Connect with us

Lege

MARIN TOPIĆ Kad je fotografija u pitanju izgleda da u Osijeku doživljavamo neku renesansu

Naš majstor fotografije primjećuje da je to i dalje najmasovniji hobi, ali i da su ljudi koji fotkaju postali površniji

Objavljeno

.Dana

Jedan od najmlađih majstora fotografije u bivšoj Jugoslaviji i danas je profesionalno specijaliziran za fenomen o kojemu sada većinom razmišljamo isključivo kao o još jednoj aplikaciji za mobilni telefon. Marin Topić s kolegama je nedavno žirirao fotografije za godišnju izložbu Fotokluba Osijek i nemalo se iznenadio količinom i kvalitetom pristiglih radova. Pamtimo ga kao prvog fotografa koji je od cijeloga grada učinio popularni fotografski motiv, pa su njegova usputna razmišljanja o tehnologiji i ljudima koji svakodnevno snimaju fotke uvijek aktualna.

* Danas doslovce svatko u ruci stalno ima fotoaparat. Možemo li govoriti da i dalje postoji zanat fotografa?

– Možemo reći, za sada. Budućnost je neizvjesna, ali i dalje postoji nekakva razlika između amaterske i profesionalne fotografije. Sve je više onih koji mogu napraviti profesionalnu fotografiju, a da nisu profesionalci. Međutim, bez obzira na mobitele i danas se ozbiljni fotoaparati razlikuju po mnogo stvari. Sada je mrtva i fotografija koja se pravi tzv. malim „idiotima“ jer to danas isto ne postoji. Danas ozbiljni proizvođači opreme rade samo jedan aparat koji spada u tu kategoriju, ostalo je sve za profesionalno tržište. Zašto je to tako? Mobiteli su tehnološki napredovali i nema nekog prevelikog razloga kupovati digitalne fotoaparate koji nisu profesionalnog formata, jer to dobijete u mobitelu.

* Nedavno ste bili član žirija za za izbor naboljih fotografija na Natječaju Fotokluba Osijek – postoji li razlika u najčešćim motivima koje ljudi snimaju danas i prije trideset ili četrdeset godina?

– Nema tu neke bitne razlike. Možda sada imamo malo više arhitekture, jer ljudi puno više putuju nego prije, pa je više i tih motiva. Ali u principu, to je neki krug koji je stalno isti. S tim da neke stvari koje snimaju profesionalci nisu toliko zastupljene iz jednostavnog razloga što ljudi tehnološki neke stvari ne mogu tako dobro odraditi. Ali sve drugo je slično. No, ima jedna bitna razlika, kako nisam pet godina bio u žiriju, pa sam izgubio kontekst s tim svijetom, mene je ove godine fascinirala kvaliteta izložbe Fotokluba Osijek. Jer imate jednu županijsku izložbu za koju sam mislio da ćemo lagano odabrati radove, a imali smo jako kvalitetan izbor fotografija. Ima tu puno autora koji su zaslužili ući u uži izbor, a nisu ušli jer jednostavno nema prostora. Cijela je ovogodišnja izložba za mene bila iznenađenje. Ne smijemo zaboraviti da je ’80-ih godina prošloga stoljeća Fotoklub Osijek bio najbolji fotografski klub u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Onda smo imali taj fenomen da mala sredina, kao i kada je sport u pitanju, bukne u nečemu, a onda poslije nema nasljednika. No, kada je fotografija u pitanju, izgleda da doživljavamo nekakvu renesansu. Interes za fotografiju postoji, što je iznenađujuće i jako lijepo.

* Mlade generacije nemaju pojma da je, prije pojave digitalne tehnologije, fotograf znao kako mu je ispala snimka tek kad bi u tamnoj komori najprije razvio film, a potom i pozitiv. Što je danas motivacija za snimanje?

– Bilježenje samog trenutka je jako bitno. Normalno, te čarolije iz laboratorija je nestalo. Onaj tko je to doživio, poput mene, zna da je to posebno zadovoljstvo kada se fotografija pojavi u tacni, ili kada vidite da se zacrnjuju tonovi. Danas toga nema, ali svejedno ljudi imaju potrebu da zabilježe drage trenutke, nešto što je estetski zanimljivo. Taj interes je ostao, fotografija je uvijek bila najmasovniji hobi koji je postojao. I sada isto mislim da je najmasovniji s jednom velikom razlikom, ljudi su postali površni. Naime, upravo ta mogućnost da tako jednostavno i sa tako malo znanja radite fotografije ljude navodi da misle da o tome ne moraju učiti. A sada imaju mogućnost učiti online. Na internetu imate odgovore gotovo na sve što se tiče estetike, fotografije… Imate stvarno mogućnost naučiti svašta. Mi to nismo imali, učili smo iz novina. Napredovao je onaj tko je imao mogućnost kupiti strane novine i učiti o novitetima, a danas imate to sve u mobitelu, odnosno kompjutoru. 

* U zadnje vrijeme na društvenim se mrežama često dijeli Vaša fotografija “Osijek, grad u šumi” snimljena osamdesetih godina… Osijek je bio Vaš najčešći fotografski motiv – je li Vam još uvijek izazovno fotoaparatom istraživati grad?

– Ja nekako dijelim stvari na dva dijela. U srži sam bio amater-fotograf i dan danas jako cijenim amatersku fotografiju. Moj prvi motiv nije bio Osijek. Profilirao sam se na izložbama gdje sam izlagao uglavnom neke druge motive. Poslije relativno velikog broja nagrada u ono vrijeme, a majstor fotografije sam postao vrlo rano, možda i jedan od najmlađih u Jugoslaviji, Osijek sam počeo raditi tek na kraju svoje amaterske karijere. U profesionalnom smislu sam se morao prilagoditi tržištu.  I normalno, motiv Osijeka ostao je zauvijek. Uvijek ga radim. Grad se mijenja, grad su ljudi, grad je u nekim trenucima izgledao siv, poslije je izgledao drukčije. Uvijek se nešto ima za snimiti – prošetaš gradom i ako uspiješ napraviti jednu dobru fotografiju jako dobro si napravio. A to se dogodi skoro uvijek. Ako jednu napravim da je iznad prosjeka kažem „Hvala Bogu, imam za danas, nisam džabe hodao“.

Foto: Borna Jaksic/PIXSELL

Poznati Osječani

VINKO PEJIĆ Poznati radijski maher ima novi roman, odlučio je dobrano provjetriti Osijek

Pokazuje kako se velike društvene promjene uvijek najjače osjete na životima običnih ljudi

Objavljeno

.Dana

Objavio

Novi roman poznatog osječkog radijskog voditelja Vinka Pejiće Dani što idu unatrag dobrano protresa Osijek i njegovu gradskost te na dnevni red postavlja vječitu temu o tome je li prije bilo bolje nego danas i kako zapravo danas možemo vidjeti što će se s gradom događati u budućnosti.

Vinko se godinama u radijskom eteru dokazivao kao voditelj koji dobro razumije problematiku urbaniteta. Pred radijski je mikrofon, u ovisnosti o formatu i namjenama emisija, praktički dovodio najširu moguću publiku i s njima, iz pozicije građanina, javno propitkivao stanje gradskosti. Iz naizgled neozbiljnih tema gradio je preozbiljne stavove o tome kako se građani prilagođavaju javnim regulama da bi stimulirali razvoj grada, a ujedno i kako je taj razvoj od mnogih koji su se ni krivi ni dužni ovdje rodili ili odnekud dotepli – učinio građane.

U osvrtu na roman, književni kritičar Goran Rem je između ostaloga napisao: “Nestvarni stvarnosni roman Dani što idu unatrag je pomalo neočekivano i iz drugog plana – žestok, usprkos najoporijoj mogućoj melankoliji”, zatim “Roman provjerava i provjetrava pitanje o tome tko ili koje skupinsko Što ide kamo kada je u pitanju stanje urbaniteta” i konačno izravno i jasno “Čitati taj roman i eufemistično odjebati sve agresivne skupine, to nam je primiti kao poruku”.

Knjiga je u izdanju osječkog ogranka Matice Hrvatske izašla ovih dana (srpanj, 2026.), a više o romanu, za koji Rem kaže da “piše i fine erotske citate najnovovalnijih slika”, Vinko objašnjava izravnim radijskim rječnikom.

* Kako si uopće došao na ideju književno proučavati grad kao proces koji ide unatrag?

– Roman Dani što idu unatrag nastao je promišljanjem o gradu, mladosti i vremenu u kojem živimo. Radnja je smještena u Osijek bliske budućnosti, grad koji se suočava s društvenim promjenama zbog kojih se čini kao da ne ide naprijed, nego se vraća unatrag. To nije roman o nekoj dalekoj i nestvarnoj distopiji. Naprotiv, pokušao sam zamisliti što bi se moglo dogoditi kada bi određeni procesi koje već danas primjećujemo postali još izraženiji.

* Kako si odabrao likove kroz koje pričaš priču?

– U središtu priče nalaze se dvojica mladića koji pokušavaju pronaći svoje mjesto u takvom svijetu. Oni nisu heroji u klasičnom smislu riječi. Griješe, lutaju, zabavljaju se, zaljubljuju, bježe od problema i pokušavaju razumjeti sebe. Kada ih okolnosti uvuku u priču o krađi vrijednog muzejskog eksponata, njihova osobna potraga za slobodom postaje i borba protiv sustava koji ih želi oblikovati prema vlastitim pravilima. Jedan od najvažnijih likova romana zapravo je sam Osijek. Stara gradska jezgra, njezine ulice, prolazi i trgovi nisu samo kulisa događajima. Htio sam da grad postane aktivni sudionik priče, prostor u kojem se sudaraju prošlost i budućnost, sloboda i kontrola, nada i razočaranje.

* Kakav unutrašnji motor te pokreće dok pišeš, što ti je važno?

– Važno mi je bilo pokazati kako se velike društvene promjene uvijek najjače osjete na životima običnih ljudi. Zato ovaj roman nije samo priča o politici ili društvu. Prije svega, to je priča o prijateljstvu, odrastanju i potrebi da čovjek sačuva vlastiti glas čak i onda kada ga okolina pokušava utišati.

* Tebe, dakle, nisu utišali. Što misliš kako će tvoj uknjiženi radijski glas doživjeti publika?

– Naslov Dani što idu unatrag može se shvatiti na različite načine. On govori o vremenu koje kao da se vraća unazad, o društvu koje zaboravlja vlastitu budućnost, ali i o osobnoj čežnji za nekim jednostavnijim vremenima. Vjerujem da svatko od nas ponekad ima osjećaj da se svijet kreće u smjeru koji nije očekivao. Ne očekujem da će svi čitatelji ovu knjigu doživjeti na isti način. Neki će u njoj vidjeti priču o mladosti, neki društvenu kritiku, neki triler, a neki ljubavno pismo jednom gradu. Upravo u tome i jest ljepota književnosti – kada knjiga počne živjeti vlastiti život u rukama čitatelja.

Foto: Komarilos i promo

Nastavi čitati

Lege

NK TOMISLAV LIVANA Još jednom prvaci Prve županijske Osječko-baranjske lige

Već niz godina nadmašuju starije i afirmiranije momčadi na našem području

Objavljeno

.Dana

Objavio

Nogometni klub Tomislav u Livani smještenoj između Osijeka i Čepina osnovan je 2005. i jedan je od najmlađih u Županiji, ali već ima iza sebe seriju zapaženih uspjeha. „Plemići“ su, iznad svega, ponosni organiziranjem 18. tradicionalnog U-11 turnira limača koji je prije mjesec dana na ŠC Kralj Tomislav okupio buduće nogometaše iz čak deset zemalja i vinuo se na sam vrh srednjoeuropskih turnira tog tipa. No, osim posvećivanja iznimne pozornosti odabiru, školovanju i odgoju mladeži, popularni „plemići“ postižu i solidne uspjehe kao amateri u seniorskoj konkurenciji nadmašujući već niz godina starije i afirmiranije momčadi na našem području.

Naime, početkom ovog desetljeća nastupali su tri sezone u konkurenciji međužupanijskih ligaša, a kad su 2024. shvatili svoje objektivne infrastrukturne i financijske mogućnosti, skrasili su se u Prvoj županijskoj ligi. Kao i lani u ovo doba, Tomislav je osvojio naslov prvaka Prve županijske lige osječko-baranjske. Naravno, zanimljiv je i odgovor na pitanje kako su, kao prvaci, ostali u županijskoj bundesici?

– Procijenili smo da nam je s obzirom na sveukupne klupske mogućnosti preporučljivije ulagati u razvoj infrastrukture i odgoja mladih nogometaša, nego se natjecati u MŽNL – rekao nam je tajnik Vladimir Jerković i dodatno objasnio: – Inače, u proteklu smo sezonu ušli slabašno, a onda u proljetnoj poluetapi došli do nove titule s čak 17 utakmica bez poraza iako nas je svojim umirovljenjem oslabio dugogodišnji kapetan Vedran Nikšić, koji je u NK Osijek unaprijeđen kao trener u Školi nogometa. Budući da u viši rang, razvidno iz istih spomenutih razloga, ne žele ni naši najbliži pratitelji na ljestvici BSK Bizovac i FEŠK Feričanci, u ŽNS odlučeno je da je najbolje rješenje da umjesto tri iz MŽNL ispadnu samo dva kluba, što je spasilo treći sastav s dna međužupanijske ljestvice s najboljom infrastrukturom, Jedinstvo iz Donjeg Miholjca. Rad i treninzi se “vraćaju na naplatu”, te ostvarujemo niz od sedamnaest utakmica bez poraza, te ponavljamo prošlogodišnji uspjeh osvajanja naslova prvaka.

U Tomislavu su, inače, nedavno dodatno osvježili rad svoje škole nogometa, koju je preuzeo Hrvoje Barišić, dugogodišnji djelatnik NK Osijek, tako da u novu sezonu ulaze s pet natjecateljskih kategorija i stotinjak mladih igrača. Seniorska momčad će u nastupajućoj sezoni Prve županijske lige braniti naslov prvaka podmlađena, jer će povjerenje dobiti najdarovitiji kadeti budući da iz objektivnih razloga jedino nemaju juniorski sastav.

– Osim toga, u suradnji s Općinom Čepin, predviđena su velika infrastrukturna ulaganja u ŠC Kralj Tomislav što podrazumijeva teren s umjetnom travom, energetsku obnovu zgrade, ulaganje u terene i  ograde oko objekta – rekao je Jerković s mnogo optimizma.

IGRAO I LUKA MODRIĆ! Najbolji strijelac Tomislava ’25/’26 bio je Matko Roso koji je postigao 19 pogodaka. U Ligi je, inače, sveukupni golgeter postao Marin Pavlović (FEŠK) s 28 pogodaka, a u listu strijelaca upisano je čak 137 nogometaša, s tim što je Roso među njima sedmi strijelac sezone. Za „plemiće“ su zapaženi strijelci bili i Vedran Nikšić (9), Vinicius De Aguilar Lima (9), Tomislav Šorša (9), Filip Kasač (7), Ivano Marić (5)… Dres kluba s Livane tijekom sezone oblačili su i Dino Čugalj, Luka Bilić, Luka Modrić, Igor Kovačević, Domagoj Bilandžija, Bruno Slamić, kapetan Andrej Štetić, Dino Česir, Petar Grabić, Lovro Kozić, Ivan Glogač, Cristian Nascimento, Sven Pandža, Luka Tomas, Filip Vuk, Livio Đordan, Luka Dorić i Roko Bilić. Trenersku je dužnost obnašao Mario Dorić, dok liderski tercet sačinjavaju predsjednik Domagoj Mikulić, tajnik Vladimir Jerković (na slici, predaje poklon golgeteru Rosi), te predstavnik na utakmicama Damir Buljan.

Foto: Arhiva kluba

Nastavi čitati

Lege

VLAKOM NA MORE Osječani se već i vraćaju s Jadrana, vlak do Splita vozi svaki dan

Iz Osijeka polazi u 18.44, a u Splitu je u 8.49 – vozite se do obale 14 sati

Objavljeno

.Dana

Objavio

Prošle je subote prvi sezonski noćni vlak za Split krenuo iz Osijeka, pa svi oni koji tračnicama žele stići do obale, ali i nazad, mogu to učiniti svaki dan sve do 27. kolovoza. Da je interes za vožnju vlakom velika, iako traje 14 sati, svjedoče i prvi „povratnici“ koji se već vraćaju s ljetovanja.

Interes je najveći za spavaćim kolima, odnosno vagonom za spavanje, za koji je osim rezervacije potrebno platiti i korištenje posteljine. No ako danas odete rezervirati svoju kartu za spavaća kola mogli bi se razočarati. Jer, karte za „spavanje“ planu jako brzo, pa svakako računajte da svoje mjesto u spavaćim kolima rezervirate minimalno tri tjedna prije planiranog putovanja.

Velikom interesu u prilog ide i činjenica što djeca, učenici, redovni studenti, umirovljenici, osobe starije od 65 godina te osobe s invaliditetom ostvaruju pravo na besplatan prijevoz uz važeću pametnu karticu. Jedino moraju platiti rezervaciju mjesta od 1,06 eura, odnosno 9 eura u trokrevetnom odjeljku vagona za spavanje, 13 eura u dvokrevetnom, te 25 eura u jednokrevetnom.

I odrasle osobe vlakom putuju jeftinije, a od Osijeka do Splita ćete kartu u jednom pravcu platiti 22,54 eura. Karte su 40% jeftinije, a ako ih kupujete online dobijete i dodatnih 10% popusta

Vlak iz Osijeka polazi u 18.44, a u Split stiže u 8.49 sati sljedećeg jutra. Vozi preko Virovitice, Bjelovara, Zagreba, Knina, te iz Perkovića stiže za Split. Povratni vlak iz Splita polazi u 21.37 sati, a u Osijek u 12.15 sati.

Vožnja je duga, ali veći dio je noću, pa ako „ugrabite“ svoj odjeljak u vagonu za spavanje veći dio puta biste mogli – prespavati.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Lege

150 GODINA LIPE Moćni zbor od 90 članova pjevao je repertoar od klasike do popa i rocka

Iz okrilja poznatog zbora je 1904. nastao Hrvatski Sokol, a onda 1907. i HNK u Osijeku

Objavljeno

.Dana

Objavio

U dvorani Franjo Krežma osječkog Kulturnog centra održan je svečani koncert kojim je obilježena 150-ta obljetnica rada Hrvatskog pjevačkog društva Lipa.

– Oni su među najvećim ambasadorima Osijeka. Teško je nabrojiti sve nagrade, priznanja i odličja koje su osvojili diljem svijeta za zborsko pjevanje, a posebno je fascinanta činjecia da djeluju u kontinuitetu čak 150 godina. Kad pogledate, od 193 države članice Ujedinjenih naroda svega njih 50 je starije od 150 godina. Dakle, tih 150 godina rada Lipe je stvarno vrijedno isticanja. Oni čuvaju nešto što je važno i za Osijek i za Hrvatsku – rekao je prije koncerta osječki dogradonačelnik Dragan Vulin.

Također, istaknuo je da je upravo iz okrilja HPD Lipa 1904. nastao Hrvatski Sokol, a nekoliko godina kasnije i Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku (1907.).

Dirigentica Valerija Fischbach, koja je u Lipi aktivna 37 godina, kazala je kako zbor izvodi šaroliki program hrvatskih autora i starijih suvremenih autora te Mozartova djela. Najavila je i kako je za potrebe obljetničkog koncerta pripremljen nastup moćnog zbora od 90 članova jer su za tu prigodu, uz 50 stalnih članova, okupili i pjevače iz prethodnih generacija.

– Mi vam pjevamo sve živo, i pop i rock, i za široke mase. I danas smo napravili presjek svega što je bilo uspješno unazad nekih petnaestak godina. Imamo četiri bloka. U prvom će se predstaviti dječji zbor, u drugom imamo klasični program, u trećem program domaćih autora i na kraju živahni pop/rock – rekla je Fischbach. – Ovo je veliki jubilej, velika je čast i ponos biti dio generacije koja slavi ovu obljetnicu.

Foto: Grad Osijek

Nastavi čitati

Lege

MAGANIĆ Jedan od najboljih osječkih rukometaša iz Zrinjevca, preko Zagreba ide u Dugo Selo

Marko je dres raznih selekcija RK Osijek nosio čak 12 godina

Objavljeno

.Dana

Objavio

Ono što se već duže vrijeme naslućivalo, pa i nije previše iznenadilo osječke ljujbitelje rukometa, konačno se i dogodilo. Naime, RK Osijek ostaje bez jednog od svojih najboljih igrača Marka Maganića, lijevog vanjskog koji već duže vrijeme nastupima u Paket24 Premijer ligi Hrvatske skreće pozornost na svoj neporeciv potencijal – postao je članom najboljeg hrvatskog kluba RK Zagreb.

Štoviše, taj 20-godišnji lijevi vanjski još je prošlog ljeta potpisao za „zagrebaše“, pa je kao posuđen igrač prvenstvo ’25/’26 sjajno odradio u osječkom prvoligašu. Ovih dana, pak, već je  ostvarena i kombinacija po kojoj će Maganić u narednoj sezoni braniti boje RK Dugo Selo te će osim u nacionalnom prvenstvu nastupati i u Europskoj ligi.

Maganić se bavi rukometom još „od malih nogu“, kad je kao osmogodišnjak počeo svladavati rukometnu abecedu pod nadzorom osječke rukometne legende Hrvoja Privšeka, što znači da je dres raznih selekcija RK Osijek nosio čak 12 godina. Prije tri godine, pak, Frano Veraja prepoznao je Markovu darovitost, prerastao je u prvotimca i dostigao status reprezentativca i prije nekoliko dana vratio se s priprema naše najbolje juniorske selekcije pošto je ranije bio i u mlađejuniorskoj. Taj prirodni put razvoja, eto, odveo je Maganića u redove najboljeg hrvatskog kluba, što ujedno znači i da će RK Osijek iduće sezone biti znatno oslabljen.

Jednom prigodom povjerio se suigračima, prijateljima i novinarima:

– Moram se zahvaliti svima u RK Osijek što su mi pružili mogućnost što sam 12 godina, ustvari, živio rukomet, pa iza mene ostaje toliko prelijepih godina mog odrastanja. Svi zajedno smo i slavili pobjede i prolazili kroz teške trenutke, a sveukupno smo stvarali nezaboravne uspomene. No, sada je došao trenutak rastanka, putevi nam se razilaze, ali će mi ovaj klub zauvijek ostati u srcu, a na sportskom polju želim mu mnogo uspjeha.

Marko Maganić potpisao je s RK Zagreb četverogodišnji ugovor tijekom kojeg će, uvjereni smo, još jedan rođeni Osječanin postati najnoviji izdanak osječke škole rukometa u kojoj su ranije, uz spomenutog Privšeka, u raznim razdobljima stasali i Bambir, i Ivandija, i Ćurak, i Bičanić, i Boban, i Kuduz, a o Katici Ileš da i ne govorimo, i mnogi drugi. Maganić je, inače, student prve godine Kineziološkog fakulteta u Osijeku, ali će, kako je rekao, jednostavno uskladiti sportske i studentske obveze kao i mnogi vrhunski sportaši prije njega.

Foto: Arhiva kluba

Nastavi čitati

Najlaćarnije