Organizatori brojnih polumaratonskih utrka, od kojih mnoge imaju humanitarno značenje, već su navikli da se među prijavljenima redovito nađe ime neumornog Ive Bilandžije bez obzira što na cilju neće biti među pobjednicima i(li) osvajačima prigodnih nagrada. No, trčanje je odavno preraslo u njegov način življenja, u svakodnevnu aktivnost kojom osnažuje organizam, a nastupi na utrkama provjera su onoga što je tijekom svakodnevnih treninga akumulirao.

Njegova sveukupna životna priča pokazatelj je daje Ivo jedan od primjera onih za koje se kolokvijalno kaže da za trčanje živi, a ne od njega… 

Bilandžije su pristigle iz Bosne i Hercegovine u Slavoniju, točnije u Dalj, krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća a s njima i Ivo, rođen u srednjobosanskom Majdanu potkraj siječnja ’61. Priznat će, što ćete rijetko čuti od ljudi, da je u osnovnoj školi bio loš učenik, ali kad je shvatio da se mora drastično promijeniti – prigrlio je knjigu i u srednjoj se školi sve stubokom promijenilo – nabolje. Štoviše, njegov će kasniji put pokazati da su ga dječački daljski dani sasvim promijenili, a neporeciva prirodna inteligencija došla do punog izražaja.

– Shvatio sam da je bijeg iz siromaštine obitelji u kojoj sam ponikao moguć isključivo učenjem i školovanjem – bez ustručavanja priča Ivo, čija preobrazba se itekako odrazila na sveukupni životni put. 

Jer, iako je do Domovinskog rata živio u Dalju, našao je svoj put i već kao osrednji učenik osnovne, s lakoćom je završio prva dva razreda Ekonomske škole. Štoviše, kao najbolji učenik u razredu, prebacio se u Elektrometalski školski centar gdje nije imao nikakvih poteškoća tijekom preostala dva razreda srednje škole, pa je Ivo potom apsolvirao i Ekonomski fakultet na kojem je svladao i poslijediplomski studij, da bi, kao mr.sc. diplomirani ekonomist, najduži dio radnog vijeka proveo u Saponiji gdje je početkom ove godine i umirovljen. Posljednjih tridesetak godina živi u Donjem gradu, oženjen je i otac troje djece (dvije kćeri i sin). 

Naravno, konkretnog dokaza, o znatnom utjecaju posvećivanja sportu i trčanju, nema ni on kao ni njemu slične osobe, ali – uvjereni smo da je onom siromašnom dječaku iz Majdana i Dalja baš takav način življenja usmjerio cijelu sudbinu. No, pogriješit će oni, koji će pomisliti da se Ivo našao u sve brojnijoj obitelji (polu)maratonaca nastavljajući atletsku karijeru.

– Nikad se nisam bavio atletikom, moj sport bio je nogomet, posljednji klub za koji sam igrao bio je LIO (od ’92 do ’94) u vremenu dok je još bio trećeligaša, a kad sam prestao posvetio sam se trčanju – s neskrivenim žarom opisuje Ivo trkačke početke. – U početku je to bilo onako radi sebe, jer sam i kao nogometaš mnogo trčao, pa da ne dođe do naglo opuštanja počeo sam sam učestalim trčanjem do ZOO vrta i natrag u Donji grad, dakle po desetak kilometara. No, posljednjih 15-20 godina postao sam sve ozbiljniji trkač na duge pruge, tijekom “hladnog razdoblja” trčao bih po dva-tri puta tjedno po desetak kilometara, s tim što bih uoči svakog natjecanja povećavao kilometražu tako da sada istrčim 50-60 kilometara tjedno.

Ivina je trkačka karijera usko povezana s rađanjem Osječkog polumaratona (21,5 km), 2005. godine i priznaje da mu je to bila i dosad najteža utrka:

– Bio sam potpuno nepripremljen, mislio sam da ću moći, ali shvatio sam da sam nespreman iako sam prošao kroz cilj – prisjeća se. – U međuvremenu, iza mene je ostalo tridesetak polumaratona, s tim što sam najbolji rezultat postigao 2017. na osječkoj tradicionalnoj utrci, sat i 32:02 minute. Naš mi je polumaraton i najdraži iako trčim i Baranjski polumaraton te, u posljednje vrijeme, idem i u Vinkovce i Vukovar, a od humanitarnih utrka sudjelujem u trčanju “za mentalno zdravlje”, kad trčim zaista sasvim opušteno i bez rezultatskog imperativa. Bitno je istaknuti da nisam nikad bio sveukupni pobjednik što se nije ni moglo očekivati od mene koji sam prekasno krenuo u društvo trkača na duge staze. No, kako se na svakom polumaratonu nagrađuju i najbolji u starosnim kategorijama, od tridesetak istrčanih na njih sedamdesetak posto završavao bih na pobjedničkom postolju.

Hvala Bogu što mi danas trčanje, isto kao nekad i nogomet, pričinjava neopisivo zadovoljstvo, a vjerojatno i pridonosi zdravlju, jer nikad nisam osjećao nikakve poteškoće. 

I što drugo reći, nego da i za skromnog Ivu Bilandžiju vrijedi deviza da „snaga duha čini osobu nepobjedivom“. Za nadati se zato i da će vjerojatno istu sudbinu proći i nasljednik, njegov sin Domagoj koji je prošao nogometnu školu i igrao za Olimpiju, a sada je član Tomislava iz Livane. Trčanje? Možda, tko zna, i on, nakon nogometne, krene trkačkom karijerom. Vrijeme će pokazati.

Foto: Privatna arhiva

Nakon nedavnih uspješnih nastupa kadetskih sastava Škole nogometa osječkog prvoligaša, njihovim su koracima krenuli i najmlađi, dječaci-početnici sastava U-10, rođeni 2016. godine koje trenira i vodi Toni Kačunić. On je odveo svoje učenike u Vukovinu, mjesto nedaleko Velike Gorice, na turnir „Trofej ban Jelačić“ otkud su se vratili s pokalom namijenjenim – prvaku tog natjecanja!

Igrajući u skupini, početnici NK Osijek deklasirali su prvo vršnjake iz NK Varaždin s 8:0 (strijelci Brdarić i Cvitković po 2, Pivić, Kajtazi, Abramović i Imeri po 1), pa momčad Samobor Kobre s 9:0 (Pivić 4, Jerković 2, Abramović, Lazar i Bencek po 1), a nakon remija protiv HAŠK-a (0:0) pobijeđen je i Jarun s 5:0 (Lazar 2, Pivić, Brdarić i Juzbašić po 1), da bi ta serija bila nastavljena trijumfom nad početnicima državnog prvaka Dinama čak s 5:0 (Lazar 2, Pivić, Brdarić i Juzbašić po 1) i potom završena pobjedom nad Jarunom od 2:1(Pivić i Lazar).

Kao prvaci skupine, u finalu za naslov prvaka turnira, taj sastav NK Osijek pobijedio je odgovarajuću momčad HNK Rijeka s 1:0 pogotkom Jerkovića.   

Osječki klub na tom su turniru zastupali ovi dječaci: Kurtović, Greganić, Perak, Juzbašić, Abramović, Jerković, Brdarić, Cvitković, Lazar, Kajtazi, Pivić, Brahaj, Bencek, Imeri i Smoje. U sveukupno najbolju momčad izabrani su Šimun Kurtović, Mateo Perak i Leo Cvitković.

Foto: NK Osijek

Nakon nedavnog turnira mladeži na Metalcu, predstojećeg vikenda još dva amaterska osječka kluba priređuju turnire namijenjene budućim naraštajima nogometaša, tako da u kratkom vremenskom razmaku možemo pratiti i procijeniti darovitost dječaka raznih uzrasta koji maštaju o velikim igračkim karijerama. I oba, što treba posebno pohvaliti, iako posve različitog sadržaja, nose u sebi duboko značenje empatije…

Tako će na igralištu na Zelenom polju 103-godišnja Olimpija još jednom organizirati Memorijalni turnir „Marko Svrtan“ i prisjetiti se tragične pogibije svog člana 2003. koji je pokošen zalutalim metkom na povratku s treninga mlađih pionira „ljubičastih“. Od tada Donjograđani priređuju Marku u čast turnir igrača uzrasta U-13, pa će tako biti i u subotu, 13. lipnja kad je na  rasporedu 23. turnir uz sudjelovanje osam momčadi dječaka rođenih 2013. godine.

Na listi sudionika su Hajduk (Split), NK Osijek, Vukovar 1991, Stampedo, Grafičar Vodovod (svi iz Osijeka), Đakovo Croatia i Čepin, te Olimpija.  Igrat će se na oba terena Olimpijina objekta, momčadi su podijeljene u dvije skupine za utakmice od 9 sati, a potom će po dvije najuspješnije istoplasirane, u 13,30 i 14,30, razigravati za konačan poredak poslije čega će uslijediti uručivanje nagrade klubovima i najboljim pojedincima.

Na zapadnom izlasku iz grada, Nogometni klub Tomislav i njegova Škola mladeži prisjećaju se jednog od utemeljitelja kluba, prerano preminulog Milenka Jerkovića. Tijekom dvodnevnih natjecanja, 13. i 14. lipnja, sudjelovat će momčadi sastavljene od 11-godišnjaka. Budući da su prethodnih godina na poziv stizali brojni klubovi iz Hrvatske i inozemstva, na Livani se ponose činjenicom da je  18. „Memorijal Milenka Jerkovića“ prerastao lokalne okvire i izrastao u jedan od najpriznatijih u regiji. Ove godine na turniru sudjeluju 32 momčadi iz deset zemalja, radi se ojednom od najdugovječnijih turnira, a po brojnosti i kvaliteti jedan je od najboljihturnira u regiji. Sudjelovat će momčadi svih hrvatskih prvoligaša, što nije uspio nijedan turnir tog uzrasta. Ponose se što su na prethodnim turnirima na njihovom objektu igrali kasnije istaknuti nogometaši u seniorskom uzrastu, prvotimci svojih klubova među kojima i novi državni reprezentativac Luka Vušković (HSV) koji je na Livani igrao za splitski Hajduk…

Najavljeno je sudjelovanje dječaka iz klubova Rapid (Austrija), Ferencvarosii Puskas Akademia (Mađarska), Ghiroda, Timisoara i  Viitorul (Rumunjska), Olimpija (Slovenija),  Spartak (Srbija), Lovćen (Crna Gora),  Zrinjski i FK Sarajevo (BiH),  Korriku (Kosovo), Kumanovo Eurosport (Sjeverna Makedonija), pa NK Osijek, Hajduk, Dinamo, Rijeka, Istra 1961, Slaven Belupo, Gorica, Varaždin, Vukovar 1991 i Lokomotiva, zatim Cibalia, HNK Šibenik, pa osječki Stampedo, Grafičar, Čepin, Olimpija i Elektra, Čepin, Slavonac Tenja, te domaćin Tomislav.

Naslov pobjednika s prošlogodišnjeg turnira branit ćemladi Šibenčani. Subotnji program (od 9 do 20 sati) predviđa utakmice u osam skupina, a u nedjelju će se, opet od 9 ujutro, razigravati za sveukupni poredak. Svečano otvaranje memorijala je u subotu u 14,15, a podjela nagrada najboljima bit će u nedjelju u 18,30 sati.

Foto: Arhiva klubova

NK Osijek obavještava svoje navijače i širu javnost kako nismo uspjeli uskladiti vizije o daljnjem razvoju kluba s trenerom Tomislavom Radotićem te suradnja neće biti nastavljena. Kako je na svom predstavljanju rekao novi sportski direktor Kenneth Zandvliet, s Radotićem se dosta razgovaralo o novom smjeru NK Osijek i uvjetima pod kojima bi trener ostao na toj dužnosti. Dogovor na kraju, ipak, nije postignut.

Da podsjetimo, Radotić je preuzeo momčad potkraj veljače ove godine u zahtjevnom trenutku, s jasnom zadaćom – osigurati ostanak u elitnom razredu hrvatskog nogometa. To je sa svojim stručnim stožerom i ostvario, vodeći momčad u 13 prvenstvenih utakmica ostvarivši pet pobjeda, tri remija i pet poraza.

Dakako, u službenom klupskom priopćenju su i uobičajene fraze tipa „zahvaljujemo Tomislavu Radotiću na njegovom angažmanu, profesionalnosti i svemu što je kroz svoj rad pridonio NK Osijek i želimo mu sve najbolje u nastavku trenerske karijere i privatnom životu.“ I tako se, eto, nastavlja višegodišnja saga „stručnih“ smjena trenera na Opus Areni, a kao i više puta dosad – odluku donose ljudi koji nisu Osječani i koji su u klubu vrlo, vrlo kratko. Njihovo je, dakako, pravo donositi odluke u skladu sa stavovima klupskih vlasnika, a hoće li i najnovija smjena donijeti navijačima strahovanje od ispadanja iz prvoligaškog društva – tek će se saznati. Isto kao i tko će povesti momčad u pripreme za prvenstvo koje starta prvog dana kolovoza.

U međuvremenu, jasno, novi sportski direktor Nizozemac Zandvliet, s asistentom Markom Makraijem, donedavno skautom nekih mađarskih klubova i vršnjakom predsjednice Vegh (29), morat će na brzinu sastaviti roster momčadi koji je ionako već „šupljikav“ zbog odlaska nekolicine dosadašnjih igrača. Vjerojatno bi, baš u ovom po mnogo čemu prijelomnom trenutku, mogao pomoći kvalitetan direktor, ali čini se da, prema sadašnjoj strukturi (i vlasnicima?), to radno mjesto ne treba ni popunjavati !

Indikativno je da su posljednjih godina, u kojima su „bijelo-plavi“ tonuli sve dublje i dublje, osim Talijana Coppittelija i Slovenca Rožmana, klub napuštali i osječki treneri Bjelica, Zekić, pa Sopić i sada Radotić. Uz to, kao dio prepoznatljive „čistke“, Pampas su napustili i važni klupski operativci, pa kad stavite sva ta imena u isti koš zaključak se nameće sam po sebi: NK Osijek je u procesu nejasnih promjena i novosti. U što će se „sigurno“ uklopiti i neki dosad nepoznati noviteti, koji su među navijačima izazvali dosta nedoumica. Naime, otprije nekog vremena novi klupski partner je tehnološka tvrtka BrainsFirst koja razvija alate za procjenu kognitivnih sposobnosti sportaša. Laicima je trebalo pojasniti da su „mentalne  vještine postale iznimno važne u svijetu sporta, poput brzine reakcije, koncentracije…i sl.“ 

I tako, na Opus Areni sprema se još jedan nov koncept, s novim ljudima na vrhu klupskog čelništva, što će sigurno biti upotpunjeno i angažiranjem profesionalnih nogometaša iz Hrvatske, ali i izvan nje. Primjerice, mogao bi, protivno stalnim drukčijim deklariranjima, uslijediti nastavak zapostavljanja razvidno talentiranih domaćih mladića koji, u raznim uzrasnim kategorijama, i u posljednje vrijeme nižu zapažene uspjehe čime izazivaju brojne komplimente.

Nadamo se da sve novotarije, pa tako i izbor novog šefa stručnog stožera, ipak, neće odvesti najbolji slavonsko-baranjski nogometni klub u beskonačna, a nepopravljiva bespuća!

BILO JE I SUZA Tomislava Radotića pitali smo kako je?

– Bolje nego jučer. Na dan kad sam se suočio s klupskom odlukom, zaista mi nije bilo lako, priznajem da je kapnulo i nekoliko suza. Jer, NK Osijek je moj klub, u njemu sam, kao igrač, trener mladeži, voditelj „B“ momčadi i sada kao šef stručnog stožera, proveo 11 godina, pa rastanak nije ni lak ni jednostavan. Jer, definitivna je odluka da napuštam Opus Arenu ali se nadam da ću, dijelom i zbog afirmacije stečene u NK Osijek, pronaći odgovarajuće novo mjesto. Ne krijem ni to, da sam i zahvalan mom klubu što mi je pružio priliku za to, pa ja, ustvari, i zbog ostvarenja onoga što je bio glavni cilj a to je ostanak među prvoligašima, odlazim ponosan i uzdignute glave.

Foto: Goran Kovacic/PIXSELL

Osijek je ponovno postao regionalni centar urbane kulture i ekstremnih sportova. Pannonian Challenge, festival koji već više od dva desetljeća oblikuje identitet grada i okuplja najbolje vozače BMX-a, inlinea i skatea, ove godine donosi jedno od najjačih izdanja do sada.

Danas i sutra (12. i 13. lipnja) Skate park ugošćuje 100 prijavljenih sportaša i sportašica iz brojnih europskih zemalja, ali i iz Argentine, Čilea i Kolumbije, potvrđujući međunarodni karakter festivala i njegov status jednog od najvažnijih događaja urbane sportske scene u regiji.

Sportski program već je počeo revijalnim skate programom i natjecanjem u BMX kategoriji, dok će subota u parku biti rezervirana za INLINE i BMX natjecanja. Finale oba sportska dana počinje u 18 sati.

Uz atraktivan sportski program, Pannonian Challenge ove godine donosi i veliki povratak koncertnog programa. Vrhunac glazbenog dijela festivala očekuje se 13. lipnja u Dvorani Gradski vrt kada nastupaju Baby Lasagna, TBF i LET 3 spajajući energiju ekstremnih sportova s najvećim imenima domaće glazbene scene. Ulaznice za koncertni program u iznosu od 35 eura moći će se kupiti u skate parku kao i na ulazu u dvoranu, dok je ulaz na sportski program besplatan.

Večeras se druženje nastavlja na službenom after partyju u Bajti na Kopiki, dok će subotnju festivalsku atmosferu nakon koncerta preuzeti klub Exit.

Foto: Komarilos (naslovna – arhiva)