Udruga umirovljenika HEP-a Slavonije i Baranje, koja djeluje čak 28 godina, prethodne je tri godine organizirala turnire svojih podružnica u kuglanju i malom nogometu. Od 2006., pak, predviđeni su susreti i natjecanja u pikadu i belotu, s tim što je prvi turnir podružnica Udruge u pikadu priređen prošlog tjedna u Požegi, a novost je i to što su prvi put svoje sportsko natjecanje imale žene.

Prema propozicijama svaka ekipa ima po dva natjecatelja i natjecateljice, koji gađaju šest puta s po tri strelice.

• Rezultati – žene
• 1. Podružnica Osijek 641 (Eva Kovač 410 i Zorica Sandukčić 231)
• 2. Požega 614 (Marija Aračić 315 i Slavica Markanjević 299)
• 3. Slavonski Brod 591 (Zdenka Paljuk 308 i Katica Tominović 283)

• Rezultati – muškarci
• 1. Podružnica Slavonski Brod 791 (Vjekoslav Buljan 405 i Davor Tomičić 386)
• 2. Požega 741 (Zvonko Čevapović 465 i Ivica Pranić 276)
• 3. Vinkovci 679 (Božo Dinješ 389 i Đuro Marušić 290)
• 4. Osijek 666 (Zdenko Bajhard 347 i Boris Janošević 319)

• Sveukupni poredak za prijelazni pokal
• 1. Podružnica Slavonski Brod 1.382kruga (Zdenka Paljuk, Katica Tominović, Vjekoslav Buljan i Davor Tomičić)
• 2. Požega 1.355 (Marija Aračić, Slavica Markanjević, Zvonko Čevapović i Ivica Pranić)
• 3. Osijek 1.307 (Eva Kovač, Zorica Sandukčić, Zdenko Bajhard i Boris Janošević 319)
• 4. Vinkovci  679 (Božo Dinješi Đuro Marušić)

Foto: Arhiva udruge

Odbojkašice ŽOK Osijek osvojile su prvo mjesto na 15. tradicionalnom „Ilidža Volleyball Cupu 2026“, međunarodnom turniru koji je okupio šest ekipa iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Osječanke su u finalu pobijedile beogradski Radnički s 3:1, a o njihovoj dominaciji na toj simpatičnoj sarajevskoj priredbi posvjedočila je i podjela pojedinačnih nagrada na svečanosti završetka turnira.

Turnir na Ilidži, glavnom predgrađu Sarajeva, imao je doista odličnu završnicu u kojoj su gledatelji uživali u atraktivnoj igri osječke i beogradske ekipe u kojoj je kulminirala sjajna igra Osječanki, čija kvaliteta, kontinuitet i karakter su na kraju zasluženo nagrađeni pobjedničkim pokalom.

• Konačan poredak
• 1. ŽOK Osijek (Hrvatska)
• 2. Radnički, Beograd (Srbija)
• 3. Igman, Ilidža (BiH)
• 4. OK Goražde (BiH)
• 5. ORT Novo Sarajevo (BiH)
• 6. Jahorina (BiH)
• 7. Pale (BiH)

Pod vodstvom trenera Miodraga Stojakovića, za osječkog prvoligaša igrale su: Rea Rajndl, Ena Biljan, Taisa Weinand, Inga Rukovanjski, Ksenija Perić, Matea Kovačec, Franka Karačić, Gabrijela Marinović, Lea Romić, Dora Lizak, Ema Šušnjara i Mia Medić.

– Za našu ekipu bila je to još jedna važna provjera uoči početka nove natjecateljske sezone – procijenio je dopredsjednik Aleksandar Hegyi. – Osvajanje „Ilidža Volleyball Cupa 2026“, u svakom slučaju, predstavlja još jednu potvrdu dobrog rada tijekom pripremnog razdoblja. Na Ilidži je, inače, imponiralo i međunarodno sportsko druženje, pa zahvaljujemo organizatorima na pozivu i odličnoj organizaciji, a svim ekipama na korektnom i sportskom ponašanju.

Osječka ekspedicija vratila se kući ponosna i na dodjelu pojedinačnih nagrada na završnoj dodjeli nagrada najboljima. Osim pobjedničkog pokala, u Osijek su stigle i pojedinačne titule najboljih: Rea Rajndl proglašena je najboljom tehničarkom turnira, Ksenija Perić najboljom primačicom, dok je Ena Biljan ponijela titulu MVP-a, sveukupno najbolje igračice tog turnira.

Na naslovnoj fotografiji: Pobjednička ekipa ŽOK Osijek s trenerom Stojakovićem (stoji, prvi zdesna) i pratećim osobljem na Ilidži

Foto: Arhiva kluba

Pozornost nam je, ponajprije, privukla ovih dana činjenica da jedan osječki klub ima – dvije seniorske momčadi u dvjema nižerazrednim ligama. Provjerili smo da to, kako smo i mislili, nije po propisima i legalno, ali nam je tumačenje još više usmjerilo pozornost u to pravo gnijezdo istinski amaterskog nogometa. Budući da živimo u vremenu, kad i u najnižim natjecanjima igrač(i) traže manje ili više eura nagrade za svoje najčešće sasvim upitne igračke usluge, uputili smo se u Industrijsku četvrt. Riječ je o NK Mursa koji spada među mlađe osječke udruge (1971.) i nikad nije igrao zapaženiju ulogu u natjecateljskom smislu. Ipak, zaslužio je isticanje i to ne zbog spomenutog raritetnog statusa, budući da su entuzijasti s Mačkamame dobili dopuštenje samo zato da bi – popunili jedno natjecanje koje je ostalo s neparnim brojem sudionika.

No, što to toliko privlači nogometaše-amatere da ih u Mursi bude dovoljno za dvije kompletne momčadi s pričuvama i da se zadrže među „crveno-plavima“, koji se u cjelini baš i ne mogu pohvaliti vrhunskim uvjetima i mogućnostima ?

Oni rade, to je jedini i pravi odgovor.

Osim toga, lako je bilo prepoznati da mladiće privlači u Mursu (jedno vrijeme bila je Mursa-Zanatlija) i iskonski amatersko njegovanje nogometa i pomalo zaboravljenog okupljanja, treniranja i igranja, a bez primisli o nagradama. I brzo će početno pitanje o (ne)ispravnosti nastupa dviju momčadi u dvjema ligama postati sasvim beznačajno, jer će to stjecište pristaša klasičnog amaterizma, kako budu prolazile minute u razgovoru s predsjednikom Zlatkom Koščevićem, postupno bivati sve – simpatičnije. Pogotovo kad pozornost privuče u prostorijama izvješena shema tjednih treninga svih klupskih kategorija igrača, na kojoj dominiraju – momčadi svih uzrasta. Od limača, pa do juniora, a koji se svi redovno natječu s vršnjacima iz drugih lokalnih klubova, pa se nametnulo sasvim novo pitanje: ono o točnoj sveukupnoj brojnosti Mursina aktivnog, igračkog članstva.

– Pa, od limača do seniora, sveukupno oko 240! – bez mnogo razmišljanja ispalit će brojku Koščević, dugogodišnji tajnik, sada predsjednik, sve zajedno 17 godina vjeran Mursi.

Privrženi entuzijast koji podsjeća i na neke prethodnike, primjerice na pokojnu gospodu Vinka Koića i Krešimira Biskupovića, čija su imena dugo, dugo bila sinonim odanosti klubu i koji, eto, traje li traje! Što prepoznaju i gradske strukture, koje će Zlajo pohvaliti s nadom, da obećanje o neophodnosti tribina neće ostati „ludom radovanje“, jer su uljepšanje igrališta, na kojem su nekad jako davno igrali i Drvodjelac, i Dinamo (osječki), i Željezničar, pa ŽNK Osijek, apsolutno zaslužili i oni koji ga koriste, kao i oni koji brinu o njemu, a još više o djeci koja se na njemu okupljaju.

Na klupskoj web stranici, uz ostalo, piše: „Djecu koja treniraju u našem klubu, osim nogometnih vještina, što je još važnije, učimo moralno ispravnim sportskim i ljudskim vrijednostima…“. A da bismo zaokružili sliku o Mursi moramo dodati, kako je maštovito na klupskoj web stranici prikazan i stav glede angažiranja stranaca u nekim našim klubovima, pa su, tako, smislili duhovite portrete „svojih pojačanja“ iz – Japana, Turske, Nizozemske i Gabona! Dakako, s dozom podsmjeha na adresu nekih aktualnih primjera.

Kad je sve tako posloženo u tom doista jedinstvenom klubu, zašto Mursi ne dopustiti i da igra u dvije lige, zar ne ? A dječaka iz Industrijske četvrti bit će na Mačkamami i više, kad jednog dana, u što smo uvjereni, oko travnjaka i skromne ograde zasjaju lijepe tribine. Koje tako nestrpljivo čekaju i početnici, mlađi i stariji pioniri, kadeti, juniori i seniori, predsjednik Koščević, nezaobilazna klupska „Katica za sve“ Zoran Horvat nadimkom Pljoki…, a nadasve navijači naviknuti na nedjeljno praćenje amaterskih nogometnih utakmica u tom dijelu Osijeka.

Foto: Arhiva kluba

Prijepodnevni telefonski poziv Marka Grgurić, predsjednika Atletskog kluba Slavonija-Žito dočekali smo kao uobičajeni spoj ponedjeljkom, očekujući pritom gdje su i kako nastupili osječki poklonici „kraljice sportova“. No, ovaj put, Grgurić nas je doista šokirao:

– Znam da ćete se iznenaditi, kao što smo i svi mi u klubu šokirani – bile su mu prve riječi što nije slutilo na dobro, pogotovo kad  je nastavio: – Mia Wild odlazi iz našeg, i njenog kluba! Donijela je takvu odluku usprkos našim nastojanjima da se predomisli, ali rekla je da ima i majčinu potporu, više nije zadovoljna ni trenerom ni klubom, bez obzira što je kod nas imala sve što joj kao vrhunskoj atletičarki pripada. Financijsku potporu davao je i grad i Zajednica osječkog sporta, kao i Županija, primala je sve što po propisima i može primati. O treneru ne bih, jer ju je i on uvjeravao da promijeni odluku, ali u tomu nije uspio, navodno su u posljednje vrijeme imali nekih nesporazuma. Iznenađeni smo, da ne kažem ožalošćeni, jer je Mia osam godina naša članica i ta sinhronizirana suradnja na relaciji klub – trener – atletičarka oplođena je rezultatima koji su od Mije stvorili pravu sportsku zvijezdu, pa nam doista nisu jasni razlozi zbog kojih je ovo odlučila. U svakom slučaju, do kraja ove sezone ona više neće nastupati, a od početka nove godine, bar nam je tako najavila, postat će članica Slobode iz Varaždina!

Nakon te šokantne vijesti, pokušali smo razgovarati s glavnim akterom novog „slučaja“ u osječkom sportu, ali sve je ostalo na pokušajima. U više navrata bili smo odbijeni nazivajući telefonske brojeve Mije Wild i njenog trenera Saše Šešuma. A i to nam je samo potvrdilo da najnoviji razlaz nije ni odnedavno, a niti se odluka može promijeniti. Bez obzira što je njihova suradnja bila vrlo uspješna i ponašanje, čini se naizgled, u javnosti nije naslućivalo da Mia želi otići.

Ostat će, zaista, trajno pitanje bez odgovora: Zašto? Pogotovo jer ćemo Nuštarku s osječkom adresom, studenticu rehabilitacijske defektologije na fakultetu u Osijeku, zauvijek zapamtiti kao iznimno talentiranu trkačicu preko prepona, osvajačicu srebrne medalje na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Peruu prije dvije godine i višestruku prvakinju Hrvatske, prvo u mlađim uzrastima 80, a potom na 100 metara s preponama, kao i aktualnu hrvatsku rekorderku na 100 m s preponama za seniorke do 20 godina (13,10). Što je, ama baš sve i još više, postigla kao članica Slavonije-Žito i s usmjerenjem trenera Šešuma.

Iznenađenje je tim veće, jer dobro pamtimo njenu tvrdnju u jednom medijskom istupu, da „ne razmišlja o odlasku u SAD jer su uvjeti u Osijeku sasvim dobri“.

(Naslovna fotografija: Mia i trener Šešum)

Foto: Arhiva kluba

Od petka do nedjelje u susjednoj Mađarskoj, u Szombathelyju, održan je Svjetski gimnastički kup (FIG World Challenge Cup 2026) koji je okupio vrhunske natjecatelje iz 25 zemalja s pet kontinenata. Najzapaženiji natjecatelj iz Hrvatske bio je Osječanin Aurel Benović, koji je osvojio zlatnu medalju u parteru s ocjenom 14,166. U Ardeni Savaria iza Osječanina plasirali su se Dimitrov (Bugarska) i Miggitsch (Austrija). Od hrvatskih gimnastičara, u domovinu je odličje, i to srebrnog sjaja, donio i Mateo Žugec za vježbu na konju s hvataljkama.

Benović se u Areni Savaria oba dana natjecao oprezno zbog ozljede skočnog zgloba koja ga je mučila u posljednje vrijeme, ali ni ovaj puta nije imao sreće.

– Prilikom drugog preskoka, u nedjelju, Aurel je nezgodno doskočio i sada ozlijedio skočni zglob lijeve noge, koja je otekla i zahtijeva pregled magnetskom rezonancom.  To ga je sigurno izbacilo iz kruga kandidata za nastup na Svjetskom kupu sljedećeg vikenda u Parizu, a liječnici će na pregledu utvrditi ima li i nade da se može oporaviti za SP u Rotterdamu, koje je na rasporedu već početkom listopada – rekao je trener Vladimir Mađarević iz GK Osijek-Žito.

Usprkos svim poteškoćama i opisanom (do)skoku, Benović je u nedjeljnom finalu preskoka zauzeo peto mjesto s ocjenom 13,566, dok je pobijedio Daniel Trifonov (Bugarska) s 14,016.

Foto: David Jerković/PIXSELL