Središnji plato kružnog toka na raskrižju Trpimirove, Drinske i Sjenjaka, kako je to i inače slučaj s kružnim tokovima, nije namijenjen pješacima, automobilima ni drugim sudionicima u prometu – tamo nema pješačenja, nema vožnje, zaustavljanja ni parkiranja. Pa je stoga zapravo nejasno kako se i pod čijim utjecajem događa da iz te popločane površine ispadaju cijele kamene kocke?!

Sad ih je već dosta razbacanih, neke su i vrlo blizu cesti, a uočljivo je kako je na više mjesta očito pod utjecajem nekakvih alatki započeto deinstaliranje pojedinih dijelova opločja. Stvarno je nevjerojatno da bi netko tu eventualno ulazio i pokušavao iskapati kocke, ali prema izgledu površine zapravo i nema nekog drugog logičnijeg obrazloženja.

Za početak, trebalo bi razbacane kocke vratiti na njihova mjesta i pobrinuti se da površina bude dobro nabijena. U protivnom, s vremenom bi se izvađene kocke mogle otkotrljati na kolnik, a to bi onda stvarno moglo biti kobno.

Foto: Komarilos

Inače se na parkiralištima diljem Gornjodravske obale nakon 8 sati, pa sve do oko 16 ili 17 sati teško može pronaći slobodno mjesto na način da dođeš i parkiraš. To je praktički nemoguće. Vozači koji baš ovdje žele parkirati doista moraju biti strpljivi, napraviti i nekoliko krugova od nekadašnje Bijele lađe pa do Solarskoga trga i pažljivo promatrati događanja na parkiralištima.

Uobičajeno je nakon nekog vremena odustati od kruženja, pa se negdje zaustaviti na uključena sva četiri pokazivača smjera i čekati, proučavati pješaki i pokušavati odgonetnuti ide li neki od njih zapravo do svog automobila, pa ga čak i pratiti sporom vožnjom da bi uparkirali sekundu nakon što je otišao.

Ali ovih dana je situacija potpuno drukčija. Tijekom cijelog prijepodneva na parkiralištima je dosta slobodnih pozicija. Godišnji odmori su očigledno učinili svoje jer dio građana je na putu, pa neko vrijeme neće dolaziti u gradsko središte. Studenti su se također povukli na rezervne položaje i praktički se iz dana u dan može konstatirati kako raste broj slobodnih parkirališnih mjesta. I tako će biti do kraja kolovoza kad opet kreće navala. No, kreće i naplata parkiranja u rujnu, pa će se valjda lakše disati.

Foto: Komarilos

Dojave građana od polovice veljače 2024. upućuju na jadno stanje vidikovca kod stare vodocentrale na Promenadi. Riječ je o izbočenom dijelu šetnice kod Splavarske ulice, u neposrednoj blizini pristaništa kompe.

Vidikovac sa staklenom podnom konstrukcijom zamišljen je kao atraktivna pješačka i turistička točke s koje prolaznici praktički pod nogama mogu promatrati protok vode i ostatke nekadašnje ustave. Na tom je mjestu svojedobno reguliran nivo vode koji su pumpe uvlačile u sustav prvog gradskog vodovoda, a zgrada stare vodocentrale nalazi se na nekoliko metara udaljenosti.

Mjesto je uređeno 2014. i kod viših vodostaja lijepo je nasloniti se na ogradu i promatrati ubrzanu Dravu. No, već godinama ne ulijeva povjerenje jer je nekoliko velikih staklenih ploča vidljivo ispucano i eventualni prolaznici pažljivo isprobavaju prije nego što u potpunosti nagaze na površine za koje pretpostavljaju da bi mogle popustiti.

HALO! ODRŽAVANJE! Ozbiljno su popucala podna stakla na vidikovcu kod stare vodocentrale

TRI MJESECA JE TREBALO Konačno su pregledali pukotine na vidikovcu kod stare vodocentrale

VIDIKOVAC NA ŠETNICI Opasno je i ozbiljno, vezni lim se odvaja od popucalih staklenih ploča

Osim toga, zbog prljavštine i izraslog korova kroz staklo se više ne vidi voda, pa bi u najmanju ruku i to trebao netko očistiti. U zadnje vrijeme na nekoliko je mjesta primjetno da su vandali pokušavali tvrdim predmetima dodatno porazbijati staklo jer su ostale površinske rupe.

Unatoč svemu, bilježimo samo stalnu ignoranciju problema. Kao da se oštećenja događaju negdje drugdje i nekom drugom.

Foto: Komarilos

Pješačka podloga u prolazu kod Supermarketa, između Trga slobode i Trga Lava Mirskoga, je popucala, rahla, rasklimana i mjestimice su komadi gazišta toliko razmaknuti da je među njima moguće iskrenuti stopalo. Prije godinu dana, kad su građani ukazivali na ovu zamku za gležnjeve, opločnjaci u pješačkom prolazu bili su uglavnom ispucani, a manji dio je bio i razmrvljen, ali danas su većinom doista raskomadani i vrlo opasni.

Ovo je jedan od prilaza Trgu slobode kojim se koriste i vozači dostavnih vozila, pa možda i tu treba tražiti razloge što je doslovce rasturena pješaka prometnica. No, deblji kraj su definitivno izvukli pješaci jer, naročito oni stariji i nestabilniji na nogama, ovdje više uopće nisu sigurni.

S druge strane, riječ je o nekoliko kvadrata opločnjaka koje jedan majstor može zamijeniti tijekom radnog vremena ili mu možda treba i manje. Dakle, za prvu ruku je potrebno možda desetak ploča i nešto pijeska, pa bi opet za neko vrijeme pješačka staza bila sigurna. Stoga je stvarno nejasno, što se čeka. Ako već nisu u stanju pogurati hitno rješavanja ovog problema, vijećnici Gradske četvrti Gornji grad mogli bi barem utjecati da se s obje strane prolaza postave jasna i uočljiva upozorenja za pješake. Barem to.

Foto: Komarilos

Poštanska palača na uglu Europske avenije i Ulice kardinala Alojzija Stepinca izgrađena je 1912. prema projektu mađarskog arhitekta Istvána Bierbauera i danas je jedna od najljepših secesijskih zgrada u Osijeku. Međutim, zadnjih desetak godina uglavnom svjedočimo o njezinom raspadajućem pročelju. Sad se već vidi kako po njemu, konkretno na poziciji iznad glavnog ulaza, vrlo uspješno raste korov.

Nesretna zgrada povremeno se otvara kao tema uslijed otpadanja komada žbuke i opasnosti koje predstavlja za prolaznike. U svrhu zaštite neko vrijeme je duž cijele fasade u Europskoj aveniji i Stepinčevoj stajala glomazna drvena skela koja je trebala štiti pješake, a onda je u srpnju prošle godine tijekom grmljavinskog nevremena  vjetar porušio skelu čiji su dijelovi oštetili neke od automobila. Poslije toga bilo je najavljeno postavljanje nove skele, ali se u međuvremenu nije dogodilo ništa.

Nekoliko tjedana kasnije iz Hrvatske pošte su objavili da nemaju sredstava za obnovu zgrade jer je riječ o kulturnom dobru koje se može obnavljati isključivo pod konzervatorskim nadzorom, a takvi radovi su znatno skuplji. Stoga su najavili kako palaču namjeravaju prodati.

Prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara Hrvatska pošta bi palaču (odnosno kulturno dobro) prvo trebala ponuditi na kupnju Gradu Osijeku. Inače, zgrada ima oko 3.300 kvadrata na šest etaža (prizemelje, tri kata, podrum i tavan) i projektirana je upravo za poštansku djelatnost, pa bi ju eventualni kupac trebao preuređivati za druge namjene.

Usput, prema službenoj obavijesti istaknutoj na ulaznim vratima, osječka glavna pošta tijekom dva ljetna mjeseca radi skraćeno, od 8 do 15 i od 12 do 19 sati, što nas dovodi u rang puno manjih sredina u kojima su poštanski uredi najprije radili skraćeno, pa su na kraju i ukidani. No, za početak, treba riješiti fasadu. Ili barem počupati korov, da se ne sramotimo.

Foto: Komarilos