Ivano Đevlan, talentirani kickboxing borac osječkog „Husa“ sudjelovat će predstojećeg vikenda na Svjetskom kupu u Budimpešti gdje će se natjecati u juniorskoj kategoriji do 86 kg i to u disciplini lowkick. Bit će to pravi test Ivanovih mogućnosti, jer je prijavljen 3.071 borac iz 48 zemalja, a u Mađarsku su ga otpratili treneri Alen Borbaš i Lora Gavrić.

– S obzirom na odlično odrađene pripreme i na sadašnju formu, vjerujemo da će Đevlan osvojiti prvo mjesto – kazao je uoči odlaska Alen Borbaš.

No, u „Husu“ imaju i zamjerki na činjenicu da Ivano nije uvršten u reprezentaciju Hrvatske za predstojeće Svjetsko juniorsko prvenstvo u talijanskom Jesolu, od 18.do 27 rujna.

– Ivano je aktualni prvak Europe, viceprvak svijeta te ovogodišnji četverostruki prvak Hrvatske u disciplinama K1, kicklight, lightcontact i fullcontact – podsjeća Borbaš. – Kao najuspješniji hrvatski junior zaslužio je poziv za SP, pa nas iznenađuje da se nije našao na popisu reprezentativaca te da još uvijek nije prijavljen za nastup a do isteka roka za prijavu ostalo je još samo nekoliko dana.
Ipak, Borbaševi ne gube nadu:

– HBS i izbornici još se nisu očitovali, ali se nadamo da ćemo pozitivan odgovor dobiti za dan-dva kako ne bismo zakasnili s prijavom i kako bi Ivano mogao nastupiti na Svjetskom prvenstvu.

Foto: Arhiva kluba

Godinama su osječki sportski zanesenjaci ljetne večeri provodili promatrajući utakmice malonogometnog turnira, čije je ime unaprijed određivalo glavno pravilo igre po čemu se osječki turnir razlikovao od svih sličnih širom Hrvatske. Jer, „Tri kornera – penal“ donosilo je istinsko dodatno uzbuđenje, kako momčadima tako i promatračima.

Budući da je turnir postupno postajao sve popularniji, a za nastup se prijavljivalo sve više kvartovskih i(li) klapskih momčadi, događalo se, i to vrlo često, da završnica, nakon niza srpanjskih dana, bude odigravana i duboko početkom kolovoza.

I baš je to razlog za ovo podsjećanje na početke tradicije koja je, nažalost, iz tko zna kojih razloga prekinuta, budući da istoimeno okupljanje haklera na Zelenom polju samo imenom podsjeća na ono pravo u Gornjem gradu što nikad nije i neće biti zaboravljeno.

Sve je počelo srpnja 1959. na crnom šljakom prekrivenom Slavijinom igralištu, gdje su sugrađane svojim rukometnim majstorijama tijekom (od rujna 1954. do 1961.) svakog proljeća i jeseni oduševljavali braća Bambir, Maroević, Wertag,  Rajković, Gejić, Taslidžić, Beljo, Keler, Hocenski, Stefoski, Lončar, Krstić, Savin, Čavčić, Čović, Ahić, Dorić, Šuperina i drugi, a tijekom srpnja i početkom kolovoza „uskakali“ bi igrači sve popularnijeg malog nogometa. I to prvih godina s dijelom rukometnih pravila, jer se nije smjelo ulaziti u prostor obilježen crtom od šest metara pred suparničkim vratima.

Na sportskim stranicama jedinog slavonsko-baranjskog dnevnog lista zauvijek je zapisano da je prvi „Tri kornera – penal“ odigran srpnja 1959., a već prvog dana osam odigranih utakmica pratilo je oko 1.500 gledatelja! Odmah su zapaženi i favoriti, isto kao i igrači Josip Gutzmirtl iz „Harlema“ i Miloš Jovanović iz „Nonparela“, za velikog favorita gledatelji su promovirali donjogradski „Harlem“, ali je nenadano prvak postao „Štucna“ (nekadašnji naziv za nogometnu čarapu) za koju su igrali Sonenfeld, Pintarić, Brnjevarac, Bestvina i R. Popović, inače prvotimci Proletera. Harlemovci su, međutim, zadovoljštinu dobili dvije godine kasnije, kad su oni postali prvaci.

Dakle, tradicija je rođena 1959., da bi najduže trajala ljetnim uzbuđenjima u današnjem Perivoju kralja Tomislava, ranije Parku kulture, gdje je rođeno niz sjajnih „haklera“ i momčadi dostojnih vrhunskih komplimenata.

Osobito se to odnosi na desetljeća, kad se igralo na crvenoj šljaci koju su inače koristili odbojkaši, a nešto manje prijelazom na rukometnu, asfaltiranu podlogu. Nezahvalno bi bilo isticati najatraktivnije i najučinkovitije pojedince, isto kao i momčadi, pa je najmjerodavnije na „naj-tron“ postaviti „Romu“ iz Tvrđe, četverostrukog pobjednika „Tri kornera – penal“ čije nastupe je pratila brazilska scenografija, s crvenim tepihom i zastavama iste boje koje su iz obližnje Tvrđe donosili navijači sastava Batinića, braće Grnja, Peruze, Šimenića…

Nažalost, već niz ljetnih mjeseci, kakav je i ovaj naš kolovoz, u Perivoju nema malonogometnih uzbuđenja. Što je nekako i prirodno, jer su prošle brojne generacije naviknute na druge oblike ljetne zabave, pa im je mali nogomet postao zanimljiviji utakmicama u Zrinjevcu, na parketu. Netko će reći da svako vrijeme nosi svoje običaje, ali je nepobitno da i danas ima mnogo poklonika onih nezaboravnih ljetnih uzbuđenja.  Koja su začeli i „Štucna“, „Harlem“, „Meniskos“, „Nonparel“ i mnogi, mnogi drugi.

Ilustracija: Komarilos/Magnific AI i preslike iz starih novina

Među zapaženim hrvatskim sportašima, koji su zaokružili svoj nastup na 20. Mediteranskim igrama u talijanskom Tarantu, svakako je i osječki plivač Luka Čarapović. Naime, član Plivačkog kluba Mursa, a sve donedavno PK Osijek, otplivao je tri finalne utrke pridonijevši tako sveukupno pozitivnoj ocjeni predstavljanja hrvatskog plivanja na međunarodnoj sceni. Čarapović je nastupio u finalima tri pojedinačne discipline, te u štafeti 4×100 mješovito, dok je na 200 metara leđno zauzeo je 11. mjesto s rezultatom 2:05,82 dok je na kraćim dionicama izborio dva pojedinačna finala.

Luka je na 50 metara leđno zauzeo šesto, a na dvostruko dužnoj dionici, također leđnim stilom, plasirao se na sedmo mjesto. Ostat će zapamćeno da je Čarapović pridonio odličnom četvrtom mjestu hrvatske štafete 4 x 100 metara mješovito koja se našla sasvim blizu osvajanju brončane medalje. U novoosnovanom Plivačkom klubu Mursa Osijek ističu da Lukine rezultate iz Taranta treba gledati i u kontekstu iznimno zahtjevnog ljetnog programa tog mladog hrvatskog reprezentativca. Naime, vrhunac njegove forme bio je tempiran za Europsko prvenstvo u Parizu, nakon kojeg je, praktički bez predaha, uslijedio nastup na Mediteranskim igrama.

Podsjećamo na Čarapovićev značajan međunarodni iskorak na EP gdje je u samo nekoliko dana čak četiri puta rušio hrvatski rekord i to dvaput apsolutni, uz dva  mlađeseniorska. Na 50 metara leđno plivao je 25,36, čime je postao najbrži Hrvat u povijesti te discipline, a potom je na 100 metara leđno postavio novi državni rekord – 54,44. U gradu svjetla taj sjajni plivač svoj je reprezentativni nastup zaokružio kao prvi plivač hrvatske štafete 4×100 mješovito, koja je u Parizu s 3:34,87također postavila novi hrvatski rekord.

– Nakon Europskog prvenstva, gdje je Luka bio na vrhuncu forme i napravio ogroman iskorak, Taranto jebio nova prilika za utrke na velikoj međunarodnoj sceni. Tri finala na Mediteranskim igrama vrijedan su rezultat, ali još važnije je novo iskustvo mladog plivača koji je tek ušao u seniorsko plivanje – poručuju iz Murse Osijek. Jer, iza Luke je ljeto, u kojem se od perspektivnog mladog reprezentativca prometnuo u apsolutnog hrvatskog rekordera na 50 i 100 metara leđno, a međunarodni nastupi u Parizu i Tarantu još su jedna važna etapa prema sljedećim velikim ciljevima.

Inače, sezona za njega još nije završena, jer ga krajem godine očekuje dosad najveći izazov – Svjetsko prvenstvo u Pekingu.

Foto: Arhiva kluba

Rukometaši Osijeka punom parom pripremaju se za nadolazeće prvenstvu Paket24 Premijer hrvatske lige, koja starta 12. rujna. Kao što je poznato, i sezona 2026./2027. u prvom će se dijelu igrati u dvije skupine („A“ i „B“) a potom slijedi doigravanje za prvaka odnosno za ostanak.

Učenici Frane Veraje uvršteni su u Ligu „B“ u kojoj nisu RK Zagreb i Nexe, što bi im moglo olakšati put u kvalitetnije doigravanje najboljih, a to bi bio iskorak više u odnosu na prije tri mjeseca okončano prvenstvo u kojem je RK Osijek igrao u ligi za ostanak.

– Svaki bod osvojen u gostima može imati veliko značenje glede plasmana u jednu od dviju skupina play-offa, isto kao što gubitak na domaćem parketu znatno može spustiti letvicu koju smo si zacrtali, kaže trener Veraja, koji, inače, hvali ozračje na pripremama koje se od 6. kolovoza odvijaju uglavnom u dvorani Zrinjevac a na raspolaganju mu je 17 rukometaša.

Nema više, kao što je poznato, Marka Maganića (igrat će sljedeće sezone za RK Dugo Selo kao profesionalni član prvaka RK Zagreb) i Antuna Šarića, koji se s posudbe vratio u Nexe, ali su pristigli Borna Manci-Mičević iz Nexea, u kojem je proveo deset godina(!), te Josip Žulj iz vinkovačke Spačve i vratar Luka Capan, povratnik iz Švedske gdje je bio član Lugia FK.

– Radimo po dva treninga dnevno, a odigrali smo i prve dvije od osam ugovorenih prijateljskih utakmica, kaže Veraja kojeg ne brinu minimalni porazi u Velikoj Gorici od domaćina i dugoselske momčadi. – Sljedeći suparnik bit će nam RK Đakovo, u subotu je u Zrinjevcu odigran tradicionalni memorijal posvećen uspomeni na Sašu Cesara, a „generalka“ će biti u Kutini s Moslavinom.

Osim seniorske, inače, pripreme za nova natjecateljska iskušenja počeli su i druga momčad, pod vodstvom trenera Šunde, kao i oni najmlađi, polaznici Rukometne akademije koju vode treneri Privšek, Jurić i Kasun koje može viđati na Srednjoškolskom igralištu.

Ukratko: u Rukometnom klubu Osijek radi se punom parom što bi mogao biti dobar zalog za nastupajuću sezonu. Prvoligaški sastav, inače, u 1. kolu novog državnog prvenstva gostuje u Trogiru, a tjedan kasnije, 19. idućega mjeseca ugostit će MRK Čakovec.

Foto: Arhiva RK Osijek

Zadar je prošlog petka i subote bio mjesto okupljanja jiujitsu majstor(ic)a iz cijelog svijeta, jer se po treći put uzastopce u dvorani Višnjik na World Cupu okupili predstavnici čak 29 zemalja, ovaj put njih 269.

Na tim prestižnim natjecanjima svoj su trag ostavili i članovi osječkog Tatamija, koji su donijeli kući čak pet medalja!

Najsjajniju, onu zlatnu osvojio je Filip Salajić, među natjecateljima U-14 u kategoriji  do 56 kilograma. Srebrne medalje zaslužili su Nika Vrbanić i Rene Marčik, Karlo Valentić i Ana Batrnek osvojili su „bronce“, dok su odličja zamalo izmakla Nikoli Balogu i Maxu Petrliću.

Foto: JJK Tatami