Nakon što je prošloga tjedna, poslije trosatne sjednice, predsjedništvo SDP-a zbog izbornih rezultata raspustilo svoje gradske organizacije u Rijeci, Splitu, Osijeku i Zagrebu – objavljeno je da će u funkciji povjerenika osječkom organizacijom do daljnjega upravljati poznati splitski SDP-ovac i bivši ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić. Kao i povjerenici u ostalim gradovima, Ostojić bi u Osijeku trebao obaviti restrukturiranje stranke i pripremiti gradski ogranak za predstojeće parlamentarne izbore u proljeće 2028. Vremena je, dakle, na pretek.

PAKET Činjenica da se restrukturiranje stranke u Osijeku provodi u paketu s restrukturiranjem ogranaka u ostalim velikim gradovima na neki način možda i ide u prilog osječkim članovima i aktivistima jer ispada da nisu ništa lošiji od svojih kolega po Hrvatskoj. No, iz lokalne je perspektive jasno da ova nekad velika stranka oko ureda u osječkoj Strossmayerovoj ulici već dosta dugo ne okuplja ljude koji na bilo koji način uspješno mogu parirati aktualnim gradskim politikama. Odnosno, konkretno, stvari ovdje idu nizbrdo još nakon isteka mandata svojedobne šefice gradske organizacije dr. Biljane Borzan. Ona je SDP u Osijeku vodila od 2005., a već 2008. povukli su je u predsjedništvo stranke. Narednih godina razvijala je lokalnu organizaciju do trenutka kad je SDP u dva navrata, s partnerima HNS-om i nezavisnim gradonačelnikom Ivanom Vrkićem bio na vlasti u Osijeku (2013. – 2021.), oba puta su imali i zamjenika gradonačelnika (Denis Ambruš i Boris Piližota), ali ni to nisu iskoristili kako bi obnovili bazu članstva. Odnosno, sad vidimo da od kad su došli na vlast praktički sve vodi prema raspuštanju ogranka.

SMANJENI KOLAČ Do zadnjeg predsjednika gradske organizacije, Vjerana Marijaševića koji je sa svojim timom upravo raspušten (a prethodno na izborima nije uspio parirati aktualnom HDZ-ovom gradonačelniku Ivanu Radiću) stranka u Osijeku nije pronašla organizacijski i sadržajni model oko kojega može okupljati političku snagu.

U međuvremenu, neposredno prije lokalnih izbora 2021. dio lijevog kolača u Osijeku im je otkinuo Možemo (dva gradska vijećnika tada i sad 2025. ponovo dva gradska vijećnika – Boris Kiš i Katarina Kruhonja). Doduše, taj prijepis glasova dogodio se više na krilima uspjeha zagrebačkih aktivista koji su u Osijek uspjeli prenijeti barem osjećaj da stvaraju nukleus neke moderne komunalne pobune, ali domaći SDP-ovci nisu uspjeli čak ni u tome.

TRAŽENJE VIZIJE Što se, dakle, događa? Čime će se baviti povjerenik Ranko Ostojić? Sigurno se neće baviti formiranjem tima koji bi u gradu mogao pokrenuti nizove komunalnih inicijativa jer ako je suditi po aktivnostima SDP-ovih gradskih vijećnika u prethodne četiri godine – u stranci nema ljudi koji primjećuju probleme grada ili su u stanju graditi vizije, predlagati nešto novo, proučavati gradske proračune, tražiti u njima pukotine i prepoznavati stvarne interese zajednice i povezivati ljude ili grupe ljudi koji na mikro razini guraju bilo kakve interesne inicijative.

BEZ IDEOLOGIJE Nadalje, što se tiče svjetonazorskih i ideoloških stavova, prošlo je već gotovo dvadesetak godina a da iz osječkog SDP-a (barem prilikom javnog govora) nismo čuli ništa na tu temu, pa u gradu zapravo i nema nikoga tko bi eventualno mogao okupljati i usmjeravati lijevo pozicionirane glasače. Upravo zbog toga, svake sljedeće izborne nedjelje takvih je sve manje na biralištima.

STRIP NIJE POMOGAO I konačno, ni promjena medijskog pristupa kojoj je prije zadnjih lokalnih izbora kumovao predsjednik stranke Siniša Hajdaš Dončić, kad je Marijaševića isfurao kao strip-junaka Zagora, također ama baš nikoga nije zagolicala. Prvo, zbog toga što kandidat za gradonačelnika u tom trenutku nije ni znao tko je Zagor. Drugo, zato što starija publika (poznavatelji Zagora) nije progutala udicu jer u kandidatu nije prepoznala osobine superjunaka, a mladi (koji nemaju pojma o Zagoru) nisu reagirali jer vrijeme crno-bijelih stripova naprosto nije bio njihov drajv. Treće, zato što čak i u vremenu u kojem se svi medijski nastupi svode samo na dobar naslov, cvebu ili dosjetku koja stimulira klik naprosto nije moguće umjesto kvalitetnog izbornog programa glasačima ponuditi tek dosjetku i očekivati njihovu pozitivnu reakciju i aktivnost.

JE, PA NIJE I baš tu je možda moguće prepoznati okruženje koje u Strossmayerovoj dočekuje imenovanog povjerenika. Teško će biti bilo koga nagovoriti da se prihvati posla jer su sad svi vidjeli, barem u slučaju Vjerana Marijaševića, da su rokovi za realizaciju, buđenje i pokretanje aktivnosti relativno kratki. Čovjeka uvjere da je on taj, zatim se on uspije tri puta okrenuti i već više nije taj.

PITANJE KONKURENCIJE Onda opet, kad nešto radiš moraš gledati i što radi konkurencija jer o njihovom radu i kod tebe dosta toga ovisi. A HDZ se u Osijeku dugoročno jako dobro postavio, zapravo nikada bolje – pred drugi mandat gradonačelnik Radić je izašao s razvojnim programom u kojemu je gotovo nemoguće pronaći zamjerke i bilo bi glupo npr. navijati da mu se izjalovi bilo što od toga što je isplanirao. Uostalom, netom smo na izborima baš vidjeli kako su glasači „nagradili“ one koji su bez ikakvih ideja išli udarati i omalovažavati projekte onih koji su se koncentrirali na budućnost grada.

NOVA VERZIJA I još treba dodati, u cijelom ovom kolažu okolnosti u kojemu treba iznjedriti novu verziju osječkog SDP-a imenovani povjerenik ustvari ima obvezu stvoriti okruženje u kojemu će onemogućiti bilo kakav utjecaj eventualnih starih, tko zna s kim sve čvrsto uvezanih kadrova i premjestiti ih u poziciju podupirućih članova, trajno. Jer, kad se i događalo da su stranku preuzimali novi, svježi ljudi – ubrzo bi u podjelama mandata i plaćenih utjecajnih pozicija u različitim nadzornim odborima sijevali stari majstori.

SVIMA DOBRO Konačno, jednom od starih majstora koji iz Splita dolazi mijenjati osječku gradsku organizaciju SDP-a možda bi najbolje pomoglo kad bi se informirao kako je istom problemu svojedobno u Osijeku doskočio HDZ. Kad je Ivan Radić postao šef osječkog ogranka stranke uglavnom su brzo okopnili utjecaji njihovih interesno izvrsno ušnjiranih, ali politički dobrano pogubljenih bivših lokalnih senatora. Na kraju je to ispala dobra priča. Za sve, osim za SDP.

Foto: Komarilos