Connect with us

SPEEDWAY

DAVOR GRGIĆ Jednom je pobijedio Federera, a s Donnom Vekić vježbao je kad je imala 9 godina

Jedan od najboljih osječkih tenisača čiji dosadašnji uspjesi nisu dovoljno valorizirani

Objavljeno

.Dana

Među razloge što se više osječkih dječaka i djevojčica nekad davno nije posvećivalo tenisu, nedvojbeno, spada i činjenica da im se za to nudilo samo jedno igralište, ono u Parku kulture, današnjem Perivoju kralja Tomislava. Zato se rijetko, rekli bismo tek povremeno, „bijeli sport“ u gradu na Dravi mogao pohvaliti talentima koji su mogli nadmašiti lokalnu razinu. Od tog je vremena mnogo vode proteklo našom rijekom, a na ozbiljnije promišljanje na tu temu prisilila nas je baš rođena Osječanka, danas i najbolja tenisačica u Hrvatskoj, jer otprije nekoliko dana inicijativa i ulaganja Donne Vekić i njene obitelji, a uz konkretnu potporu Grada i Županije, iznjedrili su čak četiri javna terena koja Osječani mogu koristiti besplatno. I to na igralištima raspoređenim na posve različitim dijelovima grada, što, opet, kompletnom projektu daje višestruku dimenziju.

O tim se događajima, posebice nakon srpanjskog nastupa četiri bivše Grand Slam pobjednice (Martina Hingis, Mary Pierce, Iva Majoli i Martina Bartoli) u prigodi otvaranja četvrtog, onog retfalačkog terena, i pričalo i pisalo nadaleko, u cijeloj Hrvatskoj ali i izvan nje. Ukratko: Donnin potez sigurno je zagolicao maštu mnogih drugih tenisač(ic)a, što, međutim, nije tema ovog teksta. Među konkretnim Donninim suradnicima u realizaciji (ne samo ovog) projekta, naime, je i Davor Grgić, jedan od najboljih osječkih tenisača uopće čiji uspjesi i rezultati nikad nisu dovoljno valorizirani, a u sebi sadrže bezbroj zanimljivosti, čak neobičnosti.

Istina, jedan je od onih osječkih klinaca koji je imao tu sreću da stanuje u blizini prelijepog osječkog parka kojem je „srce“ atraktivni teniski objekt, ali to zacijelo nije razlog što će posvetiti život tenisu i na tom putu sustavno napredovati i izrasti u iznimno cijenjenu osobu, nadasve u svijetu „bijelog sporta“. U razgovoru će, pak, krenuti – od sadašnjice, kako je, u slobodnom vremenu, nakon odrađivanja zadataka i već spomenutom event BIG4 surađivao s Donnom i njenim timom.

– Moje zadnje životno djelo koje trenutno vodim i razvijam je DGTE udruga, Davor Grgić Tennis Experience, koja od djelatnosti ima poduku, popularizaciju i edukaciju tenisa te sporta općenito – počet će 44-godišnji Osječanin i odmah naglasiti da je oženjen od 2009., otac 15-gopdišnje Buge i 12-godišnjeg Mislava, „praktični vjernik kojeg je vjera u Boga, Isusa i Duha Svetoga vodila cijeli život otkako zna za sebe, te da mu je obitelj na prvom mjestu kao i pružanje ljubavi bližnjemu, kako ga od početaka uči vjera“. 

Još kao šestogodišnjak prvi put je u Parku uzeo reket u ruke, onako lakonski će reći „kod g. Škuljevića“ (stariji Osječani znaju da je riječ o pok. Dragutinu Škuljeviću), da bi neprijepornu darovitost počeo ispoljavati vrlo brzo. Sigurno će mnoge iznenaditi ono što je Grgić ml., sin bivšeg „Željina“ odbojkaša Darka (u sezoni kad je osječki klub bio viceprvak bivše države), nanizao zaista munjevito.

– Bio sam prvak države u uzrasnim skupinama do deset, 14 i 18 godina, a u reprezentaciji sam igrao u sastavima do 12, 14, 16, 18, te u seniorskoj reprezentaciji Hrvatske u studenome 1999. za Davis cup kod izbornika Andreja Tonejca. Za taj nastup nisam siguran da se baš zvao Davis cup, ali je pouzdano bila seniorska reprezentacija Hrvatske u zimskom periodu. Od pojedinačnih podviga na tom razvojnom putu ističem da sam kao 14-godišnjak zauzimao šesto mjesto na Europskoj ETA rang listi.

Takav talent, dakako, „iskočio“ je i na svjetsku ITF juniorsku scenu i to sa samo 16 godina, da bi mu 1997. plasman na 24. mjesto (ITF Junior World ranking) bio najveći doseg u razdoblju kad je sudjelovao i na sva četiri najveća svjetska turnira Australian Open, French Open, Wimbledon i US Open, da bi mu u Orange Bowlu (svjetsko juniorsko natjecanje) najbolji plasman bio osmina finala. Već nas sve to doslovce prisiljava da ga proglasimo najboljim osječkim tenisačem, naravno ne računajući pritom Donnu. Ali, to još nije sve!

– Igrao sam ’97/’98 u 1. Bundesligi za TC Blau-WeissHalle (bijelo-plavi!), a ponosim se i nastupima u našim momčadima TK Osijek i Olimpija, s tim što sam na ATP ljestvici najbolji plasman ostvario zauzimanjem 803. mjesta u singlu i 424. u parovima.

Ono po čemu je Grga ostao poznat i među teniskim laicima, skriveno je u Davorovom nabrajanju najvećih asova s kojima je „ukrštavao rekete“ u raznim dobnim uzrastima: – Susretao sam se i s onim najboljima, pa sam tako protiv Rogera Federera imao, uz dva poraza, i jednu pobjedu, kao kadet pobjeđivao sam po jednom i Fernanda Gonzaleza, Marcosa Baghdatisa, Paul-Henri Mathieua, protiv Juan Carlosa Ferrera sam dvaput gubio, a na drugoj su mi strani mreže bili još neki priznati teniski profesionalci Filipo Volandri, Mardy Fish, Michael Llodra, Oliver Rocus, Julien Benneteau…

No, došavši 2002. na početak prave profesionalne karijere morao je promijeniti životni smjer:

– Financijski razlozi prisilili su me da stečeno igračko iskustvo i predanost prema radu stečen u tenisu, posvetim novoj, trenerskoj karijeri, pa sam ’03 položio trenerski ispit, Professional Tennis Registry  i vratio se u Osijek počevši ’04 raditi u Tenis klubu Mursa, pa u TK Dvorac (sada Jezero) gdje sam zaposlen kao koordinator njihova sportskog centra i voditelj stručnih kadrova sve do 2007. godine. Bogato iskustvo i svjetski priznatu stručnost nastavio sam dokazivati od 2007. do 2012. u „Akademiji tenisa Slavonija“ planirajući programe i koordinirajući rad najmlađih kategorija do naprednih natjecatelja svih uzrasnih skupina, iz kojih su izišli brojni natjecatelji među kojima i Donna Vekić!

Pritom je značajno naglasiti da je Grgić od osnutka te udruge, unutar ATS-a a kroz ingerencije ITF-ove metode play&stay, organizator okupljanja oko 200 djece s područja grada Osijeka i Čepina! Od samog osnutka te udruge, unutar ATS-a, kroz integraciju ITF-ove metode play&stay organizira vlastiti program, s tim što je prirodno da je član Zbora teniskih trenera Hrvatske. K tomu, nastavio je svoje stručno usavršavanje gdje god mu se ukazala prilika, a predanost tenisu koji mu život znači donijela mu je i internacionalizaciju trenerskog statusa, pa je u ovom trenutku najkonkretniji  podatak da je Grgić 2021. osnovao Tenis klub Tennis Talents Osijek s tridesetak natjecatelja registriranih u HTS-u, a kako je profesionalno zaposlen od 2003. do 2004. ima upisanu 21 godinu radnog staža s još 15 godina igračkog iskustva na domaćoj i međunarodnoj sceni.

Pravu dimenziju teniske ličnosti Davora Grgića najlakše je ipak dočarati nabrajajući uspjehe koje su kao natjecatelji dosegnuli njegovi učenici. Lokalpatriotski ćemo se, dakako, zadržati vezivajući njegovo ime uz proces razvoja osječke ljubimice Donne Vekić:

– Počeo sam vježbati s Donnom 2005. dok je bila 9-godišnjakinja a dvije godine kasnije osvojila je prvenstvo Hrvatske za uzrast do 12 i Svjetsko prvenstvo do 11 godina u Umagu kad sam, kao nacionalni trener HTS-a, vodio reprezentaciju (U-12) na EP (Nation Cup) u Italiju, gdje je igrala i Donna. 2011. bio sam u Donninom timu pri osvajanju prvenstva Hrvatske (U-18) u Splitu. Nakon kraćeg prekida, 2015./2016. obnovili smo suradnju kad je osvojila 2. mjesto na WTA turniru 250.000 $ da bi nakon tri mjeseca rada došli do 104. mjesta na WTA ljestvici.

Uz Donnu, junak naše priče kao svoj još jedan sjajan osječki dragulj spominje Karla Kranića, također poteklog iz Akademije tenisa Slavonija, zapaženog na brojnim turnirima a danas izvrsnog studenta na collegeu University of Missisippi. Primarno Donna, te Karlo, svakako su najznačajniji trenerski individualni Grgićevi projekti, ali će pritom, apsolutno neopravdano, biti zaboravljene njegove suradnje s Natašom Zoričić, Miom Roguljom, Ivanom Bobetić, Franom Kunom, Karlo Brnić, Brunom Babić… kao i niz natjecateljskih dosega pojedinaca i sastava koje je vodio kao trener.

Za svaku je pohvalu impresivan učinak tenisač(ic)a koje je trenirao: u njemu ima „potpis“ opet titula državnih prvaka Donna Vekić (do 12 i do 18 godina), Karlo Kranić (po jednom do 18 godina na otvorenom PH i dvoranskom PH), kao i  Domagoj Bilješko do 18 godina na dvoranskom prvenstvu Hrvatske. Uz to, Bilješko je bio seniorski viceprvak Hrvatske, Zoričić je zauzela također drugo mjesto na PH, isto kao i nadolazeća, naša mlada osječka nada Nera Skender (s kojom Grgić upravo trenira), ovogodišnja državna viceprvakinja za uzrast do 14 godina.

Danas je Davor u projektu s obitelji Vekić i javnim teniskim igralištima u gradu s glavnim ciljem popularizacije tenisa, a sudjelovao je u rekonstrukciji dvaju teniskih terena u gradu za koje je već pronašao i privatnog investitora.

– Želim unaprijediti uvjete za tenis u voljenom gradu na Dravi i tako pomoći i natjecateljima s boljim uvjetima za redovne treninge.

Vrativši nas, na neki način, na početak razgovora, kad osječka djeca nisu imala uvjete za tenis kakvi su im sada na raspolaganju. Što je i Davor dobro zapamtio dok je kao 6-godišnjak počeo opisanu bogatu karijeru, ili bolje rečeno život posvećen tenisu. Neodoljivo se nameće zaključak da se, na neki način, prometnuo  u „g. Škuljevića“.

Foto: Privatna arhiva

SPEEDWAY

KRAJ DRAVE Ekipa Elektre u prvoj utakmici pobijedila Zelčin s 3:0, a u drugoj s čak 12:0!

Uspjeh u kvalifikacijama za Prvu županijsku ligu

Objavljeno

.Dana

Objavio

Uzvratnim kvalifikacijskim utakmicama za plasman u Prvu županijsku ligu osječko-baranjsku, proteklog vikenda i službeno je u našoj županiji završena natjecateljska sezona 2025./2026. Najuvjerljiviji su bili nogometaši osječke Elektre, prvaci Druge županijske lige Osijek, koji su u dvjema utakmicama s nogometašima Zelčina, koji su osvojili prvo mjesto u valpovačkoj drugoj županijskoj ligi, pokazali da su prerasli dosadašnji stupanj natjecanja.

Naime, „crveno-crni“ pod vodstvom Valentina Babića-Tinte, nakon nesvakidašnje dominacije u Ligi gdje su do naslova došli s 51 bodom, odnosno deset više od drugoplasiranog gradskog rivala Murse (od koje su proljetos doživjeli jedini poraz, 1:2 na „Mačkamami“!) doslovce su „pomeli“ zelčinsku momčad. Naime, prije tjedan dana, Elektra je u Zelčinu pobijedila s 3:0, a u subotnjem uzvratu „Kraj Drave“ s nevjerojatnih – 12:0! Golgeter Lige Zvonimir Lendić „zabio“ je četiri, Radovanović 3, Šimek 2, te Parlov, Čočaj i Fabijan Babić, još su od početka igrali Vladetić, Vida, Vratović, Čolić, Jurjević, Omerović i Korman, a s klupe za pričuve u 49. minuti ušli su i Tomoković, Kerovec, Šimić, Babić i Fabijan Babić. Utakmicu je bez zamjerki odsudio Renato Furlić iz Uglješa.

Za kroničare dodajemo i podatke da su članovi Prve županijske osječko-baranjske lige postali i Mladost (Črnkovci) i HOŠK (Gašinci), koji su u kvalifikacijama nadmašili Croatiju (Velimirovci) odnosno HNK Bilje. Oba uzvrata pamtit će se po dramatičnosti, ali iz posve suprotnih razloga. U Črnkovcima je, naime, susret kasnio zbog leda, a isti je razlog bio kraći prekid tijekom utakmice koja je ipak privedena kraju. Na lijevoj obali Drave, u Bilju, istoimenoj domaćoj momčadi gosti iz Gašinaca ponovili su neriješen rezultat iz prve utakmice (1:1), a odluka je pala tek poslije naknadnih dramatičnih jedanaesteraca kad su s(p)retniji igrači HOŠK-a i pobijedili s – 9:8!

Navijači

Foto: Lucija Trampus/za NK Elektra

Nastavi čitati

SPEEDWAY

KARATE Zlatna medalja za Jana Haramiju iz osječkog Husa na međunarodnom turniru u Ivankovu

Daroviti klinac ostvario je dvije pobjede prekidom

Objavljeno

.Dana

Objavio

Posve mladi članovi Centra borilačkih sportova Hus nastupili su na međunarodnom karate turniru u Ivankovu, nedaleko Vinkovaca. Daroviti Jan Haramija (na slici, u sredini, između svojih protivnika) opet je potvrdio da se s pravom od njega mnogo očekuje, jer je, s dvije pobjede prekidom, u kategoriji U-10 osvojio prvo mjesto i zlatnu medalju.

Medalju, ali brončana sjaja, prigrlio je Lovro ilišević u uzrasnoj skupini U-12 u težinskoj kategoriji -44 kg.

A Lovro Ilišević poražen je za ulazak u finale od predstavnika Bosne te osvojio 3.mjesto -44 kg u kategoriji U-12. U pratnji na tom međunarodnom natjecanju bili su treneri Zvonko Borbaš, Ivica Haramija i Lora Gavrić.
Istodobno, Ivano Đevlan, sjajni član Centra za borilačke sportove „Hus“ iz Osijeka, u pratnji svog trenera Alena Borbaša, nalazi se u Jastrebarskom. Juniorski prvak Europe, naime, priprema se u kickboxing kampu reprezentacije Hrvatske, koja će u rujnu nastupiti na Svjetskom prvenstvu u Italiji gdje će braniti poje Lijepe naše u kategoriji K1 – 86 kg.

Foto: Arhiva kluba

Nastavi čitati

SPEEDWAY

MEMORIJAL „MARKO SVRTAN“ Po deveti puta na Olimpijinom turniru pobijedio NK Osijek

Ove godine nastupilo je osam momčadi mlađih pionira

Objavljeno

.Dana

Objavio

NK Olimpija u subotu je po 23. put organizirao Memorijalni turnir mlađih pionira „Marko Svrtan“ u spomen na svog mladog igrača, koji je 2003. vraćajući se s treninga tragično izgubio život od posljedica zalutalog metka na Zelenom polju, u blizini tramvajskog okretišta. Nedaleko od mjesta gdje je stradao nesretni Marko, neposredno uoči subotnjeg turnira, svečano je otvoreno dječje igralište koje će nositi njegovo ime.

Kako su u pozivu za dolazak na Olimpijino igralište istaknuli organizatori, turnir se održava s ciljem očuvanja uspomene na Marka, ali i promicanja sporta, prijateljstva i fair-playa među mladim nogometašima.

Ove godine na turniru je nastupilo osam momčadi sastavljenih od dječaka rođenih 2013. godine i mlađih, a utakmice su, nakon što je sudionike na otvaranju pozdravio Tihomir Florijančić, izaslanik gradonačelnika Ivana Radića i ujedno predsjednik NK Olimpija, igrane po jednostrukom bod sustavu na oba travnata terena „ljubičastih“ na Zelenom polju.

U skupini „A“ prednjačio je NK Osijek sa 7 bodova, ispred HNK Vukovar 1991 (5), Stampeda (4) i NK Čepin (0), dok je Hajduk u skupini „B“ nanizao sve tri pobjede (9), a iza mladih Splićana plasirali su se: Grafičar Vodovod (6), Đakovo Croatia (3) i Olimpija (0).

Po dvije prvoplasirane momčadi potom su razigravale za konačan poredak, a po deveti put naslov prvaka osvojio je NK Osijek. Naime, u finalu, protiv mlađih pionira Hajduka, rezultat je bio 1:1, pa je o tituli odlučivalo izvođenje dodatnih jedanaesteraca i tom prilikom učenici Dražena Vidovića bili su s(p)retniji i pobijedili s 3:2. Na treće mjesto, susretom drugoplasiranih sastava iz skupina, plasirali su se mladi Vukovarci, koji su svladali Grafičar Vodovod s 3:1.

Konačan poredak turnira: 1. NK Osijek, 2. Hajduk (Split), 3. HNK Vukovar 1991, 4. Grafičar Vodovod, od 5. do 8. mjesta: Stampedo (Osijek), Đakovo Croatia (Đakovo), NK Čepin i Olimpija. Završne utakmice sudili su Teo Zeba, Nico Jukić i Lovro Krolo.

NAJBOLJI Na svečanoj dodjeli nagrada, proglašeni su i nagrađeni i najbolji pojedinci: najbolji igrač bio je Bruno Mikulić (NK Osijek), najbolji strijelac Toni Batošić (Hajduk), najbolji vratar Matej Brozičević (NK Osijek), dok je trofej za fair play pripao Grafičar Vodovodu. Za prvaka turnira, osim Mikulića (5), pogotke su postizavali  i Nikola Sebić (3), Matej Perović (2), Toni Sušec (2), te Luka Malivuk, Luka Lozančić i David Šimara po 1.

Na prethodnim su turnirima pobjednici bili Dinamo (2004.), Hajduk (2005. i 2006.), NK Osijek (2007., 2017.–2019., 2022.–2025.), NK Solin (2008. i 2009.), HNK Vukovar 1991 (2010., 2012., 2015.),Olimpija (2011. i 2014.), Grafičar Vodovod (2013. i 2016.), NK Čepin (2020.) i Hypo Limač (2021.). 

Foto: Arhiva kluba

Nastavi čitati

SPEEDWAY

IVO BILANDŽIJA Bivši nogometaš i umirovljeni ekonomist uporno trči 50 – 60 km tjedno

Poznati amaterski trkač iz Donjeg grada istrčao je do sada tridesetak polumaratona

Objavljeno

.Dana

Objavio

Organizatori brojnih polumaratonskih utrka, od kojih mnoge imaju humanitarno značenje, već su navikli da se među prijavljenima redovito nađe ime neumornog Ive Bilandžije bez obzira što na cilju neće biti među pobjednicima i(li) osvajačima prigodnih nagrada. No, trčanje je odavno preraslo u njegov način življenja, u svakodnevnu aktivnost kojom osnažuje organizam, a nastupi na utrkama provjera su onoga što je tijekom svakodnevnih treninga akumulirao.

Njegova sveukupna životna priča pokazatelj je daje Ivo jedan od primjera onih za koje se kolokvijalno kaže da za trčanje živi, a ne od njega… 

Bilandžije su pristigle iz Bosne i Hercegovine u Slavoniju, točnije u Dalj, krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća a s njima i Ivo, rođen u srednjobosanskom Majdanu potkraj siječnja ’61. Priznat će, što ćete rijetko čuti od ljudi, da je u osnovnoj školi bio loš učenik, ali kad je shvatio da se mora drastično promijeniti – prigrlio je knjigu i u srednjoj se školi sve stubokom promijenilo – nabolje. Štoviše, njegov će kasniji put pokazati da su ga dječački daljski dani sasvim promijenili, a neporeciva prirodna inteligencija došla do punog izražaja.

– Shvatio sam da je bijeg iz siromaštine obitelji u kojoj sam ponikao moguć isključivo učenjem i školovanjem – bez ustručavanja priča Ivo, čija preobrazba se itekako odrazila na sveukupni životni put. 

Jer, iako je do Domovinskog rata živio u Dalju, našao je svoj put i već kao osrednji učenik osnovne, s lakoćom je završio prva dva razreda Ekonomske škole. Štoviše, kao najbolji učenik u razredu, prebacio se u Elektrometalski školski centar gdje nije imao nikakvih poteškoća tijekom preostala dva razreda srednje škole, pa je Ivo potom apsolvirao i Ekonomski fakultet na kojem je svladao i poslijediplomski studij, da bi, kao mr.sc. diplomirani ekonomist, najduži dio radnog vijeka proveo u Saponiji gdje je početkom ove godine i umirovljen. Posljednjih tridesetak godina živi u Donjem gradu, oženjen je i otac troje djece (dvije kćeri i sin). 

Naravno, konkretnog dokaza, o znatnom utjecaju posvećivanja sportu i trčanju, nema ni on kao ni njemu slične osobe, ali – uvjereni smo da je onom siromašnom dječaku iz Majdana i Dalja baš takav način življenja usmjerio cijelu sudbinu. No, pogriješit će oni, koji će pomisliti da se Ivo našao u sve brojnijoj obitelji (polu)maratonaca nastavljajući atletsku karijeru.

– Nikad se nisam bavio atletikom, moj sport bio je nogomet, posljednji klub za koji sam igrao bio je LIO (od ’92 do ’94) u vremenu dok je još bio trećeligaša, a kad sam prestao posvetio sam se trčanju – s neskrivenim žarom opisuje Ivo trkačke početke. – U početku je to bilo onako radi sebe, jer sam i kao nogometaš mnogo trčao, pa da ne dođe do naglo opuštanja počeo sam sam učestalim trčanjem do ZOO vrta i natrag u Donji grad, dakle po desetak kilometara. No, posljednjih 15-20 godina postao sam sve ozbiljniji trkač na duge pruge, tijekom “hladnog razdoblja” trčao bih po dva-tri puta tjedno po desetak kilometara, s tim što bih uoči svakog natjecanja povećavao kilometražu tako da sada istrčim 50-60 kilometara tjedno.

Ivina je trkačka karijera usko povezana s rađanjem Osječkog polumaratona (21,5 km), 2005. godine i priznaje da mu je to bila i dosad najteža utrka:

– Bio sam potpuno nepripremljen, mislio sam da ću moći, ali shvatio sam da sam nespreman iako sam prošao kroz cilj – prisjeća se. – U međuvremenu, iza mene je ostalo tridesetak polumaratona, s tim što sam najbolji rezultat postigao 2017. na osječkoj tradicionalnoj utrci, sat i 32:02 minute. Naš mi je polumaraton i najdraži iako trčim i Baranjski polumaraton te, u posljednje vrijeme, idem i u Vinkovce i Vukovar, a od humanitarnih utrka sudjelujem u trčanju “za mentalno zdravlje”, kad trčim zaista sasvim opušteno i bez rezultatskog imperativa. Bitno je istaknuti da nisam nikad bio sveukupni pobjednik što se nije ni moglo očekivati od mene koji sam prekasno krenuo u društvo trkača na duge staze. No, kako se na svakom polumaratonu nagrađuju i najbolji u starosnim kategorijama, od tridesetak istrčanih na njih sedamdesetak posto završavao bih na pobjedničkom postolju.

Hvala Bogu što mi danas trčanje, isto kao nekad i nogomet, pričinjava neopisivo zadovoljstvo, a vjerojatno i pridonosi zdravlju, jer nikad nisam osjećao nikakve poteškoće. 

I što drugo reći, nego da i za skromnog Ivu Bilandžiju vrijedi deviza da „snaga duha čini osobu nepobjedivom“. Za nadati se zato i da će vjerojatno istu sudbinu proći i nasljednik, njegov sin Domagoj koji je prošao nogometnu školu i igrao za Olimpiju, a sada je član Tomislava iz Livane. Trčanje? Možda, tko zna, i on, nakon nogometne, krene trkačkom karijerom. Vrijeme će pokazati.

Foto: Privatna arhiva

Nastavi čitati

SPEEDWAY

POČETNICI Najmlađi sastav NK Osijek pobijedio na turniru i osvojio “Trofej ban Jelačić”

Klinci znaju kako se zabija

Objavljeno

.Dana

Objavio

Nakon nedavnih uspješnih nastupa kadetskih sastava Škole nogometa osječkog prvoligaša, njihovim su koracima krenuli i najmlađi, dječaci-početnici sastava U-10, rođeni 2016. godine koje trenira i vodi Toni Kačunić. On je odveo svoje učenike u Vukovinu, mjesto nedaleko Velike Gorice, na turnir „Trofej ban Jelačić“ otkud su se vratili s pokalom namijenjenim – prvaku tog natjecanja!

Igrajući u skupini, početnici NK Osijek deklasirali su prvo vršnjake iz NK Varaždin s 8:0 (strijelci Brdarić i Cvitković po 2, Pivić, Kajtazi, Abramović i Imeri po 1), pa momčad Samobor Kobre s 9:0 (Pivić 4, Jerković 2, Abramović, Lazar i Bencek po 1), a nakon remija protiv HAŠK-a (0:0) pobijeđen je i Jarun s 5:0 (Lazar 2, Pivić, Brdarić i Juzbašić po 1), da bi ta serija bila nastavljena trijumfom nad početnicima državnog prvaka Dinama čak s 5:0 (Lazar 2, Pivić, Brdarić i Juzbašić po 1) i potom završena pobjedom nad Jarunom od 2:1(Pivić i Lazar).

Kao prvaci skupine, u finalu za naslov prvaka turnira, taj sastav NK Osijek pobijedio je odgovarajuću momčad HNK Rijeka s 1:0 pogotkom Jerkovića.   

Osječki klub na tom su turniru zastupali ovi dječaci: Kurtović, Greganić, Perak, Juzbašić, Abramović, Jerković, Brdarić, Cvitković, Lazar, Kajtazi, Pivić, Brahaj, Bencek, Imeri i Smoje. U sveukupno najbolju momčad izabrani su Šimun Kurtović, Mateo Perak i Leo Cvitković.

Foto: NK Osijek

Nastavi čitati

Najlaćarnije