Hrvatski boksački savez i Boksački klub Policijska akademija priredili su osmi tradicionalni Grand Prixu Zagreba u sklopu kojeg je prvi put priređen i „Memorijal Josipa Jovića“ u znak sjećanja na tog hrvatskog redarstvenika prve vojne žrtve u Domovinskom ratu 1991. Osim hrvatskih, nastupili su i boksači iz Bosne i Hercegovine, Italije, Italije, Mađarske, Njemačke, Slovenije i Sjeverne Makedonije, a jedan od zapaženijih sudionika bio je Zvonimir Rebolj, član BK Osijek.

Ovogodišnji državni viceprvak u teškoj kategoriji imao je za suparnika mađarskog reprezentativca Richarda Kapocsku i pobijedio ga tehničkim nokautom u prvoj rundi. Bez obzira što Zvone nije imao priliku odboksati sve tri runde, prema prikazanom moglo se naslutiti da je u obećavajućoj formi.

– Bila je to solidna proba, na temelju koje ću nadograditi mogućnosti uoči sljedećih nastupa, od kojih u ovom trenutku s najviše ambicija očekujem nastup na Mediteranskim igrama, od 21. kolovoza do 3. rujna u talijanskom Torontu, rekao je Rebolj, inače pripadnik Specijalne policije RH.

Foto: BK Osijek

Luka Pratljačić, najbolji hrvatski superteškaš u subotu je napravio još jedan iskorak na putu pune promidžbe u svijetu europskog profesionalnog boksa. Robusni učenik Mateja Matkovića, utemeljitelja i trenera BK Osijek, naime, točno godinu dana poslije uvjerljive debitantske pobjede nad Čehom Emilom Zgyugeom (nokautom u 1. rundi, u Zagrebu) bio je isto tako uvjerljiv i u drugoj borbi bez majica i još jednom skrenuo pozornost na svoje neslućene mogućnosti. Na subotnjem eventu Arena BoxPromotiona u njemačkom Oberhausenu, u jednoj od uvodnih borbi, Pratljačić je za suparnika imao Petera Totha, debitanta iz Mađarske.

Na veliko zadovoljstvo brojnih navijača, s osječkog juga 2, te Njemačke i nizozemske, Toth nije u ringu dugo bio na nogama, jer ga je Pratljačićeva ljevica precizno i snažno par puta pogodila u tijelo i nedorasli mađarski suparnik više nije ustajao! Dogodilo se to nakon manje od pola minute borbe, od koje, zaista, nije bilo „ni b“!

– Takvi boksači u profi borbama, čiji izgled ne može ni kod koga izazvati respekt, znaju iznenaditi plasiravši neki laki panč pa sam zato ušao u meč vrlo oprezno, ali i sa željom da pokušam sve okončati što je brže moguće u čemu sam i uspio, ispričao nam je Pratljačić na povratku u domovinu. – Tanke rukavice (što je čak nehumano!) pružaju boksaču priliku da nanese suparniku jaku bol, pa kad sam pogodio njegovo tijelo nisam se čudio što je neko vrijeme ležao u kutu glasno jecajući. Mislim da će poslije ovoga brzo doći do potpisivanja ugovora s menadžerom i agencijom koji će mi još ove godine ugovoriti još meč-dva među profesionalcima.

Ni ponosni trener Matković, koji je tijekom subotnjeg meča slao „Topniku s Juga 2“ savjete iz Lukina kuta zajedno s nešto starijim bratom Markom Pratljačićem, nije skrivao zadovoljstvo:

– Kad je profesionalni boks u pitanju, neupućeni predmnijevaju da se „vrti“ veliki novac, kaže Matković. – Međutim, mečevi kao što je bio subotnji, odrađuju se pro bono s podmirivanjem troškova puta i boravka u gradu gdje se bosa, a služi poglavito za nadogradnju razine stečena ugleda. Upravo je u tom smislu Luka u Njemačkoj postigao vrlo mnogo. S ugovorom i menadžerom, još u ovoj kalendarskoj godini, Pratljačiću će doći i sve ostalo…

No, budući da je to već dugo moguće, najbolji osječki boksač borit će se dalje i u amaterskom boksu, o čemu najbolje svjedoče planovi o nastupu na Olimpijskim igrama, 2028. u Los Angelesu. Do kada će i na profi-ringu steći bogato iskustvo, nužno za pokušaj osvajanja medalje…

Foto: Privatna arhiva

Najbolji osječki paraatletičar, jedan od najboljih u Hrvatskoj, ostvario je zapažen uspjeh na dvodnevnom međunarodnom mitingu u Švicarskoj. Robusni član Slavonije-Žito, naime, na WPA Grand Prix mitingu u Notwilu pobijedio je prvog dana u bacanju kugle, a u nedjelju, dokazujući vrhunsku pripremljenost na početku nove sezone, na tom velikom trodnevnom natjecanju paraatletičara, i u bacanju koplja! 

Marinu Županoviću se, u kategorijama F54 i 55, suprotstavilo osam kuglaša iz Bugarske, Cipra, Kanade, Njemačke, Slovenije i Španjolske i sve ih je nadmašio rezultatom 7,27 m. Međutim, rezultat bi sigurno bio i bolji da Marinu suci nisu neopravdano priznali hitac bolji od službenog. U svakom slučaju, i pobjedonosni je hitac ohrabrujući jer se Marin sasvim približio ovogodišnjem cilju u toj disciplini: da postavi hrvatski rekord do kojeg mu nedostaje samo 13 cm!

No, zato je nedjeljni trijumf imao za Županovića dvostruku dimenziju, jer je bacio koplje na 22,23 metra, što je znatno bolja daljina od njegova dosad najboljeg bacanja. U Dubaiju je, naime, također ove godine, kopljem imao čak 82 centimetra kraću udaljenost. U bacanju koplja u kategoriji F54, 55, 56, osim hrvatskog predstavnika, nastupila su i petorica paraatletičara iz Cipra, Češke, SAD i Španjolske. 

– Iz nastupa u nastup Marin je sve bolji, čime dokazuje da mu treninzi i u kugli i koplju donose stabilnost rezultata, pa sam optimist i glede planiranog postavljanja državnog rekorda u bacanju kuglom – rekao je, nakon vijesti iz Notwila, vrlo optimistično Zoran Tadić, uz Krešimira Dumančića trener odličnog osječkog paraatletičara koji su s nestrpljenjem kod kuće očekivali vijesti iz Švicarske.

Seriju sve boljih rezultata Marin Županović kani nastaviti i za dva tjedna, na Croatia Openu u Puli.

Foto: Arhiva kluba

Već smo u nekoliko navrata posvećivali pozornost natjecanjima u tzv. malim, amaterskim nogometnim  ligama na našem prostoru. Ovaj put, predstavit ćemo petoricu trenutno najboljih strijelaca u isto toliko liga koje, manje ili više, privlače veliku pozornost ljubitelja istinskog, amaterskog nogometa. Ovisno o broju sudionika u pojedinim ligama, do kraja sezone 2025./2026. ostalo je još samo nekoliko kola, a koji će klubovi ubrzo slaviti ostvarenje svojih planova – umnogome ovisi i o njihovim golgeterima.

Treća hrvatska liga „istok“ sastavljena je od 16 klubova slavonsko-baranjske regije, u kojoj za naslov prvaka trenutno ravnopravno kandidiraju Slavonija (Požega) i Marsonia (Slavonski Brod), čiji su najbolji strijelci Matej Martinović (S), s 20 odnosno Selimir Mahmutović (M) s pogotkom manje, ali više pogodaka od njih postigao je – Mario Bačić. S 24 pogotka, taj 30-godišnjak održava svoj Svačić, klub iz Starog Slatinika u sigurnosti sredine prvenstvene ljestvice. Zanimljivo je i podatak da su, svi ostali „svačići“, postigli ukupno 34 pogotka.

Stupanj niži je Međužupanijska liga Osijek-Vinkovci čiji naziv pokazuje iz kojih gradova, sela i(li) mjesta je okupljeno 16 klubova. Lider je nakon 26. kola Mladost iz Vođinaca, koja ima u svojim redovima i golgetera Lige. I to ne bilo kakvog! Riječ je o Igoru Prijiću, rođenom 1989., u čijoj je karijeri upisano niz klubova pa i onih na državnoj razini. Vižljasti Igor dosad je „zabio“ 27 pogodaka, pridonoseći time značajno na liderskoj poziciji Vođinčana, otprije poznatih po tomu što su već iznjedrili nekoliko vrsnih nogometaša.

U Prvoj županijskoj ligi osječko-baranjskoj odigrano je također 26 kola, a u vodstvu je Tomislav iz Livane, mjesta na razmeđi Osijeka i Čepina, ambiciozan klub koji uspješno kombinira iskustvo i mladost. Izvan lokalnih granica poznat je po uspješnoj organizaciji nekoliko turnira, kao i sustavnom odgoju darovitih dječaka željnih nogometne afirmacije. Nakon nastupanja u višem stupnju natjecanja, popularni „plemići“ razvidno se najbolje snalaze u Prvoj županijskoj ligi, gdje su nakon 26. kola vodeći s 52 boda, šest više od Feričančana, pa s razlogom vjeruju u povratak u međužupanijsko natjecanje. FEŠK-u u toj utrci ne može bitn(ij)e pomoći ni činjenica da u svojim redovima imaju vodećeg strijelca Marina Pavlovića, strijelca također impresivnih 27 pogodaka. 

U ovom lamentiranju o učinku naših amatera potkraj još jednog prvenstva „spuštamo“ se u Drugu županijsku osječko-baranjsku ligu, društvo 11 klubova od kojih su tri vodeća gradski, iz Osijeka. Učenici Valentina Tinte Babića na popularnom igralištu „Kraj Drave“ privest će kraju prvenstvo kao uvjerljivim prvaci! Naime, Elektra vodi s čak 47 bodova, a prvi pratitelji Mursa (34) i LIO (30) daleko su zaostali,  a takvom razvoju događaja zacijelo bitno pridonosi i najbolji strijelac „crveno-crnih“ Zvonimir Lendić, mladić rođen lipnja 1993. za kojeg bi se, uskoro, moglo čuti i u višim stupnjevima natjecanja.

Konačno, Liga NS Osijek nakon 18. kola vodi neizvjesnu borbuza prvaka, jer je NK Brijest vodeći (s 36 bodova koliko ima i daljski Dunav), a treće je Laslovo ’91 s 33. No, s obzirom na karakter ove priče, na posebno ćemo mjesto izdvojiti vodećeg strijelca lige, 21-godišnjeg Marka Gomana (NK Brijest) i njegovih 17 pogodaka u 15 kola.

Foto: Arhiva klubova

U nesvakidašnjem terminu, u petak poslijepodne, momčad NK Osijek je u posljednjem kolu Supersport HNL-a pobijedila Slaven Belupo s 2:0 (0:0). No, u otužnom ozračju Opus Arene, pred rekordno malim brojem gledatelja i bez Kohorte na praznoj južnoj tribini, prepoznavala se samo utjeha za sve ono što su „bijelo-plavi“ tijekom sezone servirali svojim navijačima.

Uknjižena su, poslije dužeg razdoblja, sva tri boda, koji nažalost nisu imali nikakvo značenje jer se, još od prošle nedjelje, znalo da će osječki prvoligaš završiti na očajnom, pretposljednjem mjestu i to kao sastav s izrazito najlošijim napadom koji je u 36 nastupa postigao samo 27 pogodaka i osvojio sveukupno mizernih 35 bodova!

Zato se među navijačima nakon susreta, tijekom napuštanja Pampasa, najčešće moglo čuti olakšanje u smislu „hvala Bogu da je ovo mučenje gotovo“.

U petak, međutim, Radotićevi su izabranici zaslužili pobjedu ako ni zbog čega drugoga, a ono – jer su konačno „zabili“! Sudeći prema kolokvijalno govoreći  njihovom govoru tijela, gostima iz Koprivnice baš i nije bilo mnogo stalo do izbjegavanja poraza, djelovali bi čak i nezainteresirani, što je osječka momčad ovaj put znalački iskoristila i ublažila svojim pristalicama sve one boli iz brojnih prethodnih podbačaja.

Jer, da Ivan Čović na vratima „plavih“ nije bio tako raspoložen, zacijelo bi već u prvom dijelu njegova mreža bila izrešetana. Ovako, Čović je triput, od 32. do 39. minute, bravurozno intervenirao i neutralizirao udarce Bubanje (u desni gornji kut), Jovičića (iskosa u bliži, desni kut) i mlađahnog Farkaša (u lijevi kut).

Na drugoj, pak, strani mladi debitant Grahovac bio je sasvim nezaposlen, a mreža na sjevernom golu ipak se zatresla, dvaput u kratkom razmaku ali u drugom poluvremenu kad su strijelci bili – „bijelo-plavi“.

Toliko željeni prekid predugog sušnog golgeterskog razdoblja djelo je Omerovića u 55. minuti kad je s oko 15 metara malo iskosa zdesna, po zemlji, snažno pucao u suprotni, desni kut tada nemoćnog Čovića. Poslije dugo vremena, na semaforima je zasvijetlilo 1:0.

U tim trenutcima već se nazirao uspješan oproštaj od nezamislivo neuspješne natjecateljske godine. No, Radotićevi izabranici su se razmahali i sedam minuta kasnije još jednom je Čović bio nemoćan. Naime, Jakupović je gotovo s centra dubinskom loptom uposlio brzonogog Jovičića, koji je polulijevo izmakao svom čuvaru i kad mu je Čović izišao u susret – hladnokrvno je pored njega plasirao u mrežu za konačan ishod posljednje ovosezonske utakmice na Opus Areni.

Osim već spomenutih detalja, među najbitnije treba istaknuti da je Radotić prvi put ukazao povjerenje na vratima Grahovcu, tijekom igre još i debitantima Ježiću i Kalemu, koje je pridodao mladićima Kolariku, Jovičiću i Farkašu (Ježić je baš ušao umjesto njega), čije smo nastupe već viđali na Opus Areni.

Službeni je, inače, podatak da je na tribinama bilo 1.572 gledatelja, a sudio je još jedan debitant pred Osječanima, novo ime na hrvatskoj nogometnoj sceni Marko Crnojević iz Novske.

NK Osijek igrao je u sastavu: Grahovac, Omerović, Kolarik, Jurišić, Bukvić, Farkaš (od 77. Ježić), Bubanja, Vrbančić (od 67. Petrusenko), Akere (od 21. Kalem), Jovičić (od 77. Mersinaj) i Jakupović (od 67. Barić).

Foto: Davor Javorović/PIXSELL