Kovinar
Božić je, sjetimo se starih i nemoćnih u garažama, hodnicima i mračnim sobicama
Industrija domskog smještaja, ljudima bez dostojanstva tek dva puta dnevno mijenjaju pelene
U Osijeku se, u jednom privatnom domu za stare i nemoćne, prošloga tjedna dogodila nezapamćena tragedija, kada je 75-godišnju staricu priklještilo i usmrtilo teretno dizalo kojem osoblje doma prevozi hranu. Okolnosti ove nesreće se ispituju, državno odvjetništvo radi svoj posao, a tijelo nesretne žene poslano je na obdukciju.
Ova situacija samo je jedna u nizu crnokroničnih vijesti iz domova za starije i nemoćne u našoj zemlji. Ministar rada, obitelji i socijalne politike Marin Piletić nakon osječke je tragedije rekao kako će poslati inspekciju, koja će utvrđivati kakva je skrb o korisnicima, te je li teretno dizalo bilo ispravno ili ne, te postoji li sumnja u kazneno djelo.
No, pitanje je što je sa izvidima i kontrolama tijekom 365 dana u godini?! Rade li socijalne službe i inspekcije svoj posao? Tko kontrolira kapacitete – je li u domu koji je registriran za 20 ili 50 korisnika doista njih toliko ili se u male, skučene sobice nagurava krevet više kako bi se dodatno zaradio koji euro.
Smiju li svi domovi primati dementne osobe? Treba li briga o njima biti pojačana?
Svi znamo da su „državni“ domovi podkapacitirani. Konkretno, u Osijeku da bi dobili mjesto u Domu za stare i nemoćne, zahtjev morate podnijeti najmanje pet godina prije nego i pomislite da biste mogli zakoračiti u njega. Iako je najavljena gradnja novoga doma, pitanje je kada će se to dogoditi. Dakle, ukoliko u obitelji imate staru ili bolesnu osobu o kojoj se ne možete brinuti, krećete u potraga za alternativnim smještajem.
Privatnih je domova podosta na području grada, no u rijetko kojem, iole pristojnom i za život (pa i smrt) dostojanstvenom, ćete pronaći mjesto.
Obilaskom uočavate niz nepravilnosti – ne morate po struci biti ni socijalni radnik ni inspektor – dovoljno je da pogledate obiteljske kuće – dvokatnice i trokatnice pretvorene u domove, s malim skučenim sobicama, jednom kupaonicom na svakoj etaži, neuredne podove, količinski male obroke koji ne zadovoljavaju elementarne potrebe korisnika…
Većinu s indignacijom odbacujete – jer bez obzira na cijenu (koja se u tim opskurnim domovima kreće od 550 do 600 eura mjesečno) shvaćate da nemate srca svog bližnjeg ostaviti u takvoj rupi.
Idete dalje, tražite nešto bolje, nešto dostojno posljednjih godina ili dana života, pa ako imate sreće pronađete smještaj u nekom „luksuznijem“ domu – urednom, čistom, s prostranijim sobama i finom, obilnom, domaćom hranom. Tada vas iz cipela izuje cijena – koja je u većini slučajeva od 800 do 900 eura mjesečno. I tu se u obiteljima počnu lomiti koplja – mirovina osobe koja treba u dom nije dovoljna, na nju treba dodati 200, 300, 400 ili čak 500 eura. A većina obitelji si to ne može priuštiti.
Stari i bolesni tako „silom prilika“ završavaju smješteni u raznim domovima koji to zapravo nisu, po garažama, hodnicima, mračnim prljavim sobicama, s minimumom dostojanstva i brige, a maksimalnom nebrigom države i pojedinaca. I to je nešto što treba mijenjati. Iz korijena. Jer osim loših uvjeta smještaja, tu je i problem nedostatka radne snage, jer mali broj njegovateljica i medicinskih sestara po domovima nije dostatan u odnosu na broj korisnika. Često je samo po jedna njegovateljica u smjeni, pa se primjerice za nepokretne osobe rade rasporedi po kojima se odvija previjanje i kupanje. A to uglavnom izgleda tako da se pelene mijenjaju dva do eventualno tri puta na dan, a kupanje je jednom tjedno!
Ako je osoba obavila veliku nuždu nakon jutarnjeg mijenjanja pelena, velika je vjerojatnost da će u toj peleni biti do kasnog popodneva – najmanje šest ili čak osam sati!
I za kraj, najbolje bi bilo da inspekcije, kada krenu u nadzor i kontrole, obave i razgovore s obiteljima štićenika i iz prve ruke čuju sve nepravilnosti – jer oni to najbolje znaju. A nakon ovog posljednjeg nesretnog slučaja, u cijeloj bi zemlji trebao krenuti val inspekcija. Ili ćemo čekati još koju tragičnu smrt u nekom od privatnih domova diljem Hrvatske?
Kovinar
ZELENO POLJE Igralište uz OŠ Ljudevita Gaja puno je smeća, opušaka i boca, izgleda grozno
Roditelji se povremeno skupe pa sami počiste smeće, ali sada im je prekipjelo
Dječje igralište u Krstovoj ulici, neposredno uz ogradu OŠ Ljudevita Gaja, u hladovini je i daleko od prometa, no svojim izgledom odbija i djecu i roditelje. Skromno opremljeno starim, metalnim spravama trebalo bi biti mjesto okupljanja mališana sa Zelenog polja, no u posljednje ga vrijeme rijetko tko posjećuje.
– Naša se djeca ne mogu igrati u parku od velike količine smeća, opušaka, stakla, pivskih boca i kašeta… Djeca ovdje nisu sigurna. Nekolicina nas roditelja se skupi, pa pokupimo smeće, no sada nam je već prekipjelo jer bi to mogli svakodnevno iznova raditi – napisala je jedna očajna mama koja ne zna kako stati na kraj ovom problemu.






Tko i kada baca smeće po igralištu teško će se otkriti, no zaista je žalosno da se jedno malo, lokalno dječje igralište izbjegava zbog nemara pojedinaca. Jer dovesti dijete da se igra u okruženju s porazbacanim staklenim pivskim bocama, praznim kutijama cigareta i ostalim ambalažnim otpacima nije baš nešto što roditelje veseli.
Foto: Građani Komarilosi i Komarilos
Čušpajz
SRAMOTA! Ovo je uzelo maha, sada kidaju antistres podlogu na ionako uništenom Ivaninom trgu
Trg na Vijencu Ivana Meštrovića posvećen je 13-godišnjoj Ivani Vujić, prvoj civilnoj žrtvi Domovinskog rata
Iako se već godinama raspada, devastacija Ivaninog trga na Vijencu Ivana Meštrovića posljednjih je dana uzela maha. Iz obijesti, neznanja, bahatosti ili tko zna čega djeca/mladež krenuli su s kidanjem antistres podloge kojom je dio trga i inventara obložen.
Sugrađanin javlja kako je stanovnike Vijenca u petak ujutro dočekao do sada neviđeni prizor:
– Devastaciju Ivaninog trga svakodnevno provode neodgovorna djeca, sama ili pod nadzorom roditelja. Ovo od jutros je do sada nezabilježeno. Nadam se da postoji način kako objasniti roditeljima i djeci da Ivanin trg nije dječje igralište. Komunalni redari bi tu trebali imati neku ulogu?! – ističe sugrađanin koji je fotodokumentirao stanje trga.






Na fotografijama je vidljivo kako je netko kidao antistres podlogu, na velikom dijelu inventara sada je gotovo i nema, a komadi te podloge završili su odbačeni po cijelom trgu. Ovo je sramota svih građana, ne samo delinkvenata koji sustavno uništavaju gradsku imovinu. Jer ako se ovako odnosimo i dozvoljavamo da Trg (koji nosi ime prve civilne žrtve Domovinskoga rata i podsjeća nas na veliku tragediju), izgleda kao najzapuštenija zabit, onda nam nema spasa.
IVANIN TRG Nekada centralno mjesto druženja stanovnika Vijenca hitno treba obnoviti
ZAPUŠTENO Ivanin trg na Vijencu već duže nije mjesto za druženje, već za izbjegavanje
IVANIN TRG Sve je po starom, i dalje se raspada zapušteni, nekad lijepi trg na Vijencu
Doslovce se raspada četiri godine star, ali vrlo zapušten Ivanin trg na Vijencu
Foto: Građani Komarilosi
Kovinar
BESPLATNA OAZA Rupa će biti jedino mjesto u centru na kojem se neće naplaćivati parkiranje
Parkinzi kod KBC-a su u prvoj zoni, osobe s invaliditetom nemaju povlaštene karte već označena mjesta
Rupa kod Hotela Osijek od sredine će rujna biti jedino mjesto u samom centru grada na kojem se neće naplaćivati parkiranje. Za pretpostaviti je kakav će „krkljanac“ tamo biti od 0 do 24 sata, no iako u Gradu nisu sretni zbog toga, nema zakonske mogućnosti da se na tom prostoru uvede naplata.
– Parkiralište u rupi do daljnjeg će biti besplatno, jer ta čestica nije u gradskom vlasništvu i još uvijek traje sudski postupak. To ima svojih prednosti, ali i nedostataka, no trenutno po pitanju toga ništa ne možemo napraviti – naglasio je zamjenik gradonačelnika Dragan Vulin.

No napravilo se po pitanju drugih stvari, pa je tako nakon javnog savjetovanja odlučeno da područje oko Kliničkog bolničkog centra Osijek bude u prvoj, a ne nultoj zoni. Naime, građane je naviše brinula činjenica što je parkiranje u nultoj zoni ograničeno na tri sata, dok čekanje na preglede u bolnici zna potrajati i po nekoliko sati pa bi se u tom slučaju mnogi našli u nezgodnoj situaciji.
Iako je bilo inicijativa za povlaštene parkirne karte za osobe s invaliditetom, one nisu prihvaćene jer Osijek već sada ima više od 5% propisanih označenih parkirališnih mjesta na kojima se mogu parkirati isključivo osobe s invaliditetom koje posjeduju važeću Europsku parkirališnu kartu za osobe s invaliditetom.

– Mi po zonama i kumulativno već sada imamo više od 5% takvih mjesta. Vjerujem da će osobe koje imaju važeću kartu naći bez problema slobodno posebno obilježeno mjesto, s naglaskom da ta mjesta nisu u sustavu naplate – poručio je Vulin.
Foto: Komarilos
Kovinar
PARKIRALIŠNI POUČAK Ako novi model naplate rastereti centar možda bude dobar i za naselja
Mnoge obitelji imaju po dva ili tri vozila, pa se i potraga za parkingom u kvartovima odvija u dramatičnim okolnostima
Objavom novih cijena satnih i mjesečnih parkirališnih karata za javna parkirališta u Osijeku ulazimo u završnicu projekta organizacije i naplate parkiranja bez koncesionara, odnosno u aranžmanu Grada Osijeka koji je taj posao dodijelio tvrtki Gradski prijevoz putnika (GPP). Zadnji koncesijski ugovor istekao je 31. prosinca 2024. i od tada je parkiranje na javnim parkiralištima u Osijeku bilo bez naplate. Ukratko, do službene kupovine prvih parkirališnih karata prema novom modelu proteći će više od 21 mjesec gratis parkiranja.
U tom razdoblju imali smo dva paralelno tekuća procesa koji su se odvijali na osječkim ulicama – kontinuirano uređivanje postojećih i gradnja novih parkirališnih mjesta te nevjerojatan pritisak automobila na svim gradskim parkirališnim kapacitetima.
ANALIZA Kako se tijekom 10 godina mijenjala i prilagođavala cijena koncesije za parkiranje
Grad Osijek preuzima upravljanje parkiralištima, koncesionar odlazi u povijest
BROJ PARKINGA U NAPLATI Prema podacima iz zadnjeg dodatka na tada aktualan koncesijski ugovor, 4. listopada 2023. je u sustav naplate uvedeno dodatno 241 parkirališno mjesto te ih je u tom trenutku, pa do isteka koncesije u sustavu naplate bilo 3.627.
Prilikom predstavljanja novih cijena parkirališnih karata zamjenik gradonačelnika, Dragan Vulin, istaknuo kako u nultoj zoni trenutno imamo 655, u prvoj zoni više od 3.000 parkirališnih mjesta i u drugoj zoni jednako toliko (dakle, više od 3.000). Potom je dodao i da će se broj parkirališnih mjesta u drugoj zoni (nakon proširenja zone naplate i nakon što sve bude infrastrukturno uređeno i označeno kako treba) popeti do 5.000 parkirališnih mjesta. To znači da će, u konačnici, u Osijeku biti više od 8.500 parkirališta u sustavu naplate.
TRAJNO POVEĆAN BROJ VOZILA S druge strane, dok je planiran i razvijan novi model i dok su trajali radovi na uređenju i izgradnji novih parkirališta, u Osijeku je tijekom gratis razdoblja zapravo testirano koliki pritisak mogu izdržati sva gradska parkirališta. I tijekom tog dvadeset i jednog mjeseca došlo je gotovo do prsnuća jer je vršni pritisak na kapacitete javnih parkirališta bio takav da su tijekom radnog vremena u širem središtu grada vozači u desecima automobila neprestano kružili kako bi pronašli slobodno parkirališno mjesto. Urbana navika da se automobilom dovezete u šire središte grada, tamo odmah parkirate i krenete obavljati što već trebate je odavno zaboravljena jer vam je za pronalazak slobodnog parkirališta često trebalo više vremena nego da pješice stignete od kuće do odredišta.
DVA DNEVNA STRESA IZA NAS Dodatno, tijekom razdoblja besplatnog parkiranja mnoge su osječke obitelji nabavile drugi, pa čak i treći automobil. Ta su vozila najprije pretrpavala parkirališne kapacitete u naseljima, a onda su u velikom broju ranim jutrom zauzimala parkirališta u središtu na puno radno vrijeme. To nas je dovodilo u grotesknu situaciju da u Osijeku vozači automobila svakodnevno imaju minimalno dva stresa – prvi kad traže mjesto za parkiranje prilikom dolaska na posao, a drugi kad se vraćaju kući i u vlastitim naseljima opet nemaju gdje parkirati. Naravno, oni kojima je automobil sredstvo za rad naprosto su se tijekom cijelog radnog vremena kupali u stresu i usput su kraćim ili dužim nepropisnim (ali nužnim) zaustavljanjima ugrožavali redoviti promet.
Na kraju, s obzirom na više nego udvostručen broj parkinga u sustavu naplate i više cijene parkiranja bilježit ćemo pozitivne učinke na prihod gradskog poduzeća koje se bavi naplatom i u konačnici na gradski proračun. Ako sustav bude funkcionirao dobro i ako u gradu u svako doba bude dostupnih parkirališnih mjesta, građani će vrlo brzo stvoriti nove navike i progutati promjene i nove cijene.
PRILAGODBA I ŠIRENJE NAPLATE No, u razdoblju koje je pred nama sudjelovat ćemo u još najmanje dva stresna eksperimenta. Prvi je prilagodba na novi sustav naplate i kontrole naplate. Bit će tu najvjerojatnije čudesnih događaja, nesnalaženja i problema koji će proizlaziti iz koegzistencije s novim tehnologijama, ali to će proći. Drugo, bit će zanimljivo pratiti hoće li nove cijene parkiranja doista polučiti uspjeh i smanjiti pritisak velikog broja automobila u širem gradskom središtu. Ako cijene parkirališnih karata destimuliraju jedan dio vozačke populacije da automobilima cjelodnevno zauzimaju pozicije u gradu onda bi model mogao biti uspješan. I odmah bi trebalo krenuti planirati njegovu primjenu i u naseljima u kojima zbog velikog broja auta trenutno pogibaju zelene površine.
Foto: Komarilos
Kovinar
SVAKA ČAST! Netko je doručkovao na klupi, a ambalažu ostavio kao izložbeni primjerak
Navike pojedinaca jednostavno nas nekada ostave bez teksta
U Prolazu Vanje Radauša, u samom centru grada, nekoliko je klupa na kojima prolaznici mogu predahnuti. Iako su uz klupe postavljeni koševi za otpatke, mnogi zapravo ne znaju čemu oni služe.
Tako je netko fino pojeo svoj doručak/užinu, smotao papir od peciva i zajedno sa čašicom popijenog jogurta ostavio na klupi. Čak i da nema koša u blizini, osnove bontona nam nalažu da smeće ne ostavljamo za sobom, već ga pokupimo i bacimo u najbliži koš.

Par metara niže – ista islika. Fino smo popapali čips, pa vrećicu bacili na tlo. A papirnatu od peciva ostavili na klupi. A koš je par koraka dalje…

Navike pojedinaca lako čovjeka ostave bez teksta. A ovo su neke od njih. Kako li je tek u domovima tih osoba – bacaju li po kući ili stanu otpatke, ili to čine samo na mjestima na kojima će se netko drugi za njih pobrinuti?!
Foto: Komarilos
-
Mobilia1 dan od objaveŽUTO NASELJE Djeca se igraju u staklu i opušcima, na klupama ima i ptičje kakice
-
Mobilia10 sati od objaveBIKARA Staza kod Muslimanskog groblja puna ambrozije, neke stabljike visoke i metar i pol
-
SPEEDWAY1 dan od objaveNOGOMET Olimpija pobijedila Mursu u gradskom derbiju Druge županijske lige
-
Kožara1 dan od objaveČETVORKA Pronađeni kradljivci koji su provaljivali u trgovine i skladišta u Osijeku i Tenji
-
Analit1 dan od objave150 GODINA Prvo društvo za obranu od poplava, Vuka d.d., proslavila veliku obljetnicu
-
Šećerana1 dan od objavePOSTAVITE PRAVILA Povratak u školske klupe prilika je za digitalni reset cijele obitelji
-
Svilana1 dan od objaveZAVRŠENA OBNOVA Otvara se GISKO u ponedjeljak, odjel za djecu i mlade tek od 1. listopada
-
SPEEDWAY8 sati od objaveNK OSIJEK Utakmicu Hrvatskog nogometnog kupa protiv drugoligaša Segeste igraju u Sisku
-
Kožara8 sati od objavePRIPAZITE! Policija kontrolira brzinu, u zoni 30 vozač se kretao 66 km/h i zaradio kaznu
-
Analit4 sata od objaveNa Glavnoj tržnici označena parkirna mjesta za potrebe dostave koja neće biti u naplati
-
Šećerana7 sati od objavePROMJENA Stižu kiša, grmljavina i pad temperature, zaboravite na sandale i kratke rukave
-
SPEEDWAY5 sati od objaveMLAĐI SENIORI Slavonijašima 12 medalja, Loreni, Leonardi i tandemu motkaša najsjajnije
