Donjodravska obala ulica je koja je tek izgradnjom donjogradske šetnice doživjela svoj građevinski bum. Iako je većim dijelom bila bez asfalta, investitori su prepoznali potencijal, pa je sada ova ulica jedno od elitnijih naselja u gradu. Odnosno bit će, kada u potpunosti završe radovi koji će stanovnicima konačno omogućiti komunalne standarde poput ostalih naselja u gradu.

Naime, Donjodravska obala konačno će dobiti asfalt, odnosno kolnik širine 5,6 metara, zatvoreni sustav oborinske odvodnje, nova rasvjetna tijela, te parkirne i pješačke površine, uz izgradnju 805 metara nove vodoopskrbne i 900 metara nove kanalizacijske mreže.

Paralelno uz infastrukturne radove niču i nove stambene zgrade, pa je ovo trenutno jedno od većih gradilišta u gradu.

Foto: Komarilos

Iako je na Vijencu Augusta Cesarca krajem 2023. uređeno novih 27 parkirališnih mjesta, kao i u svakom drugom naselju u gradu – nema ih dovoljno. Građani se snalaze na sve načine da za svog limenog ljubimca pronađu mjesto, pa neke povremene stvari postanu zapravo praksa.

Uz ograde škole i vrtića na Vijencu A. Cesarca, na zelenoj površini ispod velikog stabla neki su si vozači pronašli privatno mjesto za parkiranje. U debeloj hladovini, bez bespotrebnog kruženja po naselju kako bi se ubacili na jedno od za to predviđenih mjesta, praksa „ako prođe – prođe“ postala je svakodnevica.

Građani koji su fotodokumentirali ove prizore kažu kako se na ovom mjestu zna vidjeti i po tri parkirana vozila u bilo koje doba dana, jer očito do sada nitko od vozača koji ih ovdje parkiraju nije zatekao “čestitku” na vjetrobranskom staklu.

Ostaje pričekati i nadati se da će ovakva praksa početi lagano izumirati nakon što se i ovdje uvede naplata parkiranja – ovo će se naselje naći u II. zoni naplate.

Foto: Građani Komarilosi

Dio obaloutvrde od pješačkog do cestovnog mosta u potpunosti je okupirao korov. Ako šećete uz rub promenade, osim pogleda na nisku Dravu imate i lijep pogled na gotovo izraslu šumu.

Priča je iz godine u godinu ista, jer tek kada javnost upozori na visoku travu kreće se u košnju. Iako nam je ovo ljeto izrazito sušno, korov kao korov – uspijeva i u ekstremnim uvjetima. Možda bi ga bilo i više da je bilo kišovito, no i ovako je dovoljno visok da ga prolaznici zamjećuju prilikom šetnje promenadom.

Livada na kosim bokovima obaloutvrde na pojedinim je mjestima dosegnula gotovo metar visine. Srećom, vodostaj je nizak, nema najezde komaraca, pa onda valjda ni potrebe za redovitom košnjom.

Foto: Komarilos

Ako se nađete u Svačićevoj ulici, na potezu od Vukovarske do Divaltove, uz nogostup na zapadnoj strani ispred niza stambenih zgrada uočit ćete klupe koje su većinu dana u debeloj hladovini. No ako odlučite odmoriti i sjesti na njih, osim što će vas odbiti njihov oronuli izgled, odbiti bi vas mogao i njihov položaj, jer je većina – nakrivljena.

– U Ulici kralja Petra Svačića ispred kućnih brojeva 2a, 2b, 4a.. nalaze se „vesele klupe“ iz nekih davnih vremena. Desno sjedaju oni koji imaju duže noge, a lijevo oni sa kraćim – šaljivo komentira čitatelj ponukan činjenicom što se „novim klupama ušminkava Perivoj kralja Tomislava, dok su drugi dijelovi grada izgleda zaboravljeni.

Možda su stanari ulaza ispred koji su „vesele klupe“ naviknuli sjediti na njima, no činjenica je kako im je rok trajanja odavno prošao. A ako i nije – potrebno im je barem temeljito čišćenje i ravnanje.

Foto: Građani Komarilosi i Komarilos

Središnji plato kružnog toka na raskrižju Trpimirove, Drinske i Sjenjaka, kako je to i inače slučaj s kružnim tokovima, nije namijenjen pješacima, automobilima ni drugim sudionicima u prometu – tamo nema pješačenja, nema vožnje, zaustavljanja ni parkiranja. Pa je stoga zapravo nejasno kako se i pod čijim utjecajem događa da iz te popločane površine ispadaju cijele kamene kocke?!

Sad ih je već dosta razbacanih, neke su i vrlo blizu cesti, a uočljivo je kako je na više mjesta očito pod utjecajem nekakvih alatki započeto deinstaliranje pojedinih dijelova opločja. Stvarno je nevjerojatno da bi netko tu eventualno ulazio i pokušavao iskapati kocke, ali prema izgledu površine zapravo i nema nekog drugog logičnijeg obrazloženja.

Za početak, trebalo bi razbacane kocke vratiti na njihova mjesta i pobrinuti se da površina bude dobro nabijena. U protivnom, s vremenom bi se izvađene kocke mogle otkotrljati na kolnik, a to bi onda stvarno moglo biti kobno.

Foto: Komarilos