Lege
Najsportskija osnovna škola u Osijeku, Vijenac slavi svojih prvih 60 godina
Nastavnica Tjelesnog, Lidija Vekić odgajala je vrhunske sportaše, između ostalih Bjelicu i Šukera
Osnovna škola Vijenac na osječkom Vijencu Ivana Meštrovića ovoga tjedna proslavlja svoju 60. godišnjicu i tom prigodom sadašnji i brojni bivši učenici te škole, kojoj i danas mnogi tepaju VBK jer je dugo djelovala pod imenom Vijenac Borisa Kidriča, uključit će se u zaista raznovrstan program.
Sve je počelo još u ponedjeljak, 27. studenoga (točno šest desetljeća od nastanka te škole) prigodnim otvaranjem programa proslave Dana škole i retrospektivnom učeničkih radova u obližnjem Kulturnom centru Osijek, a završit će u petak večernjim puštanjem lampiona u čast Dana Grada Osijeka, 2. prosinca.
U međuvremenu, u Domu Hrvatske vojske priređen je poseban slavljenički program „Vijenac u srcu“, dok se s mnogo emocija u četvrtak očekivao susret umirovljenika i bivših učenika te škole u prvih 60 godina njena postojanja.

Naime, u toj su školi svoja prva znanja spoznavali i danas brojni poznati Osječani čija imena sadašnja ravnateljica Vesna Vrbošić s razlogom nije željela izdvajati znajući kako to, u pravilu, nosi latentnu opasnost izostavljanja pojedinaca koji možda zaslužuju biti spomenuti. No, dopuštamo si izdvojiti nekolicinu afirmiranih sportaša i sportskih djelatnika koji u svakoj prilici s ponosom ističu da su osnovnoškolci bili baš na Vijencu, nekada Borisa Kidriča, sada Ivana Meštrovića.
Štoviše, baš su sportske aktivnosti dugo bile središnji dio prijašnjih proslava Dana škole, u vrijeme kad ih je, uz blagonaklonost dugogodišnjeg ravnatelja prof. Stjepana Sokola, desetljećima uspješno organizirala nastavnica Tjelesnog odgoja Lidija Vekić (baka najbolje hrvatske tenisačice Donne i kći čuvenog prof. Vladimira Aubrechta).
Profesorica Vekić svojedobno je postala planetarno poznata po činjenici da je „baš ona prva odvela Davora Šukera u Gradski vrt“ i tako usmjerila sudbinu tog Osječanina koji je, uz ostalo, trajno zapamćen i kao golgeter Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998.

Impresivna je lista brojnih manje ili više poznatih sportaš(ic)a čiji su prvi školski koraci, osim Šukera, učinjeni baš u zgradi na Vijencu: Nenad Bjelica, Maja Anić, Branislav Bogdanović, Josip Balatinac, Robert Seligman, Vladimir Mađarević, Goran Stjepanović, Matej Matković, Sena Pavetić, Eva Doboš, Tihana Salopek, Igor Demirović, Neven Zafred, Dražen Gorjanski, Vesna i Dalibor Keler, Sanja Scarpa, Mihaela Kruljac, Mirjana Podgornik, Miroslav Pintar, Vladimir Lerinc, Josipa Burazer, Krešimir Musulin, Zvjezdana Strajnić, Davorka Porobić, Dražen Ćavar, Mario Meter, Slaven Tokić, Alen Relatić, Ivica Buljubašić, Jelena Vuković, Matea Majdandžić, Damir i Davor Batinić, Andrej Burilo, Marin Prigl, Deni Krišto…
Zacijelo je i njihovo usmjeravanje u sport u vrijeme dok su još bili pučkoškolci bio jedan od aduta koji je Lidiji Vekić donio niz priznanja i konačno, nakon „Trofeja HOO Matija Ljubek“, i 2002. državnu „Nagradu Franjo Bučar.“ Najvećim dijelom zbog uspješno odrađene plemenite pedagoške zadaće usmjeravanja mladeži u sportske aktivnosti u životnom razdoblju koje im sve više nudi opake izazove.
Lege
PROŠLO JE 6 GODINA Kiće nema, ali njegove su pjesme i dalje među nama, hitovi zauvijek
Kao dječak iz Reisnerove ulice Krunoslav Slabinac prvo se zaljubio u rock, a onda je sve počelo
Tog tmurnog jutra 13. studenoga 2020. iz Kliničkog bolničkog centra u Zagrebu stigla je vijest o smrti Krunoslava Kiće Slabinca. Neponovljivi gitarist, pjevač, skladatelj i aranžer, rođen davne 1944. Osijeku, preminuo je od posljedica nekoliko operativnih zahvata zbog koronarne bolesti koja mu je zahvatila i krvne žile, što je istinski rastužilo njegove brojne obožavatelje.
Kićina svestranost utkala mu je ime među velikane hrvatske estrade, a nekoliko njegovih hitova, moglo se to prepoznati i u minulih šest godina otkako više nije među nama, stekli su status bezvremenskih-
Dječak iz Reisnerove ulice prvo se zaljubio u rock, potom je afirmaciju stekao s brojnim skladbama popularne glazbe, a u Slavoniji i Baranji najviše je onih koji ga pamte kao neponovljivog izvođača narodne, tamburaške glazbe. Ustvari, njegova svestranost, u prvom redu sjajne vokalne mogućnosti upotpunjene šarmantnim nastupima na koncertima u Hrvatskoj i u dijaspori, Kiću je smjestila na sam vrh naše estrade.
Čuvena prva postava „Dinamita“, s Tucom, Bertom, Lazom i Ratkom, primjerice, smještena je u red najboljih rokerašezdesetih godina prošlog stoljeća, niz hitova popularne glazbe iz njegove solističke karijere zaokružio je nastupivši i na „Evroviziji“, a bećarci u izvedbi „Slavonskih bećara“ osnovanih s prijateljem Antunom Tucom Nikolićem vratili su tamburaškoj glazbi postupno izgubljen status na prostorima bivše države.
Nabrajati sve ono, što je Kićo Slabinac ostvario za prerano prekinuta života, doslovce je nemoguće. No, ono što je ostavilo neizbrisiv trag u našim životima, iako je to nezahvalno izdvajati, kao trajnu uspomenu na Kiću, najčešće slušamo na nosačima zvuka hitove „Plavuša“, „Zbog jedne divne crne žene“ i kantautorske „Tri slatke riječi“ s kojima se proslavio na „Pjesmi ljeta 71“. No, pobjeda s Koraćevom „Više nećeš biti moja“ 1970. na Opatijskom festivalu ili briljantno izveden Runjićev „Cvijet čežnje“ iste godine na splitskim Prokurativama, što je zaokruženo spomenutim odlaskom u Dublin s baladom tandema Krajač-Golob „Tvoj dječak je tužan“ – razdoblje su kad je Kićo otišao u vječnost.
Uz to treba pridodati i njegovu neslužbenu himnu regiji iz koje je potekao – „Inati se Slavonijo“. No, možda se danas, ipak, Kiće najčešće prisjetimo na brojnim ispraćajima naših pokojnika, kad Krznarićevi stihovi „Otiš’o je otac moj polako“ objavljene ’95 u pravilu izazove dodatne suze ožalošćenih.
Za sve što je dao svom rodnom gradu i prostorima oko njega, Krunoslav Kićo Slabinac primio je 2015. i Nagradu za životno djelo Osječko-baranjske županije, postumno mu je 2021. pripao i Porin, a nedavno je dobio i svoju ulicu, na simboličnom mjestu nedaleko Kulturnog centra Osijek izgrađenog na prostoru gdje je davnih godina, u bivšem Radničkom domu, Kićo s „Dinamitima“ na čuvenim plesnjacima vikendima ugrađivao dio sebe u odrastanje mladih Osječanki i Osječana. I ostao ne samo zbog toga – neponovljiv.
I, eto, prije točno šest godina zauvijek nas je napustio ostavivši trag u svojim pjesmama zbog kojih, ustvari, zauvijek ostaje među svima koji su ga slušali ili s njim proživjeli bar dio života. Ta tužna vijest stigla je baš „u mirisima jutra…“ kako je Kićo pjevao.
Foto: Zarko Basic/PIXSELL
Lege
KNJIGA Toni je vjerovao da vrijedi umrijeti za slobodu, ljudsko dostojanstvo i solidarnost
Više od dvije stotine posjetitelja pratilo je književnu promociju „Sin – priča o Toniju“ u IT Parku
Knjiga „Sin – priča o Toniju“ autora Zdenka Hercega, predstavljena je u konferencijskom zdanju osječkog IT Parka pred nešto više od dvije stotine posjetitelja, pa su za tu prigodu bila otvorena čak dva modula konferencijskog prostora s dvije mini pozornice.
Organizator promocije, gradski vijećnik Tomislav Mišetić (ovdje u ulozi predsjednika udruge „Hoćemo“ za bolji Osijek) nije krio zadovoljstvo činjenicom da je publika još dobrih petnaestak minuta prije početka zauzela gotovo svaku od 200 postavljenih stolica, a kasnije ih je bilo i na stajanju.
Program je trajao sat i pol, a uz niz predstavljača atmosferu je držala i Andrea Opačak koja je pjevajući uz klavirsku pratnju emotivno bojala večer. Na projekcijskom platnu i digitalnim zaslonima vrtjeli su se fotografski dokumentariji sa zabilježenim scenama iz privatnog obiteljskog života i života profesionalnog vojnika i časnika Tonija Hercega koji je izgubio život štiteći suborce prilikom napada ruskog drona u Ukrajini, a posebno je emotivan bio uvodni trominutni video o njegovu životu koji je pripremio jedan od njegove braće.
LJUBAV SE DIJELI Urednik knjige, mons. Nedjeljko Pintarić za osječku je promociju povezao sudbine kardinala Franje Šepera i Tonija Hercega, gdje je prvi svoj život posvetio oblikovanju crkve, a drugi oblikovanju života preživjelih suboraca.
– Ljubav se ne zatvara u sebe nego dijeli drugima… Čovjek postaje velik onda kad pristaje služiti… Ono što čovjek čini iz ljubavi nadilazi njegov život… – najznačajnije su naznake iz Pintarićeva izlaganja.
Zaključio je kako sjećanje na takve ljude nije sjećanje na prošlost nego gledanje u budućnost te da priča o Toniju čuva sjećanje, ali i da budi čovječnost.
O ČOVJEKU, A NE O RATU Potom se video snimkom uključio i drugi urednik, Žarko Ivković koji je istaknuo kako je prilikom prvog čitanja rukopisa očekivao dokument, ali je brzo shvatio da čita književnost.
– Knjiga ima unutrašnju disciplinu. Autor piše iz najteže moguće pozicije. Nema patetike nego priča život, karakter, odgovornost i dužnost. Rat je okvir, ali knjiga nije o ratu nego o čovjeku, ljudska priča koju svi razumijemo – rekao je Ivković te zaključio kako će knjiga imati dug život i da vjeruje kako zaslužuje biti vrednovana kao vhunsko književno djelo, jer ne stvara legendu nego univerzalnu priču.
PRAVA DOLAZE NAKON DUŽNOSTI Osječka književnica Ivana Šojat pred publikom je konstatirala: „Trebala nam je ova knjiga“. Govorila je kako ju podsjeća na evanđelje po Ivanu i kako u današnje vrijeme bježimo od sebe jer sve mora biti znanstveno dokazano, a da pri tome zapostavljamo dušu. Također, objasnila je da je svakoj zajednici dobro onoliko koliko je dobro onome kome je najmanje dobro i da treba voditi računa o tome da prava dolaze nakon dužnosti.
– Toni je primjerom dokazao da nema veće ljubavi od one prema prijatelju za kojega daješ zivot – rekla je Šojat. – Tijelo je mehanika, a pogoni ga ono božansko. Knjiga me potresla jer me vratila u Osijek 1991., kad sam ostala bez prijatelja koji su bili još mlađi od Tonija.
Objasnila je i kako ju je dok je čitala stiskalo u prsima jer knjiga tegli emociju.
– Vidite slike i osjetite oca koji je bio uz svoju obitelj i on pamti te slike, a to može dobra književnost, a ne netko tko pise dokument – dovršila je Šojat.
TERAPEUTSKA POMOĆ Glasom putem interneta u promociju se uključio i psihijatar Darko Marčinko (autor pogovora) i objasnio kako ova knjiga gubitak djeteta i bol gubitka spaja u vitalnost.
– Toni je vjerovao da su sloboda, ljudsko dostojanstvo i solidarnost vrijednosti za koje vrijedi umrijeti. U šutnji nakon njegova odlaska ove će poruke ostati – objasnio je Marčinko.
Potom je govorio o ranim Tonijevim iskustvima i o njegovim identitetima koji su mu dali snagu. Spominjao je opise transgeneracijske geneze njegove obitelji u knjizi. I konačno, istaknuo je arhetip heroja – rizici nisu stanja straha nego oni motiviraju ljude da daju sve od sebe.
– Gubici i žalovanja su sastavni dio života svakog čovjeka. Ova knjiga terapeutski pomaže ljudima koji su imali velike gubitke. Ona vraća snagu grupe iako je 21. stoljeće individualaca. Knjiga boli i obvezuje – rekao je Marčinko.

PUT ČASTI Autor završne riječi u knjizi, komunikolog Božo Skoko govorio je kako to nije samo priča o heroju, nego dirljivo svjedočanstvo oca koji je izgubio sina, ali ga nije dao zaboravu. Istaknuo je kako je Toni odabrao put časti. I kako je autor knjige, njegov otac, uspio u namjeri da izbjegne patetiku, odnosno izbjegao je te zamke i srušio predrasude, a pri tome je istaknuo ulogu pojedinca u svijetu i povezanost naših sudbina.
– Knjiga otkriva pravo lice sina nepokoloebljivih ideala. Slike iz njegova života se trajno urezuju u sjećanja. Čitajući zapravo udišemo mirise i vidimo boje. Vidimo da Toni nije bio samo vojnik nego čovjek koji je druge postavljao ispred sebe. Ideali vrijede života. Knjiga nije spomenik nego poziv novim generacijama da žive uspravno – rekao je Skoko.
ŽIVOT SE MJERI DOBROTOM Autor Zdenko Herceg istaknuo je kako je iskreno dirnut interesom osječke publike. I onda je pričao o sinu, profesionalnom vojniku, koji je odlučio priključiti se ukrajinskoj borbi za slobodu i o tome zašto je odlučio napisati knjigu.
– Znanstveno pravilo kaže: objavi ili nestani. U znanstvenom tekstu potrebno je postaviti hipotezu koju treba dokazati ili oboriti, ali ovdje nisam imao taj imperativ jer je hipoteza bila ljubav a dokazi su bili sjećanja. No, pisanje o sinu je bilo neusporedivo teže od pisanja znanstvenih djela. Pitao sam se i je li u redu to dijeliti, ali kad sam razgovarao s njegovim suborcima odlučio sam izaći iz svoje zone komfora.
Život ne počinje rođenjem, da bi razumjeli čovjeka moramo razumjeti njegove korijene. Toni je uvijek u srcu nosio Hrvatsku. Ne znam je li u glavi imao Francusku jer je bio časnik francuske vojske, ali često su se i njegovi prijatelji Fracuzi čudili koliko je vjeran Hrvatskoj – rekao je Herceg.
Podsjetio je kako je kroz pisanje shvatio da su žene bile ključne u obitelji jer su prenosile toplinu i vjeru na djecu. Upotrijebio je usporedbu s konstatacijom kako rijeka Trebižat na tri različite dionice nosi tri različita imena, pa konstatirao da tako i ljudi nose svoje korijene sa sobom.
– Postavio sam si pitanje jesmo li mogli kao roditelji učiniti drukčije? Jesmo li mogli utjecati na Tonija da ne ide u Ukrajinu? On je bio promišljen, autonoman i samostalan. On se kao vojni instruktor solidarizirao s Ukrajicima koji su se vraćali u Ukrajinu da bi se tamo borili. Tražiti od njega da ne pođe s njima je bilo kao da tražite od Drave da se ne ulijeva u Dunav nego da teče uzbrdo – objasnio je Herceg.
Za kraj, ustvrdio je kako je Toni učinio nešto iznimno.
– On nije izgubio život nego ga je dao za druge živote, da bi drugi živjeli. Knjiga nije napisana zato što je Toni poginuo nego zato što je živio. I na tome sam iznimno zahvalan. Jer, život se ne mjeri godinama nego dobrotom koja ostaje iza njega.
(Naslovna fotografija: Autor Zdenko Herceg /lijevo/ dugo poslije promocije je potpisivao knjige)
Foto: Komarilos
Lege
BOROJEVIĆ Kao klinac je igrao za pionire Grafičara, a danas je u Nadzornom odboru NK Osijek
Svjetski poslovni čovjek koji je odrastao u Retfali uključio se u razvoj našeg prvoligaša
Nadzorni odbor NK Osijek ovih je dana doživio značajne promjene. Na mjesto zamjenice predsjednika Deák Gábora imenovana je Ines Margetić, dok su novi članovi postali Istvan Salloi, Justin Peter Price i Miodrag Borojević. Brojne je Osječane, naročito ekipu iz Retfale, posebno zaintrigiralo ime Mikija Borojevića, poduzetnika koji je menadžersku karijeru godinama gradio u Hrvatskoj, ali još više izvan nje.
U kuloarima Mikija opisuju iznimno uspješnim, a u poslovnom svijetu ponekad kontroverznim, pa čak i beskrupuloznim. No, činjenica je da mu se ne može osporiti da je tijekom karijere zauzimao značajne poslovne pozicije. Krenuo je kao menadžer u Kauflandu, a upravljanje velikim poslovnim sustavima odvelo ga je izvan granica Hrvatske, pa je jedno vrijeme radio u Milanu, a kasnije i u Moskvi. Njegova tvrtka BMP Asset gradila je retail parkove i stambene komplekse u Zagrebu, Zaprešiću, Zadru, zatim u Istri… Partner je u tvrtki Fil-Adria turist koja je vlasnik odmarališta Mali Lošinj. Investirao je u vinariju Royal Hill u Erdutu i BB Oil (brend Biobrdo) u Bijelom Brdu, a u hrvatskoj će javnosti ostati najpoznatiji po savjetničkoj ulozi arapskim investitorima koji su pokušali otkupiti udjel ruske banke Sberbank u Fortenova grupi (bivši Agrokor).

Kao vlasnik BMP Asseta svojedobno je bio i sponzor KK Zadar, a mnogi poznavatelji odnosa u nogometnoj hijerarhiji ističu ga u pozitivnom kontekstu jer je pomagao našim vatrenim reprezentativcima i bio naročito uspješan domaćin mnogim našim navijačima za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji kad su izabranici Zlatka Dalića ondje 2018. osvojili naslov viceprvaka.
Taj Miodrag Borojević danas je u NO NK Osijek. E, to je nešto posve novo i to je zagolicalo maštu osječkih ljubitelja nogometa jer će konačno značajnu ulogu u klubu zauzeti jedan istinski Eseker.
Borojević je rođeni Osječanin (1968.), pohađao je nekadašnju OŠ „Vladimir Nazor“ u Retfali, a naklonost prema nogometu ispoljavao je igrajući važnu ulogu u pionirskoj momčadi Grafičara (među suigračima tada je bio i Saša Rebolj, otac aktualnog hrvatskog boksačkog prvaka Zvonimira) te odrastao s brojnim prijateljima u retfalačkom Žutom naselju. Naravno, kad je to bilo najpotrebnije – kao hrvatski dragovoljac postao je jedan od najmlađih ako ne i najmlađi zapovjednik satnije 91/92.

– Vjerujte, gdje god sam lutao po svijetu, moje srce je uvijek bilo u Osijeku. I iako sam davno otišao iz Osijeka, kao vječiti zaljubljenik u nogomet i vjerni navijač, pomagao sam godinama klubu na različite načine. Zato sam se i sada, kad su me pozvali, pristao pridružiti Nadzornom odboru, pa da kroz svoje brojne veze po svijetu, znanje i iskustvo (skupilo se ponešto posljednjih tridesetak godina!), pomognem razvoju NK Osijek. Namjerno ne govorim o stabilizaciji, jer je u klub uloženo puno novaca posljednjih godina i stvorena je ozbiljna baza za novi iskorak. A kako postoji vizija za budućnost, za koju vjerujem da se zasniva na zdravim, modernim principima, odlučio sam prihvatiti izazov i pokušati pomoći – kaže Borojević.
Osim toga, novi član Nadzornog odbora jedan je od rijetkih koji u tom novom društvu neće biti apsolutni nogometni laik. Zato mu je i nastupna izjava posve logična:
– Uz već postojeća ulaganja u Osijeku i Slavoniji (Erdut, Royal Hill, Biobrdo), angažman u Nadzornom odboru našeg kluba vidim kao dio mog povrata gradu i kraju gdje sam rođen i odrastao. Na taj način želim opovrgnuti znate ono naše čuveno „Što ti to treba“? A, ustvari, ako neće nitko, kako će nam onda biti bolje…

Foto: Osobna arhiva
Lege
EURO PARIZ Đevlan uzeo broncu u tajlandskom boksu, ali on i trener Borbaš nisu zadovoljni
Mađarski natjecatelj koji je pobijedio na bodove ponudio je našem borcu svoje zlato
Talentirani borac osječkog Husa, Ivano Đevlan nastupio je na Europskom prvenstvu u tajlandskom boksu održanom u Parizu. U pratnji svog trenera Alena Borbaša natjecao se u kategoriji do 86 kilograma i osvojio brončanu medalju, što nije zadovoljilo ni Ivana ni njegova trenera.
– Moram prokomentirati polufinalnu borbu u kojoj je Ivano drastično oštećen, da ne upotrijebim jednu još grublju riječ – rekao je nakon povratka u domovinu Borbaš. – Po svemu, naime, Đevlan je bio spreman za značajniji uspjeh iako mu čestitamo i na osvojenoj „bronci“, Naime, u polufinalu mu se suprotstavio mađarski vršnjak Mate Szabo, kojeg je Ivano nadmašio u prve dvije runde i stekao prednost u bodovima, dvaput po 10:9, pa je s ukupnih 20:18 u bodovima mirno priveo kraju borbu u trećoj rundi u kojoj je, treba priznati, Szabo bio nešto aktivniji. No, nakon petominutnog savjetovanja sudaca poslije borbe, pobjeda je dodijeljena mađarskom reprezentativcu, s tim što nije nevažno istaknuti da je kontrolor suđenja u tom ringu bio Mađar.

Borbaš nam je, uz podatak da je Szabo, pobijedivši u finalu, postao europski prvak, ispričao i zanimljiv detalj:
– Prigodom dodjele medalja mladi mađarski borac priznao je da je Ivano u polufinalu zaslužio pobjedu, pa mu je, čak, ponudio osvojeno „zlato“!
Borbaš, inače, zbog onoga što je njegov učenik doživio u Parizu, već sada s nestrpljenjem očekuje nadolazeće Svjetsko juniorsko prvenstvo, jer vjeruje da će Đevlan tada dobiti priliku pokazati da su ga suci u francuskoj metropoli drastično oštetili! Dokaz nećemo dugo čekati!

Foto: Arhiva kluba
Analit
TOMISLAV MIŠETIĆ Sve više ljudi traži pomoć zbog marihuane, kokaina i amfetamina
Predsjednik Udruge Ne-ovisnost i gradski vijećnik upozorava na dostupnost droga u Osijeku
Sve veći broj osoba koje se Udruzi za borbu protiv ovisnosti Ne-ovisnost obraćaju zbog problema povezanih s konzumacijom marihuane, kokaina i amfetamina upozorava na potrebu snažnijeg i koordiniranijeg djelovanja u Osijeku. Predsjednik udruge i gradski vijećnik, Tomislav Mišetić smatra važnim upozoriti na iskustva iz savjetovališta, koja upućuju na zabrinjavajuću dostupnost droga i posljedice koje njihova konzumacija ostavlja na pojedince, obitelji i zajednicu.
* Do kakvih infomacija i spoznaja dolazite kroz razgovore s korisnicima savjetovališta?
– Iz izravnih razgovora s osobama koje traže pomoć i njihovim obiteljima dobivamo upozorenja da su marihuana, kokain i amfetamin izuzetno dostupni na osječkom području. Korisnici nam govore o prodaji droge u gotovo svakom kvartu, a pojedini navode da nekoliko preprodavača u njihovoj okolini djeluje već dulje vrijeme. Riječ je o iskazima korisnika koje treba ozbiljno shvatiti, dok su provjera konkretnih saznanja i postupanje u nadležnosti policije.
* Znači li to da je u Osijeku droga dostupna jednako kao što je dostupan i kruh?
– Upozoravanje na problem nije razlog za stigmatiziranje Osijeka i njegovih stanovnika. Nemamo razloga naš grad prikazivati kao gori od drugih većih hrvatskih gradova. Međutim, nepovoljan trend koji primjećujemo u radu s korisnicima ne smijemo zanemarivati. Iza svakog dolaska u savjetovalište stoji osoba, a često i cijela obitelj koja se nosi sa zdravstvenim teškoćama, narušenim odnosima, dugovima, problemima sa zakonom i neizvjesnošću.
* Tko su korisnici savjetovališta?
– Često nam se javljaju zabrinuti roditelji maloljetnika koji su doznali da njihovo dijete konzumira neku od droga, a najčešće marihuanu. Dolaze u strahu, nerijetko ne znajući kako razgovarati s djetetom, gdje postaviti granice i komu se obratiti. Takvim obiteljima potrebni su razumijevanje, stručna podrška i konkretne smjernice. Važno je da pomoć bude dostupna i djetetu i roditeljima te da se problem prepozna i počne rješavati što ranije.
Konzumacija marihuane nije nimalo bezazlena, posebno kada govorimo o djeci i mladima čiji je mozak još u razvoju. Istraživanja upozoravaju na poteškoće s pažnjom, pamćenjem i učenjem, mogućnost razvoja ovisnosti te povezanost uporabe s povećanim rizikom od psihotičnih poremećaja.
Posebno zabrinjavaju rani početak te učestala i dugoročna konzumacija.
* Možemo li govoriti o razlikama između droga koje su na tržištu bile ranije i ovih koje su u ponudi sada?
– Današnji proizvodi kanabisa ne mogu se nekritički uspoređivati s onima od prije petnaestak godina. Europski podaci pokazuju kontinuirani rast prosječne jačine kanabisa. Prema izvješću EUDA-e (Agencija Europske unije za droge) za 2026., prosječan udio THC-a, glavnog psihoaktivnog sastojka, u zaplijenjenom biljnom kanabisu u Europskoj uniji 2024. iznosio je 12 posto. To je rast od 19 posto u odnosu na 2014. godinu. Da bi se povećao psihoaktivni učinak, biljke se nerijetko dodatno tretiraju kemikalijama – potentnim sintetskim kanabinoidima, čije djelovanje na ljudski mozak nije u potpunosti istraženo.
* Kakav je vaš stav o inicijativama za legalizaciju marihuane?
– Poruka da je riječ samo o bezopasnoj biljci zanemaruje zdravstvene i sve druge rizike. Roditelji i mladi trebaju dobiti točne informacije, bez zastrašivanja, ali i bez uljepšavanja posljedica, o kojima se vrlo malo govori. Posebno zabrinjava kada se legalizacija marihuane za nemedicinsku uporabu predstavlja kao jednostavno rješenje, bez ozbiljne rasprave o mogućim društvenim i javnozdravstvenim komplikacijama. Smatramo da bi povećana dostupnost i normalizacija konzumacije mogle dodatno otežati zaštitu mladih. Svaki takav prijedlog zahtijeva temeljitu procjenu posljedica, kapaciteta liječenja i načina zaštite maloljetnika. Zdravlje mladih mora biti u središtu te rasprave. Ako objektivno sagledamo prednosti i nedostatke legalizacije marihuane, smatram da argumenti još uvijek pretežu u korist konzervativnijeg pristupa tom pitanju.
Veliku odgovornost u oblikovanju javnog mnijenja imaju i mediji. Smatram da se u dijelu medijskog prostora o konzumaciji marihuane govori nedovoljno kritički, dok zdravstvene posljedice, osobito za mlade, ostaju u drugom planu. Mediji imaju pravo otvoriti raspravu o zakonskim rješenjima, ali imaju i odgovornost javnosti predstaviti rizike te dati prostor stručnjacima koji se s posljedicama susreću u svakodnevnom radu da realno i znanstveno utemeljeno progovore o tome.
* Postoji li neki učinkoviti model onemogućavanja ulične prodaje?
– Uz velike zapljene i otkrivanje organiziranih lanaca distribucije potrebno je dodatno pojačati policijsko djelovanje usmjereno na smanjenje ulične preprodaje. Velike zapljene važne su za smanjenje ponude droga, ali građanima je jednako važno što se događa u njihovoj neposrednoj okolini.
Potrebno je kontinuirano suzbijati uličnu prodaju i poticati građane da konkretna saznanja dostavljaju policiji.
Suzbijanje prodaje mora pratiti trajno ulaganje u prevenciju, rano prepoznavanje problema i dostupno liječenje. Tu važnu ulogu imaju Nastavni zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije i Udruga Ne-ovisnost koju predvodim, a koja već 23 godine djeluje na osječkom području i jedan je od nositelja pomoći osobama s problemom ovisnosti. Moramo kontinuirano raditi s djecom i mladima, pružati podršku roditeljima i osigurati pomoć onima koji već imaju posljedice uzimanja droga. Osoba koja nam se obrati treba dobiti jasan put prema savjetovanju, liječenju, rehabilitaciji i resocijalizaciji.
– Imate li konkretnih ideja kako se organizirati i javno postaviti spram problema povećane količine droge na ulicama?
– U ime Udruge Ne-ovisnost, ali i kao gradski vijećnik, predlažem zajednički radni sastanak predstavnika MUP-a, pravosuđa, županijskog Zavoda za javno zdravstvo, Crvenog križa, Grada Osijeka, Osječko-baranjske županije i zainteresiranih udruga. Cilj sastanka treba biti razmjena aktualnih podataka i iskustava te dogovor o konkretnim mjerama, odgovornostima i rokovima. Potrebno je utvrditi gdje postoje prepreke te na koji način smanjiti ponudu i potražnju ilegalnih psihoaktivnih tvari na području našeg grada.
Policija i pravosuđe moraju dati odlučan odgovor na prodaju droga. Mi ostali trebamo, svatko u svojem području odgovornosti, jačati prevenciju, liječenje, rehabilitaciju i resocijalizaciju. Zajednički cilj mora biti manja dostupnost droga i dostupnija pomoć. Osobe koje imaju problem i njihove obitelji pozivam da nam se jave što ranije, bez straha od osude.
Foto: Osobna arhiva
-
Mobilia1 dan od objaveVIJENAC LJUBE BABIĆA Malo naselje u centru grada uskoro ide u temeljitu rekonstrukciju
-
Analit1 dan od objaveVLADIMIR NAZOR Nova osnovna škola u Retfali treba biti izgrađena do 1. prosinca 2027.
-
Svilana1 dan od objaveBRAVO! Tamburaši HKUD-a Osijek 1862. iz Dugog Sela se vratili sa Zlatnom plaketom
-
Analit11 sati od objavePotpisivanje ugovora s izvođačem koji će od Štrosike u 450 dana napraviti zelenu aveniju
-
Kožara1 dan od objaveMIRIŠLJAVI LOPOVI Iz dvije drogerije ukradeno 107 parfema, šteta veća od 15.000 eura!
-
Šećerana1 dan od objaveDAN SJEĆANJA Pješački most u crveno-bijelim bojama, sjećamo se svih žrtava Domovinskog rata
-
Šećerana8 sati od objaveLIJEPI OBIČAJ Dok čekate jelo u restoranu Laskó u Lugu iz kuhinje vam šalju gratis zalogaje
-
SPEEDWAY1 dan od objaveJESENSKI PRVACI Donjogradska Olimpija trenutno je lider Druge županijske nogometne lige
-
Kovinar24 sata od objaveVUKOVARSKA Učenici i građani upalili svijeće duž ulice i osvijetlili put prema gradu heroju
-
Šećerana9 sati od objaveIŠČEKIVANJE Pred konkatedralu postavljeno najveće gradsko drvce pored kojeg se svi fotkaju
-
Mobilia5 sati od objaveLONČARICA Povećanje kapaciteta kako bi otpad mogli odlagati do izgradnje centra Orlovnjak
-
SPEEDWAY6 sati od objaveHEP UMIROVLJENICI Osječani su dominirali na turniru u belotu i osvojili prijelazni pokal
