Lege
GLUHONIJEMI NOGOMETAŠ Kao klincu su mi se druga djeca rugala, a onda sam ih počeo driblati
Osječanin Željko Vajda sjeća se kako je zbog hendikepa često bio tužan i plakao sve dok nije otkrio nogomet
Željko Vajda (62) bio je i državni reprezentativac gluhonijemih, u mladosti je godinama uspješno nastupao za nekoliko amaterskih nogometnih klubova, ali nikad nije postao član NK Osijek što je oduvijek žarko želio, pa se i danas divi idolu s Kantride s kojim je zaigrao u dresu reprezentacije Hrvatske gluhih 1995. na EP u Berlinu
Bez obzira što je prošlo mnogo vremena od razdoblja kad je oduševljavao riječke ljubitelje nogometa, ime Damira Desnice i danas se na Kvarneru spominje s neskrivenim uvažavanjem. Štoviše, i na prostorima bivše države baš je taj plavokosi krilni napadač bio i ostao sinonim vrhunskog gluhonijemog nogometaša. No, samo će vam nešto stariji Osječani znati odgovoriti na pitanje sjećaju li se najboljeg gluhonijemog nogometaša u gradu na Dravi. Jer, iako je bio iznimno talentiran, brz, maštovit i nepredvidljiv u akcijama, Željko Vajda nikad nije ispunio gorljivu želju da zaigra za NK Osijek, što bi ga zacijelo uvrstilo na popis nezaboravnih osječkih nogometaša.
A nogomet je zavolio još kao petogodišnji dječak, kad mu je tata kupio loptu dosjetivši se kako da na trgu drevne Tvrđe vršnjaci prestanu Željka zadirkivati ne znajući za njegov nepremostivi hendikep.

– Znali su mi se i rugati. Mislili su da sam glup i zato sam bio tužan i često bih i plakao. A kad sam ih počeo driblati na uličnim utakmicama, u koje su me primili jer sam imao loptu a oni ne, sve se preokrenulo – tumači nam pismenim putem Željko, po zanimanju bravar koji je već godinama zaposlen kao arhivar u golemom prostoru „Elektroslavonije“ na Zelenom polju gdje će, vjerojatno, za godinu-dvije dočekati i mirovinu.
– Kao sedmogodišnjak morao sam otići u Zagreb, u školu za gluhe „Slava Raškaj“, gdje sam ostao sve do 1977. – piše Željko. – Igrajući često s dječacima s istim hendikepom razvio sam se kao igrač, a potom se vratio kući i upisao srednju školu „Đuro Đaković“ , gdje sam se odškolovao za bravara. Na jednoj uličnoj utakmici zapazio me sugrađanin iz Tvrđe, kojem nikad nisam saznao ime samo znam nadimak Švabo, predložio je da idem igrati za Elektru na igralištu „Kraj Drave“. Upoznao me s trenerom pionira i juniora Andrijom Hrehorom kojem je i objasnio moj hendikep. I danas sam zahvalan gospodinu Hrehoru koji me mnogo toga podučio kad je u pitanju nogometna tehnika, a još više sam zapamtio njegov očinski smiješak koji je u meni uvijek budio dodatnu energiju i motivaciju. Seniore je trenirao Josip Burcsa, pa sam ubrzo prešao u seniorski sastav ali se sve poremetilo kad je došao novi trener Nedeljko Grljušić s kojim nisam uspostavio dobru komunikaciju, sve češće sam ostajao na klupi za pričuve, pa sam, zbog pravog nesporazuma, nezadovoljan 1980. napustio Elektru.
Kao po nekom nepisanom pravilu, Željko je uvijek uz pomoć dobrih ljudi nalazio pravo mjesto za svoj razvoj, pa ga je, tako, pokojni Slavko Špehar odveo u Valpovku. U Sportskom parku „zelenih“ Vajda je proveo tri mjeseca, ali budući da nije registriran zbog isteka prijelaznog roka, postao je član Klasa (Ovčara) pod nadzor trenera Ernesta Nada gdje je proveo tri godine.
– U to vrijeme Špehar je preuzeo Jedinstvo iz Čepina, čiju sam ponudu prihvatio i promijenio klupsku pripadnost. Potom je nakon nekog vremena za trenera stigao legendarni „lanarac“ Nevzat Veli – Slasta, vrijeme je prolazilo i dogodilo se ono što svi pamtimo, došao je Domovinski rat, pa više nisam mogao odlaziti na treninge u Čepin…

Kao kvalificirani bravar Vajda je, inače, od 1980. do 1991. radio u Kovinaru, a s početkom granatiranja grada sa suprugom i djecom sklonio se u Zagreb. Kad se vratio čekalo ga je neugodno iznenađenja – ostao je bez posla.
– Kad smo se nakon sedam dana vraćali, vlak je prometovao samo do Koprivnice, povratak se odužio pa su me iz Kovinara (nakon 11,5 godina rada!) otpustili zbog višednevnog nedolaženja na posao – s gorčinom nam piše Vajda. – Prihvatio sam tada ponudu iz tvrtke „Vulkan“ u Huttlerovoj ulici, radio za mene vrlo težak posao, ali sam zbog opstojnosti obitelji tamo proveo pet godina…
Konačno se, 1997. i Vajdi osmjehnula sreća, preko Studentskog servisa zaposlio se u HEP-u, te s golemom motivacijom i željom da iskaže svoj potencijal, nastupao u malonogometnoj momčadi u Radničko-sportskim igrama zajedno s nekim „šefovima“ i direktorima, što mu je (ne)izravno donijelo i stalno radno mjesto bravara koji je obavljao sve do 2012. Od tada, zbog reume, promijenio je radno mjesto, obavlja poslove arhivara u velikoj hali koja na Zelenom polju čuva uskoro stogodišnju povijest „Elektroslavonije.“ Kad smo ga posjetili, želio je zahvaliti svima koji su ga prihvatili:
– Jako sam zadovoljan s ovim lijepim radnim mjestom, iako mi je u početku bilo teško naviknuti se na sve nove zahtjeve. Usput, položio sam i potreban arhivarski ispit, dobio „četvorku“, čime sam se odužio onima koje nikad neću zaboraviti. To su prije svih bivši direktor Damir Pečvarac i pravnik Boro Kaluđer, a zahvaljujem i sadašnjem direktoru Danijelu Iliću i neposrednom šefu Danijelu Trampusu, koji imaju razumijevanja za način komunikacije i strpljenja zbog mog hendikepa sluha i govora. Dakako, nezaboravna je ostala i ona malonogometna klapa s kojom sam trenirao i igrao, a potom se družio uz piće…

Za koju godinu će Željko Vajda u mirovinu, više će se moći posvetiti obitelji, ali nikad neće zaboraviti ono što mu je ostala neispunjena životna želja:
– Prestao sam igrati 1999., posljednji nastup imao sam u reprezentaciji Hrvatske za gluhe u prijateljskoj utakmici u Austriji, kasnije sam, kako sam i opisao, još igrao samo mali nogomet, a trajno mi je ostao neispunjen san da po uzoru na svog idola Desnicu postanem drugi gluhonijemi prvoligaški igrač, dakako u NK Osijek. Našao sam se jednom i na pragu još kao 17-godišnjak, kad sam bio pozivan i u „repku“ gluhonijemih, ali bez menadžera nije išlo, nije imao tko voditi o meni računa, nitko mi nije pomogao, malo me „pogurao“. Zbog svega toga sam zauvijek ostao razočaran…
A kad god spominje riječkog idola, među najdražim uspomenama mu je događaj iz 1995.
– Hrvatska reprezentacija gluhonijemih igrala je s Italijom i izborila pravo nastupa na EP u Njemačkoj, a pozvani su bili i Desnica i Jozo Bogdanović, također poznati igrač tog vremena. Prvi put sam bio s Desnicom u sastavu, s njim je bilo lako i jednostavno surađivati na terenu, dribla i fintira u sprintu, baš je kao vjetar, a sve radi bez buke! Mislim da se ni za stotinu godina neće roditi novi Desnica!! Vodio nas je legendarni trener Ivan Đalma Marković, izvrstan stručnjak, pedagog i strateg, kojeg više nema, počivao u miru…
Koljeno i reuma su ga sasvim odvojili od nogometa, ali pronašao je druge mogućnosti za rekreaciju.
– Biciklom se znam voziti preko u Baranju ili do Višnjevca, po nekoliko desetaka kilometara dnevno. Obožavam Promenadu i Pampas. U kontaktu sam, ipak, i sa sportom, jer znam automobilom, triput tjedno voziti unuku Helenu (Bičanić) do Iktusa, gdje trenira veslanje i kažu da je talentirana iako joj je tek 12 godina.

OBITELJSKA PRIČA Vajdina obitelj, koju je stvorio prije 42 godine oženivši također gluhonijemu Katicu, donijela mu je mnogo životne radosti. Naime, nitko od njegovih i Katičinih potomaka nema poteškoće s govorom i sluhom, svi su, objašnjava nam pravi izraz – čujući. A obitelj je godinama postajala sve brojnija, pa su danas ponosni zbog kćeri Tine i sina Tomislava, a vjerojatno još više su im veselja sigurno donijele unuke Helena, Lea i najmlađa Franka. S njima i s djecom komuniciraju usmeno ili znakovnim jezikom.

Foto: Komarilos i privatna arhiva
Lege
PRIZNANJE DAROVITIM ODBOJKAŠICAMA Nika Kuna i Lucija Šoš pozvane u kadetsku reprezentaciju
U sastavu su koji će zastupati našu zemlju na MEVZA natjecanju Europskog prvenstva u rujnu u Mariboru
Nedavni brojni uspješni nastupi darovitih osječkih odbojkašica na natjecanjima državne razine nisu ostali nezapaženi. Naime, u petak je iz Hrvatskog odbojkaškog saveza, na adresu ŽOK-a Osijek, stiglo značajno priznanje dvjema perspektivnim Osječankama kao nedvojben dokaz njihova potencijala, ali i kvalitetna rada u tom klubu. S neskrivenim ponosom, vijest je priopćio Slobodan Hegyi, dopredsjednik tog osječkog kluba.
Na širem popisu U-20 reprezentacije Hrvatske našle su se i Nika Kuna i Lucija Šoš, koje je Saša Ivanišević, izbornik te državne vrste uvrstio za sastav koji će zastupati našu zemlju na MEVZA natjecanju Europskog prvenstva u Mariboru, od 23. do 27. rujna. Kuna igra primača, a Šoš je korektor, s tim što su obje bile istaknute u ekipi osječkog kluba koji je ove godine osvojila naslov kadetskih prvakinja Hrvatske. Štoviše, na završnom turniru državnog
prvenstva Lucija je proglašena najboljom (MVP) igračicom turnira

Bolji poznavatelji sportskih prilika u gradu na Dravi zacijelo su zapamtili da je Lucijin otac Dario bio vrstan, prvoligaški odbojkaš (danas priznati liječnik, specijalist plastične kirurgije glave i vrata), dok je Tomislav Kuna kao mladić igrao nogomet u više klubova (i NK Osijek!) pa sportske aktivnosti tih dviju obitelji dokazuju da, doista, „jabuka ne pada daleko od stabla“!
Foto: Arhiva ŽOK Osijek
Poznati Osječani
VINKO PEJIĆ Poznati radijski maher ima novi roman, odlučio je dobrano provjetriti Osijek
Pokazuje kako se velike društvene promjene uvijek najjače osjete na životima običnih ljudi
Novi roman poznatog osječkog radijskog voditelja Vinka Pejiće Dani što idu unatrag dobrano protresa Osijek i njegovu gradskost te na dnevni red postavlja vječitu temu o tome je li prije bilo bolje nego danas i kako zapravo danas možemo vidjeti što će se s gradom događati u budućnosti.
Vinko se godinama u radijskom eteru dokazivao kao voditelj koji dobro razumije problematiku urbaniteta. Pred radijski je mikrofon, u ovisnosti o formatu i namjenama emisija, praktički dovodio najširu moguću publiku i s njima, iz pozicije građanina, javno propitkivao stanje gradskosti. Iz naizgled neozbiljnih tema gradio je preozbiljne stavove o tome kako se građani prilagođavaju javnim regulama da bi stimulirali razvoj grada, a ujedno i kako je taj razvoj od mnogih koji su se ni krivi ni dužni ovdje rodili ili odnekud dotepli – učinio građane.
U osvrtu na roman, književni kritičar Goran Rem je između ostaloga napisao: “Nestvarni stvarnosni roman Dani što idu unatrag je pomalo neočekivano i iz drugog plana – žestok, usprkos najoporijoj mogućoj melankoliji”, zatim “Roman provjerava i provjetrava pitanje o tome tko ili koje skupinsko Što ide kamo kada je u pitanju stanje urbaniteta” i konačno izravno i jasno “Čitati taj roman i eufemistično odjebati sve agresivne skupine, to nam je primiti kao poruku”.
Knjiga je u izdanju osječkog ogranka Matice Hrvatske izašla ovih dana (srpanj, 2026.), a više o romanu, za koji Rem kaže da “piše i fine erotske citate najnovovalnijih slika”, Vinko objašnjava izravnim radijskim rječnikom.

* Kako si uopće došao na ideju književno proučavati grad kao proces koji ide unatrag?
– Roman Dani što idu unatrag nastao je promišljanjem o gradu, mladosti i vremenu u kojem živimo. Radnja je smještena u Osijek bliske budućnosti, grad koji se suočava s društvenim promjenama zbog kojih se čini kao da ne ide naprijed, nego se vraća unatrag. To nije roman o nekoj dalekoj i nestvarnoj distopiji. Naprotiv, pokušao sam zamisliti što bi se moglo dogoditi kada bi određeni procesi koje već danas primjećujemo postali još izraženiji.
* Kako si odabrao likove kroz koje pričaš priču?
– U središtu priče nalaze se dvojica mladića koji pokušavaju pronaći svoje mjesto u takvom svijetu. Oni nisu heroji u klasičnom smislu riječi. Griješe, lutaju, zabavljaju se, zaljubljuju, bježe od problema i pokušavaju razumjeti sebe. Kada ih okolnosti uvuku u priču o krađi vrijednog muzejskog eksponata, njihova osobna potraga za slobodom postaje i borba protiv sustava koji ih želi oblikovati prema vlastitim pravilima. Jedan od najvažnijih likova romana zapravo je sam Osijek. Stara gradska jezgra, njezine ulice, prolazi i trgovi nisu samo kulisa događajima. Htio sam da grad postane aktivni sudionik priče, prostor u kojem se sudaraju prošlost i budućnost, sloboda i kontrola, nada i razočaranje.
* Kakav unutrašnji motor te pokreće dok pišeš, što ti je važno?
– Važno mi je bilo pokazati kako se velike društvene promjene uvijek najjače osjete na životima običnih ljudi. Zato ovaj roman nije samo priča o politici ili društvu. Prije svega, to je priča o prijateljstvu, odrastanju i potrebi da čovjek sačuva vlastiti glas čak i onda kada ga okolina pokušava utišati.
* Tebe, dakle, nisu utišali. Što misliš kako će tvoj uknjiženi radijski glas doživjeti publika?
– Naslov Dani što idu unatrag može se shvatiti na različite načine. On govori o vremenu koje kao da se vraća unazad, o društvu koje zaboravlja vlastitu budućnost, ali i o osobnoj čežnji za nekim jednostavnijim vremenima. Vjerujem da svatko od nas ponekad ima osjećaj da se svijet kreće u smjeru koji nije očekivao. Ne očekujem da će svi čitatelji ovu knjigu doživjeti na isti način. Neki će u njoj vidjeti priču o mladosti, neki društvenu kritiku, neki triler, a neki ljubavno pismo jednom gradu. Upravo u tome i jest ljepota književnosti – kada knjiga počne živjeti vlastiti život u rukama čitatelja.


Foto: Komarilos i promo
Lege
NK TOMISLAV LIVANA Još jednom prvaci Prve županijske Osječko-baranjske lige
Već niz godina nadmašuju starije i afirmiranije momčadi na našem području
Nogometni klub Tomislav u Livani smještenoj između Osijeka i Čepina osnovan je 2005. i jedan je od najmlađih u Županiji, ali već ima iza sebe seriju zapaženih uspjeha. „Plemići“ su, iznad svega, ponosni organiziranjem 18. tradicionalnog U-11 turnira limača koji je prije mjesec dana na ŠC Kralj Tomislav okupio buduće nogometaše iz čak deset zemalja i vinuo se na sam vrh srednjoeuropskih turnira tog tipa. No, osim posvećivanja iznimne pozornosti odabiru, školovanju i odgoju mladeži, popularni „plemići“ postižu i solidne uspjehe kao amateri u seniorskoj konkurenciji nadmašujući već niz godina starije i afirmiranije momčadi na našem području.

Naime, početkom ovog desetljeća nastupali su tri sezone u konkurenciji međužupanijskih ligaša, a kad su 2024. shvatili svoje objektivne infrastrukturne i financijske mogućnosti, skrasili su se u Prvoj županijskoj ligi. Kao i lani u ovo doba, Tomislav je osvojio naslov prvaka Prve županijske lige osječko-baranjske. Naravno, zanimljiv je i odgovor na pitanje kako su, kao prvaci, ostali u županijskoj bundesici?
– Procijenili smo da nam je s obzirom na sveukupne klupske mogućnosti preporučljivije ulagati u razvoj infrastrukture i odgoja mladih nogometaša, nego se natjecati u MŽNL – rekao nam je tajnik Vladimir Jerković i dodatno objasnio: – Inače, u proteklu smo sezonu ušli slabašno, a onda u proljetnoj poluetapi došli do nove titule s čak 17 utakmica bez poraza iako nas je svojim umirovljenjem oslabio dugogodišnji kapetan Vedran Nikšić, koji je u NK Osijek unaprijeđen kao trener u Školi nogometa. Budući da u viši rang, razvidno iz istih spomenutih razloga, ne žele ni naši najbliži pratitelji na ljestvici BSK Bizovac i FEŠK Feričanci, u ŽNS odlučeno je da je najbolje rješenje da umjesto tri iz MŽNL ispadnu samo dva kluba, što je spasilo treći sastav s dna međužupanijske ljestvice s najboljom infrastrukturom, Jedinstvo iz Donjeg Miholjca. Rad i treninzi se “vraćaju na naplatu”, te ostvarujemo niz od sedamnaest utakmica bez poraza, te ponavljamo prošlogodišnji uspjeh osvajanja naslova prvaka.
U Tomislavu su, inače, nedavno dodatno osvježili rad svoje škole nogometa, koju je preuzeo Hrvoje Barišić, dugogodišnji djelatnik NK Osijek, tako da u novu sezonu ulaze s pet natjecateljskih kategorija i stotinjak mladih igrača. Seniorska momčad će u nastupajućoj sezoni Prve županijske lige braniti naslov prvaka podmlađena, jer će povjerenje dobiti najdarovitiji kadeti budući da iz objektivnih razloga jedino nemaju juniorski sastav.
– Osim toga, u suradnji s Općinom Čepin, predviđena su velika infrastrukturna ulaganja u ŠC Kralj Tomislav što podrazumijeva teren s umjetnom travom, energetsku obnovu zgrade, ulaganje u terene i ograde oko objekta – rekao je Jerković s mnogo optimizma.

IGRAO I LUKA MODRIĆ! Najbolji strijelac Tomislava ’25/’26 bio je Matko Roso koji je postigao 19 pogodaka. U Ligi je, inače, sveukupni golgeter postao Marin Pavlović (FEŠK) s 28 pogodaka, a u listu strijelaca upisano je čak 137 nogometaša, s tim što je Roso među njima sedmi strijelac sezone. Za „plemiće“ su zapaženi strijelci bili i Vedran Nikšić (9), Vinicius De Aguilar Lima (9), Tomislav Šorša (9), Filip Kasač (7), Ivano Marić (5)… Dres kluba s Livane tijekom sezone oblačili su i Dino Čugalj, Luka Bilić, Luka Modrić, Igor Kovačević, Domagoj Bilandžija, Bruno Slamić, kapetan Andrej Štetić, Dino Česir, Petar Grabić, Lovro Kozić, Ivan Glogač, Cristian Nascimento, Sven Pandža, Luka Tomas, Filip Vuk, Livio Đordan, Luka Dorić i Roko Bilić. Trenersku je dužnost obnašao Mario Dorić, dok liderski tercet sačinjavaju predsjednik Domagoj Mikulić, tajnik Vladimir Jerković (na slici, predaje poklon golgeteru Rosi), te predstavnik na utakmicama Damir Buljan.
Foto: Arhiva kluba
Lege
VLAKOM NA MORE Osječani se već i vraćaju s Jadrana, vlak do Splita vozi svaki dan
Iz Osijeka polazi u 18.44, a u Splitu je u 8.49 – vozite se do obale 14 sati
Prošle je subote prvi sezonski noćni vlak za Split krenuo iz Osijeka, pa svi oni koji tračnicama žele stići do obale, ali i nazad, mogu to učiniti svaki dan sve do 27. kolovoza. Da je interes za vožnju vlakom velika, iako traje 14 sati, svjedoče i prvi „povratnici“ koji se već vraćaju s ljetovanja.
Interes je najveći za spavaćim kolima, odnosno vagonom za spavanje, za koji je osim rezervacije potrebno platiti i korištenje posteljine. No ako danas odete rezervirati svoju kartu za spavaća kola mogli bi se razočarati. Jer, karte za „spavanje“ planu jako brzo, pa svakako računajte da svoje mjesto u spavaćim kolima rezervirate minimalno tri tjedna prije planiranog putovanja.
Velikom interesu u prilog ide i činjenica što djeca, učenici, redovni studenti, umirovljenici, osobe starije od 65 godina te osobe s invaliditetom ostvaruju pravo na besplatan prijevoz uz važeću pametnu karticu. Jedino moraju platiti rezervaciju mjesta od 1,06 eura, odnosno 9 eura u trokrevetnom odjeljku vagona za spavanje, 13 eura u dvokrevetnom, te 25 eura u jednokrevetnom.


I odrasle osobe vlakom putuju jeftinije, a od Osijeka do Splita ćete kartu u jednom pravcu platiti 22,54 eura. Karte su 40% jeftinije, a ako ih kupujete online dobijete i dodatnih 10% popusta
Vlak iz Osijeka polazi u 18.44, a u Split stiže u 8.49 sati sljedećeg jutra. Vozi preko Virovitice, Bjelovara, Zagreba, Knina, te iz Perkovića stiže za Split. Povratni vlak iz Splita polazi u 21.37 sati, a u Osijek u 12.15 sati.
Vožnja je duga, ali veći dio je noću, pa ako „ugrabite“ svoj odjeljak u vagonu za spavanje veći dio puta biste mogli – prespavati.

Foto: Komarilos
Lege
150 GODINA LIPE Moćni zbor od 90 članova pjevao je repertoar od klasike do popa i rocka
Iz okrilja poznatog zbora je 1904. nastao Hrvatski Sokol, a onda 1907. i HNK u Osijeku
U dvorani Franjo Krežma osječkog Kulturnog centra održan je svečani koncert kojim je obilježena 150-ta obljetnica rada Hrvatskog pjevačkog društva Lipa.
– Oni su među najvećim ambasadorima Osijeka. Teško je nabrojiti sve nagrade, priznanja i odličja koje su osvojili diljem svijeta za zborsko pjevanje, a posebno je fascinanta činjecia da djeluju u kontinuitetu čak 150 godina. Kad pogledate, od 193 države članice Ujedinjenih naroda svega njih 50 je starije od 150 godina. Dakle, tih 150 godina rada Lipe je stvarno vrijedno isticanja. Oni čuvaju nešto što je važno i za Osijek i za Hrvatsku – rekao je prije koncerta osječki dogradonačelnik Dragan Vulin.

Također, istaknuo je da je upravo iz okrilja HPD Lipa 1904. nastao Hrvatski Sokol, a nekoliko godina kasnije i Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku (1907.).
Dirigentica Valerija Fischbach, koja je u Lipi aktivna 37 godina, kazala je kako zbor izvodi šaroliki program hrvatskih autora i starijih suvremenih autora te Mozartova djela. Najavila je i kako je za potrebe obljetničkog koncerta pripremljen nastup moćnog zbora od 90 članova jer su za tu prigodu, uz 50 stalnih članova, okupili i pjevače iz prethodnih generacija.
– Mi vam pjevamo sve živo, i pop i rock, i za široke mase. I danas smo napravili presjek svega što je bilo uspješno unazad nekih petnaestak godina. Imamo četiri bloka. U prvom će se predstaviti dječji zbor, u drugom imamo klasični program, u trećem program domaćih autora i na kraju živahni pop/rock – rekla je Fischbach. – Ovo je veliki jubilej, velika je čast i ponos biti dio generacije koja slavi ovu obljetnicu.

Foto: Grad Osijek
-
Kožara1 dan od objaveU WILSONOVOJ ULICI Pretučeni muškarac ležao nasred ceste, hitno je prevezen u bolnicu
-
Kožara1 dan od objaveNAPAD U WILSONOVOJ Pretučeni muškarac je direktor Zračne luke i poznati nogometni sudac
-
Kovinar1 dan od objaveKOMARCI Ništa od tretmana, na mjernim ih je mjestima manje nego što ih treba biti
-
Svilana1 dan od objaveŠUMSKE TAJNE Radionice za klince od 4 do 7 godina koje spajaju dramsku i šumsku pedagogiju
-
Analit1 dan od objaveGRADONAČELNIK Najoštrije osuđujem svaki oblik nasilja, Osijek gradimo kao grad sigurnosti
-
SPEEDWAY1 dan od objaveMEMORIJALNI VIKEND TURNIRI Elektra se sjeća Antuna Batinića, a Olimpija Vlade Liovića
-
Kožara23 sata od objaveDVA U JEDNOM DANU Ozlijeđeni muškarac pronađen u Držislavovom parku, prevezen je u bolnicu
-
SPEEDWAY10 sati od objaveOPET U GORICI Bijelo-plavi danas protiv Rudeša, najvažnija je koncentracija i pravi pristup
-
Pija raport8 sati od objaveMAHUNE Trenutno najskuplje povrće na tržnici po lanjskoj cijeni – 6 eura za kilogram
-
Kovinar6 sati od objaveREKORDI Drava na -177 cm, vrućina ne popušta, brojni sprudovi privlače poglede
-
SPEEDWAY4 sata od objavePLAZMA SPORTSKE IGRE Odlični nastupi i rezultati mladih odbojkašica i odbojkaša u Rijeci

