Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku sustavno iznenađuje svoje posjetitelje, koji su s pravom bili ponosni potkraj studenoga prošle godine kad je opereta „Vesela udovica“ u režiji osječkog Zagrepčanina Damira Lončara, na dodjeli Nagrada hrvatskog glumišta u Zagrebu, proglašena najboljom hrvatskom predstavom u cjelini u kategoriji opereta-mjuzikl, a kao i prošlih godina hrlili su Osječani u prosincu opet u velikom broju na izvedbe popularnog baleta „Orašar“.

A onda, 8. ožujka ove godine, uslijedio je nov signal za istinsko oduševljenje ljubitelja teatra, jer je Kovačevićeva komedija „Maratonci trče počasni krug“ u maštovitoj režiji Subotičanke Olje Đorđević izazvala dosad nezapamćeno zanimanje kompletne javnosti i to ne samo u Osijeku.

U HNK u Osijeku, međutim, nastavljaju nuditi na svom repertoaru predstave čiji čak i sami nazivi – unaprijed izazivaju zanimanje gledateljstva. Naime, poznato je da su „Maratonci…“ još prije četrdesetak godina bili jedan od najgledanijih filmova na našim prostorima, što je zaintrigiralo Osječane koji su posljednjih tjedana punili gledalište iz predstave u predstavu ushićeno prepričavajući sugrađanima oduševljenje koje je u njima izazvala sjajna kazališna interpretacija čuvene priče o staroj balkanskoj obitelji Topalović i njenim nesvakidašnjim dogodovštinama.

I dok se ushit među Osječanima nije ni stišao, početkom travnja, u Županijskoj 9 počele su prve probe za novu planiranu premijeru, ovaj put dramsku interpretaciju Dale Wassermana sedamdesetih svjetskog hit-filma „Let iznad kukavičjeg gnijezda“ ovjenčanog nizom Oscara, čija je osječka kazališna premijera predviđena za 24. svibnja!

Predložak tog filma, a samim tim i za skorašnju osječku premijeru, jest istoimeni roman Kena Keseya („One Flew over the Cuckoo’s nest“, ma što to značilo) u kojem hladnokrvna medicinska sestra Mildred Rached oštro i nepopustljivo vlada odjelom u Bolnici za duševne bolesnike države Oregon. Njezini se pacijenti tome ni ne protive, oni su pod lijekovima koji umrtvljuju mozak i žive u strahu od terapija elektrošokovima. Njezinu vladavinu, međutim, poremeti dolazak novog pacijenta McMurphyja kojeg će u osječkog predstavi tumačiti svestrani Miroslav Čabraja, u predstavi hvalisavi i duhoviti varalica, koji se u ime svih bolesnika odluči suprotstaviti njezinim pravilima. Njegovu borbu pratimo očima poglavice Bromdena (Duška Modrinića), naizgled polunijemog Indijanca koji razumije tu borbu koja ga drži zarobljenog…
Oni koji su gledali čuveni film Miloša Formana, dakako znaju što mogu očekivati, ali slično kao prigodom izvođenja „Maratonaca…“, ne treba baš očekivati ponavljanje filmskog scenarija.

U HNK u Osijeku bi sveukupni kazališni doživljaj mogao i morao biti i – bolji! Režija je povjerena iskusnom Draženu Ferenčini iz Zagreba, a osim Čabraje i Modrinića glumit će i ostali članovi dramskog ansambla Antonia Mrkonjić, Armin Ćatić, Matea Grabić Ćaćić, Antonio Jakupčević , Vjekoslav Janković, Matko Duvnjak Jović, Ivan Ćaćić, Aljoša Čepl (ujedno asistent redatelja), Matija Kačan, Davor Panić, Mario Rade, Antonija Pintarić, Selma Suerborn, Mirko Ilibašić, Dominik Karaula i Matko Jukić. Inspicijent predstave je Eduard Srčnik, a šaptačica Katarina Miličević Drahotuski.

Nakon premijere, „Let…“ će biti izvođen još četiri puta do kraja svibnja. Premijera te crnohumorne satire o pojedincu u represivnom sistemu, mentalnim institucijama i slobodi duha je, ponavljamo, u petak, 24. svibnja u 20,00 sati, prva repriza dan kasnije u isto vrijeme. „Let…“ će se moći gledati tijekom svibnja još triput: u ponedjeljak, 27. i utorak, 28. u 19,00 sati, te u srijedu, 29. svibnja u 18,00 sati.

Inače, na sceni H NK u Osijeku, ovoga utorka, 14. svibnja gostuje ansambl HNK Varaždin, koji će od 20,00 sati izvesti Kolarovu dramu „Slučaj vlastite pogibelji“, dok je u nedjelju, 26. ovoga mjeseca HNK u Osijeku rezervirano za održavanje Međunarodnog festivala umjetničke tamburaške glazbe, a početak je u 20,00 sati.

Foto: Arhiva HNK

Imaju navodno tri čarobne riječi koja sva vrata otvaraju. Imaju i neke koje spadaju u kućni odgoj i kulturno ponašanje a to su pozdravi, ali kod nas se sve manje upotrebljavaju. Najmanje se upotrebljavaju u trgovinama, posebno velikim trgovačkim centrima, jer vam ih nema tko izreći.

U Osijeku, koliko znam postoji Trgovačka i komercijalna škola „Davor Milas“ i kao što sama riječ kaže, tamo bi se djeca trebala učiti biti trgovci. Malo sam im pregledala nastavne predmete pa osim hrvatskog, vjeronauka i matematike, što spada u općeobrazovni dio imaju i strukovni u kojem između ostalog uče o prodajnom poslovanju a izborni moduli ih usmjeravaju na različite proizvode (tekstil, kućanski aparati, elektronika, obuća i kožna galanterija itd…). E sad idemo na primjere; uđem u jednu trgovinu sa kozmetičkim proizvodima, koja je u Hrvatskoj poznata i po tome što zaposlenima daje najveće plaće, osim blagajnice, nigdje nikog. Lutam između gondola, tražim nekog tko bi mi pomogao da nađem boju za kosu bez amonijaka. Nema. Odem do blagajnice i pitam ima li netko tko bi mi pomogao, ona na razglas pozove prodavačicu, koja isto tako kao i ja zvrlji po gondoli sa bojama, čita deklaraciju pa kaže „Evo, ovo bi mogla biti“. Odem s bojom kod frizerke, kaže „nije to, to“. Tim dvjema koje rade u cijeloj trgovini sa tisuću artikala o kojima pojma nemaju i nije teško dati najveću plaću.

Odem u jedan trgovački centar sa svim i svačim jer mi treba nešto za slavinu. Opet lutam kilometrima, nigdje trgovca da ga svijećom tražiš. Opet na informacije, pa ga žena dozove. Dođem u kvartovsku samoposlugu i ajd’ tu se i snalazim, ali mi treba narezati salamu i sir. Čekam, čekam, dolazi djevojčica od 12 godina, najprije ne raspoznaje koje je šunka, koje parizer, koji je koji sir, onda polako stavlja u onaj stroj za rezanje i točno stignem pročitati „Rat i mir“ dok ona nareže 20 deka jednog i drugog. Na pekari u kojoj kupujem kruh, na papiru u koji se inače umata burek, zaljepljenom na staklo, piše „tražimo djelatnicu“. Ne mora biti ni pekarica, ni trgovkinja, ne mora ništa znati o proizvodima koje će prodavati, samo da hoće raditi za minimalac.

Ima takvih primjera bezbroj, ali da ne zamaram cijenjeno čitateljstvo, reći ću što sam zaključila. Osijeku, a mislim da je tako i u drugim dijelovima zemlje kronično nedostaje trgovaca, prodavača, kako hoćete. Onih koji će vam o proizvodu koji želite kupiti nešto reći, koji znaju šta prodaju. Jesu li svi zbog malih plaća otišli u Njemačku, Irsku ili negdje drugdje ne znam. U trgovinama (osim naravno onih malih, luksuznih u koje ne ulazim) radi neobrazovani kadar, a ti veliki trgovački centri rade po principu samoposluge, pa ako nađeš, nađeš.

Zato ja sad sve nade polažem u ovo novo ministarstvo demografije, prvo će se roditi puno djece, drugo djeca će se odlučivati za strukovna zanimanja i za 20 godina neka baba će, uz ljubaznu pomoć prodavačice, naći boju za kosu koja joj treba. Samo to neću biti ja.

Foto: Freepik

Kao što je poznato Olimpijske igre u Parizu održat će se od 26. srpnja do 11. kolovoza, a okupit će oko 10.500 sportaš(ic)a koji će se natjecati u 26 sportova. Po 33. put na istome će se mjestu okupiti najbolji svjetski olimpijci u „gradu svjetla“, koji je dosad već dvaput, davnih 1900. i 1924., bio domaćin najvećeg planetarnog sportskog događaja.

Dakako, i osječki će ljubitelji sporta s nestrpljenjem iščekivati rezultate naših glavnih aduta, ali dosad se pouzdano zna da će se među hrvatskim predstavnicima u Parizu naći sjajni gimnastičar Aurel Benović. Osim njega, na pariškoj će se crvenoj šljaci skoro sigurno predstaviti i najbolja hrvatska tenisačica Donna Vekić, iako za konačno sastavljanje popisa HTS-a postoje razni preduvjeti koji, ipak, ne bi smjeli spriječiti da Osječanka po drugi put, nakon Tokija, bude ponosni dio olimpijskog tima Lijepe naše.

Ljubitelji boksa s velikim optimizmom čekaju i drugi kvalifikacijski boksački turnir potkraj ovoga mjeseca na Tajlandu, na kojem će nastupiti superteškaški državni prvak Luka Pratljačić, jer je „Gunner s Juga2“ na posljednjim nastupima podgrijao nade svojih sve brojnijih navijača da će se iskušati i protiv najsnažnijih rukavica sa svih kontinenata. Olimpijskih se nadanja, osim njih, nije odrekao ni „srebrni mladić iz Londona“ veslač Šain, ali njegova vesla do Pariza čeka gotovo nepremostiv put posut trnjem…

Kad su u pitanju Paraolimpijske igre, planove za Pariz kuje bacač koplja Marin Županović, koji bi tako nastavio put kojim su se u konjičkom sportu isticali Boris Zrmanjac i Ivan Sršić, u Sydneyu odnosno Ateni.

Kad su u pitanju olimpijski podvizi, dosad su odličja u svoj Osijek (kao članovi osječkih klubova) donijeli samo streljačica Jasna Šekarić, rukometašica Katica Ileš i veslač David Šain. Na OI u Seoulu 1988., naime, Šekarić je osvojila „zlato“ gađajući zračnim i „broncu“ sportskim pištoljem, Ileš je, kao kapetanica reprezentacije bivše Jugoslavije, donijela kući srebrnu medalju iz Moskve 1980., a Šain, kao član čuvenog bivšeg hrvatskog četverca na pariće (braća Martin i Valent Sinković, te Damir Martin), pozdravljen je na povratku u Osijek kao pravi sportski junak nakon „srebrnog“ pothvata 2012. u Londonu.

Najbliže postolju bile su i atletičarka Slobodanka Čolović 1988. u Seolu i Mirela Skoko-Ćelić 1992. u Barceloni… U imaginarnoj osječkoj olimpijskoj riznici, dakle, pohranjena je jedna zlatna, dvije srebrne i jedna brončana medalja. Može li u Parizu biti obogaćena za još koju? Budući da je i svaki nastup u mnoštvu sportaš(ic)a sa svih kontinenata golem razlog za zadovoljstvo, mjesto je i vrijeme i za podsjećanje na sve osječke sudionike prethodnih olimpijskih igara, a njih doista nije malo!

MOSKVA 1980. Katica Ileš (rukomet) – 2. mjesto (kapetanica reprezentacije) i Darko Zibar (veslanje, četverac na pariće) – 6. mjesto

LOS ANGELES 1984. Novica Čanović (atletika, skok u vis) – prednatjecanje

SEOUL 1988. Jasna Šekarić (streljaštvo) -1. mjesto (zračni pištolj), 3. mjesto (sportski pištolj); Slobodanka Čolović (atletika, 800 metara) – 4. mjesto i Davor Šuker (nogomet) – prednatjecanje (dva nastupa)

BARCELONA 1992. Ninoslav Saraga (veslanje, četverac s kormilarom) – 7. mjesto i Mirela Skoko (streljaštvo) – 4. mjesto (sportski pištolj), 11. mjesto (zračni pištolj)

ATLANTA 1996. Aleksej Demjanov (gimnastika, višeboj) – 57. mjesto; Mirela Skoko-Kovačević (streljaštvo) – 10. mjesto (zračni pištolj), 36. mjesto (sportski pištolj)

SYDNEY 2000. Ivan Jukić (veslanje, dvojac na pariće) – 14. mjesto

ATENA 2004. Mirela Skoko-Ćelić (streljaštvo) – 15. mjesto (zračni pištolj), 27. mjesto (MK pištolj)

LONDON 2012. David Šain (veslanje)- 2. mjesto (četverac na pariće); Ivan Horvat (atletika)- 20. mjesto (skok s motkom)

RIO DE JANEIRO 2016. Ivan Horvat (atletika)- 27. mjesto (skok s motkom)

TOKIO 2021. Donna Vekić (tenis) – 3. kolo (osmina finala)

Još je veći popis onih Osječana, koji su na OI raznih godina putovali kao treneri i(li) prateće osoblje u raznim timovima i sportovima. To su Franjo Vidaković, Zvonimir Kovačević, dr. Antun Tucak, dr. Vladimir Bošnjak, dr. Damir Kovačić, Stevo Kuric, Katica Ileš, Nenad Solar, Krešimir Ižaković, Nenad Komadina, Vjekoslav Oršolić, Josip Gašparac, Zvjezdana Tuma-Pavlov, Boris Milošević, Matija Gubica, Dejan Koronsovac, Hrvoje Livančić i Igor Vukadinović.

Foto: Freepik i osobna arhiva

Dvorana Zrinjevac svečano je otvorena prigodnom utakmicom rukometašica Osijeka i Pečuha na Božić 1973. Zapravo, tadašnje vodstvo Osijeka odlučilo se na gradnju nove dvorane jer su naše rukometne prvoligašice i gradske ljubimice toga vremena morale službene utakmice odigravati u dvorani u Somboru. S vremenom je bilo besmisleno posuđivati dvoranu, pa je Grad izgradio svoju – na Zrinjevcu. To je jedna od osječkih super priča, kad se sport rezultatski razvijao takvom brzinom da ga je trebalo pratiti adekvatnom infrastrukturom.

Danas, malo više od pola stoljeća kasnije, dvorana Zrinjevac više nije kultno središte osječkih dvoranskih sportova i koncertnih događanja. Većina je preselila u dvoranu u Gradskom vrtu. Ovdje su, doduše, i dalje rukometni timovi, futsal i neke srednje škole provode nastavu tjelesnog odgoja. Dvorana ispunjava tek elementarne uvjete za rad, a nužna je i energetska obnova.

Najavljena su ulaganja u obnovu dvorane i revitalizaciju cijelog parka Zrinjevac. Projekti su navodno spremni. Čeka se europski novac. Tko čeka – dočeka. Valjda.

Foto i video: Komarilos

Zanimljiv i kreativan video, kojim su željeli pokazati kako uistinu izgleda njihova školska knjižnica, napravili su učenici 2. b i 4. b razreda Osnove škole Svete Ane u Osijeku, koji su skupa svakodnevno u produženom boravku škole. Uz pomoć učiteljice Martine Tokić i knjižničarke Dore Sabo prikazali su malenu, skučenu knjižnicu od samo 23 kvadrata, koja iduće godine seli u veći prostor.

U novoj bi knjižnici voljeli imati nove knjige, police, više računala i više društvenih igara. Zbog toga su se i prijavili na kreativni natječaj „RTL pomaže djeci“ putem kojeg će ova TV kuća obnoviti pet osnovnoškolskih knjižnica.

Na natječaj je pristiglo 160 prijava, a pet škola koje skupe najviše glasova osvojit će nagradu za svoje učenike – lektirne naslove, informatičku opremu, društvene igre, potrošni materijal za radionice ili namještaj – odnosno ono što je školi potrebno i to u iznosu od 5.000 eura.

Osječka se škola iz centra grada tako našla u konkurenciji brojnih škola,  mahom sa zagrebačkog područja, stoga im je svaki glas bitan. Sve što je potrebno je minuta vremena i jedan klik te odabir OŠ Svete Ane u Osijeku za svog favorita.

Glasajte na ovoj poveznici.

Glasanje traje do 2. svibnja u ponoć, nakon čega će se zbrojiti glasovi i objaviti imena škola pobjednica. Bilo bi lijepo među njima iščitati i ime osječke osnovne škole Svete Ane!

Skenirajte kod, odaberite OŠ Svete Ane u Osijeku i dajte svoj glas!

Foto: Komarilos i arhiva OŠ Svete Ane