Iako su na semaforu imali zeleno svjetlo, vozači koji su vozili čepinskom Ulicom kralja Zvonimira zaustavili su vozila jer je pješači prijelaz prelazila, ni manje ni više, nego – roda!

Elegantnim je korakom, s noge na nogu, prelazila cestu na obilježenom pješačkom prijelazu. Nije bilo nervoze, jer riječ je o neobičnom događaju, da jedna ptica prelazi cestu na mjestu koje je upravo tome i namijenjeno. Istina, nije čekala zeleno svjetlo, a vozači su ga zbog nje propustili. Koliko znamo, nisu se bunili zbog toga nego su te trenutke iskoristili za fotografiranje.

Foto: Građani Komarilosi

Skulptura čovjeka koji s knjigama u ruci šeta ulicom simbol je generacija Osječana. Jer od 1974., kada je na Trgu slobode postavljen kao prva ulična skulptura u Hrvatskoj, Šetač je bio mjesto brojnih susreta i fotografiranja. Koliko ste puta samo čuli rečenicu: Nađemo se kod šetača!

Šetač nije samo šetač, već skulptura književnika i publiciste Augusta Cesareca, koju je u bronci izradio akademski kipar Stjepan Gračan. Osječani su ju vrlo brzo prozvali Šetač, pa vjerojatno mlađe generacije niti ne znaju koga ona ustvari predstavlja.

Šetač je već 51 godinu s nama. Preživio je i Domovinski rat, iz njega je izašao neokrznut. Do postavljanja Spomen-obilježja hrvatskim braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata 2003. godine, dominirao je Trgom.

Foto: Komarilos

Godinama je tramvajska stanica u Europskoj aveniji preko puta Doma zdravlja bila mjesto pod kojim se stajalo čekajući tramvaj. Jednostavne konstrukcije, ali istovremeno i neuobičajena u odnosu na druge stanice u gradu, ova je izgrađena davne 1926. godine prema projektu arhitekta Juraja Denzlera.

Sada ju s pravom možemo nazvati najstarijom stanicom u gradu, a iako više nije službeno u funkciji, budući da je nešto zapadnije od nje izgrađena nova stanica, ona je i dalje tu. I to u posebnom ruhu zbog čega se prolaznici i turisti često zaustavljaju i fotografiraju ispred nje.

Zahvaljujući projektu udruge PLANTaža „Urbane intervencije“, ova je stanica unazad nekoliko godina postala pravi izložbeni prostor. Promijenila je već nekoliko ilustracija koje su izradili mladi umjetnici i umjetnice. A posljednja je ilustracija izrađena 2023. i djelo je Dore Kralik. Predstavlja prozore u kojima su vidljivi razni karakteri, prikazi iz života i susjedski odnosi, a svaka od ilustracija ima svoju priču.

Foto: Komarilos

Najveće uskrsnice do sada stići će na adrese osječkih umirovljenika prije najvećeg kršćanskog blagdana. Ove će godine one iznositi od 60 do čak 120 eura, a primit će ih umirovljenici čije su mirovine do 500 eura. Iznos uskrsnica podijeljen je u tri skupine i ovisi o samom iznosu mirovine.

– Prva skupina su umirovljenici s mirovinom do 200 eura i oni će dobiti uskrsnicu od 120 eura, druga oni s mirovinom od 200 do 350 eura čija će uskrsnica iznositi 80 eura. Treća skupina su umirovljenici s mirovinom od 350 do 500 eura, oni će dobiti 60 eura uskrsnice – rekao je gradonačelnik Ivan Radić, dodajući kako za ove potrebe Grad svake godine podiže cenzuse, od 2021. do danas za čak 70%.

Iz gradskog je proračuna u ovoj godini za uskrsnice i božićnice izdvojeno 1,2 milijuna eura, odnosno 150% više u odnosu na 2021.

Pravo na uskrsnicu ostvaruju umirovljenici s prebivalištem na području Grada Osijeka. S isplatom će se krenuti temeljem popisa dostavljenog od HZMO-a, a umirovljenici koji primaju samo hrvatsku mirovinu dobit će putem poštanske uputnice uskrsnice na kućnu adresu.

– Oni umirovljenici koji uz hrvatsku primaju i inozemnu mirovinu ili uz mirovinu još rade, pod uvjetom da ukupna primanja ne prelaze 500 eura, njima će isplata ukrsnica ići na tekući račun. Oni se moraju prijaviti za isplatu, a rok je 18. travnja 2025., osobno u Upravnom odjelu za socijalnu zaštitu, umirovljenike i zdravstvo ili na mail umirovljenici@osijek.hr – pojasnila je pročelnica tog odjela Romana Kovačević, dodavši kako korisnici naknade za troškove stanovanja i korisnici prava na pučku kuhinju, te beskućnici uskrsnicu dobivaju na tekući račun ili putem poštanske uputnice i to temeljem evidencije kojom raspolaže Odjel. Naglasila je da će se isplata uskrsnice korisnicima inkluzivnog dodatka obavljati prema popisu za isplatu božićnica, te pozvala roditelje djece koja primaju inkluzivni dodatak od ove godine, da se prijave u Odjel za isplatu uskrsnica.

– Osim umirovljenika, uskrsnicu u iznosu od 60 eura dobit će i socijalno ugrožene osobe, kao i djeca do 18 godina koja su korisnici inkluzivnog dodatka. Procjenjujemo da ćemo ove godine obuhvatiti između 10 i 11 tisuća naših sugrađana, a briga sugrađana treće životne dobi pri vrhu je naših prioriteta – naglasio je gradonačelnik.

Spomenuo je i dva kapitalna projekta za osječke umirovljenike – izgradnju Doma za umirovljenike na šest etaža za koji je u tijeku izrada projektne dokumentacije i ishođenje građevinske dozvole, te projekt obnove gradskog odmarališta u Omišlju koje će, uz osječke mališane tijekom ljetnih praznika, koristiti i umirovljenici u ostatku godine. Radovi na rekonstrukciji ovog objekta, vrijedni gotovo milijun eura bliže se svom kraju. Tu je i besplatni javni gradski prijevoz za sve umirovljenike od 1. svibnja. 

Foto: Freepik

Rajčice su mu glavno jelo, a sve ostalo – prilog. Zbog toga ne čudi što je Osječanin Dražen Karačić-Šoljić, poznatiji pod nadimkom Cacan, odlučio još 2013. otkriti svijet rajčica i to na način da je u naše krajeve doveo stare i neobične sorte za koje nismo ni znali da postoje.

– Odrastao sam na Brijestu, imali smo komad vrta. I punac je uzgajao rajčice, znao sam osnovu oko uzgoja, no htio sam pronaći neku staru sortu, jer sve što su ljudi oko mene uzgajali zapravo je prekasno dolazilo. Istražujući došao sam do smeđih, žutih rajčica, sorti s kojima se nikada nisam sreo i naručio sjeme. Tada smo živjeli u stanu bez balkona, nisam ih imao gdje ni posaditi. Pa sam preko Facebooka pitao ima li netko komadić zemlje na kojemu bih ih mogao posaditi.  Javio se prijatelj iz Tvrđavice, dao mi komad neobrađene zemlje na koji sam samouvjereno stigao s ašovom i shvatio da s njim ne mogu protiv dubokog korijenja. Srećom, prolazio je jedan traktorist kojeg sam dozvao i zamolio ga da mi preore zemlju – prisjeća se Cacan svojih gotovo filmskih početaka, a sve u želji da sam proizvede i jede ukusne rajčice.

Prve je godine od puno sjemena koje je naručio uzgojio dosta vrsta i isprobao ih. Shvatio je da je to neki drugi svemir – različite arome, nevjerojatni okusi, nešto što nikad do tada nije probao.

– Ljudi su navikli da su jabuke crvene, zelene i žute, različitih okusa i aroma. No, za rajčice se tada znalo da su crvene i ima ih tek nekoliko vrsta i okusa. A onda sam otkrio da je s rajčicama isto kao i s jabukama. Samo što kada ih kupujemo u trgovinama sve su jednako bezukusne – priča i dodaje da je znao da ako sjeme sačuva, nagodinu će imati novi urod.

Stoga je odlučio da će višak sjemena dijeliti, a već tada mu se nakon objave javilo jako puno ljudi. I tako je krenulo. Zahvaljujući motivaciji i trudu, sjeme ukusnih sorti, njih pedesetak, dijeli i danas. A vodi i grupu na Facebooku „Volim rajčice“ putem koje pratitelje obavještava o podjeli sjemena i novim sortama.

Prošlog je vikenda na osječkoj tržnici podijelio nekoliko tisuća vrećica, a građani su strpljivo stajali u redu kako bi dobili sjeme. Dražen je do sada isprobao 550 sorti, a izabrao je stotinjak koje su po njegovom ukusu – neke imaju odličan okus, neke super urod, uglavnom sorte koje su po njegovom mišljenju vrijedne širenja.

– Godišnje sadim između 15 i 20 sorti, uzimam njihovo sjeme, a osim toga imam i svoje sorte, pa radim njihove selekcijske linije – pojašnjava, dodajući kako je počeo sam međusobno križati rajčice, pa u konačnici dobije novu sortu. No da bi se ona dobila potrebno je 10 godina selekcije. Tako je ove godine upravo završena selekcija Green Erike Plum, izrazito slatke rajčice punog okusa, čije je sjeme također dijelio.

Danas u plasteniku sadi 200 biljaka na zemlji koji su mu, kako kaže, dali dobri ljudi iz Osijeka. Sadi i rane i kasnije sorte različite genetike i to je upravo bogatstvo koje želi sačuvati. Jer ako se ne sačuva na ovakav način, podjelom sjemena, izgubit će se nepovratno. I upravo se te sorte mogu saditi puno dulje. Ako se sada posade, dio rasade može se presaditi sredinom travnja, a prvi se plodovi mogu brati već u srpnju. A posljednji čak do 20. studenog.

Za sve one koji sade ili se po prvi put spremaju posaditi svoje rajčice Dražen ima nekoliko savjeta.

– Za sprječavanje bolesti najvažnije je rajčicu natkriti folijom. Napraviti bilo kakvu priručnu konstrukciju koja će spriječiti da kiša pada po listu, ne mora to biti plastenik. Jer je u 95% slučajeva bolesti rajčica uzrok vlažan list. Ako se vlaga na listu spriječi, već ste riješili najveći problem, a i u rajčicama ćete uživati puno dulje. Drugi veliki problem su smrdljivi Martini, a njih se najbolje riješiti sa dva prirodna insekticida (Neemovo ulje i Čudomix Zdravko). Kombinacijom ta dva sredstva i prskanjem svaka dva do tri tjedna, Martini se smanje za oko 90%.

A oni koji nemaju svoj komadić zemlje, a imaju balkon, Dražen i za njih ima rješenje.

– Najbolje je uzeti cherry sorte ili one koje imaju patuljasti gen. One narastu do metar visine, a imaju prave velike plodove koji su super ukusni. Ta dva tipa rajčica su idealna za balkon i kaliće. Bitno je redovito ih zalijevati, moraju imati dovoljno supstrata i nikako ih ne stavljati uza zid, jer tada najčešće dođu insekti i rajčice se počnu sušiti. Dakle, uzgajajte ih kao cvijeće. I zapamtite, rajčica je biljka za koju ne postoji previše sunca, ako je od jutra do mraka na suncu bit će još bolja – poručuje Cacan.

Foto: Davor Javorović/PIXSELL i privatna arhiva