u ropotarnici jedne romantične povijesti. Jer, sve se promijenilo, pa je, tako, korzo preselilo na promenadu, a plivus na nadaleko čuvenu Kopiku. Gdje danas izrastaju neki novi talentirani plivači(ce) i vaterpolisti(ce) koji možda nikad nisu ni čuli o plivusu u Zimskoj luci, ali se, zato, nadaju i oni novoj „selidbi“ – u natkriveni olimpijski bazen koji je Osijek odavno zaslužio.

(Na naslovnoj fotografiji: Zimska luka iz vremena kad su se u njoj odvijali plivački treninzi)

Foto: Preslike iz albuma Josipa Klobučara

Radovi na rekonstrukciji putničkog terminala Zračne luke Osijek započeli su polovicom svibnja i predviđeno je da će biti dovršeni za 14 mjeseci. U tom će razdoblju biti u potpunosti rekonstruirana fasada zgrade, izgrađena velika nadstrešnica (8 x 50 metara), dovršeno kompletno preuređenje unutrašnjosti u skladu sa Schengenskim standardima, udvostručen broj prijemnih pultova za prijavu putnika (sa tri na šest), reorganiziran prostor za graničnu kontrolu i sigurnosni pregled putnika te instalirana nova linija za sigurnosnu kontrolu prtljage kako bi bili ubrzani svi procesi. U konačnici, površina terminala bit će povećana za nešto više od 550 kvadratnih metara.

Tijekom cijelog razdoblja rekonstrukcije Zračna luka će biti otvorena za putnički promet, ali će pojedine faze radova uvjetovati i privremenu regulaciju protoka putnika prilikom graničnih i sigurnosnih pregleda. U svakom slučaju, to je veliki izazov za osoblje, ali i za putnike jer će tijekom nešto više od godinu dana nekoliko puta biti reorganizirane linije prilikom prijema i otpreme putnika i prtljage.

Do sada su obavljeni radovi na iskopu, ukanjanju starih betonskih površina, izradi armatura i betoniranja temelja uz jugozapadno i zapadno pročelje, pa je zbog toga promet putnika u dolasku privremeno preusmjeren izvan terminala na kolni prilaz.

U narednih nekoliko faza odvijanja radova promet putnika će u jednom razdoblju opet biti vraćen kroz terminal, pa potom jedno vrijeme i kroz suženi alternativni ulaz, a onda će se tijekom finalnih radova promet putnika neko vrijeme odvijati i kroz posebno privremeno uređeni koridor unutar upravne zgrade Zračne luke.

Na vizualima kojima je projekt predstavljen prilikom otvorenja radova na rekonstrukciji uočljivo je i kako će budući terminal imati i ugostiteljsku terasu desno od glavnog ulaza te da će autobusi s putnicima imati pristup ispod nadstrešnice kod glavnog ulaza.

Foto: Komarilos i vizuali projekta

Na današnji dan prije 34 godine, 27. lipnja 1991. na raskrižju tadašnje Klajnove (danas Trpimirove) i Vukovarske ulice tenk JNA pregazio je crvenog fiću. Iako prethodnih gotovo dva mjeseca već snažno kuhaju sukobi u selima u okolici grada i širom Slavonije i Baranje, iako se noću blokiraju prilazi nekim srpskim selima u koje JNA organizirano doprema oružje, u koje pristižu dobrovoljci iz Srbije koji aktivno pritišću i organiziraju lokalno stanovništvo protiv novouspostavljene hrvatske države – ovakve scene u Osijeku su u tom trenutku ipak bile nezamislive.

Zapovjedni kadar JNA iz tadašnje Bijele kasarne (pravo ime bilo joj je Kasarna Milana Stanivukovića) uputio je na osječke ulice kolonu tenkova i oklopnih vozila vjerojatno kako bi proširili paniku među građanima točno dva dana nakon što je Sabor izglasao i formalno odcjepljenje Hrvatske od tadašnje Jugoslavije i proglasio nezavisnost. Bilo je oko 19,30 sati, bilo je vruće, mnogi su se vraćali s kupanja s Kopike kad je vreli ljetni zrak na raskrižju zaparala buka snažnih borbenih strojeva.

Zasigurno u početku nesvjesni opasnosti, građani su stajali u nevjerici i gledali kako tenkovi jure ulicom i teškim gusjenicama žderu asfalt. A onda su počeli reagirati i uz glasne povike oklopnjake su počeli gađati kamenjem, bocama, kantama, čak i obućom, zapravo svime što su mogli dohvatiti ili što su na brzinu ponijeli iz stanova kad su nešto ranije primijetili što se događa.

Ukupno su borbena vozila oštetila četiri osobna automobila i nekoliko gradskih autobusa koji su se u tim trenucima našli na cesti. No, svima je u pamćenju ostao trenutak kada se u cijelom tom kaosu, ispred autobusne stanice kod tadašnjeg Studentskog centra na Vukovarskoj (danas je tu Eurodom i stanica je na gotovo istoj poziciji) iznenada na sredini ceste praktički nekoliko desetaka metara ispred tenka koji je jureći prilazio s istoka – zaustavio crveni fićo. Automobil je vozač parkirao popreko na cesti, zatim je brzo i elegantno izašao iz vozila i nonšalantno se, onako u kratkim hlačama odmaknuo, a nekoliko sekundi kasnije tenk je u snažnom naletu pokupio fiću i gotovo trenutno ga samljeo kad je njime u prolazu udario u zaustavljeni gradski autobus. Bio je to trenutak potpunog kaosa, ali i potpunog otrežnjenja za sve one građane koji su eventualno očekivali kako se sukobi iz okolice nikada neće preseliti na osječke ulice. Dodatno, ovaj događaj je još jednom deklarirao kako JNA (vojska koja je u Jugoslaviji bila jamac stabilnosti i međunacionalne povezanosti) neće svoj autoritet iskoristiti da bi smirivala sukobe, eventualno ih prekidala i razdvajala strane, nego da se jasno stavila u funkciju agresije na samostalnu Hrvatsku.

Vozač crvenog fiće bio je Branko Breškić iz Višnjevca. Odmah nakon ovog događaja prijavio se u Hrvatsku vojsku i rat je proveo u 3. gardijskoj brigadi. Njegovo ime i danas je upisano na tabli kod spomenika koji na raskrižju simbolično predstavlja taj događaj na način da fićo dominira tenkom T-55.

Kasnije iste večeri iz Bijele kasarne (smještene između Vukovarske i Ulice cara Hadrijana, nasuprot bolnice) otvorena je vatra na osobna vozila koja su prometovala cestom, pa je toga dana zabilježeno ukupno dvadesetak ozlijeđenih građana civila.

Nekoliko dana kasnije iz Bijele kasarne je pobjegao vojni ročnik koji je bio prisiljen upravljati tenkom i predao se hrvatskim snagama. Radilo se o Josipu Iliću iz županjskog kraja koji je objasnio da su svi vojnici u kasarni prethodnih nekoliko mjeseci bili unutar svojevrsne informativne blokade, nisu znali što se događa i oficiri su ih neprestano plašili kako se priprema napad na kasarnu. Također, vojnici iz svih dijelova bivše Jugoslavije (koji su tada ovdje služili vojni rok) su u sve većem broju bježali iz kasarne iako im je bilo jasno da bi mogli biti ubijeni u slučaju da ih uhvate u bijegu. Ilić je objasnio i kako su vojnici prethodno obučeni voziti i vatreno djelovati iz tenkova odavno bili upućeni u akcije negdje na širem području Slavonije i Baranje. Stoga su njih onda u kasarni u kratkom roku od nekoliko dana nabrzinu uputili kako pokrenuti i upravljati teškim vozilima, a potom su ih pod izravnom prijetnjom oružjem (iza njih su tijekom djelovanja na osječkim ulicama bili oficiri s otkočenim osobnim naoružanjem nabijenim bojevim streljivom) uputili u grad. Nakon toga još je veći broj vojnika krenuo bježati iz kasarne, pa je tako pobjegao i on. Odmah se prijavio u Hrvatsku vojsku.

Slučaj je htio da su i Breškić i Ilić služili u 3. gardijskoj brigadi. Obojica su preživjeli rat. Branko je poginuo u prometnoj nesreći 2001. u 41. godini, a Josip je umro 2010. u 38. godini života.

Autor video snimke koja je obišla svijet je osječki televizijski novinar Žarko Plevnik, a fotografiju koja dokumentira sekundu kada tenk melje fiću, koja je svih ovih godina dominirala novinskim izvještajima i također je objavljivana u svijetu, snimio je Jozo Petrić, tadašnji fotoreporter osječkog dopisnišva Večernjeg lista.

Foto: Komarilos

U noći s ponedjeljka na utorak u Osijek je iz Končara dopremljen i četvrti novi tramvaj, oznake 2504. Šleper je dovezao tramvaj, kao što je to već uobičajeno noću kad je obustavljen tramvajski promet te je s prilagođene prikolice u Ulici cara Hadrijana uigranom metodom i putem posebne skele vozilo spušteno na tračnice.

STIGAO JE! Novi tramvaj je parkiran pred remizom, nestrpljivi građani već se fotografiraju

Za sada se s isporukom nove tramvajske flote sve odvija kako je i najavljeno. Prvi novi tramvaj u Osijek je isporučen početkom ožujka i tada je rečeno kako će svakog sljedećeg mjeseca u grad stizati po još jedno novo vozilo, sve dok u prosincu ne bude isporučeno svih deset. Za sada su ovdje, dakle, prva četiri od ukupno 10 tramvajskih vozila, a do kraja godine je ostalo još šest mjeseci, upravo toliko koliko još novih tramvaja treba biti isporučeno u Osijek.

Najavljeno je kako će novi, četvrti tramvaj najkasnije početkom idućega tjedna krenuti u promet.

Foto: Komarilos