Connect with us

Lege

PAULA REM Osječka književna Powergirl o turbofolk diktaturama i korovu koji prelazi granice

Najmlađa spisateljica svoje generacije detektira izazove budućnosti u kojoj su države postale korporacije

Objavljeno

.Dana

Iako književni kritičari i specijalizirani interpretatori u djelima Paule Rem pronalaze motive kojima će ju pokušavati otključavati kako bi ju pospremali u klasične ladice, ona i dalje neumorno surfa na asocijacijama iz stripova, animiranih produkcija, video igara i kino projekcija. Tim fantastičnim svjetovima, u kojima nove generacije najradije žive kroz sudbine svojih obljubljenih tamagoči avatara, Paula se kreće lakoćom kojom, primjerice, James Hetfield iz Metallice na svoj Master of Puppets privlači pažnju fanova eurovizijskog popa.

Generacijski gotovo neponovljiva, na jedinstven način dokumentira i istovremeno promovira sve dimenzije odrastanja u gradu (ili Zoni) koji uvijek ima isti problem kad ga s rubova počne obrastati korov. U četvrtak su na glavnoj pozornici Panonskog festivala knjige u Gradskom vrtu predstavili njezin zadnji roman „Kad se večernje sjene izdulje“, pa smo iskoristili priliku razgovarajući ostati duboko u tim sjenama.

* Tvojih šest dosadašnjih knjiga su fantastičarske, tako ih je nazvao Neven Ušumović nedavno na predstavljanju tvojeg romana Kad se večernje sjene izdulje (2024) u Istri. Premda se radnja odvija u drugim svemirima – možemo li vidjeti i naš panonski prostor u različitim dimenzijama?

DIONIČARI (ZASAD) NISU UGROŽENI ŠIRENJEM KOROVA Hm, poprilično neočekivan komentar! Za prošli roman “U ime kapitala” imala sam na umu panonsko podneblje: radnja se odvija na lokacijama Osijek-Vinkovci-Zagreb-Beč-Vrbanja, a poplave uzrokuju djelomično obnavljanje Panonskog mora. Vrbanja se urbanizira te dobiva aerodrom i Spačva Mall… iako su na kraju ti nazivi promijenjeni: Osijek i Vinkovci stopljeni su u Grad, Vrbanja i Spačva u Selo, a Beč i Zagreb u Velegrad. No, za “Sjene”, ideja je bila drukčija. Radnja započinjeu Zoni, 600 000 km2 velikom teritoriju koji je uglavnom ravnica, pogodna za poljoprivredu, ali i za izgradnju gigantskih zgrada-gradova poput Kocke. Zona je nekad bila samostalna država, ali u tijeku hiperliberalizacije, pretvorbe država u korporacije, pripala je Europi Inc. Zbog spletki Menadžera i Glumice, koja je tada upravljala Zonom, teritorij je besplatno prepušten konkurentskoj Sjedinjenoj Asocijaciji Dioničara, čiji Referent nema pojma što bi sa Zonom, te ona propada. Nekad plodnim zemljištima obrasta toksični korov koji uništava sve pred sobom, a jedna od rijetkih očuvanih struktura je 2000 godina star Milenijski zid na brežuljku u glavnom gradu. Zona graniči s Europom Inc. i s Blistokom. Između Europe Inc. i Sjedinjene Asocijacije Dioničara je more, stoga Dioničari (zasad) nisu ugroženi širenjem korova. Mislim da to daje sliku o zemljopisu prostora. Korov počinje prelaziti granicu Zone i ulazi u Europu Inc., trujući stanovnike, zbog čega Direktor započinje misiju ekološkog čišćenja Zone, s kojom se ne slažu zeleni aktivisti… je li Zona zemljopisno slična Panoniji? Pa, pretpostavljam da se može gledati i na taj način, iako to nije bila izvorna namjera.

* Već su u kritikama višekratno podvlačili da si najmlađa spisateljica svoje generacije, što je uz prvu knjigu Četiri dimenzije pobune (2009.) bilo vrlo uočljivo. Kako je došlo do tih prvih dviju knjiga, s obzirom da si još išla u osnovnu školu, a Sjenjak bio središte tvojeg životnog svemira?

PLANET KOJIM VLADA CAJKAROŠICA Prvu knjigu započela sam pisati nakon gledanja filma “Sharkboyand Lavagirl 3D” (2005). Osmislila sam izgled likova – još uvijek imam te crteže – no bilo je minimalno deset stranica samo s natuknicama o mogućem slijedu romana. Tada sam zamislila roman strukturiran nalik na igricu u kojoj tri junakinje prelaze različite levele. No, nakon raspisanih 40 stranica, bile su pokrivene tek prve 3-4 natuknice. Shvatila sam da je ideja previše opsežna pa sam u tom trenutku napustila pisanje. U 2009. godini, za vrijeme nekih praznika odlučila sam ispisati taj roman, uz nekoliko prilagodbi. Umjesto različitih levela, radnja će se izmjestiti u četiri vremenske i prostorne dimenzije (sadašnjica: 2008. godina, 1983. godina na turneji s Metallicom, dvorac u 17. stoljeću i planet Rozie, na kojem cajkarošica Valiena provodi turbofolk diktaturu…). Tri tinejdžerice nalik na Powerpuff Girls bore se protiv turbofolk zombija (koji su doslovno zombiji), ali ne samo umjetnošću, nego i supermoćima: ledom, vatrom i vodom. Vizualno sam te prostore zamislila nalik na one u “Sharkboy i Lavagirl”, u nadi da će Robert Rodriguez po mom romanu snimiti film… haha… zamislila sam Lily Cole kao Vatrinu, njena crvena kosa zapela mi je u filmu Terryja Gilliama “Imaginarij Doktora Parnassusa” (2009.), zatim Paris Hilton kao Leddy, ona je 2006. objavila pop-album pa se činilo kao da će graditi glazbenu karijeru, te Lindsay Lohan kao Vodinnie i Rachel McAdams kao Valienu, one su bile zvijezde teen filma “Mean Girls” (2004.). A gdje je tu Sjenjak? Pa, možda u onim svakodnevnim fragmentima, prije nego što počne “prava” radnja. Moment kad Winnie, zvana Vodinnie, odlazi u podzemni Konzum kupiti čokoladu, a tamo ugleda neobičnu vatrenokosu curu koja kupuje Red Bull (jer u Denveru ne prodaju energetska pića tinejdžerima…). Zapravo je bilo obrnuto, ali za radnju bila je potrebna neka veća trgovina u kojoj će se Vodinnie upoznati s Vicky Burn i Linom Ice, a.k.a. Vatrinom i Leddy. Drugi roman sličan je prvom, osim što se sukob između rocka i turbo-folka pretvara u sukob različitih društvenih ideologija, a događaji ne teku paralelno – nego su te četiri dimenzije jasnije razdvojene.

* Kakvo je tvoje iskustvo iz desetak knjižničnih susreta na kojima si predstavljala svoj najnoviji roman Kad se večernje sjene izdulje? Je li tamošnja publika već čitala tvoje ranije ili i ovu knjigu? Što kažu?

PUBLIKA KOJOJ JE KLJUČNO TKO JE SPONZOR Pitanja i komentari mladih čitatelja često su bili usmjereni na peritekstualnu dosjetku – naime, na nekoliko mjesta u romanu piše Sponsored by CoolEx, ili se tekst spontano pretvori u reklamu. To je ih je zaintrigiralo! Bacili su se na istraživanje i doznali da postoji američka firma s tim nazivom – pa su me upitali je li to sponzor romana. Također su me pitali je li Konzum sponzor za U ime kapitala, jer se radnja okreće oko firme s nazivom Consoom. Dakle, nije! CoolEx mi se svidjelo kao naziv za kremu koja hladi kožu i štiti od toksičnog korova, a Consoom je nekakva generička riječ koja označava konzumiranje. Što se tiče iskusnih čitatelja, stručnjakinja za distopiju Jelena Pataki Šumiga na Panonskom festivalu otvorila je neke posve nove mogućnosti za interpretiranje, na primjer, lik Glumice kao personifikaciju umjetnosti.

* Ovaj novi roman je, upozorava dosadašnja kritika, naslonjen već naslovno na biblijske punktove, a deset podnaslova donose i pravu poslasticu kino projekcija, od Tarkovskog nadalje?

IDEJA PREMA KOJOJ POSTOR POSTAJE LIK Da, naslov je referenca na rečenicu iz knjige Jeremija, kojom se babilonski egzil predviđa kroz distopijske i postapokaliptične prizore. Roman se također naslanja na filmove, prvenstveno Tarkovskog, čijih nekoliko filmova referira mistični teritorij Zone, o kojemu se ne saznaje ništa– osim da se tamo odvija rat, da je područje opasno i da mu se ne smije prilaziti! Sjene se mogu promatrati i kao spin-off filmova Tarkovskog, pretpostavljam, haha… u smislu da se nadograđuje priča o prostoru Zone na kojem se odvijaju neobične stvari. Tarkovski se naslanja na distopijsku prozu, ali ju obrađuje na specifičan način, tako da prostor postaje gotovo lik. To je bila ideja i u Sjenama, prostori koji su u interakciji s okolinom i čini se kao da komuniciraju. Tu su još neki filmovi: Kocka, kanadski niskobudžetni film, snimljen u jednoj prostoriji, a koji je stekao apsolutni kultni status; Mašinist, psihološki film koji se bavi odnosom između čovjeka i stroja, a prema je oblikovan jedan od protagonista Sjena; zatim Nulti teorem već spomenutog Terryja Gilliama te Jakovljeva ljestvica i Apokalipsa danas zbog ratne tematike. Također Laibachova pjesma prema tekstu njemačkog socijalista Heinera Mullera, o travi koja raste preko granice: “Immerneuwächst Gras über die Grenze”.

Foto: Privatna arhiva

Lege

PRIZNANJE DAROVITIM ODBOJKAŠICAMA Nika Kuna i Lucija Šoš pozvane u kadetsku reprezentaciju

U sastavu su koji će zastupati našu zemlju na MEVZA natjecanju Europskog prvenstva u rujnu u Mariboru

Objavljeno

.Dana

Objavio

Nedavni brojni uspješni nastupi darovitih osječkih odbojkašica na natjecanjima državne razine nisu ostali nezapaženi. Naime, u petak je iz Hrvatskog odbojkaškog saveza, na adresu ŽOK-a Osijek, stiglo značajno priznanje dvjema perspektivnim Osječankama kao nedvojben dokaz njihova potencijala, ali i kvalitetna rada u tom klubu. S neskrivenim ponosom, vijest je priopćio Slobodan Hegyi, dopredsjednik tog osječkog kluba.

Na širem popisu U-20 reprezentacije Hrvatske našle su se i Nika Kuna i Lucija Šoš, koje je Saša Ivanišević, izbornik te državne vrste uvrstio za sastav koji će zastupati našu zemlju na MEVZA natjecanju Europskog prvenstva u Mariboru, od 23. do 27. rujna. Kuna igra primača, a Šoš je korektor, s tim što su obje bile istaknute u ekipi osječkog kluba koji je ove godine osvojila naslov kadetskih prvakinja Hrvatske. Štoviše, na završnom turniru državnog
prvenstva Lucija je proglašena najboljom (MVP) igračicom turnira

Nika Kuna prilikom dodjele nagrade

Bolji poznavatelji sportskih prilika u gradu na Dravi zacijelo su zapamtili da je Lucijin otac Dario bio vrstan, prvoligaški odbojkaš (danas priznati liječnik, specijalist plastične kirurgije glave i vrata), dok je Tomislav Kuna kao mladić igrao nogomet u više klubova (i NK Osijek!) pa sportske aktivnosti tih dviju obitelji dokazuju da, doista, „jabuka ne pada daleko od stabla“!   

Foto: Arhiva ŽOK Osijek

Nastavi čitati

Poznati Osječani

VINKO PEJIĆ Poznati radijski maher ima novi roman, odlučio je dobrano provjetriti Osijek

Pokazuje kako se velike društvene promjene uvijek najjače osjete na životima običnih ljudi

Objavljeno

.Dana

Objavio

Novi roman poznatog osječkog radijskog voditelja Vinka Pejiće Dani što idu unatrag dobrano protresa Osijek i njegovu gradskost te na dnevni red postavlja vječitu temu o tome je li prije bilo bolje nego danas i kako zapravo danas možemo vidjeti što će se s gradom događati u budućnosti.

Vinko se godinama u radijskom eteru dokazivao kao voditelj koji dobro razumije problematiku urbaniteta. Pred radijski je mikrofon, u ovisnosti o formatu i namjenama emisija, praktički dovodio najširu moguću publiku i s njima, iz pozicije građanina, javno propitkivao stanje gradskosti. Iz naizgled neozbiljnih tema gradio je preozbiljne stavove o tome kako se građani prilagođavaju javnim regulama da bi stimulirali razvoj grada, a ujedno i kako je taj razvoj od mnogih koji su se ni krivi ni dužni ovdje rodili ili odnekud dotepli – učinio građane.

U osvrtu na roman, književni kritičar Goran Rem je između ostaloga napisao: “Nestvarni stvarnosni roman Dani što idu unatrag je pomalo neočekivano i iz drugog plana – žestok, usprkos najoporijoj mogućoj melankoliji”, zatim “Roman provjerava i provjetrava pitanje o tome tko ili koje skupinsko Što ide kamo kada je u pitanju stanje urbaniteta” i konačno izravno i jasno “Čitati taj roman i eufemistično odjebati sve agresivne skupine, to nam je primiti kao poruku”.

Knjiga je u izdanju osječkog ogranka Matice Hrvatske izašla ovih dana (srpanj, 2026.), a više o romanu, za koji Rem kaže da “piše i fine erotske citate najnovovalnijih slika”, Vinko objašnjava izravnim radijskim rječnikom.

* Kako si uopće došao na ideju književno proučavati grad kao proces koji ide unatrag?

– Roman Dani što idu unatrag nastao je promišljanjem o gradu, mladosti i vremenu u kojem živimo. Radnja je smještena u Osijek bliske budućnosti, grad koji se suočava s društvenim promjenama zbog kojih se čini kao da ne ide naprijed, nego se vraća unatrag. To nije roman o nekoj dalekoj i nestvarnoj distopiji. Naprotiv, pokušao sam zamisliti što bi se moglo dogoditi kada bi određeni procesi koje već danas primjećujemo postali još izraženiji.

* Kako si odabrao likove kroz koje pričaš priču?

– U središtu priče nalaze se dvojica mladića koji pokušavaju pronaći svoje mjesto u takvom svijetu. Oni nisu heroji u klasičnom smislu riječi. Griješe, lutaju, zabavljaju se, zaljubljuju, bježe od problema i pokušavaju razumjeti sebe. Kada ih okolnosti uvuku u priču o krađi vrijednog muzejskog eksponata, njihova osobna potraga za slobodom postaje i borba protiv sustava koji ih želi oblikovati prema vlastitim pravilima. Jedan od najvažnijih likova romana zapravo je sam Osijek. Stara gradska jezgra, njezine ulice, prolazi i trgovi nisu samo kulisa događajima. Htio sam da grad postane aktivni sudionik priče, prostor u kojem se sudaraju prošlost i budućnost, sloboda i kontrola, nada i razočaranje.

* Kakav unutrašnji motor te pokreće dok pišeš, što ti je važno?

– Važno mi je bilo pokazati kako se velike društvene promjene uvijek najjače osjete na životima običnih ljudi. Zato ovaj roman nije samo priča o politici ili društvu. Prije svega, to je priča o prijateljstvu, odrastanju i potrebi da čovjek sačuva vlastiti glas čak i onda kada ga okolina pokušava utišati.

* Tebe, dakle, nisu utišali. Što misliš kako će tvoj uknjiženi radijski glas doživjeti publika?

– Naslov Dani što idu unatrag može se shvatiti na različite načine. On govori o vremenu koje kao da se vraća unazad, o društvu koje zaboravlja vlastitu budućnost, ali i o osobnoj čežnji za nekim jednostavnijim vremenima. Vjerujem da svatko od nas ponekad ima osjećaj da se svijet kreće u smjeru koji nije očekivao. Ne očekujem da će svi čitatelji ovu knjigu doživjeti na isti način. Neki će u njoj vidjeti priču o mladosti, neki društvenu kritiku, neki triler, a neki ljubavno pismo jednom gradu. Upravo u tome i jest ljepota književnosti – kada knjiga počne živjeti vlastiti život u rukama čitatelja.

Foto: Komarilos i promo

Nastavi čitati

Lege

NK TOMISLAV LIVANA Još jednom prvaci Prve županijske Osječko-baranjske lige

Već niz godina nadmašuju starije i afirmiranije momčadi na našem području

Objavljeno

.Dana

Objavio

Nogometni klub Tomislav u Livani smještenoj između Osijeka i Čepina osnovan je 2005. i jedan je od najmlađih u Županiji, ali već ima iza sebe seriju zapaženih uspjeha. „Plemići“ su, iznad svega, ponosni organiziranjem 18. tradicionalnog U-11 turnira limača koji je prije mjesec dana na ŠC Kralj Tomislav okupio buduće nogometaše iz čak deset zemalja i vinuo se na sam vrh srednjoeuropskih turnira tog tipa. No, osim posvećivanja iznimne pozornosti odabiru, školovanju i odgoju mladeži, popularni „plemići“ postižu i solidne uspjehe kao amateri u seniorskoj konkurenciji nadmašujući već niz godina starije i afirmiranije momčadi na našem području.

Naime, početkom ovog desetljeća nastupali su tri sezone u konkurenciji međužupanijskih ligaša, a kad su 2024. shvatili svoje objektivne infrastrukturne i financijske mogućnosti, skrasili su se u Prvoj županijskoj ligi. Kao i lani u ovo doba, Tomislav je osvojio naslov prvaka Prve županijske lige osječko-baranjske. Naravno, zanimljiv je i odgovor na pitanje kako su, kao prvaci, ostali u županijskoj bundesici?

– Procijenili smo da nam je s obzirom na sveukupne klupske mogućnosti preporučljivije ulagati u razvoj infrastrukture i odgoja mladih nogometaša, nego se natjecati u MŽNL – rekao nam je tajnik Vladimir Jerković i dodatno objasnio: – Inače, u proteklu smo sezonu ušli slabašno, a onda u proljetnoj poluetapi došli do nove titule s čak 17 utakmica bez poraza iako nas je svojim umirovljenjem oslabio dugogodišnji kapetan Vedran Nikšić, koji je u NK Osijek unaprijeđen kao trener u Školi nogometa. Budući da u viši rang, razvidno iz istih spomenutih razloga, ne žele ni naši najbliži pratitelji na ljestvici BSK Bizovac i FEŠK Feričanci, u ŽNS odlučeno je da je najbolje rješenje da umjesto tri iz MŽNL ispadnu samo dva kluba, što je spasilo treći sastav s dna međužupanijske ljestvice s najboljom infrastrukturom, Jedinstvo iz Donjeg Miholjca. Rad i treninzi se “vraćaju na naplatu”, te ostvarujemo niz od sedamnaest utakmica bez poraza, te ponavljamo prošlogodišnji uspjeh osvajanja naslova prvaka.

U Tomislavu su, inače, nedavno dodatno osvježili rad svoje škole nogometa, koju je preuzeo Hrvoje Barišić, dugogodišnji djelatnik NK Osijek, tako da u novu sezonu ulaze s pet natjecateljskih kategorija i stotinjak mladih igrača. Seniorska momčad će u nastupajućoj sezoni Prve županijske lige braniti naslov prvaka podmlađena, jer će povjerenje dobiti najdarovitiji kadeti budući da iz objektivnih razloga jedino nemaju juniorski sastav.

– Osim toga, u suradnji s Općinom Čepin, predviđena su velika infrastrukturna ulaganja u ŠC Kralj Tomislav što podrazumijeva teren s umjetnom travom, energetsku obnovu zgrade, ulaganje u terene i  ograde oko objekta – rekao je Jerković s mnogo optimizma.

IGRAO I LUKA MODRIĆ! Najbolji strijelac Tomislava ’25/’26 bio je Matko Roso koji je postigao 19 pogodaka. U Ligi je, inače, sveukupni golgeter postao Marin Pavlović (FEŠK) s 28 pogodaka, a u listu strijelaca upisano je čak 137 nogometaša, s tim što je Roso među njima sedmi strijelac sezone. Za „plemiće“ su zapaženi strijelci bili i Vedran Nikšić (9), Vinicius De Aguilar Lima (9), Tomislav Šorša (9), Filip Kasač (7), Ivano Marić (5)… Dres kluba s Livane tijekom sezone oblačili su i Dino Čugalj, Luka Bilić, Luka Modrić, Igor Kovačević, Domagoj Bilandžija, Bruno Slamić, kapetan Andrej Štetić, Dino Česir, Petar Grabić, Lovro Kozić, Ivan Glogač, Cristian Nascimento, Sven Pandža, Luka Tomas, Filip Vuk, Livio Đordan, Luka Dorić i Roko Bilić. Trenersku je dužnost obnašao Mario Dorić, dok liderski tercet sačinjavaju predsjednik Domagoj Mikulić, tajnik Vladimir Jerković (na slici, predaje poklon golgeteru Rosi), te predstavnik na utakmicama Damir Buljan.

Foto: Arhiva kluba

Nastavi čitati

Lege

VLAKOM NA MORE Osječani se već i vraćaju s Jadrana, vlak do Splita vozi svaki dan

Iz Osijeka polazi u 18.44, a u Splitu je u 8.49 – vozite se do obale 14 sati

Objavljeno

.Dana

Objavio

Prošle je subote prvi sezonski noćni vlak za Split krenuo iz Osijeka, pa svi oni koji tračnicama žele stići do obale, ali i nazad, mogu to učiniti svaki dan sve do 27. kolovoza. Da je interes za vožnju vlakom velika, iako traje 14 sati, svjedoče i prvi „povratnici“ koji se već vraćaju s ljetovanja.

Interes je najveći za spavaćim kolima, odnosno vagonom za spavanje, za koji je osim rezervacije potrebno platiti i korištenje posteljine. No ako danas odete rezervirati svoju kartu za spavaća kola mogli bi se razočarati. Jer, karte za „spavanje“ planu jako brzo, pa svakako računajte da svoje mjesto u spavaćim kolima rezervirate minimalno tri tjedna prije planiranog putovanja.

Velikom interesu u prilog ide i činjenica što djeca, učenici, redovni studenti, umirovljenici, osobe starije od 65 godina te osobe s invaliditetom ostvaruju pravo na besplatan prijevoz uz važeću pametnu karticu. Jedino moraju platiti rezervaciju mjesta od 1,06 eura, odnosno 9 eura u trokrevetnom odjeljku vagona za spavanje, 13 eura u dvokrevetnom, te 25 eura u jednokrevetnom.

I odrasle osobe vlakom putuju jeftinije, a od Osijeka do Splita ćete kartu u jednom pravcu platiti 22,54 eura. Karte su 40% jeftinije, a ako ih kupujete online dobijete i dodatnih 10% popusta

Vlak iz Osijeka polazi u 18.44, a u Split stiže u 8.49 sati sljedećeg jutra. Vozi preko Virovitice, Bjelovara, Zagreba, Knina, te iz Perkovića stiže za Split. Povratni vlak iz Splita polazi u 21.37 sati, a u Osijek u 12.15 sati.

Vožnja je duga, ali veći dio je noću, pa ako „ugrabite“ svoj odjeljak u vagonu za spavanje veći dio puta biste mogli – prespavati.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Lege

150 GODINA LIPE Moćni zbor od 90 članova pjevao je repertoar od klasike do popa i rocka

Iz okrilja poznatog zbora je 1904. nastao Hrvatski Sokol, a onda 1907. i HNK u Osijeku

Objavljeno

.Dana

Objavio

U dvorani Franjo Krežma osječkog Kulturnog centra održan je svečani koncert kojim je obilježena 150-ta obljetnica rada Hrvatskog pjevačkog društva Lipa.

– Oni su među najvećim ambasadorima Osijeka. Teško je nabrojiti sve nagrade, priznanja i odličja koje su osvojili diljem svijeta za zborsko pjevanje, a posebno je fascinanta činjecia da djeluju u kontinuitetu čak 150 godina. Kad pogledate, od 193 države članice Ujedinjenih naroda svega njih 50 je starije od 150 godina. Dakle, tih 150 godina rada Lipe je stvarno vrijedno isticanja. Oni čuvaju nešto što je važno i za Osijek i za Hrvatsku – rekao je prije koncerta osječki dogradonačelnik Dragan Vulin.

Također, istaknuo je da je upravo iz okrilja HPD Lipa 1904. nastao Hrvatski Sokol, a nekoliko godina kasnije i Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku (1907.).

Dirigentica Valerija Fischbach, koja je u Lipi aktivna 37 godina, kazala je kako zbor izvodi šaroliki program hrvatskih autora i starijih suvremenih autora te Mozartova djela. Najavila je i kako je za potrebe obljetničkog koncerta pripremljen nastup moćnog zbora od 90 članova jer su za tu prigodu, uz 50 stalnih članova, okupili i pjevače iz prethodnih generacija.

– Mi vam pjevamo sve živo, i pop i rock, i za široke mase. I danas smo napravili presjek svega što je bilo uspješno unazad nekih petnaestak godina. Imamo četiri bloka. U prvom će se predstaviti dječji zbor, u drugom imamo klasični program, u trećem program domaćih autora i na kraju živahni pop/rock – rekla je Fischbach. – Ovo je veliki jubilej, velika je čast i ponos biti dio generacije koja slavi ovu obljetnicu.

Foto: Grad Osijek

Nastavi čitati

Najlaćarnije