Nakon 28 godina vojne službe i prelaska u civilno poslovno okruženje, Osječanin Dario Rosić, umirovljeni prvi dočasnik Hrvatske kopnene vojske izradio je projektni prijedlog SPECTRA 2.0 – Strateški koncept civilno-vojne suradnje u sustavu zapošljavanja. Prijedlog je uputio državnim strukturama kao podlogu za razgovor o kvalitetnijoj tranziciji vojnih i policijskih osoba.

Rosić polazi od stava da znanja stečena u vojsci i policiji, primarno odgovornost, organizacija, vođenje ljudi, logistika i timski rad — imaju vrijednost i nakon završetka službe. Smatra da ljudi nakon karijere u vojnoj i policijskoj službi imaju priliku za posao, daljnji razvoj, osjećaj pripadnosti i aktivnu ulogu u društvenom i poslovnom životu. Konkretno, uvjeren je da znanje i ljudski potencijal predstavljaju vrijednost koju društvo ne bi smjelo izgubiti završetkom nečije profesionalne službe.

Rosić je zapravo detektirao kako vojni i policijski poziv ne završava odlaskom iz službe nego se nastavlja kroz doprinos društvu, kroz strateško povezivanje obrane, obrazovanja, industrije i tržišta rada. Konačno, kroz jačanje poštovanja prema vojnim/policijskim osobama zapravo se jača i cjelokupna društvena otpornost Hrvatske.

O problematici profesionalne reintegracije vojnih osoba govorio je prije godinu dana na međunarodnoj konferenciji Svjetske organizacije javnih službi zapošljavanja (WAPES) u Rigi, gdje je uspoređivao svoja iskustva i ideje sa stručnjacima iz više od 25 zemalja.

* Što u praksi znači teza da znanja stečena u vojsci i policiji imaju svoju vrijednost i nakon završetka službe? Koja su to znanja i gdje se mogu primijeniti?

– Nakon 28 godina službe znam da vojska i policija stvaraju stručnjake čije znanje vrijedi i izvan sustava. Logističari, IT stručnjaci, tehničari održavanja, medicinski djelatnici i stručnjaci za komunikacije znaju voditi ljude, organizirati posao i rješavati složene probleme. Takve kompetencije trebaju transport, sustavi sigurnosti, IT industrija, a posebice obrambena industrija. Problem je što poslodavci često ne prepoznaju vrijednost iskustva, discipline i odgovornosti stečenih u službi. SPECTRA 2.0 želi to promijeniti i ta znanja prevesti u jezik razumljiv tržištu rada.

* Pred kakvim se praktičnim izazovima nalazi djelatna vojna osoba nakon umirovljenja? Odnosno, što zapravo u praksi znači da u tom trenutku započinje tranzicija iz vojnog u civilni sektor?

– Tranzicija je prijelaz iz profesionalne vojne ili policijske službe u civilno radno okruženje, s drukčijim pravilima, očekivanjima i poslovnom kulturom. Nakon desetljeća službe čovjek mora pronaći novu ulogu, poslodavcu objasniti svoje iskustvo i često steći kvalifikacije koje mu formalno nedostaju. To je i velika životna promjena za njega i obitelj. SPECTRA 2.0 zato predlaže pripremu najmanje 18 mjeseci prije završetka službe: prepoznavanje kompetencija, ciljano osposobljavanje i izravnu suradnju s poslodavcima.

Nitko ne bi trebao otići iz službe bez realnog plana za drugu karijeru.

* Tko su potencijalni korisnici ovakve civilno-vojne suradnje? Gdje u društvu prepoznajete skupine koje bi se najprije i najlogičnije uklopile?

– Prvenstveno su to vojni i policijski umirovljenici, hrvatski branitelji i ljudi koji završavaju službu pod posebnim uvjetima, primjerice na određenim carinskim poslovima. Mnogi su pritom znatno mlađi od uobičajene dobi za mirovinu, sposobni i voljni nastaviti raditi. Umirovljenici nisu nezaposlene osobe, pa nisu u evidenciji nezaposlenih, iako mogu tražiti posao. Zato SPECTRA 2.0 predlaže posebnu digitalnu platformu: dobrovoljan profil znanja, iskustva i interesa, vidljiv zainteresiranim poslodavcima. Cilj je druga karijera, osjećaj korisnosti i dodatna financijska sigurnost.

* Koji segmenti gospodarstva, odnosno tržišta rada, mogu biti zainteresirani za efekte vojno-civilne suradnje? Gdje vidite prostor unutar kojega bi se najbrže mogli pokazati praktični rezultati?

– Najveći potencijal vidim u obrambenoj industriji, a HKKOI, Hrvatski klaster konkurentnosti obrambene industrije, prirodan je partner za suradnju. Bivši pripadnici vojske i policije poznaju opremu, potrebe korisnika te postupke ispitivanja i uvođenja novih tehnologija. Tijekom službe prošli su propisane sigurnosne provjere, što je dodatna prednost za poslodavce. Pojedine tvrtke već prepoznaju i koriste njihova znanja, ali SPECTRA 2.0 želi takvu praksu razviti u sustavan model suradnje s industrijom, obrazovnim ustanovama i nadležnim institucijama.

* Kad govorimo o kroničnom nedostatku radne snage zbog koje su u nekim sektorima (primarno građevina, trgovina i turizam-ugostiteljstvo) poslodavci primorani uvoziti djelatnike – ima li Vaša inicijativa odgovor i na taj izazov?

– SPECTRA 2.0 nije zamišljena kao rješenje ukupnog nedostatka radne snage niti kao zamjena za strane radnike. Želim da bolje iskoristimo znanja ljudi koje nakon dugogodišnje vojne ili policijske službe umirovljujemo, iako mnogi još imaju energiju, iskustvo i volju za radom. Često problem nije u nedostatku poslova nego u tome što za drugo radno okruženje nisu na vrijeme pripremljeni, a poslodavci ne razumiju njihove kompetencije. Uz pripremu prije odlaska, ciljano školovanje i povezivanje s poslodavcima mogu započeti drugu karijeru, ostati aktivni i dodatno pridonositi društvu.

* Postoje li primjeri u drugim državama u svijetu iz kojih je moguće prepoznati dugoročne dobrobiti proizašle iz ovakve vrste civilno-vojne suradnje? Drugim riječima, jeste li imali konkretne uzore?

– Moj najvažniji uzor su SAD, čiji sustav pratim još od školovanja na USASMA. Njihov SkillBridge povezuje pripadnike vojske s poslodavcima prije odlaska iz službe. Velika Britanija kroz Career Transition Partnership razvija snažnu suradnju s industrijom; iskustva nude i Njemačka, Francuska te Slovenija. Zanimljiv je i ZOPT iz Crne Gore, koji za druge ciljne skupine provodi osposobljavanje na radnom mjestu i praćenje nakon zapošljavanja. Ne trebamo kopirati tuđa rješenja, nego uzeti ono najbolje i prilagoditi hrvatskim potrebama, institucijama i poslodavcima.

* Možemo li već u ovom trenutku u Hrvatskoj prepoznati neku konkretnu poslovnu/poduzetničku inicijativu koja je izrasla iz koncepta civilno-vojne suradnje?

– Prema mojim neposrednim saznanjima, DOK-ING i osječka Orqa prepoznali su vrijednost umirovljenih pripadnika OSRH. Takvi ljudi rade u upravljanju, sigurnosti i poslovima povezanima s proizvodnjom. Velik potencijal vidim i u drugim tvrtkama obrambene industrije, primjerice članicama HKKOI-ja. SPECTRA Transport moj je konkretan primjer primjene te ideje izvan vojne industrije: umirovljeni pripadnici OSRH naš su prvi izbor pri zapošljavanju. Ne tražimo samo radnike, nego ljudima s iskustvom, disciplinom i odgovornošću pružamo priliku za novu karijeru i nastavak doprinosa društvu.

* Ako se strateški koncept SPECTRA 2.0 nastavi uspješno razvijati – koji bi konkretni dugoročni efekti mogli biti ostvareni za civilni sektor, a koji za vojnu službu, odnosno za obrambeni sustav?

– SPECTRA 2.0 trebala bi povezati obranu, policiju, obrazovanje i gospodarstvo kako bi ljudi završetkom službe imali stvarnu priliku za drugu karijeru. Poslodavci dobivaju provjerene kompetencije, a država čuva znanje u koje je godinama ulagala. Važan dio koncepta je i digitalno prevođenje vojnih i policijskih znanja u opise civilnih poslova, uz povezivanje s potrebnim osposobljavanjem. Korist za obrambeni sustav počinje već pri novačenju: mladi bi znali da država misli i na njihovu budućnost nakon odore. Time jačamo povjerenje u službu, motivaciju i društvenu korist.

Foto: Privatna arhiva

Investitori i građevinari dužni su osigurati gradilište i omogućiti neometan prolazak pješacima. No rijetko zapravo uz gradilišta viđamo prizore gdje pješaci mogu nogostupom neometano prolaziti. Uglavnom, kao što se vidi iz priloženih fotografija, svjedočimo uništenim (ili privremeno uništenim) nogostupima i usmjeravanju pješaka da forsiraju velike blatne bare i izlaze iz komunalnog komfora koji su imali godinama prije dolaska građevinskih timova.

Strossmayerova je ulica u kojoj se ovakvi prizori najčešće događaju. Još kada padne kiša i i zbog radova se stvori blato, pješacima ne preostaje drugo nego prolaziti kroz to blato ili se spustiti na cestu i riskirati osobnu sigurnost jer će ometati promet. No, i u jednom i u drugom slučaju isprljat će obuću, a to sigurno nije bio plan kad su krenuli od kuće koristeći nogostup.

No, ako već investitori ili građevinari ne smatraju da bi pješacima u ovako blatnim okolnostima trebalo osigurati prolaz, onda bi to trebali učiniti oni koji ih kontroliraju, koji su im izdali dozvole i propisali uvjete. Do tada, dok ta kontrola ne bude polučila konkrene mjere – pješaci će kroz blato, ili preko ceste. Srećom, pa tramvaji ne voze jer bi to onda bio totalni kaos.

Foto: Građani Komarilosi

Na Vijencu Ivana Meštrovića otpad se odvozi srijedom, a već sljedećeg dana uz spremnike za miješani komunalni otpad razbacane su vreće sa smećem. Naravno, dio se smeća rasuo po pločniku pa ga prolaznici moraju zaobilaziti.

Unatoč tome što cijeli grad ima gotovo savršen sustav odlaganja otpada, mnogi ni na svom kućnom pragu ne čine ono što i vrapci na grani znaju. U stambenim su zgradama stanarima na raspolaganju najmanje tri (miješani, plastika i papir) spremnika, no većina ih ima čak i pet (uz prethodna tri još i za biootpad, staklo i met ambalažu). A u svakom od njih uvijek se pronađe nešto što ne pripada. Ili se nekom nije dalo razdvajati ili sve pobaca u jednu vreću.

Ovakvi prizori savjesne građane ljute i nerviraju. Jer ako pojedinci ne mogu napraviti osnovnu radnju – otvoriti poklopac i ubaciti vreću sa smećem u spremnik, možemo se samo pitati kakve su još radnje za njih prihvatljive i uobičajene?! Bojimo se i pomisliti.

Foto: Građani Komarilosi  

Bez obzira koliko javnog novca potrošimo na uređenje, u ovom slučaju i ograđivanje, zelenih površina u gradskom središtu – uvijek ima onih koji će samovoljno i ignorantski naprosto pogaziti sva pravila i barijere kako bi učinili po svom. Tako je jutros vozač ovog kamiončića ušao u ograđenu zelenu površinu preko nogostupa na raskrižju Radićeve i Gundulićeve ulice, zatim se provozao po raskvašenoj podlozi i parkirao kako mu odgovara i gdje mu odgovara da ga drugi ne bi ometali.

Istovremeno, ispred njega je bilo praznih parkirališnih mjesta, ali je parkiranje ovdje u sustavu naplate, pa izgleda nije realno očekivati da bi zbog obavljanja nekog posla trebalo platiti nekoliko sati parkiranje – puno je povoljnije oglušiti se o propise i uništavati gradsku imovinu.

Unatoč stalnim investicijama u uređivanje središta grada, ozelenjavanje i izgradnju parkirališnih kapaciteta, gotovo je nevjerojatno da po ulicama i dalje imamo toliku količinu bezobzirnih kauboja koji se upiru praviti budalama sve druge građane koji igraju po pravilima. Stoga je ovo zgodan jutarnji prijedlog za akciju prometnih i komunalnih redara. Jer, bezobrazluk se brzo širi, a prvi korak na njegovu iskorjenjivanju je efektna novčana kazna.

Foto: Građani Komarilosi

Uslijed izrazito niskog vodostaja Drave na Pampasu se lijepo može vidjeti veliki pješčani sprud koji je širinu rijeku zapravo prepolovio. Zbog dugotrajne suše i visokih temperatura presušili su dijelovi riječnog korita i već dugo je otežana riječna plovidba čak i za najmanja plovila.

Podsjetimo, sredinom srpnja srušeni su dotadašnji povijesni minimumi i zabilježen je vodostaj Drave od -173 cm (odnosno, za jedan centimetar je vodostaj bio niži od dotadašnjeg rekorda koji je zabilježen u kolovozu 2022.). No, Drava je nastavila opadati i tijekom kolovoza, kada je zabilježeno -194 cm, a onda je početkom listopada dosegnula novi povijesni minimum od -205 cm.

Na dionici između mosta preko Drave na Zapadnoj obilaznici i hipodroma može se vidjeti nekoliko velikih pješčanih sprudova, a ovaj najveći prostire se gotovo sredinom nekadašnjeg plovnog puta iz razdoblja kad je rijeka u punoj formi. Tijekom zadnjih nekoliko dana vodastaj je porastao s -190 do -175, a onda je u zadnjih 24 sata ponovo pao za desetak centimetara te je jutros u 7,00 sati izmjereno -185.

Foto: Komarilos