Connect with us

Lege

PAULA REM Osječka književna Powergirl o turbofolk diktaturama i korovu koji prelazi granice

Najmlađa spisateljica svoje generacije detektira izazove budućnosti u kojoj su države postale korporacije

Objavljeno

.Dana

Iako književni kritičari i specijalizirani interpretatori u djelima Paule Rem pronalaze motive kojima će ju pokušavati otključavati kako bi ju pospremali u klasične ladice, ona i dalje neumorno surfa na asocijacijama iz stripova, animiranih produkcija, video igara i kino projekcija. Tim fantastičnim svjetovima, u kojima nove generacije najradije žive kroz sudbine svojih obljubljenih tamagoči avatara, Paula se kreće lakoćom kojom, primjerice, James Hetfield iz Metallice na svoj Master of Puppets privlači pažnju fanova eurovizijskog popa.

Generacijski gotovo neponovljiva, na jedinstven način dokumentira i istovremeno promovira sve dimenzije odrastanja u gradu (ili Zoni) koji uvijek ima isti problem kad ga s rubova počne obrastati korov. U četvrtak su na glavnoj pozornici Panonskog festivala knjige u Gradskom vrtu predstavili njezin zadnji roman „Kad se večernje sjene izdulje“, pa smo iskoristili priliku razgovarajući ostati duboko u tim sjenama.

* Tvojih šest dosadašnjih knjiga su fantastičarske, tako ih je nazvao Neven Ušumović nedavno na predstavljanju tvojeg romana Kad se večernje sjene izdulje (2024) u Istri. Premda se radnja odvija u drugim svemirima – možemo li vidjeti i naš panonski prostor u različitim dimenzijama?

DIONIČARI (ZASAD) NISU UGROŽENI ŠIRENJEM KOROVA Hm, poprilično neočekivan komentar! Za prošli roman “U ime kapitala” imala sam na umu panonsko podneblje: radnja se odvija na lokacijama Osijek-Vinkovci-Zagreb-Beč-Vrbanja, a poplave uzrokuju djelomično obnavljanje Panonskog mora. Vrbanja se urbanizira te dobiva aerodrom i Spačva Mall… iako su na kraju ti nazivi promijenjeni: Osijek i Vinkovci stopljeni su u Grad, Vrbanja i Spačva u Selo, a Beč i Zagreb u Velegrad. No, za “Sjene”, ideja je bila drukčija. Radnja započinjeu Zoni, 600 000 km2 velikom teritoriju koji je uglavnom ravnica, pogodna za poljoprivredu, ali i za izgradnju gigantskih zgrada-gradova poput Kocke. Zona je nekad bila samostalna država, ali u tijeku hiperliberalizacije, pretvorbe država u korporacije, pripala je Europi Inc. Zbog spletki Menadžera i Glumice, koja je tada upravljala Zonom, teritorij je besplatno prepušten konkurentskoj Sjedinjenoj Asocijaciji Dioničara, čiji Referent nema pojma što bi sa Zonom, te ona propada. Nekad plodnim zemljištima obrasta toksični korov koji uništava sve pred sobom, a jedna od rijetkih očuvanih struktura je 2000 godina star Milenijski zid na brežuljku u glavnom gradu. Zona graniči s Europom Inc. i s Blistokom. Između Europe Inc. i Sjedinjene Asocijacije Dioničara je more, stoga Dioničari (zasad) nisu ugroženi širenjem korova. Mislim da to daje sliku o zemljopisu prostora. Korov počinje prelaziti granicu Zone i ulazi u Europu Inc., trujući stanovnike, zbog čega Direktor započinje misiju ekološkog čišćenja Zone, s kojom se ne slažu zeleni aktivisti… je li Zona zemljopisno slična Panoniji? Pa, pretpostavljam da se može gledati i na taj način, iako to nije bila izvorna namjera.

* Već su u kritikama višekratno podvlačili da si najmlađa spisateljica svoje generacije, što je uz prvu knjigu Četiri dimenzije pobune (2009.) bilo vrlo uočljivo. Kako je došlo do tih prvih dviju knjiga, s obzirom da si još išla u osnovnu školu, a Sjenjak bio središte tvojeg životnog svemira?

PLANET KOJIM VLADA CAJKAROŠICA Prvu knjigu započela sam pisati nakon gledanja filma “Sharkboyand Lavagirl 3D” (2005). Osmislila sam izgled likova – još uvijek imam te crteže – no bilo je minimalno deset stranica samo s natuknicama o mogućem slijedu romana. Tada sam zamislila roman strukturiran nalik na igricu u kojoj tri junakinje prelaze različite levele. No, nakon raspisanih 40 stranica, bile su pokrivene tek prve 3-4 natuknice. Shvatila sam da je ideja previše opsežna pa sam u tom trenutku napustila pisanje. U 2009. godini, za vrijeme nekih praznika odlučila sam ispisati taj roman, uz nekoliko prilagodbi. Umjesto različitih levela, radnja će se izmjestiti u četiri vremenske i prostorne dimenzije (sadašnjica: 2008. godina, 1983. godina na turneji s Metallicom, dvorac u 17. stoljeću i planet Rozie, na kojem cajkarošica Valiena provodi turbofolk diktaturu…). Tri tinejdžerice nalik na Powerpuff Girls bore se protiv turbofolk zombija (koji su doslovno zombiji), ali ne samo umjetnošću, nego i supermoćima: ledom, vatrom i vodom. Vizualno sam te prostore zamislila nalik na one u “Sharkboy i Lavagirl”, u nadi da će Robert Rodriguez po mom romanu snimiti film… haha… zamislila sam Lily Cole kao Vatrinu, njena crvena kosa zapela mi je u filmu Terryja Gilliama “Imaginarij Doktora Parnassusa” (2009.), zatim Paris Hilton kao Leddy, ona je 2006. objavila pop-album pa se činilo kao da će graditi glazbenu karijeru, te Lindsay Lohan kao Vodinnie i Rachel McAdams kao Valienu, one su bile zvijezde teen filma “Mean Girls” (2004.). A gdje je tu Sjenjak? Pa, možda u onim svakodnevnim fragmentima, prije nego što počne “prava” radnja. Moment kad Winnie, zvana Vodinnie, odlazi u podzemni Konzum kupiti čokoladu, a tamo ugleda neobičnu vatrenokosu curu koja kupuje Red Bull (jer u Denveru ne prodaju energetska pića tinejdžerima…). Zapravo je bilo obrnuto, ali za radnju bila je potrebna neka veća trgovina u kojoj će se Vodinnie upoznati s Vicky Burn i Linom Ice, a.k.a. Vatrinom i Leddy. Drugi roman sličan je prvom, osim što se sukob između rocka i turbo-folka pretvara u sukob različitih društvenih ideologija, a događaji ne teku paralelno – nego su te četiri dimenzije jasnije razdvojene.

* Kakvo je tvoje iskustvo iz desetak knjižničnih susreta na kojima si predstavljala svoj najnoviji roman Kad se večernje sjene izdulje? Je li tamošnja publika već čitala tvoje ranije ili i ovu knjigu? Što kažu?

PUBLIKA KOJOJ JE KLJUČNO TKO JE SPONZOR Pitanja i komentari mladih čitatelja često su bili usmjereni na peritekstualnu dosjetku – naime, na nekoliko mjesta u romanu piše Sponsored by CoolEx, ili se tekst spontano pretvori u reklamu. To je ih je zaintrigiralo! Bacili su se na istraživanje i doznali da postoji američka firma s tim nazivom – pa su me upitali je li to sponzor romana. Također su me pitali je li Konzum sponzor za U ime kapitala, jer se radnja okreće oko firme s nazivom Consoom. Dakle, nije! CoolEx mi se svidjelo kao naziv za kremu koja hladi kožu i štiti od toksičnog korova, a Consoom je nekakva generička riječ koja označava konzumiranje. Što se tiče iskusnih čitatelja, stručnjakinja za distopiju Jelena Pataki Šumiga na Panonskom festivalu otvorila je neke posve nove mogućnosti za interpretiranje, na primjer, lik Glumice kao personifikaciju umjetnosti.

* Ovaj novi roman je, upozorava dosadašnja kritika, naslonjen već naslovno na biblijske punktove, a deset podnaslova donose i pravu poslasticu kino projekcija, od Tarkovskog nadalje?

IDEJA PREMA KOJOJ POSTOR POSTAJE LIK Da, naslov je referenca na rečenicu iz knjige Jeremija, kojom se babilonski egzil predviđa kroz distopijske i postapokaliptične prizore. Roman se također naslanja na filmove, prvenstveno Tarkovskog, čijih nekoliko filmova referira mistični teritorij Zone, o kojemu se ne saznaje ništa– osim da se tamo odvija rat, da je područje opasno i da mu se ne smije prilaziti! Sjene se mogu promatrati i kao spin-off filmova Tarkovskog, pretpostavljam, haha… u smislu da se nadograđuje priča o prostoru Zone na kojem se odvijaju neobične stvari. Tarkovski se naslanja na distopijsku prozu, ali ju obrađuje na specifičan način, tako da prostor postaje gotovo lik. To je bila ideja i u Sjenama, prostori koji su u interakciji s okolinom i čini se kao da komuniciraju. Tu su još neki filmovi: Kocka, kanadski niskobudžetni film, snimljen u jednoj prostoriji, a koji je stekao apsolutni kultni status; Mašinist, psihološki film koji se bavi odnosom između čovjeka i stroja, a prema je oblikovan jedan od protagonista Sjena; zatim Nulti teorem već spomenutog Terryja Gilliama te Jakovljeva ljestvica i Apokalipsa danas zbog ratne tematike. Također Laibachova pjesma prema tekstu njemačkog socijalista Heinera Mullera, o travi koja raste preko granice: “Immerneuwächst Gras über die Grenze”.

Foto: Privatna arhiva

Poznati Osječani

BORIS ČULIN Nogometna legenda, zvali su ga iz Hajduka i Dinama, ali nisu ga dali iz Osijeka

Od nogometa se oprostio još 1970., ali još se dobro sjeća svega

Objavljeno

.Dana

Objavio

Slučajan prijepodnevni susret, na Trgu slobode prekoputa Supermarketa, probudio je višeznačajne uspomene na neko drugo, davno vrijeme, poglavito vezane uz nogomet šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad je naš najbolji slavonsko-baranjski klub promijenio – čak tri imena. Do 1962. bio je Proleter, od svog osnutka (1947.) i da bi tada postao dio novoosnovanog Sportskog društva Slavonija jer su gradski oci pokušali unaprijediti osječki sportski vrh sjedinjavanjem najboljih klubova u istu cjelinu. Glavni razlog se, frapantno sličan na sadašnjost, svodio na pokušaj što objektivnijeg i bogatijeg raspodjeljivanja gradskog financijskog budžeta namijenjenog vrhunskom sportu. No, vratimo se susretu kod Supera.

Malo pogrbljen gospodin s kravatom i sportskom kapicom na glavi upravo je razmjenjivao sjećanja na razdoblje svog života i osječkog nogometa koji su, zasigurno, trebali okončati sasvim drukčije od epiloga o kojem prilično nenametljivo priča Boris Čulin. Osječanin rođen 1940. ostavio je dubok trag u upravo spomenutom razdoblju djelovanja kluba koji je nastupao i „Kraj Drave“ i u Gradskom vrtu.

Čulin je, naime, u crveno-plavom (duže) i bijelo-plavom dresu (kraće)  proveo nešto više od jednog desetljeća u momčadi čije nastupe stari(ji) ljubitelji nogometa pamte kao utakmice isprepletene nogometnom romantikom i šarmom. Ima onih koji, na pohvalno spominjanje kadra u kojem su najznačajniji igrači, s dužim ili kraćim stažom, bili braća Gutzmirtl, Lončarić, Čulin, Kasač, Karapandža, Rukavina, Crnković, Piljaš, Đorđić, Piljaš, Ham, Iličin, Marjanović, Katić, Zejnilagić, Rudić, Klepić…, pokušavaju osporiti njihov igrački potencijal postavljajući kritičko pitanje zbog čega ta generacija nogometaša poniklih odreda u gradu na Dravi (uz poneke pojačanje), nikad nije dosegnula prvoligaški status. A konkretan će odgovor dobiti od onih koji su nekad slušali nepobitne priče o utjecaju politike u sportska zbivanja (i tada!) na prostorima bivše države.

Osim toga, u tom su vremenu najdarovitiji nogometaši najčešće završavali u nekom od klubova tzv. „velike četvorke“ – Dinama, Hajduka, Crvene zvezde i(li) Partizana, oslabljavajući manje sredine, a taj običaj nije zaobišao ni Osječane. Josip Gutzmirtl je ’64 otišao u Maksimir i dao velik doprinos najvećem Dinamovom međunarodnom pothvatu (Kupu kupova Europe, 1967.), u istom je dresu godinu kasnije zaigrao također iznimno daroviti juniorski reprezentativac Petar Lončarić, a na meti menadžera tog doba našao se i – Čulin.

Naš junak s početka priče plijenio je vrhunskom tehnikom, pa čak je, igrajući u pravilu braniča (beka), znao hrabro „fintama“ zaustavljati suparničke napadače. No, mladić zaljubljen u svoj grad, ostao je u Osijeku u kojem je, nakon desetljeća standardnog nastupanja kao nezamjenjivi prvotimac (za Proleter, Slavoniju i NK Osijek!) doživio i svečanost oproštaja kad ga je darivao Milan Stilin, tadašnji predsjednik kluba u kojem je Boris počeo i završio karijeru. Odolijevajući pozivima „velikih“, sjećamo se tog vremena kad se bio našao pred ulazom na „stari Plac“ u Splitu.

– Istina je, bio sam sasvim blizu Hajduku – kaže nam Čulin čiji je i sin Vjekoslav u međuvremenu već završio mnogo manje uspješnu igračku (amatersku) karijeru. – Manje se zna da me zvao i Dinamo, što mi je također laskalo. Zašto sam ostao? Pa, u našem klubu zauzeli su čvrst stav da me nikamo ne puštaju!

Nagradu na oproštaju od nogometa 1970. Borisu uručuje Milan Stilin, tu su i Borisovi suigrači Pavo Majer i Branko Karapandža

Tako je to nekad bilo, prije svega se cijenila igračka kvaliteta, kupoprodajni su običaji u posljednjim desetljećima nekako udaljili i najvjernije kibice od odlazaka na utakmice. A kako Boris Čulin uspoređuje sadašnji i nogomet, koji je on igrao sa svojim vršnjacima, upitajte ga na Opus Areni. Naći ćete ga redovno u sve manjoj skupini veterana osječkog nogometa. U društvu onih kojima (ne)objašnjivi i izvannogometni utjecaji nisu dali da zaigraju u natjecanju kojem su, zapravo pripadali – kao što ni njemu nisu dali da potraži potpunu igračku afirmaciju u nekom velikom klubu.

Foto: Komarilos i privatna arhiva

Nastavi čitati

Lege

SRETNO Od školskih se klupa oprostila 1.593 maturanta, nakon quadrille idu na lijevu obalu

Grad je organizirao glazbeni program uz DJ-eve

Objavljeno

.Dana

Objavio

Čak 1.593 osječkih maturanata jutros se oprostilo od školskih klupa. Nakon ispraćaja u školama uputili su se u Županijsku ulicu gdje su tradicionalno otplesali quadrillu.

– Želim vam svega dobroga, budite svoji. Svi vas ovih dana vjerojatno plaše da budete oprezni i pametno birate, ali ne zaboravite slijediti svoje snove i svoje srce. Ako u nečemu nekada i pogriješite, neka to bude dobar video za TikTok ili neku drugu platformu – poručio je maturantima zamjenik gradonačelnika Dragan Vulin.

Nakon što su quadrillom obilježili završetak svog srednjoškolskog obrazovanja, fotografirali se sa roditeljima i rodbinom koja ih je došla ispratiti, maturanti su krenuli prema lijevoj obali Drave gdje je i ovoga puta za njih Grad organizirao glazbeni program uz DJ-eve.

Iako ih čeka još puno posla do formalnog završetka srednjoškolskog obrazovanja, danas im je završilo vjerojatno najuzbudljivije i najradosnije razdoblje u životu. Nakon današnje zabave vjerojatno će uzeti koji dan odmora i potom krenuti s pripremama za maturu. A nakon nje kreću potpuno nove obveze i odgovornosti.

Što god odlučili – nastaviti obrazovanje ili ući na tržište rada, dragi maturanti, sretno vam bilo!

Foto: David Jerković/PIXSELL i Grad Osijek

Nastavi čitati

Lege

DRONOVI NAD GRADOM Svjetlosne koreografije na nebu kod Bastiona bile su fantastične

Ne možete baš često vidjeti poruke i bicikle kako lete iznad Drave, fascinacija je trajna

Objavljeno

.Dana

Objavio

Svjetlosni spektakl koji su organizatori Osijek Drone Expo sinoć pripremili za građane okupljene na Promenadi kod Bastiona bio je fanstastičan. Publika se počela okupljati pola sata prije najavljenog početka showa, koji je bio zakazan za 21 sat, tako da je na livadi na sjevernom obodu Tvrđe bilo jako mnogo zainteresiranih gledatelja i prije prve koreografije u zraku.

Prezentacija tehnologije koja umrežuje i sinkronizira veliki broj letjelica što onda u zraku ispisuju riječi ili stvaraju slike nije nepoznata, ali gledati to iz neposredne blizine i slušati zujanje dronova je stvarno posebno iskustvo. Umijeće pilota u kombinaciji sa softverskim rješenjima i preciznošću letjelica doslovce je gledatlje ostavljalo bez daha. Ovo se ne viđa često, a fascinacija viđenim ostaje trajna.

Foto: Građani Komarilosi

Nastavi čitati

Lege

JUG 2 Počela prva faza uređenja Bajera, bit će ovo rekreacijsko središte cijeloga grada

Radovi će se izvoditi u četiri faze, a vrijedni su 1,4 milijuna eura

Objavljeno

.Dana

Objavio

Počela je prva faza uređenja jugovskog jezera – Bajera čišćenjem i izravnavanjem terena. Potom slijedi uređenje plaže, koju će urediti Hrvatske vode, a zatim će se krenuti i da uređenjem pješačkih i trim staza te izgradnjoma parkirališta s 52 parkirna mjesta.

– Uredit će se i dječja i sportska igrališta, opremiti prostor roštiljima tako da će Bajer postati sportsko-rekreacijsko središte ne samo Juga II, nego i cijeloga grada – naglasio je gradonačelnik Ivan Radić koji je danas obišao radove.

Radnici Unikoma krenuli su s čišćenjem terena, a direktor Igor Pandžić najavio je kako će na jesen započeti druga faza uređenja Bajera u koji će napraviti sportska igrališta, dok će se u trećoj fazi graditi spojna cesta na dva ulaza, budući da će Bajer u budućnosti biti ograđen. U četvrtoj fazi radit će se trim staza i šetnica oko jezera.

Željko Kovačević, direktor Hrvatskih voda, VGO Osijek rekao je kako će se s izmuljenjem malog bajera krenuti krajem kolovoza ili početkom rujna ove godine.

Radovi na uređenju Bajera, odnosno sve četiri faze uređenja koštat će oko 1,4 milijuna eura.

Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Nastavi čitati

Lege

BRAVO! Veronika Lemishenko prvu nagradu na svjetskom natjecanju harfista donijela u Osijek

Ukrajinka Lemishenko prva je harfistica HNK-a u Osijeku

Objavljeno

.Dana

Objavio

Nakon dva dana polufinalnih nastupa i velike završnice s troje finalista, u nizozemskom je gradu Utrechtu završeno 9. svjetsko natjecanje harfista, a prvu je nagradu u Osijek donijela naša harfistica Veronika Lemishenko.

Lemišenkin program Riječi, zvukovi, misli istražuje teme psihološkog pritiska, ograničavanja prava, ponovnog povezivanja čovjeka s prirodom, utjecaja karantene, stvarnosti rata i dubokih promišljanja o ljubavi, smrti i vječnosti. Prva nagrada uključuje 5000 eura i kontinuiranu podršku personaliziranog programa skrbi, treniranja i razvoja karijere, uključujući sesije s karijernim trenerom i mogućnosti nastupa između natjecanja 2026. i sljedećeg izdanja natjecanja 2028.

Lemishenko je umjetnička direktorica natjecanja i festivala Glowing Harpu rodnoj Ukrajini, prva harfistica HNK-a u Osijeku i međunarodna gostujuća mentorica na Kraljevskom konzervatoriju u Birminghamu (Engleska).

Ova sjajna glazbenica i dobitnica nagrada na međunarodnim harfističkim natjecanjima u Europi i Aziji, nastupa kao solistica, komorna glazbenica i orkestralna sviračica diljem Europe, Azije i SAD-a. Promiče ukrajinsku kulturu diljem svijeta i podržava mlade ukrajinske harfiste putem svoje dobrotvorne zaklade.

Foto: HNK u Osijeku

Nastavi čitati

Najlaćarnije