Šećerana
LEGENDARNI GERO Osječki Roy Orbison objavio je više od 1000 karikatura na naslovnicama
Sve je počelo kad je kao predškolac obitelji otpjevao blagdansku čestitku na Radio Osijeku
Među vršnjacima, Miroslav Gerenčer, rođeni Osječanin (1948.) dugo je bio popularan kao vrstan pjevač evergreena, countryja i klasičnog rocka, a u svijetu mu nagrađuju sjajne portretne karikature poznatih osoba.
Kad napišemo da je on najbolji pjevač među karikaturistima i neporecivo najbolji karikaturist među pjevačima sigurno nećemo biti sasvim originalni. Tako su ga već titulirali brojni kolege iz glazbe i likovne umjetnosti, s tim što za grand prix u svijetu karikaturista ima i čvrste dokaze: nagrade na brojnim svjetskim festivalima. No, originalni smo zato što ga je nužno predstaviti posebice mlađim osječkim naraštajima, koji za sada već 75-godišnjeg Miroslava Gerenčera – Geru, samostalnog umjetnika i jednu od istinskih gradskih legendi možda nisu ni čuli. A bilo bi neoprostivo, nama koje ni paklene vrućine nisu spriječile da „potegnemo“ do Retfale i Gerina stančića u jednom od tamošnjih naselja, gdje već dugo živi kao samac na svoj samozatajan način, kako bismo i sami nadopunili ono što smo o njemu znali.
Predstavimo, prvo, onaj njegov dokazani talent: svjetski vrhunsku izradbu portret karikatura. Osim što ga po prepoznatljivoj „ruci“ možete vidjeti i u časopisima na našim kioscima, Gerenčer je bezbroj puta sudjelovao, i bio nagrađivan, na svjetskim izložbama. Kao član HDK-a, HZSU-a, europske FECO i svjetske organizacije za karikaturu Wittyworld, od 57 inozemnih i pet domaćih nagrada izdvaja trijumfe.
- Prve nagrade
- Koreja 1997.
- Rumunjska 2006.
- Lastovo 2014.
- Druge nagrade
- Koreja 1995.
- Izrael 2000.
- Kina 2008.
- Kuba 2015.
- Slavonski Brod 2001.
- Treće nagrade
- Makedonija 1996.
- Sveti Ivan Zelina 1999.
- Koreja 2002.
- Posebne nagrade
- Argentina, peta nagrada 2002.
- Kina, počasna nagrada 2003.
- Brazil, posebna nagrada 2004., izložba na temu AIDS-a
Osim toga, za 30-godišnjeg bavljenja karikaturom specijalizirao se za lako prepoznatljivu portretnu, a stim što je u vrijeme boravka u Njemačkoj surađivao u čuvenom „Bild Zeitungu“, danas radi naslovnice za naše enigmatske časopise „Feniks“ i „Skandi Feniks“, povremeno objavljuje radove u švicarskom „Nebelspalteru“, neki mu se radovi nalaze izloženi u muzejima u Italiji (Tolentino) i Japanu (Omiya), a objavio je i knjigu portretnih karikatura „Faca do face“, 1995.
Početak svog angažmana oko crtanja i kasnije karikatura Gero vezuje uz Miodraga Vladetića – Maca, prije par godina prerano preminulog Osječanina koji je, slično, osim kao nastavnik likovnog odgoja bio i karikaturist i povremeno pjevač zabavnih melodija.
– Nastavnik likovnog odgoja, Miodrag Vladetić – Mac je još u osnovnoj školi prepoznao u meni talent, dok je na ploči nešto crtao, ja sam gutao, iako baš nisam volio ni temperu ni crtati prirodu. No, jednom je zadao da svatko od nas crta svog „para“, a kako je kraj mene sjedio dječak s naglašenim očima, nacrtao sam ga onako moram reći buljatog, ta karikatura je oduševila Maca što me osokolilo, objavio sam prve karikature u „Plavom vjesniku“ a nedugo nakon toga prva mi je objavljena u „Plavom vjesniku“ (na natječaj, portret Vice Vukova) zaprvo bez ikakva potpisa ili pseudonima u „Studiju“ – prisjeća se Gerenčer svojih davnih početaka.
– Kasnije sam iz Njemačke slao radove u nekadašnji časopis „Čik“, pa u sportski tjednik „Tempo“. Nagrađen sam prvi put 2003. za portret karikaturu Renata Zera, pjevača u „Tolentinu“ kad je na talijanskom festivalu u žiriju bio i slavni filmadžija Federico Fellini, inače također karikaturist, što je bio početak mojih učestalih slanja radova na svjetske festivale. Inače, u Domovinskom ratu sam svaki dan crtao antiratne karikature i svakodnevno ih nosio u „Glas Slavonije“ koji je to uredno plaćao, pa sam od toga živio u tom teškom vremenu.
Zanimljivo je, međutim, kako je mali Miroslav, uopće, započeo kasnije plodnu i raznovrsnu pjevačku karijeru. Radio Osijek je, u jednoj od emisija uoči Nove godine, davao priliku i djeci da čestitaju roditeljima i rodbini nadolazeći blagdan ako pritom nešto i otpjevaju.
– Nisam još ni krenuo u školu, a teta me odvela da i ja na taj način uputim čestitku, otpjevao sam tada veliki hit Zdenka Dobeka „Martin po gradu juri“, što je bio moj debi na radio-valovima – opisuje Gero, kojem je, kao i u crtanju karikatura, život usmjerio kasnije veliki prijatelj Vladetić, koji je, u vrijeme kad je Miroslav pohađao tek peti razred, bio skaut za pronalaženje pjevačkih talenata za neko natjecanje učenika osnovnih škola.
– Kad me Mac čuo, nije dugo razmišljao i poslao me u nekadašnji Radnički dom, gdje sam u onoj ogromnoj dvorani, praćen tada čuvenim sastavom „Plavi 9“, otpjevao meksičku pjesmu „Halisco“. Smrznuo sam se od treme, a publika je bila oduševljena, pa sam postao faca u školi! Potaknulo je to moju tetu da mi nabavi gitaru, upoznao sam Zlatka Barača koji je svirao harmoniku, kasnije i gitaru, pa smo kao duet svirali uglavnom kod njega kod kuće razne pjesme. Nekako su se u to vrijeme pojavili u svijetu brojni vokalno-instrumentalni sastavi (VIS), kod nas prvo „Tornado“ pa „Dinamiti“, pa smo i mi poželjeli neki VIS. Osnovali smo „Kontraste“, u kojem sam bio ritam, a Barač solo gitara, te Boro Preradović (bubnjevi), Ivan Zamečnik (bas gitara) i Dražen Žilić (claviola). Kasnije smo dobivali sve kvalitetnije instrumente, ali nismo dugo trajali, pa smo se raspali, pa sam postao član vokalnog kvarteta „Lutajuće zvijezde“ osječkog odgovora na 4M iz Zagreba. Pjevali smo Ivan Tram, Ivica Trconić, Antun Kos i moja malenkost (kao bas!), dok je Zlatko bio korepetiror, a nastupali bismo u vrtu hotela Central.
Prošlo je nekoliko godina, ljubav prema glazbi (kao ni prema crtanju) nije jenjavala, pa je mladi Gero prošao audiciju za zbor osječkog Kazališta i dvije sezone bio bariton uživajući u prekrasnim operama i sjajnim solisti(ca)ma Opere, stječući pritom nova glazbena iskustva.
– Bilo je to prekrasno razdoblje mog života. Mislim da su me primili za stalno, da bih ostao tamo do mirovine, ali kako nisu, stjecajem raznih okolnosti, put me odveo u Njemačku. Radio sam u Pforzheimu, u jednoj firmi hidrauličnih presa i igrom slučaja na ulici sreo Zlatka Vidumana, bas gitarista iz prve postave osječkih „Lavina“, koji je također stjecajem okolnosti morao doći u Njemačku, pa smo napravili jedan amaterski band. Preko tjedna smo radili, a vikendom svirali u nekom hotelu „Maximillianshoff“, gdje sam, ustvari, pjevao samo pjesme s talijanskog festivala San Remo. Upoznavši neke novosadske dečke, čiji je solidan band ostao bez bubnjara, priključio sam im se, prešao na bas gitaru i počeo pjevati. U brojnim tanz lokalima imali smo raznovrstan repertoar, aja sam najčešće izvodio hitove Toma Jonesa i svjetske evergreene tog doba. Bend se zvao „Four Neoplanti“ (znam da su kasnije, kao „Neoplanti“, pratili i Balaševića kao njegov prvi band) a kad su otišli iz Njemačke opet sam u Pforzheimu našao „gažu“ u njemačkoj grupi „The Burnings“, s kojom sam kao profesionalac nastupao početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Nešto kasnije, na kraju moje „njemačke životne epizode“ proveo sam vrijeme u „Makedonija sextetu“, s tek jednim Makedoncem i sa mnom kao jedinim Hrvatom, a nastupali smo i u Hamburgu i Muenchenu. Čuveni hotel „Reginapalace“ posjećivali su tada i asovi minhenskog i njemačkog nogometa Mayer, Beckenbauer, Mueller, Breitner, Hoeness, pa sam ih sve upoznao.
U Osijek se vratio s čuvenom gitarom „Ovation“, koju je prvi baš on donio u grad. Ovdje se svirao isključivo rock.
– Vratio sam se 1983. u Osijek i tu sam kupio stan. Tada nisam nikoga poznavao. Znao sam Tucu, ali ga nisam ni viđao. Jedino sam znao Simu Škrbića i on je rekao „Pa lega ti s tvojim „Ovationom“ to je ludilo“. Ja sam tu gitaru kupio 1978. i to je tada bio bum u cijelom svijetu i od tada ju nisam ispuštao. Tada su svirali samo rock. I onda sam otišao na svirku u Belišće i upoznao Žuću i Labana i s njima sam prvi puta nastupio. Kasnije smo Žućo i ja osnovali band koji se zvao „Trend“.
U novoj grupi frontmen je bio Gero, Žućo bubnjar, Jugoslav Momčilović klavijaturist, Mile Dimitrijević, pa Ivica Murat i Željko Šorda. Prve svirke imali su u Našicama, pa na Lopudu, sredinom osamdesetih kad se priključio i Vladimir Babin i Miroslav Mandić.
Ta je grupa u više navrata doživljavala transformaciju i imala više verzija, a u povijest osječke glazbe, koja je sredinom osamdesetih šest mjeseci svirala i na brodu „Ambasador“ ploveći Sredozemljem, upisano je da su kroz nju prošli odreda vrsni osječki glazbenici Ivica Bilac, Zdravko Peko, Miroslav Gerenčer, Ivica Murat, Davomir Brkić, Vladimir Babin, Zlatko Barač, Željko Nikolin, Drago Laban, Jugoslav Momčilović i drugi.
Tijekom duge glazbene karijere, naravno, Gerenčer se nikada nije prestajao baviti i karikaturom, iako su ga brojni nastupi, putovanja kruzerima po Sredozemlju i rijekama po Europi, sasvim zaokupirali. Osim „Trenda“ svirao je s „Acoustic Trendom“ u „Cappuccinu“, a povodom 25. obljetnice umjetničkog rada, kako glazbenika tako i karikaturista, na pozornici HNK u Osijeku održao je 1998. koncert „Gero i prijatelji“ priredivši pritom i u kazališnom foyeru retrospektivnu izložbu s 200 svojih radova. Možda se neki i sjećaju, da su gosti na koncertu bili i Miroslav Škoro, Miljenko Šmit i Goran Flauder. Gerenčer je potom nastupio i u Studentskom centru s Martom Nikolin kad je svirala grupa „Osijek“ prateći legendarnog Kiću Slabinca, ali život ga nije sasvim mazio…
– Doživio sam 2007. moždani udari cijela lijeva strana mi je bila oduzeta. Nažalost više nisam mogao svirati gitaru, koliko god sam vježbao, jednostavno nema motorike pa sam morao prestati svirati, no od tada znao sam pjevati s Baračevim Big bandom i nastupatis „Lavinama“. Nastavio sam i dalje crtati, za „Skandi Fenix“ radim karikaturu za naslovnice i objavio sam ih više od tisuću. Ukratko: u mirovini sam i još crtam karikature – na kraju će Miroslav Gerenčer.
U njegovoj riznici, međutim, osim spomenutih nagrada za sjajne portretne karikature, spremljene su i gradske i županijske nagrade, dobivene 1998. i 2004., te godišnja nagrada Hrvatskog društva karikaturista „Mladen Bašić – Bibi“ primljena 2006. Te nagrade također dokazuju da se Osijek s pravom može ponositi na jednu od svojih osebujnih legendi.
Foto: Osobna arhiva
Šećerana
Jedino u Osijeku, kod kina Europa, lokalni kestenjari peku kestene na drvenom ugljenu
Kroz četiri generacije iste obitelji, od 1958. na istom mjestu uživamo u jesenskim plodovima
Zadnjih je dana doista zahladilo, barem u večernjim satima, pa konačno na ulicama imamo onu pravu jesensku atmosferu koju dodatno oplemenjuju kestenjari. Lijep je to osjećaj kad u rukama stisnete bijelu vrećicu s toplim pečenim kestenima, pa ih podijelite s nekim u večernjoj šetnji ili kod kuće priredite uživanciju obitelji.
Najpoznatiji osječki kestenjari već gotovo 70 godina na istom mjestu peku kestenje – uz kiosk kod kina Europa, neposredno na ulazu u Sakuntala park. Ovdje već četvrta generacija radi ovaj obiteljski posao, a važno je naglasiti da jedino na ovom mjestu u cijeloj Hrvatskoj moguće kupiti kestenje pečeno na drvenom ugljenu. Tradicija je to koju oni uporno prenose s generacije na generaciju, pa i ne čude redovi.
Pečeno kestenje se u gradu prodaje već više od mjesec dana i tako će biti gotovo do početka Adventa. Ove godine su skuplji nego prethodne, no redovi za kupnju se ne smanjuju. Kupci su uglavnom zadovoljni, mada se tu i tamo čuje i poneka primjedba da u bijelim paketićima bude i crvljivih primjeraka koji nisu fini. Tek toliko da ne bude idealna jesen.
Foto i video: Komarilos
Šećerana
BRAVO MAJSTORI Naša Vinoteka Vinita opet je među najboljim online trgovinama u regiji
Godišnja nagrada žirija specijaliziranog za E-commerce ne zaobilazi osječki tim vinskih poduzetnika
Internetska trgovina osječke Vinoteke Vinita opet je osvojila nagradu za jedan od najfunkcionalnijh online sustava prodaje. Specijalizirani žiri stručnjaka za online trgovine na redovitoj je godišnjoj E-commerce Jam Gala večeri iznova dao povjerenje osječkom timu koji je poznat po promocijama vina i vinara, različitim vinskim edukacijama i sommelierskim događanjima. Nagradu je Vinitin tim preuzeo jučer u Ljubljani.
– Izgleda da smo sad već stalno u fokusu godišnjeg ocjenjivanja stručnjaka iz svijeta online trgovine. Prvi puta su nas primijetili prošle godine, pa smo i onda bili nagrađeni. Nagrade, kao što znate, uvijek pozitivno utječu na radnu atmosferu i donose osobnu satisfakciju, uvijek su zapravo vjetar u leđa. Hvala ocjenjivačima, a svima vama koji se oslanjate na naš veliki izbor, izlog u svijet noviteta i sigurnu dostavu – obećajemo da ćemo biti još bolji – javio je svojim pratiteljima na Facebooku poznati osječki i hrvatski vinski influencer i generator svih Vinitinih poslovnih inicijativa, Vinko Ručević.
2023. – Najbolja hrvatska web trgovina je osječka Vinoteka Vinita
Iz njegove poduzetničke radionice, između ostalih, prije deset godina izniknuo i sada već regionalno poznati osječki sajam vina i gastro delicija – Wineos. A projekt E-vinoteke Vinita gotovo od početka ponudom prati birani izbor vina i novitete u buteljama koji, zahvaljujući online ponudi, iz matičnog podruma u Strossmayerovoj putuju širom svijeta. Bravo.
Foto: Organizator E-commerce
Fore
RESTAURIRAN Vraćen je stari sat na toranj zgrade HEP Plina, još je u probnom režimu rada
Satni mehanizam težak 80 kg postavljen je u toranj početkom 20. stoljeća i nema oznaku proizvođača
Nakon nešto više od dva mjeseca restauracije, u toranj zgrade HEP Plina na uglu Hadrijanove i Svačićeve ulice vraćen je kompleksni mehanizam starog sata koji ondje pokazuje vrijeme od početka 20. stoljeća. Građani su primijetili da još uvijek ne pokazuje točno vrijeme, pa su iz tvrtke Urar Živković, koja se prihvatila zahtjevnog posla, pojasnili da je sat trenutno u probnom režimu rada jer ga nije moguće točno podesiti sve dok ne bude u potpunosti ugrađen u predviđenu konstrukciju unutar tornja.
JESTE LI PRIMIJETILI? Odnedavno nema sata na tornju zgrade HEP Plina u Hadrijanovoj
– Radi se o mehanizmu teškom osamdesetak kilograma, koji je izrađen tako da pokazuje vrijeme uz pomoć četiri odvojena kompleta kazaljki i brojčanika, na svaku stranu svijeta – objašnjava urar Nino Živković. – Ključni problem je u tome što su i mehanizam i kazaljke oštećeni gelerima od granata tijekom Domovinskog rata. Odmah nakon oštećenja učinjeni su površni popravci pa je sat narednih godina radio, ali je s vremenom postajao sve neprecizniji.
Veliki mehanizam su, priča Živković, tijekom zahtjevne restauracije doveli u njegovo originalno stanje. Problem je bio u tome što nigdje nije vidljiva oznaka proizvođača, pa su radili bez nacrta mehanizma te svaki oštećeni dio ili izrađivali ponovo ili popravljali ako je to bilo moguće.
Danas su i kazaljke i brojčanik u izvornom stanju. Na brojčaniku više nisu crtice nego originalni rimski brojevi.
– Stari mehanizam smo dodatno osvježili elektroničkim sklopom koji će ubuduće poboljšati njegovu preciznost i neće više biti problema s točnošću prikazanog vremena. Trebamo još otprilike tjedan dana da cijeli sustav ugodimo tako da bude u punoj funkciji i maksimalno precizan – dodaje Živković.
Foto: Komarilos
Šećerana
CIPELCUGOM PO OSIJEKU Svaki mjesec je više ljudi na turama gdje usput uče o povijesti grada
Glumica Nikolina Baškarad ima programe za povratak u prošlost, među duhove koji još žive na našim ulicama
Više od godinu dana Osječani, ali i turisti imaju priliku grad na Dravi doživjeti u potpuno novom ruhu. Kroz mjesečne storytelling ture „Cipelcugom po Osijeku“ grad se pretvara u živi prostor povijesti zahvaljujući Nikolini Baškarad, glumici, turističkom vodiču i interpretatorici baštine. Ona nas vraća u zaboravljena vremena kroz priče o ljudima i običajima čiji se duh još uvijek osjeća na gradskim ulicama.
– Ideja se rodila još 2018., kada su nastale „Janjine priče“ kroz projekt S.O.S. „Subotica Osijek Secession“. Janjine priče su krenule na Europskoj aveniji, a iz te sam predstave izvukla dijelove i „rodila“ sasvim nova Janju, „Janjine priče, priče iz života sluškinje“. No nisam očekivala da će se program ovako razvijati. Računala sam da ćemo odraditi par tura i stati. Ali nismo. Svaki mjesec nam se broj ljudi na turama povećava jer doslovno promocija ide „od usta do usta“ – govori Nikolina.
Prva tura koju je Cipelcug izbacio bila je „Svjetlom fenjera kroz prošlost“. Uz Nikolinu, u turama su i Miroslav Kern, čiji fenjeri iz Udruge Svjetlost Fenjera osvjetljavaju putove i zaboravljene kutke, te Erika Žilić Vincetić, osječka autorica čiji su motivi i likovi iz knjiga poslužili kao inspiracija za dvije ture. Dosta je tu još i „ljudi iz sjene“ koji se pojavljuju u turama.
Nikolina je rođena Travničanka, glumu je studirala u Tuzli, u čijem je Narodnom pozorištu radila 10 godina. A onda je 2014. odlučila doseliti u Osijek.
– 2015. sam radila sezonu u Puli za udrugu koja se bavi oživljenom povijesti. Mitovi, legende i bajke Istre i povijest od Rima ka ovamo. Radila sam na tim programima i to mi se jako svidjelo. Kada sam se vratila u Osijek priključila sam se udruzi CroCulTour koja je već imala ambijentalnu predstavu „Tvrđa vinski trg“ i to je bio moj prvi dodir s Tvrđom – govori Nikolina koja danas kroz ReActor obrt za kulturu, turizam i promidžbu zajedno s Udrugom Svjetlost Fenjera Osijek prikazuje na sasvim drugačiji način. Svaka priča i svjetlo fenjera donose drugačiju perspektivu – od tajni vojnih zidina Tvrđe do legendi Europske avenije i uskih prolaza u srcu starog grada. Program Cipelcugom po Osijeku donosi brojne priče – „Gospodin Edgar nije u arhivu“, „Gospe od zanata“, „Svjetlom fenjera kroz prošlost“ i „Priče iz Eržikinog žrvnja“, „Janjine priče“, a od ovog mjeseca i novu storytelling turu – „U Labudovoj ulici“ inspiriranu knjigom „Zlatni danci“ Jagode Truhelke.
Svaka tura otkriva detalje iz osječke prošlosti, a za svaku od tema koje joj padnu na pamet, informacije crpi u Državnom arhivu.
– Osječani stariji od 65 godina znaju dosta o Osijeku, međutim mlađa i srednja generacija baš i ne. Tako da na turama imamo raznih dobnih skupina, od djece do starijih. Ture su prikladne za djecu od 8 godina, kombinacija su povijesti i zabave kroz igrani prikaz. Ja to doživljavam kao ambijentalnu predstavu. Tura traje oko 60 minuta, neke i 90. Igrane su, šeta se, pričamo, ljudi postavljaju pitanja. Djeca također odlično reagiraju, imala sam već nekoliko prilagođenih tura s osnovcima u Tvrđi – ističe Nikolina.
Ova glumica vodi Dramski studio u Dardi s djecom od 7 do 14 godina. Surađuje već nekoliko godina s GPP-om, pa u Božićnom tramvaju održava radionice s djecom. Tura Cipelcug održava se cijele godine, a ovog studenog bit će ih čak 8. Ture su u večernjim terminima, a prijave su obavezne.
Foto: Udruga ReActor
Šećerana
OZBILJAN APEL GRAĐANIMA Zalihe krvi su nam na kritičnom minimumu, hitno trebamo davatelje
Zavod za transfuziju privremeno radi produženo kako bi prikupili potrebne količine krvi za redovito liječenje
Trenutne zalihe krvi i krvnih pripravaka svih krvnih grupa dosegnule su kritičnu razinu zbog iznimno velike potrošnje, pa Gradsko društvo Crvenoga križa poziva sve dobrovoljne davatelje krvi da se odazovu apelu i omoguće redovito liječenje svim pacijentima Kliničkog bolničkog centra Osijek koji su u potrebi za transfuzijom.
– Posebno molimo sve one koji do sada nisu darivali krv da iskoriste ovo priliku i pridruže se velikoj humanoj obitelji dobrovoljnih davatelja krvi – poručuju iz Crvenog križa, dodajući kako je potrošnja krvi i krvnih pripravaka iznimno velika na cijelom području koje opskrbljuje Klinički zavod za transfuzijsku medicinu KBC Osijek.
Svi dobrovoljni davatelji krvi, ali i oni koji to žele postati, krv mogu dati na Kliničkom zavodu za transfuzijsku medicinu KBC-a (prostor suterena zgrade Ginekologije) koji privremeno radi u produženom radnom vremenu:
- srijeda, 6. studenog – od 7.30 do 18.30 sati
- četvrtak, 7. studenog – od 7.30 do 19.00 sati
- petak, 8. studenog od – 7.30 do 18.30 sati
- subota, 9. studenog od – 7.30 do 14.30 sati
Foto: Pixabay
-
Kovinar1 dan od objave
ADIO ŠEĆERANA Bageri ruše industrijsku baštinu nekadašnje tvornice na kraju Frankopanske
-
Klopa2 dana od objave
IZBOR Kiseli kupus u glavicama je 2 eura za kilu, a svježi za kiseliti je 25 eura za 25 kg
-
Šećerana21 sat od objave
Jedino u Osijeku, kod kina Europa, lokalni kestenjari peku kestene na drvenom ugljenu
-
SPEEDWAY2 dana od objave
NAPETICA U NEDJELJU Osijek gostuje na Rujevici protiv do sada neporaženih Riječana
-
Pija raport23 sata od objave
ŠTA KAŽETE? Kila jesenskog grožđa na osječkoj piji stoji 4 eura, postalo je luksuzna roba
-
SPEEDWAY1 dan od objave
POBIJEDILE SU Osječke rukometašice očekivano su se iz Dugog Sela vratile s bodovima
-
Mobilia3 sata od objave
ŽUPANIJSKA OTVORENA Ispuštanjem vode iz cisterni testirali novi sustav oborinske odvodnje
-
SPEEDWAY4 sata od objave
SPAS U ZADNJI ČAS Naši su na Rujevici uspjeli izjednačiti u posljednjim sekundama susreta
-
Svilana53 minute od objave
ORAŠAR Kasnila online prodaja, najbolja sjedišta nisu slobodna, šokirala i cijena od 30 eura