Otvoreno je još jedno novouređeno parkiralište u centru grada. Nakon Strossmayerove i Ulice Hrvatske Republike danas je otvoreno 87 novih parkirališnih mjesta u Gundulićevoj ulici preko puta Zrinjevca. Od tog je broja pet parkirališnih mjesta za osobe s invaliditetom.

Vrijednost radova je 450.000 eura, trajali su tri mjeseca i ovo nekada neuređeno parkiralište sada ima svu potrebnu infrastrukturu.

– Napravljena je cesta, oborinska odvodnja i uz parkirališna mjesta uskoro će biti postavljena javna rasvjeta. U jesen će biti posađena 22 stabla. Ovo parkiralište, kao i ono u Strossmayerovoj ulici, bilo je potpuno neadekvatno. Parkiralo se u blatu, a ja sam rekao kada Grad Osijek preuzme odgovornost za parking, ovakve se stvari neće događati. I danas imamo sasvim druga parkirališta, od onih sramotnih kakva su ranije bila – naglasio je gradonačelnik Ivan Radić, podsjećajući kako je nakon gotovo 30 godina Grad preuzeo parking koji je bio pod koncesionarom.

Do sada je u gradu uređeno 1.100 parkirališnih mjesta koja će se od 1. rujna postepeno uvoditi u sustav naplate.

Foto: Grad Osijek

Radovi na rekonstrukciji parkirališta u Gundulićevoj ulici u sklopu Blok centra 2, odnosno na parceli istočno od Trgovačke škole i zapadno od Sunčane ulice, započeli su 9. veljače ove godine. Do danas je posao gotovo obavljen.

Po uzoru na ranije izgrađena i uređena nova gradska parkirališta u Ulici Gornjodravska obala, kod Zeke i u Ulici Hrvatske Republike – i ovaj je kompleks dobio novi sustav oborinske odvodnje, nove opločene i jasno označene parkirališne pozicije, te asfalitranu cestu. Ranije su ovdje, većim dijelom, vozači parkirali na šljaci ili na zemljanim površinama, pa su tijekom kišnim razdoblja uglavnom svi bili prljavih cipela, odnosno iz automobila bi izravno izlazili u lokve ili raskvašeno blato.

Sudeći prema stanju radova, otvorenje novog parkirališta je vrlo blizu i u tom će trenutku doći da znatnog smanjenja pritiska na okolnim parkiralištima.

Foto: Građani Komarilosi

Sanacija pješačkog nathodnika kod željezničkog kolodvora krenula je točno 25. lipnja 2025. i tada je rečeno kako će trajati šest mjeseci. Ta je informacija u trenutku zatvaranja najznačajnije pješačke prometnice koja povezuje središte grada i Industrijsku četvrt zadovoljila većinu pješaka koji su ondje prolazili svakodnevno. I svi su računali kako će do Božića sve opet biti po starom, ali obnovljeno.

Međutim, radovi na nathodniku do danas nisu dovršeni. Dugo su prilazi objektu s obje strane na široko bili zatvoreni visokim građevinskim ogradama i to je bio signal da se posao radi. Onda su u drugoj polovici veljače ove godine najprije radnici krenuli prati objekt te su skinuli postojeće građevinske ograde i postavili nove, manje i fleksibilnije, ali samo na prilazima stubištima. I nestrpljivim prolaznicima je to značilo kako se možda tek čeka neki tehnički pregled kako bi prolaz bio otvoren. Ali tri mjeseca kasnije i dalje se nije dogodilo ništa.

U zadnje vrijeme i kod nas u redakciji intenzivirana su pitanja sugrađana na temu dovršetka radova i konačnog ponovonog otvaranja nathodnika, ali svi formalni i neformalni upiti koje smo upućivali nisu dobivali odgovore. Naprosto, svi nadležni (i investitor i izvođač radova) su po tom pitanju zakopčani do grla.

Konačno, dogodilo se ono što se moglo vrlo lako i predvidjeti – ovih su dana građani sami uklonili ogradu na ulazu u nathodnik u Kašićevoj i počeli ga koristiti. Vidjeli su kako se mjesecima ondje ne događa ništa, kako nema nikakvih radnika na objektu i da se sve čini ispravno za korištenje, pa su u nedostatku drugih informacija jednostavno krenuli preko.

Autor ovih fotografija piše kako smatra da je riječ zapravo tek o prvoj fazi obnove jer je primjetno da je obnovljena pješačka staza samo u tunelu nathodnika, a da ništa nije rađeno na stubištima s obje strane. Također, na fotografijama se vidi kako je na stubištima u međuvremenu izrastao i korov.

Doista, kojeg smisla ima u tome da pješaci iz središta grada prave velike krugove kako bi s istočne i zapadne strane prelazili prugu na sigurnim mjestima? Ili da forsiraju desetke tračnica i skretnica ispod nathodnika da bi se dočepali Industrijske četvrti u koju ulaze kroz improviziranu rupu u zidu među garažama u Vrbaskoj ulici? Kojeg smisla ima u tome da nepotrebno pješače ili riskiraju ozljede hodajući preko pruge, ako je posao na obnovi gotov? Ili nije? Ali netko bi to trebao reći.

Foto: Građani Komarilosi

Problem parkiranja po osječkim naseljima višegodišnji je problem, pa se vozači snalaze kako znaju i umiju. Oni koji žive u Retfali, odnosno naselju Ljudevita Posavskog poznatijeg kao „Žuto naselje“, često su znali parkirati na prostoru tržnice i to ne samo u poslijepodnevnim i večernjim satima, već tijekom cijeloga dana.

Da bi se doskočilo tom problemu nedavno su postavljeni zaštitni stupići duž cijelog nogostupa od tržnice, tako da parkiranja na tom dijelu više nema.

Foto: Građani Komarilosi

Sa Šećeranskog nathodnika, koji povezuje Donji grad i Jug 2, puca pogled na nekadašnju Tvornicu šećera, najveću u bivšoj državi koja ih je imala čak 23.  U najboljim je danima Šećerana zapošljavala čak 2.000 radnika, a nakon što je 2021. zaustavljena proizvodnja, cijeli je kompleks, postupno od 2023. srušen.

Na Šećeranu još samo podsjećaju dva tvornička dimnjaka i silos, dok je cijeli industrijski kompleks porušen. Iako se na parceli nalazila vrlo vrijedna industrijska baština – prvoklasni primjer industrijske arhitekture u opeki, ništa od nje nije sačuvano.

Povijest osječke Šećerane seže u same početke 20. stoljeća. Prvo hrvatsko-slavonsko dioničko društvo za industriju šećera osnovano je 1905. i već je iduće godine na periferiji Donjega grada započela proizvodnja šećera s dnevnim kapacitetom obrade od 700 tona šećerne repe. Nakon II. svjetskog rata Šećerana je nacionalizirana i nastavlja raditi kao Tvornica šećera Osijek.

Ozbiljno je oštećena tijekom Domovinskog kada je s pogođena s 980 granata, a najveći dio njezinog sirovinskog područja bio je okupiran još sedam godina, sve do mirne reintegracije. Proizvodni kapacitet po kampanji bio je 560.000 tona šećera.

Nakon pretvorbe i privatizacije tvrtka je konstantno smanjivala broj radnika. Od čak 2.000 radnika, koliko je Šećerana brojala u najboljim danima, posljednjih je 200 radnika u tvornicu zakoračilo u ožujku 2021.

Osim dimnjaka i silosa, te bivših radnika koji su ovdje proveli svoj radni vijek, na Tvornicu šećera kao trajni podsjetnik ostaje i obližnja Tvornička ulica.

POSLJEDNJI POZDRAV Nakon 114 godina rada ovih je dana Šećerana pretvorena u prah i pepeo

Foto: Komarilos