Prijepodnevni telefonski poziv Marka Grgurić, predsjednika Atletskog kluba Slavonija-Žito dočekali smo kao uobičajeni spoj ponedjeljkom, očekujući pritom gdje su i kako nastupili osječki poklonici „kraljice sportova“. No, ovaj put, Grgurić nas je doista šokirao:

– Znam da ćete se iznenaditi, kao što smo i svi mi u klubu šokirani – bile su mu prve riječi što nije slutilo na dobro, pogotovo kad  je nastavio: – Mia Wild odlazi iz našeg, i njenog kluba! Donijela je takvu odluku usprkos našim nastojanjima da se predomisli, ali rekla je da ima i majčinu potporu, više nije zadovoljna ni trenerom ni klubom, bez obzira što je kod nas imala sve što joj kao vrhunskoj atletičarki pripada. Financijsku potporu davao je i grad i Zajednica osječkog sporta, kao i Županija, primala je sve što po propisima i može primati. O treneru ne bih, jer ju je i on uvjeravao da promijeni odluku, ali u tomu nije uspio, navodno su u posljednje vrijeme imali nekih nesporazuma. Iznenađeni smo, da ne kažem ožalošćeni, jer je Mia osam godina naša članica i ta sinhronizirana suradnja na relaciji klub – trener – atletičarka oplođena je rezultatima koji su od Mije stvorili pravu sportsku zvijezdu, pa nam doista nisu jasni razlozi zbog kojih je ovo odlučila. U svakom slučaju, do kraja ove sezone ona više neće nastupati, a od početka nove godine, bar nam je tako najavila, postat će članica Slobode iz Varaždina!

Nakon te šokantne vijesti, pokušali smo razgovarati s glavnim akterom novog „slučaja“ u osječkom sportu, ali sve je ostalo na pokušajima. U više navrata bili smo odbijeni nazivajući telefonske brojeve Mije Wild i njenog trenera Saše Šešuma. A i to nam je samo potvrdilo da najnoviji razlaz nije ni odnedavno, a niti se odluka može promijeniti. Bez obzira što je njihova suradnja bila vrlo uspješna i ponašanje, čini se naizgled, u javnosti nije naslućivalo da Mia želi otići.

Ostat će, zaista, trajno pitanje bez odgovora: Zašto? Pogotovo jer ćemo Nuštarku s osječkom adresom, studenticu rehabilitacijske defektologije na fakultetu u Osijeku, zauvijek zapamtiti kao iznimno talentiranu trkačicu preko prepona, osvajačicu srebrne medalje na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Peruu prije dvije godine i višestruku prvakinju Hrvatske, prvo u mlađim uzrastima 80, a potom na 100 metara s preponama, kao i aktualnu hrvatsku rekorderku na 100 m s preponama za seniorke do 20 godina (13,10). Što je, ama baš sve i još više, postigla kao članica Slavonije-Žito i s usmjerenjem trenera Šešuma.

Iznenađenje je tim veće, jer dobro pamtimo njenu tvrdnju u jednom medijskom istupu, da „ne razmišlja o odlasku u SAD jer su uvjeti u Osijeku sasvim dobri“.

(Naslovna fotografija: Mia i trener Šešum)

Foto: Arhiva kluba

Od petka do nedjelje u susjednoj Mađarskoj, u Szombathelyju, održan je Svjetski gimnastički kup (FIG World Challenge Cup 2026) koji je okupio vrhunske natjecatelje iz 25 zemalja s pet kontinenata. Najzapaženiji natjecatelj iz Hrvatske bio je Osječanin Aurel Benović, koji je osvojio zlatnu medalju u parteru s ocjenom 14,166. U Ardeni Savaria iza Osječanina plasirali su se Dimitrov (Bugarska) i Miggitsch (Austrija). Od hrvatskih gimnastičara, u domovinu je odličje, i to srebrnog sjaja, donio i Mateo Žugec za vježbu na konju s hvataljkama.

Benović se u Areni Savaria oba dana natjecao oprezno zbog ozljede skočnog zgloba koja ga je mučila u posljednje vrijeme, ali ni ovaj puta nije imao sreće.

– Prilikom drugog preskoka, u nedjelju, Aurel je nezgodno doskočio i sada ozlijedio skočni zglob lijeve noge, koja je otekla i zahtijeva pregled magnetskom rezonancom.  To ga je sigurno izbacilo iz kruga kandidata za nastup na Svjetskom kupu sljedećeg vikenda u Parizu, a liječnici će na pregledu utvrditi ima li i nade da se može oporaviti za SP u Rotterdamu, koje je na rasporedu već početkom listopada – rekao je trener Vladimir Mađarević iz GK Osijek-Žito.

Usprkos svim poteškoćama i opisanom (do)skoku, Benović je u nedjeljnom finalu preskoka zauzeo peto mjesto s ocjenom 13,566, dok je pobijedio Daniel Trifonov (Bugarska) s 14,016.

Foto: David Jerković/PIXSELL

Poslije podviga prije tjedan dana u Trogiru u 1., rukometaši Osijeka nenadano su poklekli u utakmici 2. kola, prvog u novoj sezoni Lige B osnovnog dijela prvenstva Paket24 Premijer lige Hrvatske. Naime, u nedjelju navečer na parketu dvorane Zrinjevac, momčad MRK Čakovec nadmašila je i pobijedila svog domaćina s 30:25 (12:12) u obostrano borbenoj igri, čiji smo rasplet vidjeli s oko 200 gledatelj(ic)a u drugom, a nakon sasvim izjednačenog prvog poluvremena.

Takav završetak nije se mogao naslutiti u prvih pola sata sveukupno poprilično nervozne i na trenutke pretjerano borbene utakmice, jer su do odmora i jedni i drugi imali skroman golgeterski učinak, tek po 12 pogodaka. Razlog tomu bile su i brojne pojedinačne pogreške u oba tabora, s tim što su, nakon početnih 2:0 za domaće (tek u 8. minuti!) Osječani morali loviti suparnikovo vodstvo, da bi do kraja poluvremena i dostigli vodstvo dotad nešto konkretnijih suparnika.

Istina, kad je RK Osijek u nastavku i poveo, sa 17:16 u 36. minuti, njegovi su navijači povjerovali da će, ipak, do kraja biti sve kako je planirano i u Osijeku očekivano. No, baš je tada naišlo razdoblje učestalih i neshvatljivih individualnih pogrešaka, „upotpunjeno“ na trenutke i neobjašnjivom zbunjenošću u napadu, iz čega se iznjedrilo i nekoliko početničkih pogrešaka, koje su poletni i razigrani mladići u crvenim majicama znali munjevito iskoristiti. Jer, serijom 1:5, došlo se (nakon 17:16 u 36. minuti) do gotovo nevjerojatnih 18:21, što je bio tek početak sve veće prednosti gostiju.

Ni Frajhaut, ni novak Capan na vratima nisu uspjeli zaustaviti „poplavu“ koja je odnosila sve pred sobom, pa je, nakon dvaput po šest, Čakovec poveo i s nedostižnih sedam pogodaka razlike (22:29), kad je do kraja preostalo samo još tri minute tek toliko da se potpiše neočekivana kapitulacija.

U Verajinim redovima najkonkretniji učinak imali su neustrašivi mladići Noa Kovačević i Borna Oršolić, a sedmerce je po tradiciji dobro, iako ne savršeno kao inače, izvodio Karlo Vašarević s učinkom 7 (5). Indikativno je, što će, u analizi nenadanog debakla, trener Veraja zasigurno prepoznati, da se kvartet najiskusnijih, godinama glavni oslonac igre RK Osijek, ovaj put uopće nije upisao među strijelce! Na drugoj strani, za Čakovčane su najubojitiji strijelci bili Levak sa 7 (6) pogodaka, te Ude (6) i Bura (5), a vratar Šutalo uspio je obraniti devet udaraca u odnosu na Frajhauta s 8 (1) i novaka Capana s 3 obrane.

Za osječku momčad, uz već spomenute, Kovačevića (7) i Oršolića (5) i Vašarevića, nastupili su i Zrno, Nedić, Čičak, Babić, Žulj, Banović, te Manci-Mičević (3), Mandić (1) i Bolanča (2). Dakako, premalo da bi se izbjegao zaslužen poraz.

Zanimljivo je, da su sudili Vedran Belošević iz Dubrave Vrbovečke i Stjepan Peršić – iz Osijeka!

Poslije odigranog 2. kola, na vrhu ljestvice Paket24 Premijer hrvatske lige, nalaze se MRK Čakovec i  HRK gorica s po dvije pobjede, ispred četiri sastava (među kojima je i RK Osijek) s po jednom pobjedom i porazom. U Ligi A, poslije prva dva kola na startu, pun pogodak imaju RK Zagreb i RK Dugo Selo.

Osječanima slijede sva uzastopna gostovanja, 30. rujna ugostit će ih Metković-Zalmo, a onda HRK Karlovac, 3. listopada.

(Naslovna fotografija: Kapetan Matej Zrno neuspješno šutira na vrata Čakovčana, snimljeno na jednoj od prethodnih utakmica istih suparnika)

Foto: ZOS

Malo je još onih koji se sjećaju rukometnog igrališta u strogom središtu Osijeka. Do skromnog objekta u prostoru sadašnjeg Blok centra, naime, najlakše se dolazilo prošetavši od obližnjeg korza, jer ni onima koji su igrali, još manje gledateljima, nije smetala nepogodna podloga posuta crnom šljakom na koju baš nije bilo poželjno pasti.

Glavni su korisnici tih pedesetih godina prošlog stoljeća bili rukometaši Slavije, kluba osnovanog potkraj 1955. u vrijeme kad su se, na drugom kraju grada, rukometašice Grafičara već nalazile pred vratima ulaska u Prvu saveznu ligu bivše države. Štoviše, već ’56 trener Stanislav Šuperina imao je razloga za ponos, jer je Podgrađe ubrzo upisano na mapu gostovanja najboljih sastava rukometašica tada FNRJ.

Međutim, u RK Slavija igrala su dvojica visokih mladića koji su, nakon što su napustili Osijek, iznikli u sportske velikana čija su imena u tom malom i kratkotrajnom klubu zauvijek utisnula pečate dostojne divljenja. Jedan je postao olimpijac koji je osvojio i srebrnu medalju, a drugom su u inozemstvu odali počast povjerivši mu i vođenje nacionalne rukometne reprezentacije. Možda i nagađate, riječ je o košarkašu Zoranu Maroeviću (1942) i rukometašu Slavku Bambiru (1939), čija ćete imena naći u svim almanasima ta dva sporta.

Nesvakidašnje visoki Maroević (204), s dugim mršavim nogama, igrao je krilnog centra u OKK Beograd, našao 112 puta mjesto u reprezentaciji Jugoslavije i 1968. bio u sastavu koji se s Olimpijskih igara u Meksiku vratio sa „srebrom“. U trenerskoj karijeri, pak, Maroević je kratko vrijeme bio i učitelj osječkih košarkaša 1972. dok se još igralo u dvorištu bivšeg Doma Partizana, današnjeg Sokola u Zvonimirovoj ulici.

Također vrlo visoki Bambir, pak, poznat i danas po nadimku „Šiljo“, krenuo je u drugom smjeru, prema Zagrebu gdje je diplomirao i doktorirao na Veterinarskom fakultetu. Za proslavljeni GRK Zagreb,u prvoj polovici šezdesetih godina zaigrao je u društvu brojnih čuvenih asova (Guyoeri, Pavičić, Vičan, Dekaris, Malić…) i triput bitno pridon(os)io da taj klub postane državni prvak. Sudbina ga je potom odvela čak na daleki Island, gdje je stekao golemi ugled, i to i u struci i rukometu.

Naime, u Reykyaviku je u rukometu dobio najveće moguće priznanje kad je, uz ostalo, od 1989. do 1991. bio izbornik islandske reprezentacije. Međutim, svjetsku slavu Bambir st. (mlađi, Ivan u Slaviji je bio golman) je stekao kao vrhunski znanstvenik često pozivan za sveučilišnog profesora u niz zemalja, pa je dolazio i u Zagreb.

Nažalost, u međuvremenu, i Bambir (2018. u Zagrebu) i Maroević (2019. u Beogradu) su preminuli, ostavivši iza sebe niz uspomena, uz ostalo i iz vremena dok su igrali rukomet za Slaviju koja nije dugo egzistirala, u samom središtu Osijeka.

Ilustracija: Komarilos/Magnific AI

Foto: Privatna arhiva

Umjesto i najmanjeg tračka nade u izbjegavanje novog neuspjeha, što bi trebalo značiti i da bi osječke rukometašice u tek započetom prvenstvu Hrvatske mogle izbjeći gorku istinu o nemoći mlade ekipe koja je ljetos ostala bez čak devet igračica, sa subotnjeg gostovanja u Sinju stigle su vijesti o novom rezultatskom debaklu.

Kao i prije tjedan dana u Zrinjevcu protiv Zrinskog, djevojke iz grada na Dravi izgubile su s točno deset pogodaka razlike – 34:24 (20:12). A to više nikog nije ni iznenadilo, pa su već poslije drugog kola u ŽRK Osijek zacijelo prepoznali što će im se događati i u narednim utakmicama.

Sve slabosti sadašnje ekipe, u kojoj u subotu nije bilo ni Petre Frančić, izišle su na vidjelo u dvorani Ivica Glavan Ićo, pa da Rea i Hana Milošević (s po pet), te jedino novo ime Mihaela Jurčić (sa sedam pogodaka) nisu ostavile zapažen golgeterski trag, ne smijemo pomisliti kakav bi tek u tom slučaju bio ionako katastrofalan dojam.

U rezultatskom smislu gledano, ŽRK Osijek je samo dvaput održa(va)o simetričan rezultat, i to u samom početku (1:1, pa 3:3), a nakon toga vodstvo Sinjanki postajalo je sve izraženije i do predaha već dosegnulo golemih osam pogodaka prednosti. U istom je tonu nastavljeno i u drugom poluvremenu, kad su učenice trenera Mitra prvi put došle do +10 već u 35. minuti (23:13) i s tim statističkim podacima utakmica je i okončana.

Na vratima gošći, inače, izredale su se tri vratarke od kojih je pet obrana (od 23 udarca) imala Sejkora, dok se Panić (1) i Štrasser (0) u tom statističkom mjerilu ne bi trebalo ni spominjati.

U domaćoj ekipi, pak, najviše pogodaka postigle su Gutić, Lovrić i Pletikosić, po šest, a njima se priključila i dojučerašnja osječka rukometašica Mia Jozanović s pet, od kojih je četiri izvela uspješno iz sedmeraca, dok je Josipa Josipović, koja je ljetos također napustila Zrinjevac, postigla samo – jedan pogodak.

Za ŽRK Osijek u Sinju su igrale: Panić, Štrasser, Sejkora, Vinković, Samardžić 1, Rea Milošević 5, Matić Todorić 2, Đelatović 3, Grubišić, Hana Milošević 6, Hodak 1 i Jurčić 7 (3).

Pred nešto više od stotinu gledatelj(ic)a, sudili su Dražen Anušić iz Klisa i Dubravko Vukovac iz Solina. Sljedeću utakmicu, u okviru 3. kola Prve hrvatske lige, rukometašice Osijeka igrat će tek 30. rujna, kad će ugostiti varaždinsku Koku.

Foto: Arhiva kluba