Connect with us

SPEEDWAY

BRANKO KARAČIĆ Naš NK Osijek živi i radi u istinskom blagostanju, pa me boli svaki neuspjeh

Jedan od najboljih igrača u povijesti bijelo-plavog kluba kaže da situacija još nije alarmantna, ali je dramatična

Objavljeno

.Dana

„Karase vratio u svoj zavičaj“, posljednjih je mjeseci učestala misao onih koji su pratili dosadašnji životni put Branka Karačića, jednog od najboljih nogometaša našeg pitomog, a nogometnog oduvijek bogatog slavonsko-baranjskog podneblja. Jer, taj danas već 64-godišnji Vinkovčanin, nakon prepoznatljive talentiranosti mladalačkog igranja u Mladosti iz Vođinaca i Bedema iz Ivankova, pojavio se u nogometnom svijetu početkom osamdesetih u dresu povratnika među prvoligaše NK Osijek i – izgradio vrlo uspješnu nogometnu karijeru u Hrvatskoj i Belgiji.

Proljetos je, pak, prihvatio ponudu klupskih čelnika HNK Vukovar 1991. i preuzeo vođenje momčadi koja je u ovom trenutku, u prvenstvu Prve hrvatske lige (što je, ustvari, drugi razred hrvatskog nogometa) neporaženi lider na prvenstvenoj ljestvici s 20 bodova iz osam utakmica (gol-razlika 12:3), dok su drugoplasirana NK Opatija (18) i zagrebački Jarun (16) iza nje odigrali po devet utakmica.

Za početak, vratio se u davnu 1981.

– U početku mi nije bilo lako, NK Osijek se nakon jednogodišnjeg izbivanja tek vraćao u Prvu saveznu ligu, trebalo se izboriti za status prvotimca i pridonijeti zacrtanom cilju, što nam je i uspjelo, a meni nakon što mi je povjerenje ukazao trener Josip Duvančić – prisjeća se Branko koji je brzo 1982. stasao u prvotimca, pa u trenerskoj eri Milana Đuričića i Ljupka Petrovića narednih šest prvoligaških sezona bivše države kao standardni prvotimac, današnji bi ga treneri okarakterizirali kao osmicu, upisao oko 300 nastupa stekavši i status golgetera i kapetana bijelo-plavih.

Kad je 1981. pristigao u Gradski vrt

Tih godina igrali su i Alempić, Žeravica, Džeko, Šmudla, Kalinić, Popović, Rakele, Todorović…, da bi kasnije Karini suigrači postali i Davidović, Lulić, Lepinjica, Dilber,  Kasalo, Bilić, Kostić, Redžepagić i, konačno, Šuker. Karačić je bio dirigent, lucidni organizator igre, ali i strijelac par-excellence. Iz tih će godina „izvaditi“ slikovite detalje:

– Često me podsjećaju na ona dva nezaboravna pogotka Vojvodini, postignuta po klizavom terenu i po jakoj kiši, kad sam izveo slobodni udarac s tridesetak metara daleko od sjevernog gola, zbog čega vratar Vasić nije uopće postavljao „živi zid“, a moj projektil završio mu iza leđa. Nedugo nakon toga, opet sam šutirao s gotovo iste udaljenosti, a čuvar mreže novosadskih lala tada je, ipak, postavio dvojicu suigrača da me ometu, ali je ishod bio isti! Ipak, nije to bila najveća udaljenost s koje sam (za)tresao mrežu, jer sam u utakmici s Čelikom u proljeće 1984., kad su nam bodovi bili potrebni za opstanak, šutirao iz onog kruga na sredini terena i pogodio pravo mjesto! Pobijedili smo tada 5:0, Zeničani su ispali a mi, pod Čvaljinim vodstvom, na kraju bili šesti, što je i ostao najbolji plasman NK Osijek u Prvoj saveznoj ligi bivše države… Već tada NK Osijek mi je bio, i do danas ostao, najdraži klub u Hrvatskoj.

NK Osijek1984: Karačić stoji u srednjem redu, prvi slijeva

Ostavivši dubok trag u Gradskom vrtu, u ljeto 1987. odazvao se pozivu iz Hajduka, što bi tada rijetko tko odbio, i dvije sezone odigrao uspješno za splitskog velikana, gdje je, kaže, najljepše uspomene ponio iz suradnje s trenerom Perom Nadovezom koji mu je, uz spomenutog Duvančića, u igračkoj karijeri ostavio najupečatljiviji dojam kao strateg i kao čovjek. A Brankova je karijera i dalje rasla, sudbina ga je odvela u zapadnu Europu, gdje je postao nezamjenjiv u zeleno-crnom dresu Cercle Bruggea.

– Kakav sam tamo ostavio dojam najlakše je dočarati pozivima na proslavu klupskih jubileja, a mene i Josipa Webera u tom su klubu svrstali u idealnu jedanaestoricu svih vremena – sjetio se Kara i hrvatskih suigrača u toj belgijskoj sredini, jer je osim njega i pokojnog brzonogog Brođanina u Cercleu nastupao i hajdukovac Jerko Tipurić. Inozemnu igračku karijeru Branko je obilježio i igrajući za austrijskog drugoligaša Linz (trenirao ga Zlatko Kranjčar), te „objesivši kopačke o klin“ 2007. u Unionu S.C. iz Bruxellesu, klubu koji u posljednje vrijeme ugodno iznenađuje belgijsku nogometnu javnost.

Iz sada već bogate trenerske karijere, lako će izdvojiti dva „špica“, uspjehe kakvima se mogu pohvaliti samo vrsni nogometni stručnjaci:

– Premijer ligu Bosne i Hercegovine osvojio sam trenirajući mostarski Zrinjski u sezoni 2013./2014., a potom smo sudjelovali i u kvalifikacijama za Ligu europskih prvaka, dakako bilo je to vrijeme na koje sam posebno ponosan. Nogometaši Šibenika su, pod mojim vodstvom u proljeće 2010. nadmašili u dva polufinalna susreta Varteks (Varaždin) s 0:0 i 2:0, što je jedini put omogućilo šibenskoj momčadi nastup u finalu Hrvatskog nogometnog kupa, gdje je, očekivano, Hajduk bio bolji u oba susreta, 2:1 i 2:0.

Naravno, u Karačićeve trenerske podvige moglo bi se uvrstiti i 2009., jer je anonimni Slavonac iz Starih Perkovaca izborio plasman u Prvu hrvatsku ligu. Nažalost, nikad nije i zaigrao, jer se ispriječio nedostatak financijskih sredstava. Nizanjem svega onoga što je Branko Karačić dosad postigao u nogometu, i kao igrač i kao trener, i neupućene će dovesti do neporeciva zaključka da je riječ o osobi koja je mjerodavna procijeniti situaciju u kojoj se trenutno nalazi NK Osijek. U odgovoru nastoji biti objektivan bez obzira što često ponavlja kako je to njegov najdraži nogometni klub!

– Nisam sasvim involviran u događaje u klubu i oko njega, štoviše na Opus Areni sam bio samo triput ali mi je i to bilo dovoljno da se uvjerim da moj omiljeni klub sada ima vrhunske uvjete, ali mi se čini kao da se klupsko čelništvo našlo u turbulentnom razdoblju iz kojeg teško pronalazi pravi put za toliko spominjani napredak. Pogotovo kad sadašnje, optimalne uvjete usporedim s onima dok je igrala moja i neke druge, prijašnje generacije kad neki mladići nisu imali novaca za prijevoz autobusom iz mjesta stanovanja na stadion! Sada mi se čini da ni igrači, ni oni koji ih vode ne znaju što ustvari imaju, što zaključujem iz dijametralno suprotnih izjava o sustavnom pomlađivanju kadra i povjerenju vlastitom kadru s jedne i dovođenjem nogometaša problematične kvalitete s druge strane. Zasad sve to ne izgleda alarmantno, ali mislim da bi se na Opus Areni morali dobro zamisliti prije nego bude prekasno! Jer, NK Osijek danas živi i radi u istinskom blagostanju, pa me boli svaki njegov neuspjeh.

Budući da seKarasamo zagonetno nasmijao na upit o možebitnom trećem dolasku na kormilo NK Osijek, skrenuli smo tijek razgovora prema aktualnom trenutku HNK Vukovar 1991, lidera Prve lige. Naime, nije tajna da klub iz grada heroja nema svoj stadion, da igra utakmice u Borovu naselju, a za treninge povremeno koristi i gostoljubivost nogometnih djelatnika Cerića, Nuštra, Sotina…

– Bez obzira na sve, ljudi koji vode klub ne skrivaju optimizam i želju da već ove sezone izbore mjesto u Supersport Hrvatskoj nogometnoj ligi. A pred nama su vrlo brzo, u kratkom vremenskom razdoblju zahtjevni ispiti, ali imam puno povjerenje u naše igrače, vjerujem i u uspješnu suradnju s mojim prvim suradnicima i klupskim čelnicima što bi nam u proljeće moglo donijeti i ostvarenje svih planova. Želim, međutim, istaknuti i to, da nam je glavni suparnik još uvijek dojučerašnji prvoligaš Rudeš.

  • KRATKA BIOGRAFIJA
  • Rođeni Vinkovčanin (1960.) igrao je kao mladić za obližnje Mladost (Vođinci) i Bedem (Ivankovo)
  • 1981. postao član NK Osijek i u Gradskom vrtu bio prvotimac sved do 1987.
  • Uslijedile su dvije sezone u dresu Hajduka (Split)
  • Od 1989. do 1995. proveo je u Belgiji igrajući za prvoligaše Cercle Brugge (1989. – 1993.) i Gent (1993. – 1995.)
  • Austrija, u redovima drugoligaša FC Linz (trener Zlatko Kranjčar)
  • Igračku karijeru završava 1996./1997. u Unionu SG iz Bruxellesa, opet u Belgiji
  • 1997. vratio se u Gradski vrt i postao sportski direktor NK Osijek, kluba čiji je trener prvoligaške momčadi bio dvaput (2003. – 2004. i 2010. – 2011.)
  • Vodio je i NK Zagreb, Marsoniju (Slavonski Brod), Slaven Belupo (Koprivnica), Cibaliju (Vinkovci), Slavonac (Stari Perkovci), HNK Šibenik, te u susjednoj Bosni i Hercegovini hrvatske klubove HŠK Zrinjski (Mostar) i HNK Posušje
  • U hrvatskom nogometu ostavio je trag kao trener u NK Sesvete i NK Varaždin, a kuriozitet je da je prethodno kraće vodio i klub u Bahreinu –Riffa SC!
  • Od svibnja 2024. je u Vukovaru, gdje je dužnost šefa stručnog stožera preuzeo ljetos, uoči sezone Prve lige 2024./2025.
  • Vlasnik je UEFA PRO licence, oženjen, ima sina i kći, te unuka imenom Noa

(Glavna fotografija: Karačić kao trener u HNK Posušje)

Foto: Privatna arhiva

SPEEDWAY

MAGANIĆ Jedan od najboljih osječkih rukometaša iz Zrinjevca, preko Zagreba ide u Dugo Selo

Marko je dres raznih selekcija RK Osijek nosio čak 12 godina

Objavljeno

.Dana

Objavio

Ono što se već duže vrijeme naslućivalo, pa i nije previše iznenadilo osječke ljujbitelje rukometa, konačno se i dogodilo. Naime, RK Osijek ostaje bez jednog od svojih najboljih igrača Marka Maganića, lijevog vanjskog koji već duže vrijeme nastupima u Paket24 Premijer ligi Hrvatske skreće pozornost na svoj neporeciv potencijal – postao je članom najboljeg hrvatskog kluba RK Zagreb.

Štoviše, taj 20-godišnji lijevi vanjski još je prošlog ljeta potpisao za „zagrebaše“, pa je kao posuđen igrač prvenstvo ’25/’26 sjajno odradio u osječkom prvoligašu. Ovih dana, pak, već je  ostvarena i kombinacija po kojoj će Maganić u narednoj sezoni braniti boje RK Dugo Selo te će osim u nacionalnom prvenstvu nastupati i u Europskoj ligi.

Maganić se bavi rukometom još „od malih nogu“, kad je kao osmogodišnjak počeo svladavati rukometnu abecedu pod nadzorom osječke rukometne legende Hrvoja Privšeka, što znači da je dres raznih selekcija RK Osijek nosio čak 12 godina. Prije tri godine, pak, Frano Veraja prepoznao je Markovu darovitost, prerastao je u prvotimca i dostigao status reprezentativca i prije nekoliko dana vratio se s priprema naše najbolje juniorske selekcije pošto je ranije bio i u mlađejuniorskoj. Taj prirodni put razvoja, eto, odveo je Maganića u redove najboljeg hrvatskog kluba, što ujedno znači i da će RK Osijek iduće sezone biti znatno oslabljen.

Jednom prigodom povjerio se suigračima, prijateljima i novinarima:

– Moram se zahvaliti svima u RK Osijek što su mi pružili mogućnost što sam 12 godina, ustvari, živio rukomet, pa iza mene ostaje toliko prelijepih godina mog odrastanja. Svi zajedno smo i slavili pobjede i prolazili kroz teške trenutke, a sveukupno smo stvarali nezaboravne uspomene. No, sada je došao trenutak rastanka, putevi nam se razilaze, ali će mi ovaj klub zauvijek ostati u srcu, a na sportskom polju želim mu mnogo uspjeha.

Marko Maganić potpisao je s RK Zagreb četverogodišnji ugovor tijekom kojeg će, uvjereni smo, još jedan rođeni Osječanin postati najnoviji izdanak osječke škole rukometa u kojoj su ranije, uz spomenutog Privšeka, u raznim razdobljima stasali i Bambir, i Ivandija, i Ćurak, i Bičanić, i Boban, i Kuduz, a o Katici Ileš da i ne govorimo, i mnogi drugi. Maganić je, inače, student prve godine Kineziološkog fakulteta u Osijeku, ali će, kako je rekao, jednostavno uskladiti sportske i studentske obveze kao i mnogi vrhunski sportaši prije njega.

Foto: Arhiva kluba

Nastavi čitati

SPEEDWAY

HANŽEK Amerikanka u utrci na 100 metara srušila rekord memorijala koji je stajao od 1988.

Naša Mia Wild u Sportskom parku Mladost istrčala 13,39

Objavljeno

.Dana

Objavio

U Sportskom parku Mladost u Zagrebu, u petak poslijepodne, održan je 76 Boris Hanžeković memorijal iz serije World Athletics Continental Toura na kojem je postignuto šest novih rekorda tog uglednog mitinga. Najsnažnije odjeknulo je 10,91 sekundi na 100 metara, čime je Elaine Thompson (SAD) postavila nov rekord memorijala koji je još od 1988. držala Anolia Nuneva (10,92)!

U respektabilnoj konkurenciji brojnih etabliranih svjetskih atletičarki i atletičara sudjelovala je i Mia Wild, perspektivna članica Slavonije-Žito iz Osijeka. Nažalost, protiv iskusnijih i znalo se unaprijed konkurentica s boljim osobnim rezultatima, 20-godišnja osječka studentica, morala se zadovoljiti posljednjim, osmim mjestom postigavši za nju skroman rezultat od 13,39 sekundi.

Pobijedila je Alaysha Johnson s 12,43, ispred dvije američke sunarodnjakinje s rezultatima ispod magičnih 13 sekundi u toj disciplini. Podsjećamo, da je prvog dana lipnja, u Trstu, Wild popravila mlađejuniorski rekord Hrvatske u toj disciplini – 13,34 sekunde.

Bilo kako bilo, „Hanžek“ je za Miju bio značajna prilika za novo upoznavanje sa svjetskom elitom, u koju polako ulazi poslije prethodne serije sjajnih juniorskih ispita u karijeri.

Foto: Magnific

Nastavi čitati

SPEEDWAY

NAVIJAČKA Prva originalna FIFA majica već je pristigla u Osijek, noćas je to stvar prestiža

Suvenir je kupljen prije 10 dana, neposredno pred susret u Dallasu

Objavljeno

.Dana

Objavio

Svako veliko sportsko natjecanje, uz ostalo, ostavlja trajni trag i u marketinškim potezima. Posjetiteljima utakmica aktualnog Svjetskog nogometnog prvenstva ponuđene su tako, kao trajne uspomene na prvo natjecanje tog tipa koji je FIFA priredila u tri države, SAD, Kanada i Meksiko s rekordnih 48 državnih selekcija – i raznolike majice za koje je, dakako, trebalo izdvojiti pozamašne svote. No, o tomu se nije previše razmišljalo, jer je majica s oznakama organizatora World Cupa ’26 prilika da postane dokaz boravka na američkom tlu baš u vrijeme natjecanja na kojem igra i naša reprezentacija.

Događaj koji ovih dana (i noći!) zaokuplja pozornost na svim kontinentima, postao je mnogima stvar prestiža, što se odnosi i na ovog našeg sugrađanina. Doista lijepa majica kupljena neposredno prije susreta Hrvatska – Engleska u Dallasu, osvanula je u donjogradskoj ulici u kojoj hrvatska trobojnica baš pristaje uspomenama upravo prenesenima s nekih dalekih prostora. Jer, iako su vatreni protiv Gordog Albiona poklekli, na što će majica ponajviše podsjećati, ubrzo su navijači imali razloga za veselje jer je pogodak Ante Budimira u Torontu (Panama, 1:0) bio dostatan za prva tri boda i – nadu da će naši najbolji nogometaši izboriti plasman u nokaut-fazu prvenstva.

Za ostvarenje tog plana Modriću i društvu u subotu kasno navečer potrebna je pobjeda nad Ganom. Majica koja je stigla u Osijek možda na neki način donese nužnu sreću iz grada u kojem će, kao i širom Hrvatske, poželjeti planirani uspjeh. Sretno, Hrvatska!

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

SPEEDWAY

NK OSIJEK Nova imena u stručnom stožeru, slijedi kompletiranje ostatka sportskog segmenta

Cilj je stvoriti okruženje koje omogućuje kontinuirani razvoj igrača

Objavljeno

.Dana

Objavio

Nogometni klub Osijek kompletira svoj sportski sektor u seniorskom pogonu za novu sezonu. Poznato je od ranije kako je ulogu sportskog direktora preuzeo Nizozemac Kenneth Zandvliet, a njegov je pomoćnik Mađar Mark Makrai.

Glavni je trener Federico Bessone, Argentinac sa španjolskom putovnicom, kojemu su pomoćnici Enric Pi i dojučerašnji kapetan „bijelo-plavih“ Vedran Jugović. Trener vratara ostao je Filip Šušnjara, dok su za kondicijsku pripremu i trenažni proces u oporavku igrača zaduženi Fran Nunez i Marin Vučko. Fizioterapeuti su i dalje u nepromijenjenoj postavi: Milan Marković, Marko Ovničević i Nikola Grgić. Dr. Lovro Marinčić je na čelu medicinskog tima koji će biti kompletiran s još nekoliko specijalista. U ekonomatu su Ivica Vincek, Luka Tomas i Zoran Stranjak, dok u tehničkom i operativnom smislu značajan dio posla i nadalje odrađuje Mislav Leko, sada u ulozi voditelja nogometnih operacija.

Podatkovni odjel, kako je priopćio stručni stožer, postao je neizostavan dio suvremenog sportskog sustava, što se odnosi i na detaljan analitički pristup, budući da analitika više nije rezervirana samo za najveće europske klubove. Stoga je novi stožer odlučio pojačati aktivnosti i više će pozornosti posvetiti učinkovitijem korištenju takvih resursa i kontinuiranom podizanju razine rada. Dakle, kako bismo pojasnili ljubiteljima nogometa, za video analize ubuduće će biti zaduženi Gabriel Gotovac i Adrijan Topolovčan.

U narednim danima bit će kompletiran i ostatak sportskog segmenta u seniorskom pogonu s naglaskom na analitiku, podatkovni pristup i skauting. Rad skautske službe bit će usko povezan s analitičkim procesima i sportskom strategijom Kluba kako bi identifikacija i selekcija igrača bila što učinkovitija, te u skladu s profilima i principima igre koje NK Osijek želi razvijati, a sve to će koordinirati pomoćnik sportskog direktora Makrai. Zajednička vizija, jasni principi rada i uska suradnja svih odjela predstavljaju temelje nove sportske strukture osječkog prvoligaša. Cilj je stvoriti okruženje koje omogućuje kontinuirani razvoj igrača, donošenje kvalitetnijih odluka i dugoročnu konkurentnost Kluba na domaćoj i međunarodnoj razini.

Foto: NK Osijek

Nastavi čitati

SPEEDWAY

PADOBRANSKO PRVENSTVO Helena ispred Jadranke, Aeroklub Osijek momčadski viceprvak

Uspjeh je tim veći, jer prave treninge za kvalitetna dostignuća nisu imali od 2023.

Objavljeno

.Dana

Objavio

Bez obzira što u svom gradu nemaju potrebne uvjete za rad i pripreme, članovi Aerokluba Osijek nastupili su u Sinju na 33. državnom padobranskom prvenstvu. Svaki je natjecatelj imao po osam skokova u cilj uz naknadno polufinale za deset i pet za najboljih pet sudionika.

U pojedinačnoj konkurenciji nastupile su samo tri padobranke, a prvakinja je postala Helena Janson ispred klupske kolegice Jadranke, obje iz AK Osijek, dok je na trećem mjestu završila Veselka Klobučarić Pirc (Para klub Croatia, Zagreb). Prvak Hrvatske u muškoj konkurenciji postao je Nedjeljko Brdar, član AK Rijeka, drugo mjesto zauzeo je Goran Ratkajec (Cumulus, Opatija), a treće sinjski padobranac Matko Vuković.

Što se Osječana tiče, Dino Vučković zauzeo je peto mjesto, Siniša Živko bio je deseti, a Roko Erceg plasirao se na 14. mjesto. Momčadski je prvak postao AK Sinj, na drugo mjesto plasirao se AK Osijek, a treće mjesto pripalo je zagrebačkom PK Croatia.

Dakako, bili su zanimljivi dojmovi osječkih padobranaca, s obzirom da u Sinju nisu nastupili ravnopravni u odnosu na suparnike koji nemaju klupskih poteškoća za djelovanje i normalne pripreme, kao što ih, nažalost, već duže ima AK Osijek.

– Gledajući rezultatski, naš ukupni nastup može dobiti pozitivnu ocjenu jer smo posljednje skokove u Osijeku imali još prošle godine,a prave treninge za kvalitetna dostignuća nismo imali od 2023. godine otkad nam je aerodrom zatvoren – rekla je na povratku kući Jadranka Zaradić.

– Nažalost, zbog svega toga sve je manje natjecatelja u klasičnim disciplinama – skok na cilj, a žena još manje, jer si kao i u ostalim sportovima ljudi, i žene i muškarci, uzmu neke životne prioritete u životu ili si naš dosta zahtjevan sport ne mogu uklopiti u svakidašnjicu i rijetki su koji to uspiju sve uklopiti, ali s dosta odricanja.

Usprkos svim spomenutim nedaćama, osječke padobranke planirale su ove godine nastupiti i na tri međunarodna natjecanja. Janson i Zaradić će, tako, od 25. do 28. ovoga mjeseca skakati na Svjetskom kupu u slovenskom Bledu, a nakon tog tradicionalnog okupljanja svjetskih padobranki i padobranaca, nadaju se sudjelovati na Svjetskom prvenstvu u Slovačkoj, u mjestu Spišska Nova Ves, od kraja kolovoza prvih dana rujna, da bi sezonu zaokružili Svjetskim kupom u Italiji, u Bellunu, od 6. do 9. rujna. Dakako, sva velika natjecanja financira Hrvatski zrakoplovni savez.

Foto: AK Osijek

Nastavi čitati

Najlaćarnije