Osijek je ostao bez još jedne osobe čije ga je raznovrsno životno djelovanje i posvećenost sugrađanima odavno uvrstila među ikone grada na Dravi . Preminuo je dr. Zlatko Zorić, vrsni traumatolog i ortoped, koji je sav radni vijek (’65 – ’01) proveo u osječkoj bolnici gdje je još i danas zapamćen kao neumorni voditelj Traumatološkog odjela. 

Mladolikog izgleda, naglašenog apolonskog torza, dr. Zorić je ostavio neuobičajeno dubok trag i u osječkom sportu. Prvo, u mladosti kao vrsni gimnastičar i skijaš, a onda desetljećima kao uvijek dostupni i susretljivi, a par excellence stručni, klupski liječnik NK Osijek, zauvijek će ostati svestrani zaslužnik osječke sportske obitelji koji je doslovce vraćao teško ozlijeđene sportaš(ic)e u život…

U nekadašnjem „Partizanu“, danas Sokolu, mladi dr. Zorić početkom pedesetih godina prošlog stoljeća vježbao je u sjajnoj gimnastičkoj vrsti pod nadzorom legendarnih prednjaka Rusića, Prutkog i S. Srđaka (koji su preminuli prije Zlatka) zapamćenoj kao prvake bivše države 1953. u Skopju nakon čega je bio među 12 kandidata za OI u Rimu ’60. Prema vlastitim riječima, najjači je bio na karikama i vratilu, a ljubav prema sportu kasnije je ispoljavao i kao vrstan skijaš.

U vrijeme Domovinskog rata, dr. Zorić bio je dio od dvadesetak osječkih liječnika koji su, tih burnih dana potkraj ’91., kad su agresori nemilice bombardirali grad, pružali stručnu i ljudsku pomoć ranjenim sugrađanima. Za što je, pričao nam je nakon umirovljenja, primio ’93. od Zbora liječnika Hrvatske povelju i zahvalnicu „Za zasluge u Domovinskom ratu“ . Neposredno nakon što je s neutješnom, također nedavno preminulom suprugom Milicom, Zlatko zauvijek trajno ostao tugovati zbog pogibije sina jedinca Gorana… Spominjući ga, posljednjih godina života,  sa suzama u očima i na tjednim umirovljeničkim okupljanjima s vršnjacima i iskrenim prijateljima iz čuvene klape „Super-Marjan“.

Budući da više nema mnogo onih koji su svjedočili Zlatkovim kirurškim zahvatima poznatim osječkim sportašima, mjesto je i vrijeme za kratko podsjećanje na one kojima je dr. Zorić uskakao na nogometnim travnjacima i pružao prvu pomoć. U legendu je otišla ona šestosatna operacija(!) noge Ivice Grnje, kojem je igrač ljubljanske Olimpije podno zapadne tribine Gradskog vrta doslovce smrskao skočni zglob, a spasa u Zorićevim zahvatima sigurno se sjećaju i Ivica Kulešević i Stjepan Bošnjak (kad je u pomoć s tribina priskočio i dr. Dušan Vakanjac), zatim Dragan Vukoja čija je ozljeda bubrega na terenu bila tako teška da je dr. Zorić pozvao u pomoć dr. Željka Peteka jer se osječkom napadaču moglo dogoditi ono najgore! Dr. Zorić upisan je i među one koji su bukvalno spasili život neponovljivom Matiji Ljubeku, koji je, poslije stravične prometne nesreće, helikopterom prebačen u Osijek gdje je zahvat obavio dr. Ivančić…

I nakon svega, razvidno i s tugom što ga je nedavno napustila trajna životna suputnica Milica, s kojom je desetljećima duboko u srcu nosio neizmjernu tugu zbog gubitka sina jedinca, u neka sretnija prostranstva u svojoj 91. godini, otišao je dr. Zlatko Zorić. Posljednji ćemo ga put moći pozdraviti i zahvaliti mu se na ispraćaju danas (četvrtak, 13. kolovoza) na Aninom groblju u 11 sati.

Foto: Privatna arhiva

Iako su nam posljednja dva dana jutarnje temperature niže, pa se barem malo možemo rashladiti i provjetriti, već u prijepodnevnim satima sunce zapeče i živa u termometru debelo prelazi 35 stupnjeva. Od pravog osvježenja još uvijek ništa, pa se većina nas hladi uz klima uređaje i vodu.

Za razliku od ljudi, stalni „stanovnici“ glavnog gradskog Trga, golubovi, hlade se u ranim jutarnjim satima vodom iz fontane. Doslovno okupiraju cijeli prostor i uživaju u kapljicama vode. Jer već iza 10 sati, kada sunce okupira cijeli Trg a hladovine nema ni u tragovima, oni se povlače i čekaju zalazak sunca za novu dozu vodenog osvježenja.

Foto: Komarilos

Barokni zdenci na Trgu Svetog Trojstva u Tvrđi izgrađeni su polovicom 18. stoljeća. U njih je preko vodotornja i vodovodnog sustava stizala voda za piće iz Drave, a Osječanke i Osječani iz njih su pili vodu sve do kraja 19. stoljeća.

Barokni zdenci zaštićeni su spomenici kulture, pa su njihovu temeljitu obnovu prije gotovo 20 godina, 20027., nadgledali konzervatori. Otada do danas iz njih je rijetko kada tekla voda, iako bi za vrućih, ljetnih dana zapravo to bilo vrlo atraktivno i lijepo.

Foto: Komarilos

Vani je u popodnevnim satima samo onaj tko mora – tako bi mogli opisati prazne gradske ulice. Tako je svakodnevno već od podneva, pa sve do kasnog poslijepodneva. Jer čak i u hladu grije i isijava gradski beton. Vrhunac toplinskog vala očekuje nas upravo danas i sutra (srijeda i četvrtak), dok će u petak malo „osvježiti“.

Naime, najavljena je kiša, ali i pad temperature, no tek za par stupnjeva, pa ćemo i unatoč osvježenju s neba i dalje mjeriti više od 30 stupnjeva.

Kako je danas praznik (Dan pobjede i domovinske zahvalnosti), ako se ne hladite u moru i ne želite to činiti u lavodu (odnosno kadi) možete se uputiti na Dravu. Iako je izrazito niskog vodostaja, osvježit će vas u svakom slučaju. Pri tome svakako vodite računa o hidraciji i neizostavnom zaštitnom faktoru – krema je obavezna, ali i kapa/šešir na glavi.

Foto: David Jerković/PIXSELL (naslovna) i Komarilos

Udruga Josipovac na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti (5. kolovoza) od 17 sati organizira 4. Kukuruzijadu koja će se održati iza zgrade Hrvatskog Doma u Josipovcu (Osječka 66).

Na ovom ljetnom događaju i ove vas godine očekuje slasna gastro ponuda – kuhani i pečeni kukuruz, koji ćete imati priliku i sami ispeći kako vi želite, kuhane kobasice, palačinke, kokice i vesela ekipa uz živu glazbu Taman benda.

Na josipovačkoj Kukuruzijadi najmlađe očekuje napuhanac, eko ringišpil i prodaja suvenira udruge mladih ‘Ne zaboravi’ iz Tiborjanaca po simboličnim cijenama, kao i land art radionica, koju organiziraju i vode volonterke Udruge Josipovac.

Ilustracija: Komarilos (Magnific AI) i plakat organizatora