Zadnjega dana rujna prošle godine Županijska ulica od raskrižja s Ulicom Hrvatske Republike do glavnog trga, nakon što je ondje obnovljena tramvajska pruga, ponovo je zatvorena za promet jer izvođač tijekom rekonstrukcije pruge nije dovoljno kvalitetno uredio sustav oborinske odvodnje, pa je kod prve velike kiše sve plivalo u dubokoj vodi. Nova obnova prethodno već obnovljene pruge i ulice u cjelini trajala je narednih mjesec dana.

Poslije toga na red je došla Strossmayerova ulica, na dionici od glavnog trga do raskržja s Rokovom, gdje je također obnovljenu tramvajsku prugu s obje strane ulice (kojom tramvaji zapravo nisu ni krenuli voziti) trebalo ponovo urediti jer je popucao asfalt oko tračnica. Ponovo je uveden poseban privremeni prometni režim i u narednom razdoblju je skinut kompletan asfalt kako bi bio postavljen novi, koji sad valjda neće popucati.

Zatim, Radićeva ulica, u kojoj je također prethodno rekonstruirana tramvajska pruga na istočnoj strani – zatvorena je u prvoj fazi od križanja s Reisnerovom do križanja s Ulicom Hrvatske Republike i tu se trenutno mijenja asfalt. A kad to bude gotovo, onda će Radićevu zatvoriti od Ulice Hrvatske Republike do Europske avenije kako bi obnovili i preostali dio dionice.

Paralelno, privremeno je reguliran promet na zapadnoj strani Županijske ulice (od Ulice Hrvatske Republike do kružnog toka Đakovština) jer i tu obnavljaju već prethodno obnovljenu prugu.

Izvođač radova je izabran na javnom natječaju, prema propisanoj proceduri. Gradonačelnik Ivan Radić zadnjih dana putem medija i svojih kanala na društvenim mrežama sistematično ponavlja kako je riječ o istom projektantu, istom izvođaču radova i istom nadzoru, poimence ih prozivajući.

Što će biti dalje, vidjet ćemo, jer je prije ovih dionica obnavljana i pruga na Vinkovačkoj ulici, pa je moguće da treba sačekati mišljenje struke i vidjeti hoće li i tu što trebati popravljati. A onda, da ne spominjemo i Europsku aveniju.

NEOPISIVO Svi ti radovi (kad tome dodamo i aktualno raskopane ulice zbog obnove kanalizacijskog i vodoopskrbnog sustava) izazivaju neopisiv prometni kaos na ulicama Osijeka i tijekom prometnih špica veliki broj nervoznih ljudi sjedi u automobilima u nepreglednim kolonama s jednom jedinom temom na usnama – ima li ovome kraja? Na takvu situaciju naprosto nitko ne može biti imun.

Kako to obično biva, u velikim, brutalnim i nervoznim razmjenama vatre, odnosno mišljenja, u nutrini društvenih mreža osječko javno mnijenje preživljava u dijapazonu od potpunog razumijevanja za situaciju u kojoj gradonačelnik i gradsko vodstvo pokušavaju istjerati na čistac odgovornost izvođača radova, preko onih koji u ponavljanju radova vide zavjere najrazličitije vrste te traže gdje će se i tko financijski okoristiti, pa do onih koji ne prihvaćaju nikakva obrazloženja nego inzistiraju na nesposobnosti i neodgovornosti.

ISFUŠIRANO O toj su problematici doista od samoga početka javno dostupne, lako pretražive i uglavnom potpuno jasne informacije iz kojih je razvidno da izvođači koji su isfušarili radove sad taj posao ponovo izvode o vlastitom trošku. Ali s obzirom na dugotrajnost posebnih prometnih režima paralelno raste i nezadovoljstvo građana kojima u međusobnim raspravama i sukobima lagano blijede razlozi zbog kojih se pruga ponovo popravlja i da tu nema dodatnog troška za građane, a u fokus sve više dolazi opće nezadovoljstvo do te mjere da se čini da ljude više i ne zanima tko je za to odgovoran i koliko to košta – nego ih iritira što to već nije gotovo i što, osim ponavljanja radova, ne postoji nikakva druga odgovornost za one koji su skrivili takvu situaciju.

DVIJE MOGUĆNOSTI Ipak, stvar se čini prilično jednostavnom. Imamo primarno loše izvedene radove i nakon toga dvije mogućnosti – (1) držati se ugovora i tražiti od izvođača radova da u jamstvenom roku popravi što treba popraviti bez novog troška za gradski proračun, ili (2) zbog velikog pritiska i nervoze u prometu naprosto ignorirati problem te svaku pojedinu dionicu prepustiti na upotrebu i onda nakon nekoliko godina doći u situaciju da relativno novu prugu i cestu treba temeljito popravljati, ali to bi onda bio novi posao za koji bi trebalo opet plaćati iz gradskog proračuna.

I da konačno potpuno pojednostavimo: Što biste vi učinili u slučaju isfušarene obnove prethodno obnovljene pruge – biste li ju obnavljali u jamstvenom roku ili biste pustili da i dalje propada bez obzira na cijenu?

Sad kad se dogodilo to što se dogodilo, sad je najjednostavnije zajahati val nezadovoljstva i javno talambasati o tome kako ništa ne valja, kako je to rezultat opće neodgovornosti i nesposobnosti, sprdati se s izvođačima i općenito mazohistički uživati u povremenom prometnom kolapsu jer je to dokaz da nešto ne valja. Ali realno, koje su druge opcije?

SINDROM KUPAONICE Zamislite da ste tipovima platili da vam obnove kupaonicu i kad je posao obavljen i kad su radnici konačno počistili, pokupili alat i izgubili se iz stana, zamislite da onda shvatite kako su isfušarili. Primjerice, nagnete se nad umivaonik s četkicom na kojoj je istisnuta pasta za zube i otvorite slavinu, a ono grune voda iz vodokotlića i ispere wc školjku! Isprva iznenađeni, prihvatite mogućnost da je riječ o manjem tehničkom problemu koji ćete krenuti rješavati kad obavite osobnu higijenu, pa se preselite do kade gdje ćete ipak oprati zube prije nego što zvrcnete izvođača, i tamo otvorite miješalicu tople i hladne vode, a ono – iz centralnog odvoda na sredini kupaonice pljusne metar visok gejzir i namoči vam leđa! I što sad? Hoćete li nastaviti danima koristiti instalacije i uređaje u kupaonici u novim okolnostima i objašnjavati ostalim članovima obitelji kako nije nikakav problem nakon velike nužde putem slavine na umivaoniku ispirati školjku, a potom pritiskom na izljevni ventil vodokotlića pokretati sustav tuširanja? Hoćete li riskirati maltretiranje obitelji toliko dugo dok vam ne istekne jamstvo na učinjene radove, pa će vas konačno i izvođač koji je poremetio kupaonicu smatrati u najmanju ruku smušenjakom i natezati se s vama dok formalno-pravno ne izgubite pravo na njegovu intervenciju i popravak u jamstvenom roku? Ili ćete što je hitrije moguće tražiti da se vrati, provjeri instalacije i obavi potrebne radove da bi vam na uporabu predao ispravnu kupaonicu, naravno bez novih troškova jer ono što je isporučio nije ispravno?

Dakle, koje su druge opcije? Postoji li bilo kakav potez koji danas, nakon što je konstatirana loša izvedba, naručitelj posla može povući a da kao zajednica unisono zaključimo kako je to pragmatično i da je u korist svih? Ili treba prihvatiti trend s društvenih mreža, sladostrasno produbljivati dramu, provocirati sukobe i radovati se loše izvedenim poslovima jer su ti poslovi, kao, tuđi problem?

Naravno, kad postoji problem uvijek je netko odgovoran (ili kriv) za taj problem, ali stvar je u tome da prvo treba riješiti problem. To je prioritet.

Ljudi, čuvajte živce. Osijek je prebolio i puno veća iskušenja, puno duža i pogibeljnija razdoblja. Pustite ljude da rade.

Foto: Komarilos