Ispod zaštitnog omotača na radnoj skeli uz pročelje zgrade hotela Royal u Kapucinskoj ulici već se naziru obnovljeni balkoni, ali i skulpture i reljefi: Godinu dana od početka radova na hotelskoj fasadi prolazici jajvljaju kako po prvi puta primjećuju prve detalje u novom ruhu. Jedan od najljepših primjera historicističke arhitekture u Osijeku godinama je zjapio prazan i propadao pred našim očima, no sada se sve jasnije nazire kako bi sve trebalo izgledati kad ga konačno podignu iz pepela, ako ga podignu.

Prvi su se radnici na skeli pojavili u veljači prošle godine i otada se neprestano radi na obnovi pročelja. Paralelno se odvijaju i radovi na obnovi i uređenju unutrašnjosti novog-starog hotela.

Hotel Royal zaštićeno je kulturno dobro, a otkako je 2022. dobio nove vlasnike, odmah se krenulo u planiranje njegove obnove. Konačno, u listopadu 2023. na hotel je postavljena skela, nakon što se mjesecima prije čistila njegova unutrašnjost, ali i hotelsko dvorište.

Skela na raspadajućem Royalu budi nadu da će u centru biti jedno ruglo manje

HOTEL ROYAL Konačno se pojavili radnici na pročelju najljepše zgrade u Kapucinskoj

Iako se mnogima čini kako nikad kraja radovima, obnova fasade ovakvog objekta zahtjevan je posao u kojem sudjeluju i konzervatori. No, bez obzira na vrijeme, važno je naglasiti kako će Royal nakon obnove izvana zadržati izvorni izgled. Njegova će unutrašnjost pak, prema planu imati 40-ak luksuznih soba, a bit će rekonstruirana i dvorana nekadašnjeg kina Zvečevo u dvorištu.

Foto: Komarilos

Dan očeva možda bi trebalo nazvati Danom tata, jer poznata je ona izreka kako otac može biti svatko, a samo neki mogu biti – tate. Otac, ta formalna imenica koja se nalazi na rodnom listu svakog djeteta, za neke osim imena ne predstavlja ništa drugo. Jer, njihovi očevi nisu bili uz njih kada su se rodili, odrastali i školovali, a neke su očevi napustili u ranom djetinjstvu. Također, neki su očevi zlostavljali majke i ostavili duboke ožiljke na srcima i dušama svoje djece.

Zapravo, formalna imenica otac čim se izgovori djeluje nekako grublje u odnosu na imenicu tata. Ona je, baš kao i mama, topla, nježna, puna ljubavi i sigurnosti. A takvi bi trebali biti tate. Pravi superjunaci svojoj djeci – snažni, pravedni, iskreni i brižni – od prvog do posljednjeg daha, jer uloga tate u životu svakog djeteta je nemjerljiva.

Ako niste znali, novorođenče staro osam tjedana prepoznaje razliku u interakciji između majke i oca. Uloga tate utječe na djetetovo poštovanje samoga sebe i drugih oko sebe, a posebno utječe na razvoj poštovanja prema suprotnome spolu. Njihova je uloga nemjerljiva i kada je u pitanju sprečavanje problematičnog ponašanja kod dječaka, te sprečavanje emocionalnih poteškoća kod djevojčica.

Sretan dan svim tatama koji su superheroji, uzori i zaštitnici svoje djece.

Foto: Freepik

Iako je Dan žena iza nas, Kinematografi Osijek nastavljaju s Revijom filmova O ženi. Revija je privukla pažnju publike, pa će na rasporedu biti sve do kraja ožujka. Čak 13 filmova možete pogledati po jedinstvenoj cijeni od 30 eura za sve projekcije.

Na programu su Supstanca, Anora – film koji je osvojio 5 Oscar kipića. Uz njih su tu i norveški film Ljubavi, te Muškarac iz snova – koji se bavi umjetnom inteligencijom i pronalaskom idealnog partnera.

Film Dnevnici iz crne kutije istinita je priča koja tematizira seksualno zlostavljanje od strane bliskog suradnika i teške situacije u koju je dovedena žrtva nakon što je o svom iskustvu progovorila. Pogledati možete i filmove Maria, Djevojke s balkona, Margueritin teorem, Jedna ljubav, Sestrinstvo zadimljene saune, Arzé, Sjeme svete smokve, Te sitnice.

Filmovi iz revije pomiču granice, razbijaju stereotipe i motiviraju nas da budemo bolja verzija sebe. Raspored projekcija i druge filmove na programu možete pronaći na stranici Kinematografa Osijek.

Foto: Pexels

Na uglu Sunčane i Ulice Hrvatske Republike, nekadašnja pizzeria Bonus osamdesetih je godina prošloga stoljeća bila jedna od najvažnijih ugostiteljskih točaka u gradu. Mnogi građani upravo su ondje po prvi puta u životu uopće i probali pizzu koja je tada revolucinarno osvajala naše prostore, ali ne kao fast food dostupan na svakom uglu nego isključivo kao gastronomska poslastica u ponudi istinskih ugostitelja. Nastavilo se i tijekom ratnih devedestih godina kad je, tada restoran, Bonus redovito bio domaćinom međunarodnim delegacijama koje su u Osijek dolazile nadzirati užase rata i obvezivati se na pomoć i pronošenje istine o teškoćama života u gradu na prvoj liniji bojišta. Ukratko, Bonus je kultno mjesto.

Tijekom dvijetisućitih lokal je nekoliko puta otvaran i zatvaran kao restoran ili ćevabdžinica, ali svi ugo poduzetnici koji su mislili kako će profitirati od njegove stare slave brzo su skončavali i povlačili se iz posla. I onda je objekt trajno zatvoren.

Potom je krajem 2023. primijećeno kako je započela obnova zgrade. U međuvremenu je promijenjeno krovište, a onda su uklonjene i skele pa je nedavno objekt bljesnuo novom fasadom. Sad su ga već ozbiljno počeli primjećivati i prolaznici, a oni stariji se na trenutak zaustave i bolje pogledaju jer se vjerojatno sjećaju njegovih najboljih godina.

U novim okolnostima ovaj obnovljeni objekt barem simbolično popravlja utisak cijele te strane Ulice Hrvatske Republike koja je, kad nastavite prema zapadu do do Kappa centra – uglavnom sačinjena od zgrada s iznmno derutnim, odnosno sramotnim fasadama.

Stoga veseli vidjeti još jedno obnovljeno pročelje i nadati se da će ovo, nekada kultno gradsko mjesto, uskoro dobiti i svoju namjenu.

Foto: Komarilos

Rajčice su mu glavno jelo, a sve ostalo – prilog. Zbog toga ne čudi što je Osječanin Dražen Karačić-Šoljić, poznatiji pod nadimkom Cacan, odlučio još 2013. otkriti svijet rajčica i to na način da je u naše krajeve doveo stare i neobične sorte za koje nismo ni znali da postoje.

– Odrastao sam na Brijestu, imali smo komad vrta. I punac je uzgajao rajčice, znao sam osnovu oko uzgoja, no htio sam pronaći neku staru sortu, jer sve što su ljudi oko mene uzgajali zapravo je prekasno dolazilo. Istražujući došao sam do smeđih, žutih rajčica, sorti s kojima se nikada nisam sreo i naručio sjeme. Tada smo živjeli u stanu bez balkona, nisam ih imao gdje ni posaditi. Pa sam preko Facebooka pitao ima li netko komadić zemlje na kojemu bih ih mogao posaditi.  Javio se prijatelj iz Tvrđavice, dao mi komad neobrađene zemlje na koji sam samouvjereno stigao s ašovom i shvatio da s njim ne mogu protiv dubokog korijenja. Srećom, prolazio je jedan traktorist kojeg sam dozvao i zamolio ga da mi preore zemlju – prisjeća se Cacan svojih gotovo filmskih početaka, a sve u želji da sam proizvede i jede ukusne rajčice.

Prve je godine od puno sjemena koje je naručio uzgojio dosta vrsta i isprobao ih. Shvatio je da je to neki drugi svemir – različite arome, nevjerojatni okusi, nešto što nikad do tada nije probao.

– Ljudi su navikli da su jabuke crvene, zelene i žute, različitih okusa i aroma. No, za rajčice se tada znalo da su crvene i ima ih tek nekoliko vrsta i okusa. A onda sam otkrio da je s rajčicama isto kao i s jabukama. Samo što kada ih kupujemo u trgovinama sve su jednako bezukusne – priča i dodaje da je znao da ako sjeme sačuva, nagodinu će imati novi urod.

Stoga je odlučio da će višak sjemena dijeliti, a već tada mu se nakon objave javilo jako puno ljudi. I tako je krenulo. Zahvaljujući motivaciji i trudu, sjeme ukusnih sorti, njih pedesetak, dijeli i danas. A vodi i grupu na Facebooku „Volim rajčice“ putem koje pratitelje obavještava o podjeli sjemena i novim sortama.

Prošlog je vikenda na osječkoj tržnici podijelio nekoliko tisuća vrećica, a građani su strpljivo stajali u redu kako bi dobili sjeme. Dražen je do sada isprobao 550 sorti, a izabrao je stotinjak koje su po njegovom ukusu – neke imaju odličan okus, neke super urod, uglavnom sorte koje su po njegovom mišljenju vrijedne širenja.

– Godišnje sadim između 15 i 20 sorti, uzimam njihovo sjeme, a osim toga imam i svoje sorte, pa radim njihove selekcijske linije – pojašnjava, dodajući kako je počeo sam međusobno križati rajčice, pa u konačnici dobije novu sortu. No da bi se ona dobila potrebno je 10 godina selekcije. Tako je ove godine upravo završena selekcija Green Erike Plum, izrazito slatke rajčice punog okusa, čije je sjeme također dijelio.

Danas u plasteniku sadi 200 biljaka na zemlji koji su mu, kako kaže, dali dobri ljudi iz Osijeka. Sadi i rane i kasnije sorte različite genetike i to je upravo bogatstvo koje želi sačuvati. Jer ako se ne sačuva na ovakav način, podjelom sjemena, izgubit će se nepovratno. I upravo se te sorte mogu saditi puno dulje. Ako se sada posade, dio rasade može se presaditi sredinom travnja, a prvi se plodovi mogu brati već u srpnju. A posljednji čak do 20. studenog.

Za sve one koji sade ili se po prvi put spremaju posaditi svoje rajčice Dražen ima nekoliko savjeta.

– Za sprječavanje bolesti najvažnije je rajčicu natkriti folijom. Napraviti bilo kakvu priručnu konstrukciju koja će spriječiti da kiša pada po listu, ne mora to biti plastenik. Jer je u 95% slučajeva bolesti rajčica uzrok vlažan list. Ako se vlaga na listu spriječi, već ste riješili najveći problem, a i u rajčicama ćete uživati puno dulje. Drugi veliki problem su smrdljivi Martini, a njih se najbolje riješiti sa dva prirodna insekticida (Neemovo ulje i Čudomix Zdravko). Kombinacijom ta dva sredstva i prskanjem svaka dva do tri tjedna, Martini se smanje za oko 90%.

A oni koji nemaju svoj komadić zemlje, a imaju balkon, Dražen i za njih ima rješenje.

– Najbolje je uzeti cherry sorte ili one koje imaju patuljasti gen. One narastu do metar visine, a imaju prave velike plodove koji su super ukusni. Ta dva tipa rajčica su idealna za balkon i kaliće. Bitno je redovito ih zalijevati, moraju imati dovoljno supstrata i nikako ih ne stavljati uza zid, jer tada najčešće dođu insekti i rajčice se počnu sušiti. Dakle, uzgajajte ih kao cvijeće. I zapamtite, rajčica je biljka za koju ne postoji previše sunca, ako je od jutra do mraka na suncu bit će još bolja – poručuje Cacan.

Foto: Davor Javorović/PIXSELL i privatna arhiva