C.Dananect with us

Pičvajz

UKLETA KOPIKA Nikada nitko nije uspio odjednom izgraditi, održavati ni obnoviti kupalište

Tijekom osamdesetih na Kopiki je vikendima znalo biti i više od 20.000 ljudi, sad je to samo lijepo sjećanje

Objavljeno

.Dana

Od početka izgradnje nadaleko poznatog kupališnog kompleksa Copacabana stvari nisu išle ni malo glatko. Sve je počelo 1966. uređenjem do tada divljeg kupališta na lijevoj dravskoj obali. Bilo je zamišljeno oko 20.000 kvadrata pješčane površine s uređenom dravskom plažom, restoranom, kabinama za presvlačenje te igralištima za nogomet i odbojku. Za projekt su trebali ogromne količine pijeska pa su ga krenuli vaditi iz Drave baš na poziciji kupališta, što je onda vrlo brzo dovelo do problema jer su do tada pitomi plićak pretvorili u duboku rupu na istoj poziciji. Nova konfiguracija dna rijeke prouzročila je česte i velike virove na površini, pa se tamo nažalost dogodilo i nekoliko utapanja kupača.

Stoga su, nakon nekog vremena, odustali od ideje velike pješčane površine, pa je početkom 1971. započela faza u kojoj su buduće kupalište najprije nasipali zemljom da bi na toj površini izgradili tri nova bazena. Potom su krenuli uređivati 400 metara dravske plaže i paralelno su popunili rupe koje su prethodno u rijeci iskopali dok su vadili pijesak. Zatim je 1972. lijevu obalu Drave pogodila velika poplava i gotovo je u potpunosti uništeno gradilište kupališta.

Radovi na bazenima su se odužili, a pristup kupalištu bio je prilično otežan. Nije bilo novca za nastavak radova, pa su pristupili konceptu općepoznatog samodoprinosa svih građana. Taj je sustav usavršen tijekom socijalističkog razdoblja, kad je svaki građanin iz svoje plaće odvajajo novac kojim je financirana izgradnja objekata za opće potrebe. Uglavnom je to bilo za infrastrukturne radova, a ovom prilikom i za kupalište.

Dakle, važno je ovdje upamtiti kako su naši roditelji, bake i djedovi, odnosno njihovi roditelji svojim novcem (izdvojenim iz njihovih plaća) izgradili Kopiku. I kupalište kakvo uglavnom i danas poznajemo konačno je dovršeno 1976.

Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća na Kopiki je vikendima znalo boraviti i više od 20.000 ljudi. Kada bi netko s desne obale rijeke pogledao na drugu stranu izgledalo je to kao mravinjak. Uskovitlani pjesak dizao se u visine. Slike su to koje su se često nalazile na razglednicama Osijeka tog vremena. Osijek je tada bio nadleko poznat po svom kupalištu. I tako je bilo do Domovinskoga rata.

Devedesetih godina prošloga stoljeća za Kopiku uglavnom sve kreće nizbrdo. Tada je prvi puta nekome palo na pamet da kupalište uz Dravu ogradi od bazenskog dijela. I to nekim ružnim građevinskim ogradama koje stoje i dan danas. Onda su krenuli, s više ili manje uspjeha, i u naplatu ulaznica. Godinama nisu uspijevali popuniti Kopiku kao nekada, ali cijena ulaznice je pomalo rasla. Doduše, naplaćivalo se i prije ali su to bili simbolični novci, a sad smo došli do toga da je cijena za odrasle kupače prošle godine iznosila 3,5 eura (radnim danom je bilo malo povoljnije). Slobodno odlučite je li to puno?!

Vraćamo se opet korak unatrag. Od 2020. bazeni više nisu ni radili. Prazni. Bez vode, kupača, cike i vriske djece. Pustoš na kupalištu.

U zadnju obnovu kreće se 2022. kad je kupalište već bilo zapravo i zatvoreno. Tada je najavljena neka vrsta kupališnog resorta. Obnova se trebala odvijati u nekoliko faza. I sad nakon dvije godine imamo novi olimpijski bazen (svaka čast) i bazen u kojemu je šank. I novi wc. Te nekakvu popločanu ledinu oko olimpijskog bazena bez daška hlada. Ok, tu su nove pumpe, filtracija vode…

To je kao neka 1. faza projekta. Znači da ima još nekih faza. Sad smo opet u fazi idejnih projekata. Prije dvije godine najavljena cjelokupna obnova kupališta sad je zaustavljena u prvoj fazi i sad se opet razmatraju idejni projekti. Znači, sad ćemo opet malo obojati postojeće i čekati da vidimo što će biti dalje. Pa onda opet ide izrada troškovnika, odabir izvođača, žalbe, odbacivanje žalbi… Kupalište je i dalje na papiru. Postojeći restoran možda i nije trebalo zatvoriti… Zapravo, jedino što definitivno treba napraviti je – srušiti tu bezveznu žičanu ogradu koja već godina dijeli dravsko kupalište od bazenskog dijela. Tek tada možda opet krene na bolje s projektom glavnog gradskog ljetnog okupljališta.

Foto: Komarilos

Analit

PRAZNO Nema više Varteksa, na Korzu zatvorena trgovina nekadašnjeg tekstilnog giganta

Prvu trgovinu u Osijeku otvorili su 1952. godine.

Objavljeno

.Dana

Objavio

Nakon što su još početkom godine zatvorene Varteksove trgovine u Rijeci, Poreču, Bjelovaru i Čakovcu, a u ožujku i one u Slavonskom Brodu, Zadru i Virovitici, na red je došao i Osijek. Ovaj prepoznatljivi hrvatski brend počeo je postepeno gasiti svoju trgovačku mrežu. Tako je ovih dana na Korzu zatvorena Varteksova trgovina. Izlog je prazan, a ključ stavljen u bravu.

Varteks je osnovan 1918., a bio je vodeća hrvatska tvrtka za proizvodnju i prodaju odjeće s mrežom modnih trgovina u cijeloj zemlji. U Osijeku je prvu trgovinu otvorio 1952. godine.

Njihovi se proizvodi još uvijek mogu kupiti putem web-shopa uz popuste do čak 60%.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Pičvajz

GORNJODRAVSKA Ovo je okretište autobusa, ovdje nitko ne parkira, nitko osim ovog majstora

Ovo nije pitanje nedostatka parkirališta u središtu grada nego je to naprosto pitanje opće kulture

Objavljeno

.Dana

Objavio

Prije nekoliko mjeseci proširen je mali kružni tok na istočnom kraju parkirališta na Gornjodravskoj obali kako bi se tamo mogli okretati gradski autobusi koji od središta grada voze prema Višnjevcu (za vrijeme obnove tramvajske infrastrukture na dionici od Trga Ante Starčevića do Kanižlićeve). Postavljeno je nekoliko jasnih znakova na kojima su još jasnije istaknute informacije da ovdje nije dozvoljeno parkiranje ni zaustavljanje jer kružni tok, između ostaloga, služi kao početna stanica i ondje ponekad budu i po dva autobusa u niza.

I evo majstora! Ne samo da uopće nije vidio postavljene znakove, nego mu se livada istočnije od kružnog toga učinila prikladnom za parkiranje. Cijela livada samo za njega. Takvo ponašanje zapravo nije pitanje nedostatka parkirališta u središtu grada nego pitanje opće kulture. I da, registracija je osječka. Ako policija i prometni redari ne budu učinkovitiji uskoro možda možemo očekivati da se vozači automobila preko zelene livade dočepaju asfaltiranog dijela obaloutvrde, pa tamo lijepo parkiraju u prvom redu do Drave. Samo bi nam još to falilo.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Pičvajz

SEZONA KRAĐE CVIJEĆA Za koji dan bit će posađeno 6.500 novih sadnica, a to mami lopove

Potez od Zimske luke do Solarskog trga nakon svježe sadnje neki će doživjeti kao samoposlugu ukrasnog bilja

Objavljeno

.Dana

Objavio

Tradicionalno, kako Unikomovi djelatnici budu krenuli saditi cvijeće po gradskim parkovima tako će već sutradan ujutro morati nadomiještati noću pokradene sadnice. U Osijeku je to gotovo uobičajen scenarij po kojemu se filmovi eventualnih nadzornih kamera mogu snimati čim vrtlari uljepšaju javne nasade u bilo kojem dijelu grada.

Dok su gredice još svježe prolaznici ih tijekom dana razgledaju i pikiraju najbolje primjerke cvijeća i ukrasnog bilja, a onda tijekom noći ili, najčešće, ranoga jutra (kad je malo prolaznika i automobila) kreću u akciju pa u vrećice trpaju odabrane primjerke. Dobro je kad to rade pažljivim iskopavanjem, ali često se naprosto zapute u sredinu cvjetnjaka i onda više pogaze nego što pokradu.

Ova grozna navika nije prekinuta izgleda od pojave prvih javnih cvjetnih nasada jer sve generacije sugrađana rado prepričavaju kako se to događalo i u njihovo vrijeme. Stoga je za pretpostaviti da će ponuda od čak 6.500 novih sadnica ukrasnoga bilja, što će uskoro biti posađeno na Promenadi na potezu od Zimske luke do Solarskoga trga te nekoliko velikih novih cvjetnjaka na poziciji nekadašnje Bijele lađe – ovih dana funkcionirati poput švedskog stola, odnosno besplatnog samoposluživanja za sve one koji čekaju priliku za poljepšanje vlastitih vrtova.

Učestale krađe cvijeća iz javnih nasada vjerojatno nisu autohtoni osječki fenomen, ali upornost kojom se lopovi redovito vraćaju u gradske cvjetnjake naprosto nije za potcjenjivanje. Kad vidite koliko ti ljudi vremena provedu u promatranju i odabiru primjeraka cvijeća, pa potom koliku sramotu riskiraju ako ih netko vidi u akciji i konačno koliko se neki od njih možda i straha nagutaju dok pune vrećice gradskim cvijećem – onda znate da su ti ljudi barem puni ljubavi. Toliko vole cvijeće.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Pičvajz

PRIJE NEGO KRENE NASLAĐIVANJE Jasno je da po pitanju stanja u GPP-u nema nevinih

Politika je desetljećima pržila direktore, jedan je bio i u zatvoru, a firma puca sad kad su konačno stigle investicije

Objavljeno

.Dana

Objavio

Direktor osječkog Gradskog prijevoza putnika, Darijan Rudan, vjerojatno je jedina osoba na menadžerskoj funkciji u Osijeku i šire koja već mjesecima kontinuirano podnosi najveći zamislivi pritisak javnosti, zatim pritisak obveza spram rokova za provođenje različitih segmenata megaprojeta Modernizacije javnog gradskog prijevoza i konačno pritisak očekivanja potpuno uljuljkanog radnog establišmenta u tvrtki koja kapilarno kadrovski funkcionira kao da nikada nije izašla iz socijalizma.

Praktički nema dana za predah. Jutros se (ponedjeljak, 24. ožujka) jedan njihov autobus na redovitoj liniji u Vukovarskoj ulici zabio u drugi njihov autobus koji je ondje stajao na semaforu, pa je dvadesetak ozlijeđenih putnika zatražilo pomoć u bolnici. Prošloga četvrtka došlo je do požara u novoj transformatorskoj stanici u Vrtu Jagode Truhelke i jedno vrijeme cijeli kvart nije imao struje, a i tramvaji su stajali. Dan/dva prije toga došlo je do spuštanja dijela naponske mreže u Europskoj aveniji, pa je novi tramvaj bio prisiljen spustiti pantograf (trolu) i na baterijski se pogon vratiti u remizu. Prije nešto više od mjesec dana nadomak bolnice se tramvaj na redovitoj liniji gotovo prevrnuo bočno na cestu nakon što je došao u kontakt s korpom bagera s kojim su ondje radnici radili na iskopu za novu tramvajsku stanicu – tada je također jedan dio putnika zatražio pomoć u bolnici. Prethodno je zabilježeno nekoliko izlijetanja tramvaja iz tračnica. A još ranije o trošku izvođača ponovljeni su radovi na pruzi i cesti u dijelu Županijske ulice kako bi iznova pravilno izveli instalaciju odvodnje.

Paralelno, ipak su više ili manje unutar rokova dovršeni radovi na rekonstrukciji i izgradnji novih dijelova pruge uz stalno negodovanje građana, poglavito vozača koji smatraju da radovi predugo traju. No, kad u svibnju završe posao u Strossmayerovoj, onda će doista biti gotovo sve što je u nadležnosti GPP-a i megaprojekta modernizacije.

U međuvremenu je stigao i prvi novi tramvaj i sad će svakoga mjeseca dolaziti po još jedan i zapravo je bilo za očekivati da dolaze bolja vremena i za tvrtku i za korisnike javnog prijevoza i, konačno, za imidž grada.

TRANSFORMACIJA No, gledajući postrance, dvije su vrste problema koje trenutno opterećuju poduzeće koje bi zahvaljujući investicijama u infrastrukturu i vozni park trebalo doživjeti jednu od najsnažnijih transformacija od kada je gradskim ulicama počeo voziti konjski tramvaj. S jedne strane, GPP provodi projekt modernizacije i tu se tvrtka našla u moru najrazličitijih tehničkih projekata, vizija i planova te praktičnog provođenja unutar okvira zakonskih natječaja, odabira izvođača, izvođenja radova koji su djelimice paralizirali promet u različitim dijelovima grada, nadzora, kvalitete radova, rokova i jamstava. A s druge strane, cijelo to vrijeme povremeno i u nadrealnim okolnostima treba osigurati odvijanje kvalitetnog i relativno točnog gradskog prijevoza u izmijenjenim okolnostima. I u jednom i u drugom slučaju, pokazuje se, tvrtka izgleda nema kadrovskih kapaciteta kojima bi na duži rok mogla bez ekscesa odraditi te zahtjevne poslove.

I da se odmah razumijemo i da unaprijed otklonimo argumente svih onih koji su se već krenuli naslađivati, poglavito onih koji se vjerojatno vesele jer smatraju da im sve ovo ide na volej u kampanjama na predstojećim lokalnim izborima – kad je GPP u pitanju onda nema nevinih! Administracija prethodnog gradonačelnika Ivana Vrkića spržila je nekoliko GPP-ovih direktora dok konačno Mario Šapina nije uspio povezati konce i pokrenuti megaprojekt modernizacije. Današnji direktor Rudan također je već treće rješnje aktualne administracije i, bez obzira, na neočekivane probleme ipak prilično konstruktivno uspijeva rješavati jednu po jednu otvorenu priču i zatvarati etapu po etapu poslova na aktualnim gradilištima.

SJEĆAMO SE 2008. Problema je, naravno, bilo i ranije. Sjećate se kad je 2008. Grad ustupio GPP-u po privilegiranoj cijeni 14 lokacija za postavljanje kioska u kojima će prodavati prijevozne karte. Tadašnja uprava poduzeća je, uz obrazloženje da GPP ne može organizirati prodaju karata, te pozicije dala u podzakup drugoj tvrtki, a ova je onda potpisala ugovor s trećom tvrtkom (iz Zagreba) koja je trebala plaćati 40 puta veću cijenu od prvotne cijene zakupa. Tadašnji direktor Gradskog prijevoza putnika je zbog toga završio u zatvoru.

Uglavnom, od kada je u nekoliko dobro naciljanih topničkih napada tijekom Domovinskog rata granatama ispaljivanima iz okupirane Baranje uništen veliki dio tramvajskog i autobusnog voznog parka – GPP-om se nijedna gradska vlast nije bavila dovoljno fokusirano i s dovoljno volje i novca da tvrtku nastavi razvijati. Godinama su nove gradske administracije uglavnom mijenjale uprave tvrtke i na rukovodeća mjesta uhljebljivale svoje pouzadnike. Sve to, vidi se danas, uglavnom nije imalo veze sa stručnošću, pa se počelo prelamati baš onda kad su konačno omogućene velike investicije i kad se krenulo praktično raditi na modernizaciji.

Rudan trenutno u prenapregnutim okolnostima uspijeva čvrsto držati upravljač tvrtke koja, potpuno neočekivano, puca po šavovima u trenucima kad konačno dobiva sve one investicije o kojima i zaposlenici i korisnici gradskog prijevoza maštaju već više od trideset godina. I sad kad bi konačno svi trebali dati svoj obol, kad bi upravo zbog okolnosti u kojima rade trebali dodatnim atomima koncentracije izgurati posao – sad imamo vozače tramvaja koji proklizavaju iz tračnica, sudaraju se s bagerima, odnosno imamo vozače autobusa koji se međusobno sudaraju.

NAPLATA NEBRIGE Potpuno je jasno da upravo ovih dana dolaze na naplatu sve one godine sveobuhvatne nebrige za jedno od najbitnijih gradskih poduzeća. U najznačajnijem svom segmentu, u specijalizaciji gradskog prometa, GPP se pokazuje kao jako zapuštena tvrtka, koju ne mogu probuditi i pokrenuti ni višemilijunske investicije u razvoj.

Aktualni gradonačelnik, Ivan Radić barem pošteno svaki puta izađe pred javnost i koristi svoj autoritet kako bi demonstrirao ozbiljnost kojom pristupa problematici javnog gradskog prijevoza, ali i stanju u tvrtki. Direktoru Rudanu takvo je sekundiranje od iznimne pomoći jer je i javnosti i zaposlenicima tvrtke jasno da ima podršku odvesti GPP u novu fazu razvoja. Ali potpuno je jasno kako, unatoč milijunskim investicijama, to neće biti moguće bez podrške zaposlenih. Jer, novci više nisu problem, zatim nisu problem novi autobusi ni tramvaji – nego su problem zapušteni odnosi koje su svojedobno kreirali svi oni koji se danas prave grbavi.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Mobilia

RADI PUNOM PAROM Pauk je od 1. siječnja premjestio 209 auta, a imao je čak 730 intervencija

Služba za premještanje vozila izlazi po nalogu policije ili prometnog redarstva

Objavljeno

.Dana

Objavio

Osječka su parkirališta u centru grada uglavnom puna, pa oni kojima se žuri ili jednostavno nemaju živaca tražiti slobodno mjesto stanu gdje god stignu. Ako je neko kratko zaustavljanje u pitanju, vjerojatno će se izvući nekažnjeno, no ako svoje vozilo parkiraju na nogostup, cestu ili zelenu površinu i ostave ga tako nekoliko sati – kaznu će zasigurno dobiti.

A uz kaznu neke od njih će pokupiti i pauk i premjestiti ih na Biljsku cestu kod Kompostane, gdje se nalazi Unikomova Služba za premještanje nepropisno zaustavljenih i pakiranih vozila. Tamo je od 1. siječnja 209 vlasnika automobila moralo ići po svoje vozilo, jer ih je pauk podigao i premjestio s mjesta gdje se nisu smjeli parkirati.  

Služba za premještanje vozila izlazi po nalogu policije ili prometnog redarstva s kojima je povezana posebnim specijaliziranim uređajima. No, i sami građani, koji uoče nepropisno parkirano vozilo, mogu ga prijaviti Pauk službi pozivom na broj 095 202-40-30, ili Službi prometnog redarstva na broj 031/229-130.

Hoće li vozilo odvesti pauk ili će vlasnik vozila proći „samo“ s kaznom, ovisi o vrsti prekršaja koja je počinjena. Primjerice, vozila parkirana na zelenoj površini se ne premještaju, dakle, pauk ih neće podizati, ali zbog parkiranja na zelenoj površini komunalni redar može ispisati kaznu od 150 eura.

Ako parkirate nepropisno na nogostupu ili cesti, ukoliko vas uoči policija ili Služba prometnog redarstva, pauk će ubrzo stići i vaše će vozilo biti premješteno. Osim kazne koju ćete zaraditi zbog počinjenog prekršaja, za automobil možete platiti i ležarinu ukoliko po automobil na Biljsku cestu ne dođete u roku od 24 sata.

Inače, od 1. siječnja do 11. ožujka osim 209 vozila koja su premještena, Pauk služba imala je i 19 pokušaja premještanja, te 730 naloga, odnosno intervencija.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Najlaćarnije