Osim na profesionalnoj, zahuktala su se i nogometna natjecanja hrvatskih klubova na amaterskoj razini. Nažalost, pogled iz kuta klubova Osijeka i njegovih prigradskih naselja, poslije početnog, rujansko-listopadskog natjecanja u najnižim ligama, zaista je i ružan i – tužan. Jer, već su u zaborav pale sezone u kojima je i ovaj dio hrvatskog nogometa, kad govorimo o amaterskih udrugama, bio zastupljen na razinama koje su im nekad bile zajamčene i koje su privlačile brojne kibice na utakmice najmanje trećeligaškog ranga.

Već dugo, dugo, ljubitelji amaterskog nogometa u Osijeku i osječkim prigradskim naseljima, spušteni su ispod trećeligaške konkurencije, koja je, u sadašnjem sustavu HNS-a, ustvari, u rangiranju četvrta stepenica. Jer, devet klubova iz prostora o kojem pišemo natječe se u ligama od Međužupanijske lige Osijek-Vinkovci (i to samo NK Višnjevac), preko Prve i Druge županijske osječko-baranjske lige, sve do Lige NS Osijek. I dok je ta spoznaja tužna istina o srozavanju na najniže moguće grane, pogledate li ovih dana ljestvice (i) u tim ligama – morat ćete se složiti da je status osječkih klubova postao ružan.

U Međužupanijskoj ligi Osijek-Vinkovci, koja bi se mogla i nazvati i Peta hrvatska liga, što bi bilo doista nezgrapno ali je činjenica da se na državnoj razini prvenstva odvijaju u ovim ligama: Supersport HNL, Supersport Prva HNL, Druga HNL i Treća liga HNL, s tim što su trećeligaši raspodijeljeni regionalno u četiri skupine. Prema tome, ispod ta četiri ranga, na istoku Hrvatske, u ovom osječko-baranjskom prostoru, egzistiraju Međužupanijska liga Osijek-Vinkovci, potom Prva i Druga županijska liga i, na kraju, Liga NS Osijek, što će vas dovesti do četiri najniža natjecanja. I baš u njima se nalazi svih devet klubova Osijeka i osječkih prigradskih naselja! Moglo bi im se pridružiti i jedan od najmlađih klubova u našem podneblju NK Tomislav (2005.), ali Livana spada u Općinu Čepin, koja je, pak, ponosna na činjenicu da je baš njen NK Čepin (osnovan davne 1928.) član Treće hrvatske lige „istok“, dakle – natječe se u ligi iznad svih spomenutih! No, krenimo ispočetka, uoči utakmica odigranih prije desetak dana.

U stupnju ispod onog u kojem su čepinski nogometaši, kojima također baš ne „cvjetaju ruže“ jer su pri dnu ljestvice, jedini je još samo jedan klub, i to iz prigradskog naselja – Športski nogometni klub Višnjevac. Stabilno mjesto sastavu trenera Marija Amidžića donio im je zavidan učinak – nastupi bez dosad ijednog poraza! Nažalost, u ligi iznad spomenute međužupanijske, nakon prvih sedam kola, posljednja dva mjesta (15. i 16.) zaposjeli su već spomenuti „plemići“ iz Livane i najstariji gradski klub Olimpija, koja upravo proživljava svoju 102. godinu neprekinuta postojanja! No, u tim županijskim prvoligašima tinja nada u promptni preporod,  što u Livani temelje na činjenici da su u klubu aktivni i bivši prvoligaški igrači Nikšić i Šorša, a Škola nogometa okuplja dječake iz nekoliko okolnih mjesta s kojima se radi s mnogo posvećenosti, dok je na drugom kraju grada, u Donjem gradu, kao i prijašnjih desetljeća sjajno organizirana Škola nogometa „Antun Nađsombat-Nacika“.

U „zlatnoj sredini“ je tenjski Slavonac (nekadašnji TANK) o čijoj stabilnosti najbolje govori podatak, da je na Adici niknula novoizgrađena zgrada sa svlačionicama i ostalim nužnim prostorijama, pa je za očekivati da se i tenjski nogomet počne uspinjati u svakom, pa i natjecateljskom smislu. Iako je i sadašnji položaj, bitno iznad primjerice Donjograđana, za svaku pohvalu.

Za sveukupno sedmi stupanj natjecanja, na osječkom području u Drugoj županijskoj OBŽ ligi, mogao bi se, zbog brojnosti zastupljenih gradskih klubova (4), primijeniti među amaterima učestali naziv bundesica. Štoviše, konkurenciji čak 11 sastava predvode, trenutno na prva tri mjesta, baš osječki amaterski sastavi. Lider Elektra, zacijelo, ubire plodove višegodišnje suradnje s Akademijom Krpan&Babić, ali i zbog angažiranja za trenera Valentina Babića, nekadašnjeg prvotimca osječkog prvoligaša, dok s tri boda manje drugoplasirana Mursa (10), kao da prkosi svim „vjetrovima“. U Industrijskoj su četvrti nekad postojali i Drvodjelac, i Željezničar, i Radnički, i Dinamo (!) i Mursa-Zanatlija, koji su na igralište „Mačkamama“ nedjeljama privlačili po stotinjak kibica, promatrača svojih „velikih junaka malih terena“ zatomljujući svoje nogometne apetite priklanjajući se iskonskim nogometašima-amaterima. I pritom nikad ne tražeći preambiciozne učinke. Zbog aktualnosti kompletnog teksta, dodajemo da su u nedjelju i Elektra (6:0) i Mursa (4:0) postigli nove, uvjerljive pobjede.

Aktualni gradski tercet županijskih prvoligaša zaokružuje, trenutno treći s tri boda manje od reprezentanta iz Industrijske četvrti, ne tako davno klub čije su momčadi igrali i u natjecanjima najboljih slavonsko-baranjskih momčadi – LIO. Od nekadašnjeg terena-kaldrme svog igrališta „Kraj Lanare“(od 1953.) u Bračkoj ulici na razmeđi Novog grada i Juga II sada egzistira lijepo uređen teren s umjetnom travom i klupskim prostorijama (u onim rezultatski neusporedivo boljim vremenima, igrači su se morali skidati i odijevati prelazeći itekako
opasnu Tenjsku cestu!). Poslije višemjesečnih nadmudrivanja, za seniore „lanaraca“ je, kao mjesto za treninge ali i utakmice, određen – Brijest!

Nevjerojatno, ali istinito… I o bundesici još samo toliko, da joj se ljetos priključio josipovački Radnik, čije je obilježavanje 70. rođendana, nažalost, bilo početak silaska rang niže od onoga u kojem je šest sezona uzastopce bio uvaženi starosjeditelj. U (n)ovoj sezoni, bar zasad, nalazi se na petome mjestu.

Najtužnije, čak snuždeno, na ljestvice amaterskih nogometnih natjecanja, nedvojbeno, ovih tjedana gledaju navijači Grafičar Vodovoda i Metalca, koji se nalaze među osam članova Lige NS Osijek, sveukupno najnižeg ranga organiziranih nogometnih natjecanja. A nekad su to bili klubovi od respekta, koje je, postaje to sve jasniji zaključak, do ružne i tužne sadašnjice, odgurnuo prije svega krah njihovih nekadašnjih apsolutnih sponzora. „Nema više grafičkih radnika, ne treba postojati ni Grafičar“, moglo se kao objašnjenje čuti u doba kad na lijepom objektu na razmeđi Podgrađa i Retfale godinama nije postojala seniorska momčad. Slična je, još i prije toga, sudbina zadesila metalce, jer sadašnji OLT više nije ni izbliza ono što je nekad bio – stabilan sponzor! Mnogim će mladima danas zvučati nevjerojatnim da su i Grafičar i Metalac nekad bili samo dio istoimenih sportskih društava s više kvalitetnih sekcija.

I baš ta spoznaja razlog je očaja onih, koji su nekad bili pristalice tih klubova. Istina, na Bikari je neuništivi entuzijast Boro Ivković pokrenuo inicijativu za vraćanje na scenu seniorske momčadi s Bikare, isto je minulog ljeta učinjeno na drugom, zapadnijem dijelu grada, ali – sudeći prema prvim kolima sezone 2025./2026. u Ligi NS Osijek, teško je vjerovati da je revitalizacija u tim klubovima na čvrstim temeljima. „Grafičari“ su, od osam sudionika, na šestom mjestu bez bod(ov)a i s katastrofalnom gol-razlikom (2:25) na što je utjecao bitno prošlosubotnji domaći debakl s Filipovicom (2:6!), sedmi Metalac nije odigrao nijednu utakmicu, a najmlađi osječki klub (spomenuta Filipovica) također je u tom sportski siromašnom društvu i to s ta tri boda odnesenih „grafičarima“ s njihova bunjišta… Inače, u toj, najnižoj ligi, s manje ili više uspjeha, nastupaju iz osječkog podneblja i NK Brijest i NK Sarvaš.

Eto, to je aktualni trenutak osječkog amaterskog nogometa, o kojem, možda, u ovom trenutku nije bilo potrebno pisati i na taj način zgražavati one sugrađane kojima je amaterski nogomet dugo bio najdraži hobi, tada bez ikakva opterećenja i(li) razloga za uznemiravanje. Dapače, desetljećima je odlazak na igrališta na Zelenom polju, „Kraj Drave“, Bikari, „Kraj Lanare“ i(li) Retfalu, najčešće u nedjeljna prijepodneva uoči podnevnih zajedničkih obiteljskih objeda, bio ono što se tijekom tjedna nestrpljivo iščekivalo. Zašto se sve to ugasilo i postalo tako tužna i ružna aktualnost? Upravo zbog činjenice, da se tom problematikom apsolutno nitko nije bavio, a niti se bavi imalo studiozno, smatrali smo da je trenutak da nekog potaknemo na pokušaj sprječavanje daljnjeg srozavanja ako je to uopće moguće. Ako već nije prekasno?!

(Na glavnoj fotografiji: Veselje Višnjevčana nakon ljetošnjeg uspjeha na “Memorijalu Antuna Batinića”)

• Supersport HNL: NK Osijek
• Supersport Prva liga, Druga HNL i Treća HNL – nitko (najbliži ŠNK Čepin)
• Međužupanijska liga Osijek-Vinkovci: ŠNK Višnjevac
• Prva županijska OBŽ liga: Olimpija i Slavonac, uz Tomislav
• Druga županijska OBŽ liga: Elektra, Mursa, LIO, Radnik, te LIV 1949, BSK Beketinci, Gibarac 95, Vitez ’92, Slavonija i Sloga
• Liga NS Osijek:Grafičar Vodovod, Metalac, Filipovica, NK Sarvaš i NK Brijest

Foto: Privatna arhiva