Connect with us

Lege

SARA AŠČIĆ Skakačica u vis treći je put prvakinja, uskoro preko letvice i kao znanstvenica

Uspjeh u sportu nije filozofija, važne su tri stvari: trud, strpljenje i upornost!

Objavljeno

.Dana

Prije nekoliko dana, na pojedinačnom seniorskom prvenstvu Hrvatske u Karlovcu, osječka skakačica u vis Sara Aščić po treći put postala je prvakinja zaokruživši svoju riznicu medalja s državnog prvenstva na izvanrednu brojku – 21! Budući da je još zimus bila prvakinja i na dvoranskom natjecanju naših najboljih visašica, ovo joj je, po titulama prvakinje, dosad najuspješnija godina i to u karijeri koja je, sasvim neopravdano kolokvijalno rečeno prolazila „ispod radara“. Budući da je Sara, rođena 1997. u Đakovu, ostvarila i blistave dosege u svom školovanju, procijenili sasvim približiti javnosti tu nesvakidašnju djevojku.

– U obitelji Aščić sam najstarija od tri kćeri, osnovnoškolsko obrazovanje stekla sam u Tenji, s odličnim sam završila našu Prirodoslovno-matematičku gimnaziju, isti sam učinak ostvarila i diplomiravši 2023. na Kineziološkom fakultetu također te sam dobitnica Rektorove nagrade a primila sam i priznanje kao najbolji student generacije, priča nam Sara Aščić uz napomenu: – Trenutno sam na drugoj godini doktorskog studija Kineziologije na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, obranila sam temu doktorske disertacije te sam trenutno u procesu pisanja rada u nadi da ću dogodine doktorirati.

Sara sa roditeljima i dvjema mlađim sestrama

Višestruka hrvatska prvakinja, inače, u svom AK Slavonija-Žito već pet godina je i trener(ica) skupine skakača u vis, koji se također ističu na raznim mitinzima. I to nije sve!

– Ove sam godine radila kao vanjski suradnik na Ekonomskom fakultetu u Osijeku na predmetu Tjelesna i zdravstvena kultura, gdje sam bila i voditeljica njihovih sportskih ekipa na sveučilišnim natjecanjima. Naša ekipa, mogu se time  pohvaliti, na Sveučilišnom državnom prvenstvu u atletici osvojila je treće mjesto.

Sve što smo čuli nas je doista zaintrigiralo, pa je bilo zanimljivo čuti otkud u Sari tako golema ljubav prema „kraljici sportova“!?

– Uključila sam se u atletske treninge još osnovnoj školi, jednom tjedno s trenerom Draženom Davidovićem, a kako sam još i tada bila prilično visoka ležao mi je vis, a u to vrijeme glavna sportska zvijezda Hrvatske bila je Blanka Vlašić, često sam pratila njene nastupe na televiziji s roditeljima pa me ta disciplina sasvim zaokupirala, o početcima će Sara. – Uslijedilo je moje prvo mjesto na „Nestle kupu“, natjecanju otprilike kao što je današnja „Erste plava liga“, pa sam stekla pravo sudjelovanja na završnici u Zagreb. Tada sam već bila zaljubljena u atletiku, pa sam se odlučila upisati u klub. Došla sam jedan dan na stadion Gradski vrt, upoznala bugarske trenere Hristu i Dobrinku Gergov koji su me uzeli u svoju grupu pa mi je Bina, kako smo ju od milja zvali, moja prva trenerica.

Često je pratila nastupe Blanke Vlašić, pa ju je skok u vis još kao osnovku okupirao

Potom su Saru atletski usavršavali treneri Mirko Krolo, Zoran Tadić, Dino Belegić i mađarski stručnjak Ferenc Kamasi, da bi ju, konačno, preuzeo klupski kolega Atila Salaj.

– Kod Krole sam osvojila prve državne medalje, na kadetskom prvenstvu Hrvatske na otvorenom i u dvorani, a značajan trag u mom razvoju ostavio je (Tadić) pod čijim sam nadzorom prvi put preskočila 180 cm. Uvijek smiren i strpljiv, Tadić je stvorio doista sjajnu grupu, dolazili smo i odlazili s treninga nasmijani, pa njegov princip rada i ja koristim u trenerskom poslu. Belegića pamtim po osvojenom „srebru“ na Prvenstvu Mediterana za mlađe seniore. Ipak, najbolje sam uspjehe u nizu postigla trenirajući s Atilom, skočila i osobni i klupski rekord (186, iz 2023. u Karlovcu), te bila na Svjetskim sveučilišnim igrama.

U tu atletsku bajku, međutim, potkraj 2024. „uplele“ su se obveze oko Sarina stručnog usavršavanja:

– Zbog obaveza oko doktorata morala sam ipak napustiti grupu, te trenutno pokušavam samostalno uskladiti postojeće obveze s treniranjem, ali u suštini, ovu sam si godinu uzela za odmor i uživanje u natjecanjima bez pritiska za rezultatima. Moram napomenuti i da sam jednu polusezonu odradila u Ljubljani, kad sam bila na studentskoj razmjeni, trenirala u klubu, gdje sam bila perfektno primljena (čak sam učila slovenski!) i dugujem im iskrenu zahvalnost.

Kad bi opisivala usklađivanje sportskih i školskih obveza, bit će vrlo iskrena i konkretna:

– Bilo je dosta naporno, ali jako sam voljela trenirati, pa sam uvijek sve drugo usklađivala kako bih stigla u Gradski vrt, vrlo rijetko bi se dogodilo da izostanem pa bih, kad sam studirala kad je bilo najteže, na fakultetu bila prijepodne, a onda bih cijelo poslijepodne na stadionu. U 16 sati bio je trening, a od 18 do 21 radila sam s atletskom školom i svojim visašima. Ipak, mislim da je veći problem bio uskladiti privatne obaveze s načinom života u kojem si svaki vikend na natjecanju, posebice kad sam i sama postala trenerica, jer onda nisam bila slobodna ni kad nije bilo mojih natjecanja. Srećom, okružena sam divnim prijateljima koji razumiju to što radim, tako da mi nisu zamjerali što sam propuštala rođendane i ostala slavlja…

No, takav način života donio joj je nisku medalja, a početni uspjesi, oni iz 2014. bili su Sari, kako kaže, „vjetar u leđa“ jer je u nadolazećim godinama sudjelovala u svojoj dobnoj skupini i na Prvenstvu Balkana, da bi, kasnije, od međunarodnih iskoraka bilo baš onih na Balkanijadi, a sjeća se i da je dvaput nastupila na Prvenstvu Mediterana za mlađe seniorski uzrast kad je s jednog donijela srebrnu medalju. Žali što nije bila u prilici uživo biti na skakalištu s Blankom Vlašić, ali se natjecala s drugim poznatim skakačicama: Ana Šimić, Kamila Lićvinko, Lake Morgan, Yulia Levchenko, Nicola Olyslagers…

Uz to, Sara je ponosna i što je sudjelovala na Europskim igrama u poljskoj i 2023. na svjetskim sveučilišnim igrama u Kini, a spreman je imala odgovor na otrcano novinarsko pitanje o važnostima za uspjeh u sportu:

– Nije to filozofija, važne su tri stvari: trud, strpljenje i upornost!

Ipak, godine prolaze, ne gubi li, posvetivši se maksimalno školovanju i sportu, nešto značajno u životu ?

– Ovog će listopada biti 15 godina otkako sam u AK Slavonija-Žito, što je više od polovice moga života i Klub je moja obitelj i mjesto gdje sam odrasla. Kad sam bila mlađa, onda je tu bila ekipa, želja za što boljim rezultatima, a sada je to preraslo u čistu ljubav. Uvijek sam imala podršku prijatelja, ali najviše svoje obitelji i mislim da su oni odradili super posao, bili su mi potpora, ali me nikad nisu pritiskali da nešto moram. Pravi navijači kad treba, ali i rame zaplakanje kad nije sve kako sam htjela. Sada se navijačkoj ekipi pridružio i moj zaručnik koji uskoči s ostalim obavezama kad mene nema po nekoliko dana kod kuće, a s obzirom da je i sam bio sportaš, razumije sva izbivanja od kuće.

I ono što zvuči kao paradoks: ovo vam je trebala biti „sezona predaha“, a s oba državna prvenstva donijeli ste „zlato“?!

– Baš je tako, odgovorit će i objasniti: – Znate ja volim skakati i natjecati se, volim se družiti s drugim sportašima, putovati i izmjenjivati iskustva s drugim trenerima i gledam na to sve kao priliku da uvijek naučim nešto novo. Stekla sam i prijatelje za cijeli život, pa ne mogu govoriti o atletici a da ne spomenem Tihanu Jeletić, kolegicu iz zagrebačkog Dinamo-Zrinjevca, s kojom imam bezbroj uspomena. Zbog svega, htjela sam ove godine „stati na loptu“, ali kako se bližila sezona morala sam nastupati, poglavito kako bih u tomu uživala. I, eto, posložilo se tako da osvojim dva „zlata“, pa sada, iako ne želim davati obećanja, voljela bih odraditi još dvije sezone, a onda polako završiti karijeru, da vidim mogu li još koji put odraditi nešto – čime ću se ponositi. Sada me u atletici još drži samo jedna važna stvar:

-To su moji visaši koje od milja zovem moja djeca, zaiskrit će suza kad o tomu govori. –  Užitak ih je gledati kako stasa(va)ju uprave sportaše i dobre mlade ljude. Uvijek prate moje nastupe i nadam se da znaju koliko mi znači njihova podrška i da se i zbog njih trudim što dulje ostati aktivna sportašica, kako bih im svojim primjerom pokazala da trud i rad uvijek daju željeni plod.

SARINA RIZNICA KOLAJNI

Natječući se u skoku u vis na seniorskom prvenstvu Hrvatske na otvorenom Sara je osvajala medalje zauzevši sljedeće plasmane – prvo mjesto: 2020. godine (175 cm), 2024. (182) i 2025.(174); drugo mjesto:2014.(175), 2015.(165), 2016.(176), 2017.(180), 2018.(178), 2019.(168), 2021.(175), 2022.(177) i 2023.(186); treće mjesto: 2021.(175); na seniorskom prvenstvu Hrvatske u dvoraniprvo mjesto: 2025. (175), drugo mjesto:2018.(178), 2019.(178),2020.(178), 2022.(177), 2023.(175); treće mjesto:2014.(170)i 2024. godine(165 cm). Sveukupno 21 odličje!

Foto: Privatna arhiva

Lege

PRIZNANJE DAROVITIM ODBOJKAŠICAMA Nika Kuna i Lucija Šoš pozvane u kadetsku reprezentaciju

U sastavu su koji će zastupati našu zemlju na MEVZA natjecanju Europskog prvenstva u rujnu u Mariboru

Objavljeno

.Dana

Objavio

Nedavni brojni uspješni nastupi darovitih osječkih odbojkašica na natjecanjima državne razine nisu ostali nezapaženi. Naime, u petak je iz Hrvatskog odbojkaškog saveza, na adresu ŽOK-a Osijek, stiglo značajno priznanje dvjema perspektivnim Osječankama kao nedvojben dokaz njihova potencijala, ali i kvalitetna rada u tom klubu. S neskrivenim ponosom, vijest je priopćio Slobodan Hegyi, dopredsjednik tog osječkog kluba.

Na širem popisu U-20 reprezentacije Hrvatske našle su se i Nika Kuna i Lucija Šoš, koje je Saša Ivanišević, izbornik te državne vrste uvrstio za sastav koji će zastupati našu zemlju na MEVZA natjecanju Europskog prvenstva u Mariboru, od 23. do 27. rujna. Kuna igra primača, a Šoš je korektor, s tim što su obje bile istaknute u ekipi osječkog kluba koji je ove godine osvojila naslov kadetskih prvakinja Hrvatske. Štoviše, na završnom turniru državnog
prvenstva Lucija je proglašena najboljom (MVP) igračicom turnira

Nika Kuna prilikom dodjele nagrade

Bolji poznavatelji sportskih prilika u gradu na Dravi zacijelo su zapamtili da je Lucijin otac Dario bio vrstan, prvoligaški odbojkaš (danas priznati liječnik, specijalist plastične kirurgije glave i vrata), dok je Tomislav Kuna kao mladić igrao nogomet u više klubova (i NK Osijek!) pa sportske aktivnosti tih dviju obitelji dokazuju da, doista, „jabuka ne pada daleko od stabla“!   

Foto: Arhiva ŽOK Osijek

Nastavi čitati

Poznati Osječani

VINKO PEJIĆ Poznati radijski maher ima novi roman, odlučio je dobrano provjetriti Osijek

Pokazuje kako se velike društvene promjene uvijek najjače osjete na životima običnih ljudi

Objavljeno

.Dana

Objavio

Novi roman poznatog osječkog radijskog voditelja Vinka Pejiće Dani što idu unatrag dobrano protresa Osijek i njegovu gradskost te na dnevni red postavlja vječitu temu o tome je li prije bilo bolje nego danas i kako zapravo danas možemo vidjeti što će se s gradom događati u budućnosti.

Vinko se godinama u radijskom eteru dokazivao kao voditelj koji dobro razumije problematiku urbaniteta. Pred radijski je mikrofon, u ovisnosti o formatu i namjenama emisija, praktički dovodio najširu moguću publiku i s njima, iz pozicije građanina, javno propitkivao stanje gradskosti. Iz naizgled neozbiljnih tema gradio je preozbiljne stavove o tome kako se građani prilagođavaju javnim regulama da bi stimulirali razvoj grada, a ujedno i kako je taj razvoj od mnogih koji su se ni krivi ni dužni ovdje rodili ili odnekud dotepli – učinio građane.

U osvrtu na roman, književni kritičar Goran Rem je između ostaloga napisao: “Nestvarni stvarnosni roman Dani što idu unatrag je pomalo neočekivano i iz drugog plana – žestok, usprkos najoporijoj mogućoj melankoliji”, zatim “Roman provjerava i provjetrava pitanje o tome tko ili koje skupinsko Što ide kamo kada je u pitanju stanje urbaniteta” i konačno izravno i jasno “Čitati taj roman i eufemistično odjebati sve agresivne skupine, to nam je primiti kao poruku”.

Knjiga je u izdanju osječkog ogranka Matice Hrvatske izašla ovih dana (srpanj, 2026.), a više o romanu, za koji Rem kaže da “piše i fine erotske citate najnovovalnijih slika”, Vinko objašnjava izravnim radijskim rječnikom.

* Kako si uopće došao na ideju književno proučavati grad kao proces koji ide unatrag?

– Roman Dani što idu unatrag nastao je promišljanjem o gradu, mladosti i vremenu u kojem živimo. Radnja je smještena u Osijek bliske budućnosti, grad koji se suočava s društvenim promjenama zbog kojih se čini kao da ne ide naprijed, nego se vraća unatrag. To nije roman o nekoj dalekoj i nestvarnoj distopiji. Naprotiv, pokušao sam zamisliti što bi se moglo dogoditi kada bi određeni procesi koje već danas primjećujemo postali još izraženiji.

* Kako si odabrao likove kroz koje pričaš priču?

– U središtu priče nalaze se dvojica mladića koji pokušavaju pronaći svoje mjesto u takvom svijetu. Oni nisu heroji u klasičnom smislu riječi. Griješe, lutaju, zabavljaju se, zaljubljuju, bježe od problema i pokušavaju razumjeti sebe. Kada ih okolnosti uvuku u priču o krađi vrijednog muzejskog eksponata, njihova osobna potraga za slobodom postaje i borba protiv sustava koji ih želi oblikovati prema vlastitim pravilima. Jedan od najvažnijih likova romana zapravo je sam Osijek. Stara gradska jezgra, njezine ulice, prolazi i trgovi nisu samo kulisa događajima. Htio sam da grad postane aktivni sudionik priče, prostor u kojem se sudaraju prošlost i budućnost, sloboda i kontrola, nada i razočaranje.

* Kakav unutrašnji motor te pokreće dok pišeš, što ti je važno?

– Važno mi je bilo pokazati kako se velike društvene promjene uvijek najjače osjete na životima običnih ljudi. Zato ovaj roman nije samo priča o politici ili društvu. Prije svega, to je priča o prijateljstvu, odrastanju i potrebi da čovjek sačuva vlastiti glas čak i onda kada ga okolina pokušava utišati.

* Tebe, dakle, nisu utišali. Što misliš kako će tvoj uknjiženi radijski glas doživjeti publika?

– Naslov Dani što idu unatrag može se shvatiti na različite načine. On govori o vremenu koje kao da se vraća unazad, o društvu koje zaboravlja vlastitu budućnost, ali i o osobnoj čežnji za nekim jednostavnijim vremenima. Vjerujem da svatko od nas ponekad ima osjećaj da se svijet kreće u smjeru koji nije očekivao. Ne očekujem da će svi čitatelji ovu knjigu doživjeti na isti način. Neki će u njoj vidjeti priču o mladosti, neki društvenu kritiku, neki triler, a neki ljubavno pismo jednom gradu. Upravo u tome i jest ljepota književnosti – kada knjiga počne živjeti vlastiti život u rukama čitatelja.

Foto: Komarilos i promo

Nastavi čitati

Lege

NK TOMISLAV LIVANA Još jednom prvaci Prve županijske Osječko-baranjske lige

Već niz godina nadmašuju starije i afirmiranije momčadi na našem području

Objavljeno

.Dana

Objavio

Nogometni klub Tomislav u Livani smještenoj između Osijeka i Čepina osnovan je 2005. i jedan je od najmlađih u Županiji, ali već ima iza sebe seriju zapaženih uspjeha. „Plemići“ su, iznad svega, ponosni organiziranjem 18. tradicionalnog U-11 turnira limača koji je prije mjesec dana na ŠC Kralj Tomislav okupio buduće nogometaše iz čak deset zemalja i vinuo se na sam vrh srednjoeuropskih turnira tog tipa. No, osim posvećivanja iznimne pozornosti odabiru, školovanju i odgoju mladeži, popularni „plemići“ postižu i solidne uspjehe kao amateri u seniorskoj konkurenciji nadmašujući već niz godina starije i afirmiranije momčadi na našem području.

Naime, početkom ovog desetljeća nastupali su tri sezone u konkurenciji međužupanijskih ligaša, a kad su 2024. shvatili svoje objektivne infrastrukturne i financijske mogućnosti, skrasili su se u Prvoj županijskoj ligi. Kao i lani u ovo doba, Tomislav je osvojio naslov prvaka Prve županijske lige osječko-baranjske. Naravno, zanimljiv je i odgovor na pitanje kako su, kao prvaci, ostali u županijskoj bundesici?

– Procijenili smo da nam je s obzirom na sveukupne klupske mogućnosti preporučljivije ulagati u razvoj infrastrukture i odgoja mladih nogometaša, nego se natjecati u MŽNL – rekao nam je tajnik Vladimir Jerković i dodatno objasnio: – Inače, u proteklu smo sezonu ušli slabašno, a onda u proljetnoj poluetapi došli do nove titule s čak 17 utakmica bez poraza iako nas je svojim umirovljenjem oslabio dugogodišnji kapetan Vedran Nikšić, koji je u NK Osijek unaprijeđen kao trener u Školi nogometa. Budući da u viši rang, razvidno iz istih spomenutih razloga, ne žele ni naši najbliži pratitelji na ljestvici BSK Bizovac i FEŠK Feričanci, u ŽNS odlučeno je da je najbolje rješenje da umjesto tri iz MŽNL ispadnu samo dva kluba, što je spasilo treći sastav s dna međužupanijske ljestvice s najboljom infrastrukturom, Jedinstvo iz Donjeg Miholjca. Rad i treninzi se “vraćaju na naplatu”, te ostvarujemo niz od sedamnaest utakmica bez poraza, te ponavljamo prošlogodišnji uspjeh osvajanja naslova prvaka.

U Tomislavu su, inače, nedavno dodatno osvježili rad svoje škole nogometa, koju je preuzeo Hrvoje Barišić, dugogodišnji djelatnik NK Osijek, tako da u novu sezonu ulaze s pet natjecateljskih kategorija i stotinjak mladih igrača. Seniorska momčad će u nastupajućoj sezoni Prve županijske lige braniti naslov prvaka podmlađena, jer će povjerenje dobiti najdarovitiji kadeti budući da iz objektivnih razloga jedino nemaju juniorski sastav.

– Osim toga, u suradnji s Općinom Čepin, predviđena su velika infrastrukturna ulaganja u ŠC Kralj Tomislav što podrazumijeva teren s umjetnom travom, energetsku obnovu zgrade, ulaganje u terene i  ograde oko objekta – rekao je Jerković s mnogo optimizma.

IGRAO I LUKA MODRIĆ! Najbolji strijelac Tomislava ’25/’26 bio je Matko Roso koji je postigao 19 pogodaka. U Ligi je, inače, sveukupni golgeter postao Marin Pavlović (FEŠK) s 28 pogodaka, a u listu strijelaca upisano je čak 137 nogometaša, s tim što je Roso među njima sedmi strijelac sezone. Za „plemiće“ su zapaženi strijelci bili i Vedran Nikšić (9), Vinicius De Aguilar Lima (9), Tomislav Šorša (9), Filip Kasač (7), Ivano Marić (5)… Dres kluba s Livane tijekom sezone oblačili su i Dino Čugalj, Luka Bilić, Luka Modrić, Igor Kovačević, Domagoj Bilandžija, Bruno Slamić, kapetan Andrej Štetić, Dino Česir, Petar Grabić, Lovro Kozić, Ivan Glogač, Cristian Nascimento, Sven Pandža, Luka Tomas, Filip Vuk, Livio Đordan, Luka Dorić i Roko Bilić. Trenersku je dužnost obnašao Mario Dorić, dok liderski tercet sačinjavaju predsjednik Domagoj Mikulić, tajnik Vladimir Jerković (na slici, predaje poklon golgeteru Rosi), te predstavnik na utakmicama Damir Buljan.

Foto: Arhiva kluba

Nastavi čitati

Lege

VLAKOM NA MORE Osječani se već i vraćaju s Jadrana, vlak do Splita vozi svaki dan

Iz Osijeka polazi u 18.44, a u Splitu je u 8.49 – vozite se do obale 14 sati

Objavljeno

.Dana

Objavio

Prošle je subote prvi sezonski noćni vlak za Split krenuo iz Osijeka, pa svi oni koji tračnicama žele stići do obale, ali i nazad, mogu to učiniti svaki dan sve do 27. kolovoza. Da je interes za vožnju vlakom velika, iako traje 14 sati, svjedoče i prvi „povratnici“ koji se već vraćaju s ljetovanja.

Interes je najveći za spavaćim kolima, odnosno vagonom za spavanje, za koji je osim rezervacije potrebno platiti i korištenje posteljine. No ako danas odete rezervirati svoju kartu za spavaća kola mogli bi se razočarati. Jer, karte za „spavanje“ planu jako brzo, pa svakako računajte da svoje mjesto u spavaćim kolima rezervirate minimalno tri tjedna prije planiranog putovanja.

Velikom interesu u prilog ide i činjenica što djeca, učenici, redovni studenti, umirovljenici, osobe starije od 65 godina te osobe s invaliditetom ostvaruju pravo na besplatan prijevoz uz važeću pametnu karticu. Jedino moraju platiti rezervaciju mjesta od 1,06 eura, odnosno 9 eura u trokrevetnom odjeljku vagona za spavanje, 13 eura u dvokrevetnom, te 25 eura u jednokrevetnom.

I odrasle osobe vlakom putuju jeftinije, a od Osijeka do Splita ćete kartu u jednom pravcu platiti 22,54 eura. Karte su 40% jeftinije, a ako ih kupujete online dobijete i dodatnih 10% popusta

Vlak iz Osijeka polazi u 18.44, a u Split stiže u 8.49 sati sljedećeg jutra. Vozi preko Virovitice, Bjelovara, Zagreba, Knina, te iz Perkovića stiže za Split. Povratni vlak iz Splita polazi u 21.37 sati, a u Osijek u 12.15 sati.

Vožnja je duga, ali veći dio je noću, pa ako „ugrabite“ svoj odjeljak u vagonu za spavanje veći dio puta biste mogli – prespavati.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Lege

150 GODINA LIPE Moćni zbor od 90 članova pjevao je repertoar od klasike do popa i rocka

Iz okrilja poznatog zbora je 1904. nastao Hrvatski Sokol, a onda 1907. i HNK u Osijeku

Objavljeno

.Dana

Objavio

U dvorani Franjo Krežma osječkog Kulturnog centra održan je svečani koncert kojim je obilježena 150-ta obljetnica rada Hrvatskog pjevačkog društva Lipa.

– Oni su među najvećim ambasadorima Osijeka. Teško je nabrojiti sve nagrade, priznanja i odličja koje su osvojili diljem svijeta za zborsko pjevanje, a posebno je fascinanta činjecia da djeluju u kontinuitetu čak 150 godina. Kad pogledate, od 193 države članice Ujedinjenih naroda svega njih 50 je starije od 150 godina. Dakle, tih 150 godina rada Lipe je stvarno vrijedno isticanja. Oni čuvaju nešto što je važno i za Osijek i za Hrvatsku – rekao je prije koncerta osječki dogradonačelnik Dragan Vulin.

Također, istaknuo je da je upravo iz okrilja HPD Lipa 1904. nastao Hrvatski Sokol, a nekoliko godina kasnije i Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku (1907.).

Dirigentica Valerija Fischbach, koja je u Lipi aktivna 37 godina, kazala je kako zbor izvodi šaroliki program hrvatskih autora i starijih suvremenih autora te Mozartova djela. Najavila je i kako je za potrebe obljetničkog koncerta pripremljen nastup moćnog zbora od 90 članova jer su za tu prigodu, uz 50 stalnih članova, okupili i pjevače iz prethodnih generacija.

– Mi vam pjevamo sve živo, i pop i rock, i za široke mase. I danas smo napravili presjek svega što je bilo uspješno unazad nekih petnaestak godina. Imamo četiri bloka. U prvom će se predstaviti dječji zbor, u drugom imamo klasični program, u trećem program domaćih autora i na kraju živahni pop/rock – rekla je Fischbach. – Ovo je veliki jubilej, velika je čast i ponos biti dio generacije koja slavi ovu obljetnicu.

Foto: Grad Osijek

Nastavi čitati

Najlaćarnije