Prilikom današnje posjete Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije, županica Nataša Tramišak je istaknula kako će i u godini koja je pred nama biti nastavljena županijska ulaganja u nadstandardnu opremu interventnih timova.

– Zavod je opremljen kvalitetnom novom opremom i vozilima. Ove godine očekujemo još tri nova vozila. Ovdje je za sugrađane osigurana najkvalitetnija medicinska skrb i pomoć. To su ljudi koji obavljaju najvažniju djelatnost spašavanja ljudi u hitnim slučajevima. Timovi se konstantno educiraju i kvalitetno rade svoj posao – rekla je županica.

Ravnateljica Zavoda, Silvana Sabo, podsjetila je kako je tijekom 2025. Osječko-baranjska županija osigurala sredstva za kupovinu šest novih vozila, od kojih su tri već u njihovoj bazi u Osijeku. Također potvrdila je da Zavod raspolaže nadstandardnom opremom i istaknula kako su u međuvremenu sredstvima EU kupili jedno vozilo i 11 mobilnih laboratorija te da je u projektu i izrada VR aplikacije za edukacije djelatnika.

– Nadstandard znači da imate protokole kojima je precizirano što svaki tim mora imati od medicinske opreme, a naši su timovi puno bolje orpremljeni. Svako vozilo ima automatske vanjske masažere srca, respiratore koji su bolji od osnovnih, ultrazvuk s bežičnom sondom, video laringoskope, tragače vena i mobilne laboratorije. Zbog toga je vrlo velika zainteresiranost za rad kod nas – rekla je Sabo.

Tijekom blagdana i snježnog razdoblja za oko 30% je povećan broj poziva za hitnu pomoć.

Zavod ima oko 300 zaposlenika, od toga 54 liječnika (7 specijalista), 130 medicinskih sestara/tehničara (28 specijalista), 93 vozača i 3 automehaničara. Godišnje odrade 23.000 intervencija na terenu koje se zaprimaju kroz jedinicu koja godišnje obradi 83.000 prijava. Njihova helikopterska baza je tijekom prošle godine odradila 204 intervencije.

Foto: OBŽ

Osječanin Mario Kojić već četiri godine živi i radi u Beču. Bavi se grafičkim dizajnom i multimedijom, a kako i dalje, bez obzira na kilometre koji ga dijele, voli svoj rodni grad, odlučio je napraviti osječku Božićnu čestitku.

Kao i njegovi kolege, i Mario se koristi alatima umjetne inteligencije, pa iskušava i proučava njezine mogućnosti te uči kako ju iskoristiti i izvući najbolje od nje. Za blagdane je uvijek s obitelji u Osijeku, ovog Božića prvi puta i sa šestomjesečnim sinom, pa je zapravo Božićnu čestitku započeo u Beču, a dovršio u rodnom gradu. Čim ju je objavio na svom Instagram profilu doslovno je – eksplodirala!

– Reakcije su više nego odlične, javljaju mi se ljudi, oduševljeni su koliko topline i emocija ima u videu, a upravo mi je to i bio cilj, stvoriti topli ugođaj, prikazati toplinu grada i zajedništvo u blagdansko vrijeme – otkriva nam Mario, dodajući kako je želio prikazati simbole Osijeka, pa tako osim Tvrđe, tramvaja, konkatedrale, promenade i pješačkog mosta vidimo i željeznički kolodvor, Eurodom, Školjku, Zdenac i neizostavni Advent.

Glazbena podloga također je u božićnom stilu, a Mario otkriva kako mu je u izboru glazbe pomogla supruga – bilo je važno osjetiti toplinu ne samo kroz sliku, već i kroz glazbu.

Slatko i vrlo emotivno – tako bi sa nekoliko riječi mogli opisati ovaj video koji isporučuje i brdo pozitivne energije. Iako je na svom profilu na Instagramu jasno naznačio da ne dozvoljava skidanje video čestitke radi individualne distribucije – ljudi naprosto nisu izdržali. Već danas se pojavio u nizu Viber i WhatsApp poruka, a mnogi ga šalju kao svoju božićnu čestitku. Kako god, mora se priznati da je ovo trenutno jedna od najljepših promidžbi našega grada. Bravo Mario!

Foto: Privatna arhiva/isječci iz videa Čestitka iz Osijeka

Tramvaj koji je godinama vozio osječkim tračnicama s oznakom 1237 krajem studenoga upućen je iz Osijeka u Zagreb, gdje će se skrasiti u okviru dogovora između GPP-a i Zagrebačkog električnog tramvaja (ZET).

Riječ je o vozilu koje je među Osječanima i Zagrepčanima bilo poznato pod nazivom Genscher, prema Hansu-Dietrichu Genscheru – njemačkom ministru vanjskih poslova koji je u prosincu 1991. postigao da je Njemačka među prvima priznala hrvatsku samostalnost i tako u krugu tadašnjih europskih diplomacija stimulirao i druge da učine isto.

Naime, pet rabljenih tramvajskih kola Duwag GT6 zagrebački ZET je 1995. kupio u Mannheimu i u Zagrebu su bili u uporabi do 2009. kad ih je otkupio GPP. Prema dostupnim podacima od 2023. više ni jedan od tih tramvaja nije bio u stalnoj uporabi, a ovaj zadnji povremeno se uključivao u promet kao Božićni tramvaj.

Kako je u Osijek u zadnjih manje od godinu dana isporučeno deset novih tramvaja (a očekuje se još deset), pretpostavka je da zbog nedostatka kapaciteta u remizi više nije bilo mjesta za Genschera, pa je pronađeno sretno rješenje za njegovo vraćanje u Zagreb.

Poslali smo upit u ZET o kakvom se aranžmanu radi i dobili smo sljedeći odgovor:

“Tramvaj tip GT6 proizvođača Duwag, oznaka ZET-tip TMK 901 neće se koristiti u javnom prijevozu Grada Zagreba. Isti se planira obnoviti i urediti te čuvati kao kulturna baština javnog prijevoza Grada Zagreba i Grada Osijeka, kao što se čuvaju povijesni tramvaji tip TMK 24 (M24), TMK 101 i TMK 201 te njihove pripadajuće tramvajske prikolice. Navedeni tramvaj koristit će se eventualno u turističke svrhe i kao eksponat na Danima otvorenih vrata ZET-a.”

Foto: Komarilos

Nekadašnjeg trenera košarkaša Osijeka, Slobodana Jurkovića odlikovao je predsjednik Zoran Milanović i to je s razlogom vrhunac njegove dugogodišnje karijere posvećene košarci.

Kako je napisano u obrazloženju, Jurković je „odlikovan Redom Danice Hrvatske s likom Franje Bučara za dugogodišnji predani trenerski rad na području hrvatskog ženskog košarkaškog sporta, te osobiti doprinos ostvarenju vrhunskih rezultata na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima.“

Rođeni Delničanin u sportu je više od šest desetljeća, a mnogi tvrde da je upravo on,  kao trener, ostavio traga u najvećem broju klubova, ne samo u nas jer je osim Zagreba, Karlovca, Dubrovnika, Slavonskog Broda, Osijeka… bio iznimno cijenjen i u vrijeme kraćih djelovanja u Austriji i Češkoj.

Uostalom, budući da je aktualni, danas 78-godišnji predsjednik ŽKK Folka Borovje, kao vrhunski sportski djelatnik godinama bio i u muškoj košarci, podrazumijeva se i to da je Jurković, ustvari, stručnjak koji je svoja znanja stečena dijelom i u SAD-u ne samo u  sustav sporta grada Zagreba (zbog čega ga je za odlikovanje i nominirao gradski košarkaški savez hrvatske metropole) već implementirao i u sportski sustav nacionalne razine. I baš u tom dijelu opisivanja Jurkovićeva doprinosa košarci na nacionalnoj razini, skriven je razlog što smo pronašli našu značajnu obvezu podsjećanja na onaj njegov dio karijere proveden u – Osijeku.

Jura je sedamdesetih godina, zajedno sa Željkom Pavličevićem, bio mladi i ambiciozni pomoćnik legendarnog Mirka Novosela pod čijim nadzorom je zagrebačka Cibona upravo bila na početku trasiranja puta prema ubrzano dostignutim europskim vrhovima. No, kad je 1981. stigao poziv Boška Strajnića iz Grada na Dravi, da preuzme vođenje SKK Osijek (tada puni naziv Studentski košarkaški klub Osijek) Jurković nije dvojio, jer je izazov bio maksimalan. Naime, osječka košarka nikad, do tada, nije bila zastupljena na ondašnjoj nacionalnoj razini, što je bio magnet kojem nije odolio. I postigao je ono što je zacrtao kao važan dio karijere, a istodobno donio Osječanima ono što su dugo, dugo čekali.

Nezaboravne su, naime, uspomene na svibanjsko slavlje osječkih košarkaša i klupske logistike 1982. kad su Šmit, Lešina, Dražen Dogan, Kordić, Jocić, Mehić… (pro)slavili uvrštenje u Drugu saveznu ligu. Tamo gdje osječka košarka do Jurina dolaska u grad nikad nije bila i kad je baš taj podvig bio start sustavnog uspona osječkih košarkaša čiji je stručni stožer Jura predvodio četiri sezone postavivši mu čvrste temelje suvremenog „basketa“.

Foto: Ured PRH i privatna arhiva  

Kastracije su jedini humani način za držanje mačje populacije pod kontrolom, odnosno način na koji se sprječava nekontrolirano razmnožavanje slobodnoživućih mačaka i prijenos mačjih zaraznih bolesti. Stoga je odluka gradonačelnika Ivana Radića, koji je u proračunu osigurao sredstva za kastraciju uličnih mačaka, za svaku pohvalu.

Grad Osijek je već tijekom ove godine financirao kastracije skrbničkih mačaka, a sada su na red došle ulične mačke, odnosno one bez vlasnika.

– Slobodnoživuće mačke u gradovima održavaju prirodnu ravnotežu, uništavaju glodavce i štite teritorij od drugih životinja. Kada bi u gradovima nestalo mačaka, nastupio bi problem prekomjernog broja miševa i štakora, čije bi rješavanje trovanjima dovelo do mnogih ekoloških i ljudskih zdravstvenih problema. Kastracija, pogotovo ženki, metoda je kojom se smanjuje broj napuštenih mačaka, a time i prevenira mogućnost razvoja bolesti među mačjom populacijom koja je opasna i za zdravlje ljudi – ističu u Udruzi 9 života, koja od 2011. brine o napuštenim mačkama u gradu.

Pozivaju građane Osijeka koji se brinu o slobodnoživućim mačkama da se jave na e-mail udruge: udruga.devet.zivota@gmail.com ili putem inboxa na njihovoj Facebook stranici, kako bi u suradnji sa veterinarskom ambulantom organizirali kastriranje takvih mačaka.

– Prijavite se i besplatno kastrirajte mačke o kojima se brinete, te tako na humani način smanjite broj napuštenih – poručuju iz udruge koja još uvijek nema registrirano sklonište, pa se većina mačaka nalazi po domovima volonterki.

– Trenutan broj mačaka koje su kod nas na skrbi prelazi brojku 80, od čega je veći broj teže ozlijeđenih (bez noge, bez jednog ili oba oka, s tumorima i slično). Adaptacija ide sporo jer nam su nam jedini izvor prihoda donacije građana. Primarni troškovi Udruge odnose se na veterinarske troškove koji su izuzetno visoki (mjesečno oko 4.000 eura), te troškove hrane i pijeska za mačke, kao i režija, tako da za adaptaciju ne ostane ništa. Donacije nisu dostatne ni za primarne troškove – kažu u udruzi.

Grad Osijek trošak kastracije slobodnoživućih mačaka direktno plaća veterinarskoj ambulanti, a sve ostale poslove oko pripreme, hvatanja mačke, dovoza u ambulantu, kao i troškove oporavka snosi Udruga 9 života. Kažu kako se o takvim mačkama u gradu najčešće brinu stariji građani koji su ponekad i slabijeg imovnog stanja, koji možda zbog svojih teških životnih prilika imaju više empatije od drugih.

– Često odvajaju od svojih usta kako bi njih nahranili. Nerijetko nemaju obitelji, niti bliskih prijatelja i njima su te mačke ponekad jedino društvo, smisao i zadovoljstvo. Stoga ih ne treba osuđivati, već im pomoći. Tim građanima pomažemo sukladno mogućnostima, jer se i sami financiramo isključivo donacijama građana – ističu.

Kažu kako je teško reći koliki je broj napuštenih mačaka u gradu, jer on varira. No niz godina u gradu provode kastracije kako bi mačju populaciju držali pod kontrolom.

– Još uvijek postoji veliki broj skrbničkih nekastriranih mačaka i na žalost takvi neodgovorni skrbnici rješavaju se neželjenih okota svoje mačke i stvaraju nove kolonije napuštenih. Iako je cijena kastracije zanemariva, ako se uzme u obzir da je to samo jednom u životu mačke, ima ljudi koji jednostavno ne žele izdvojiti novac za tu svrhu – ističu u Udruzi 9 života, dodajući kako je za svaku pohvalu što je Grad prepoznao važnost kastracije i odlučio na taj način pomoći građanima, ali i uličnim mačkama.

Foto: Freepik