SPEEDWAY
ORŠOLIĆI Tata Vjekoslav je olimpijac, sin Borna rukometaš, a Mislav zapaženi sprinter
Ovo je priča iz koje se vidi da „jabuka ne pada daleko od stabla“
Sve češće trener Frano Veraja, u prvenstvenim prvoligaškim utakmicama RK Osijek na Zrinjevcu, priliku za dokazivanje pruža i darovitom Borni Oršoliću koji je svoj talent već utkao i u nastupe juniorske reprezentacije Hrvatske. Bolje poznavatelje sporta u gradu na Dravi pojava prezimena naizgled krhkog 18-godišnjeg Esekera, zasigurno, podsjetit će da se na listi ne baš brojnih olimpijaca koji su kao članovi nekog osječkog kluba stekli status olimpijca – već nalazi jedan Oršolić.
Naime, Bornin tata Vjekoslav, rođeni Vinkovčanin koji će potkraj kalendarske godine proslaviti 50. rođendan, bio je sudionik Olimpijskih igara u Sydneyu 2000. kao član štafete reprezentacije Hrvatske 4 x 100 metara. Štoviše, sastav u kojem su bili i Slaven Krajačić, Dejan Vojnović i Tihomir Buinjac, neposredno prije rujanskog odlaska u Australiju, potkraj srpnja te godine istrčao je rezultat 39,76, o čijoj vrijednosti najbolje govori činjenica da – nitko u Hrvatskoj još uvijek nije trčao brže s palicom u ruci!

– Da, imao sam peh da u Sydneyu (gdje štafeta nije ostvarila neki zapaženiji uspjeh) ne trčim, jer sam na posljednjem treningu uoči kvalifikacija doživio tešku ozljedu stopala, u posljednji je trenutak „uskočio“ sugrađanin Siniša Ergotić koji je nastupio i u skoku u dalj, ali tko i malo poznaje atletiku lako će zaključiti kako je ta promjena drastično smanjila naše izglede na konačan plasman – prisjetit će se sa sjetom Vjeko, aktualni dopredsjednik RK Osijek.
No, Oršolić stariji u svojoj sportskoj biografiji, osim spomenutog olimpijskog statusa što je vrhunac želja svakog mladića i djevojke u sportu, nanizao je još nekoliko uspjeha:
– Izdvojio bih još i 12 medalja na seniorskom prvenstvu Hrvatske, drugo mjesto na Kupu Europe na 200 m, „srebro“ u 4 x 100 na Svjetskim vojnim igrama, kao i status višegodišnjeg državnog reprezentativca na 200 m, s tim što moram istaknuti da su mi, u mom atletskom razvoju, kao treneri najviše pomogli usmjeravajući me prema vrhuncima, Dubravko Ižaković, Valerij Čeredničenko i Damjan Sedić, s tim što je štafetu uoči Sydneya vodio izbornik Žarko Martinek.
No, ono što svakako vrijedi predočiti sadašnjim mladim naraštajima, je Oršolićev dio života koji nikad nije zanemarivao iako je postao vrhunski sportaš:
– Cijelo sam vrijeme sam se uz sport paralelno i školovao, što su mi bili prioriteti u tadašnjem životu, a na isti način savjetujem i Bornu kojem su to također već usađeni fokusi. Ponekada to nije lako uskladiti, pa smatram da bi mu ponekad i profesori mogli dodatno pripomoći što uspoređujem s vremenom kad sam ja i studirao i ispunjavao studentske obveze. Mislim da su, u „moje vrijeme“, bilo više sluha za sport! Bavljenje sportom, naime, donosi izuzetnu disciplinu u kasnijem životu, od njega i u njemu naučite da su porazi sastavni dio života, postajete timski igrač od malih nogu te stasate u osobu na koju se drugi mogu osloniti. Borni je, sada, sport uz školovanje trenutno životni prioritet, u čemu mu pomažem savjetima koje sam ja postupno usvojio.

Poslije tih rečenica, postalo nam je jednostavnije prihvatiti borbenost, zalaganje i disciplinu, koju je lako zamijetiti u igri Borne Oršolića na svakoj utakmici, kao da želi primijeniti kompletnu životnu, napose sportsku filozofiju svog oca. A što polako oko nas ustupa mjesto razmišljanjima o nekim drugim važnostima i značaju u životu.
– Borna je rođen u Osijeku ’07, u sportu je od svoje treće godine, prvo u gimnastici i plivanju, pa nogometu, da bi se u OŠ Svete Ane zaljubio u rukomet i počeo trenirati kod iskusnog Slavka Stojkovića u Rukometnom klubu Feniks – opisuje tata Vjeko dodajući kao peh ponavljanje sudbine jer je i Borna, kao nekad on u Sydneyu, nakon prijelaza u Valpovku doživio tešku ozljedu što mu je sigurno usporilo napredovanje baš u trenucima kad je dobio prvi poziv na okupljanje mladića U-15 reprezentacije.
Sve je Borni, potom, krenulo kako treba, s 14 godina na poticaj trenera Kuzmića postao je član RK Osijek, slijede nastupi na državnom prvenstvu gdje je najveći doseg bila titula drugog strijelca na prvenstvu Hrvatske sezona 2024./2025. kad je u Poreču RK Osijek jednim porazom bio tek deveti, a prvi golgeter postigao – dva gola više od Borne, a ponosi se i dvostrukim slavljem na Partille Cupu u Švedskoj. Naravno, sve to nije prošlo nezapaženo, u prvoj aktualnoj polusezoni, pod vodstvom i potporom trenera Veraje, s nepunih 18 godina igrao je na pet utakmica i dobio poziv okupljanja reprezentacije, ovaj put one U-19. I što je još bitnije: vrlo dobar je maturant bez obzira na sve izostanke zbog sportskih obveza, a najesen planira upisati studij na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.
Bornin mlađi brat Mislav trenira atletiku, kao tata sprinterske discipline i već je zapažen trećim mjestom na 60 m na Finalu Erste lige u Zagrebu. Netko će reći da „jabuka ne pada od stabla“, pa – tko zna? Uostalom, Borna i Mislav sigurno su pratili i aktiviranje svog oca kao sportskog djelatnika, jer je imao „svoje prste“ u konkretnom pomaganju atletici, biciklizmu, veslanju, triatlonu, a u RK Osijek član je uprave četiri godine, u sadašnjem mandatu obnaša dužnost dopredsjednik kluba, s tim što je i član Izvršnog odbora ZOS-a, nekad davno SFK.
Ipak, od početka se ove priče nameće, kao kraj, pogled u budućnost Borne Oršolića, o kojoj će tata Vjeko:
– Još nekoliko godina „vidi“ se u RK Osijek, gdje je sada najmlađi u momčadi, a onda, kao i svaki ambiciozni sportaš, pokušao bi i izgraditi i inozemni dio karijere nakon što narednih sezona „upije“ što više novih spoznaja i iskustva od trenera Veraje kojeg iznimno cijeni.

OKUPLJANJE TRKAČA ŠTAFETE Od zajedničkog druženja prošlo je točno četvrt stoljeća, trkači hrvatskih štafeta 4 x 100 i 4 x 400 iz Sydneya opet su se okupili na jednom mjestu. Ovaj put daleko od Sydneya i olimpijskih uzbuđenja, prošlog vikenda u Villi Joja u Ličkom Osiku, uz gurmanske specijalitete tog dijela Hrvatske, uz iće i piće, memorirajući prelijepe, nezaboravne uspomene. Istina, nisu se svi odazvali, ali oni koji su izostali – mogu zažaliti. Mjesto je za podsjećanje, da su 2000. olimpijski HR status u štafeti 4 x 100 stekli Slaven Krajačić, Dejan Vojnović, Vjekoslav Oršolić i Tihomir Buinjac, a na 4×400 m Darko Jurišić, Frano Bakarić, Nino Habun i Elvis Peršić.
Foto: Privatna arhiva
SPEEDWAY
OSIJEK – GYŐR 2:1 Prva pobjeda u 2026., pobjednički gol naši zabili u zadnjim sekundama
Na pripremama u Turskoj nadigrali su prvaka jesenskog prvenstva Mađarske
U drugoj prijateljskoj međunarodnoj utakmici na pripremama u Turskoj momčad NK Osijek postigla je prvu pobjedu u 2026. godini. Suparnik je bio FC Győr, prvak jesenskog prvenstva susjedne Mađarske. Dogovoreno je da se, umjesto uobičajenih dvaput po 45 minuta, igra u četiri dionice s po pola sata, što je bilo, pokazat će se u samoj završnici, fatalno za mađarski sastav.
Jer, kad se već činilo da će i poslije dva sata nadigravanja rezultat biti neriješen, doslovce u posljednjim sekundama Brecska bio je neoprezan u gužvi stvorenoj pred svojim vratima nakon opasnog ubačaja Bukvića, što je na asistenciju Jakupovića znalački iskoristio tijekom cijele utakmice agilni Mikolčić, poslao loptu u mrežu poslije čega se više nije ni igralo jer je istekao dogovoreni rok od 120 minuta, pa je Sopićev sastav pobijedio s 2:2 (0:1, 1:0, 0:0, 1:0).
Tako je osječki prvoligaš zabilježio prvu pobjedu u 2026. godini i to protiv uglednog suparnika, što će zacijelo pridonijeti stjecanju dodatne motivacije za što intenzivnije preostale treninge na turskim pripremama, što bi se moglo pozitivno odraziti i na kompletno ozračje među „bijelo-plavima“ u nastavku nacionalnog prvenstva.
0:1 U Beleku, u kompleksu Calista Sports Center, igralo se po vjetrovitom i hladnom vremenu, što je ometalo obje momčadi pri kombiniranju akcija za ugrožavanje suparničke mreže. Brže su se tome prilagodili izabranici Španjolca Antonia Munoza i poveli u 23. minuti. „Bijeli“ su kombinirali po lijevoj strani, lopta je došla do hrvatskog internacionalca Daniela Štefulja koji je s 10-11 metara malo iskosa pucao oštro i poluvisoko u suprotni lijevi kut nemoćnog Malenice. Suprotno predviđanjima, momčad u kompletno tamnoplavoj opremi to nije deprimiralo niti obeshrabrilo, pa smo tijekom cijele utakmice uglavnom vidjeli ravnopravno nadmetanje, s tim što je i NK Osijek imao razdoblja kad je nadigrao lidera mađarskog prvenstva.
1:1 Upravo je jednom takvom razdoblju u drugoj četvrtini došlo je do izjednačenja. Slobodan udarac s oko 18 metara izveo je novajlija Teklić i preko „živog zida“ poslao loptu topovski u lijeve rašlje! Rijetko lijep pogodak za 1:1 u 46. minuti koji vratar Megiery nije mogao spriječiti.
U drugih 2 x 30 minuta u obje su se momčadi našli brojni novi igrači, ali se razvoj događanja na travnjaku, koji je od 50. minute bio obasjan svjetlošću reflektora, kad smo vidjeli tri tzv. stopostotne prilike a u glavnoj ulozi našao se – opet Teklić. Međutim, za razliku od remek djela kod izjednačenja, u 66. i 86. minuti baš se nije proslavio. Prvo je u klasičnoj kontri izbio sam pred suparnički gol i mlako pucao pa je vratar obranio, a u drugoj situaciji, kad mu je lopta dobačena s desna strane, iz blizine je prebacio vrata.
Mađarski je, pak, sastav u toj trećoj trećini imao idealnu priliku u 81. minuti kad je Ćurčija uspio neutralizirati vrlo neugodan udarac mađarskog napadača Živkovića upućenog u lijevi kut. Konačno, nakon ulaska još nekolicine igrača i u posljednjih petnaestak minuta, sve je moglo biti riješeno prije opisanog dramatičnog raspleta u posljednjim sekundama, jer je, poslije Mikolčićeva ubacivanja (u točno 100. minuti) najviši pred suparničkim vratima bio i inače stasiti Ježić, glavom dobro gađao, ali se istakao vratar Balasz. Kasnije je on napustio svoje mjesto, pa je tragičar postao treći mađarski vratar na toj utakmici i kapitulirao na opisani način, pa je NK Osijek, u cjelini za nijansu opasniji suparnik, došao do zasluženo izborene pobjede.
Za NK Osijek igrali su – u prve dvije četvrtine: Malenica, Karačić, Mersinaj, Hasić, kapetan Barišić, Čolina, Teklić, Bubanja, Akere, Omerović i Matković. U trećoj četvrtini krenuli su: Ćurčija, Vrbanac, Jelenić, Mkrtchyan, Bukvić, Petrusenko, Mikolčić, Peček, Dedić, Jovičić i kao kapetan Jakupović. Na početku posljednjeg razdoblja na travnjaku su se našli i Grahovac, Ježić i Kolarik, a potkraj susreta, u posljednjih petnaestak minuta, još i Mićić i Nekić.
Foto: Davor Javorović/PIXSELL
SPEEDWAY
NAJBOLJI Pobjednik Novogodišnje utrke Filip Orkić pobijedio je 26 puta na 26 utrka
Gotovo kompletna ekipa AK Marsonia okitila se odličjima i odnijela ih u grad na Savi
Posljednjih godina, na tradicionalnoj Novogodišnjoj utrci u prvi plan postupno su se nametali članovi i članice Atletskog kluba Marsonia iz Slavonskog Broda. Ništa se, u toj sada već tradiciji, nije promijenilo ni na 43. izdanju osječkog sportskog ulaska u najnovije razdoblje. Dapače!
Daroviti Filip Orkić postao je apsolutni pobjednik glavne utrke, na 3.200 metara promenadom s obje strane i preko dvaju dravskih mostova, s tim što je bio prijavljen za konkurenciju studenata i srednjoškolaca, pa je, tako, 1. siječnja ’26 ostvario dvostruku pobjedu. Bila je to druga uzastopna pobjeda tog juniorskog reprezentativca Hrvatske, a do njega se plasirao klupski kolega Zrinoslav Kekez, Filipov prethodni dvostruki prvak osječke utrke.
A da sve ne ostane samo na muškoj, u ženskoj konkurenciji trijumfirala je, kao i lani, Filipova majka Manda Orkić, također članica Marsonije s tim što je Šimun Jelić pobijedio na 1.100 metara među osnovcima 5. i 6. razreda, a Mirja Šeremet, supruga klupskog trenera Antuna plasirala se na treće mjesto na 500 metara, u utrci „Zdravko je krenuo“.
Praktično, kompletna Marsonijina ekipa okitila se odličjima i odnijela ih u grad na Savi.
Nakon što smo joj „ispucali“ seriju čestitki, pa na početku razgovora s Mandom Orkić upitali cijene li Brođani podvige marsonijevaca, dobili smo neočekivani odgovor:
– Hmm, kao da naši sugrađani i ne znaju što, ustvari imaju, bez obzira što članovi našeg kluba postižu uspjehe na raznim natjecanjima, uglavnom smo fokusirani na državna prvenstva – kazala je mama Orkić. – I ovu Novogodišnju utrku ispratili su bez preuveličavanja, tek sa subjektima nepobjedivi i(li) vrhunski… A što se tiče osječke Novogodišnje utrke, meni je gušt trčanje preko dravskih mostova možda baš zato što je dosta naporno, a najdraže mi je nastupati na utrci u kojoj je i moj Filip.
Filip je učenik četvrtog razreda Tehničke škole Slavonski Brod, nadareni tehničar za mehatroniku, u obitelji kojoj je velika podrška, vozač pri odlascima na natjecanja, a Filip ima i sestru Antonelu, sada 21-godišnju bivšu kajakašicu i brata Davida (20), koji je donedavno bio aktivni kanuist.
Dvostruki uzastopni pobjednik Novogodišnje utrke na osječkoj promenadi, inače, predvodio je uspješno školsku ekipu na kros priredbama, kad je bio učenik drugog razreda sudjelovali su i na Svjetskom srednjoškolskom prvenstvu u Keniji, a tijekom sada već prošle godine Filip je smjestio u obiteljsku riznicu sedam medalja s isto toliko raznih prvenstava Hrvatske! Štoviše, tako je nadopunio nesvakidašnju brojku od 26 pobjeda na isto toliko utrka.
– Sve nas u Klubu trenira iskusni Antun Šeremet, među inima i Zrinoslava Kekeza, koji je u četvrtak zauzeo drugo mjesto nakon što je, 2023. i 2024., on pobjeđivao u Osijeku – dodat će Manda Orkić. – Filip i Zrin odrađuju zajedno svoje dionice na stadionu „Kraj Save“, kad sam u mogućnosti i ja se uključim u trening ali sam usamljena, a u odnosu na njih, slična pužu!
I nakon toga je Manda završila znakovitom rečenicom:
– Idem trčati, dok je još dana.
Foto: AK Marsonia
SPEEDWAY
MIROSLAV LIOVIĆ Nema više našeg najboljeg kuglača, neponovljivog asa osječkog sporta
Čak 75 puta rušio je rekorde kuglana u kojima se natjecao
Na sve osječke ljubitelje sporta, a kuglanja nadasve, šokantno je djelovala vijest koja se u četvrtak prijepodne pronijela gradom. Naprasno, i nadasve prerano, zauvijek nas je napustio najbolji osječki kuglač svih vremena Miroslav Liović koji je dan ranije otišao na poslijepodnevni odmor iz kojeg ga zapanjena supruga Milica više nije mogla probuditi. Zaspao je u vrijeme kad je očekivao operacijski zahvat zbog žučnih poteškoća kojima je prkosio već duže razdoblje.
Neponovljivi as, čije ime je trajno smješteno i na vrhu piramide hrvatskog kuglanja, neizmjerno će nedostajati i klubovima sporta koji je obožavao jer je, i nakon blistave, teško ponovljive karijere ostavio dubok trag kao dugogodišnji tajnik Županijskog saveza osječko-baranjskog. Naslijedivši tako neizmjernu ljubav prema svijetu kugli i čunjeva koju mu je odavno na nekadašnjoj kuglani u Frankopanskoj ulici usadio otac Ante, utemeljitelj kvalitetnog kuglanja u gradu na Dravi posvećen selekciji i usavršavanju mladeži u tom dotad posprdno nazivanom „špricer-sportu“.
Jer, upravo je takav rad iznjedrio pojavu prve iznimno darovite generacije kluba koji je još nosio ime Plavi 9 (kasnije, od ’77 Kandit) i čija je momčad (B. Liović, Knežević, Crnić i Zelinac) postala 1975. juniorski prvak Hrvatske, a istu titulu, ali pojedinačnu, osvojio tada početnik Miroslav Liović. Štoviše, dvije godine kasnije, „izazvao“ je na revijalni dvoboj legendarnog Nikolu Dragaša i nadmašio ga u bacanju prvih stotinu hitaca! Nekima nevažno, ali mnogima simbol, jer je bio poticaj koji je mlađahnog Miru motivirala da iz dana u dan, iz godine u godinu trenira, i dokazuje da izrasta u velikog kuglača, pokazat će se mnogo kasnije – najboljeg kojeg je Osijek imao. Uslijedili su, naime, podvizi trajno zabilježeni u povijesti osječkog sporta.
Budući da bi svi njegovi podvizi zauzeli (pre)mnogo prostora, zadržat ćemo se samo na onim najupečatljivijima i najvažnijima. Miroslav je, naime, igrao za Kandit, Osijek, MK Slavoniju i Opeku, nastupio je na četiri seniorska svjetska prvenstva, skupio 48 nastupa u reprezentaciji i osvojio četiri momčadske i jednu pojedinačnu brončanu medalju. Pojedinačni prvak SFRJ bio je 1982. i viceprvak ’83 u parovima, a s Kanditom je u bivšoj državi pridonio naslovu državnog viceprvaka 1982. i prvaka 1988. (kad se prvi put igrao liga sustav), te četvrtom mjestu u Svjetskom pokalu te godine.
Od 1992. Liović je, inače, nastupao za KK “Osijek”, od 1994. bio je član MK Slavonije, a 1996. prelazi u Opeku, gdje je bio i trener i povremeno igrač. Od 2006. do 2010. trener je u Konikom Osijeku, te u polusezoni 2010.-2011. trener kuglačica Osijeka 93.
Miroslav Liović je, kao junior, sudjelovao na dva EP i jednom SP, s tim što je pojedinačni i parovni prvak Europe bio u Beču ’81 i svijeta u Poreču ’83, dok se još ’79 veselio momčadskoj tituli prvaka u Augsburgu ’89 i viceprvaka (Beč i Poreč), uz „broncu“ u paru u Augsburgu, odnosno – sveukupno osam medalja te 30 nastupa za reprezentaciju. Dakako, bio je višestruki juniorski prvak Hrvatske i bivše države.
Nakon Domovinskog rata u koji se uključio kao aktivni branitelj, vodio je kao izbornik najbolje hrvatske juniore na dva svjetska prvenstava, gdje su osvojeni naslovi prvaka (Trebisov, 1997.) i viceprvaka (Opava, 1999.). Za pasionirane ljubitelje kuglanja navodimo i njima dragocjene podatke – u disciplina 200 hitaca skupio 1137 službenih nastupa (1136,25) i srušio 1,043.351 čunj (prosjek 919,05), rekorde kuglana rušio je 75 puta, a životni osobni rekordi su 1.098 čunjeva (1.060 ploče, 1.040 plastika).
U tradicionalnim anketama „Glasa Slavonije“ u osamdesetim je godinama (’81-’83) imao tu „nesreću“ što je istodobno podvige nizao i kanuist Matija Ljubek, pa je triput uzastopce bio drugi sportaš na razini Slavonije i Baranje. Pamtit ćemo ga i kao ljubitelja glazbe, a posebice kao sudionika malonogometnih turnira.
Posljednji ispraćaj tog velikana osječkog i jednog od asova hrvatskog kuglanja, kao osobe omiljenog među prijateljima i poznanicima, bit će na Novogradskom groblju u ponedjeljak, 12. siječnja u 13,30 sati.
Foto: Privatna arhiva
SPEEDWAY
PODBACILE Rukometašice Osijeka na svom parketu nadigrane i uvjerljivo poražene
OSIJEK – ZRINSKI 25:31 Kažnjen niz pogrešaka i bezvoljnost
Već je prva ovogodišnja utakmica rukometašica Osijeka potvrdila ono što se naslućivalo nakon jesenskih prvih devet prvenstvenih utakmica Prve hrvatske lige, a to je da im u preostalom nastavku sezone slijedi neizbježna i grčevita borba za opstanak. Jer, na svom parketu, pred stotinjak gledatelja u Zrinjevcu, sasvim su podbacile pa ih je Zrinski rezultatski doslovce deklasirao, s tim što su Čakovčanke prema prikazanoj igri zaslužile i uvjerljiviju pobjedu od subotnjih 31:25 (18:11)!
U tome su im umnogome „pomogle“ Osječanke nanizavši brojne tehničko-taktičke pogreške, s tim što su pojedinke djelovale gotovo bezvoljno (!) i malodušno. Je li na to utjecalo i nedavno konfuzno razdoblje klupske uprave ili činjenica da je prvi trener Zdenko Kordi (razvidno još uvijek nedovoljno oporavljen) samo sjedio na klupi za pričuve prepustivši vođenje igre pomoćniku Zoranu Doriću, ili je u pitanju nešto sasvim treće ne može se zaključiti.
No, rukometni će znalci uzrok neravnopravne igre tijekom gotovo cijele utakmice pronaći u vrlo jednostavnoj statističkoj činjenici: Ema Novosel na vratima gošći obranila je zavidnih 14 udaraca (Goričanec je dodala još jednu obranu), dok su Katarina Borac (3) i Iva Ledenčan (2) ukupno pet puta zaustavljale loptu upućenu prema domaćim vratima. Ili još konkretnije: sjajna golmanica Zrinskog ostvarila je 38-postotni učinak, dok su Borac i Ledenčan zajedno imale mnogo slabiji učinak od 14 posto.
Dakako, to je samo onaj najkonkretniji i najprepoznatljiviji razlog konačnog ishoda, jer je Zrinski i u polju imao neusporedivo više raspoloženih pojedinki, kojima ŽRK Osijek nije uspijevao parirati. U prvom redu, mislimo na visoku (dvometrašica?!) Tenu Megerle koja je „zabila“ deset pogodaka iz isto toliko udaraca (!) a u obrani je bezbroj puta zaustavljala udarce domaćih, te Brunu Zrnić i Maju Grgošević s po šest, ali i iskusnu dirigenticu Doru Krsnik bez obzira što se samo dvaput upisala u listu strijelaca.
Na drugoj strani teško se, uopće, može zadovoljiti igračicu s prolaznom ocjenom, jer bi se ekipa, u cjelini, trebala ozbiljno zapitati kako će sa skromnim saldom od šest bodova, a još više s lošom subotnjom igrom, izbjeći sudbinu u kojoj, primjerice, do kraja siječnja, gostuje u Sesvetama i Dugom Selu, a ugošćuje Koku.
U subotu, poslije 5:5 u 11. minuti, inače, Čakovčanke su znalački kažnjavale sve slabosti i razvidnu pojedinačnu indolentnost svojih suparnica. Što im je serijom od 0:7 donijelo u 18. minuti već golemu prednost od 5:12, što je kasnije i ostalo vodstvo bolje ekipe na kraju poluvremena.
Pokušao je, u drugom dijelu, Dorić osujetiti napade Zrinskog namijenivši Petri Frančić ulogu „flastera“ na Dori Krsnik, ali su tada do izražaja došle suigračice kapetanice Čakovčanki, ponajprije već spomenutog terceta strijelkinja Megerle, Zrnić i Grgošević. Tako je Zrinski došao čak i do +10 (16:26 u 44. minuti), da bi anemične Osječanke to ipak uspjele djelomice ublažiti.
Za ŽRK Osijek u subotu su igrale: Borac (3), Ledenčan (2), Čivić, Josipović 4 (2), Hren 1, Kruljac 1, Pajić 3, Ćaleta, Javorić, Vrajić, Đelatović, Frančić 4 (1), Grgić 4, Vrdoljak 2, Hodak i Rnić 6. Sudili su Dalibor Feletar iz Bjelovara i Igor Rendulić iz Kutine.
Sljedeće subote ŽRK Osijek gost je rukometašica Sesveta. Na prvenstvenoj ljestvici vodi lokomotiva Zagreb s 20 bodova, ispred Podravke s 18 (-) i – Zrinskog sa 16 bodova. Na dnu je Dugo Selo ’55 bez bodova, do njega su ŽRK Sinj s 5 i ŽRK Brod s 4, a s po 6 bodova, na diobi od 9. do 11. mjesta, su Zamet, Split 2020 i – ŽRK Osijek.
Foto: Arhiva kluba
SPEEDWAY
BASAKSEHIR – OSIJEK 1:1 Bijelo-plavi u Turskoj odigrali prvu prijateljsku utakmicu
Trener Sopić pružio je priliku za nastup skoro svim igračima koje je poveo na pripreme
Momčad NK Osijek, koja se nalazi u Turskoj na pripremama za nastavak prvenstva Supersport HNL-a, u petak je odigrala prvu ovogodišnju prijateljsku utakmicu. Na Maxx Royal nogometnom centru u Beleku suparnik „bijelo-plavima“ bio je domaći Basaksehir, trenutno sedmoplasirani u turskom nacionalnom prvenstvu.
Susret je završio neriješenim rezultatom 1:1 (1:1), s tim što je Željko Sopić pružio priliku za nastup skoro svim igračima koje je poveo na pripreme, dok je turska momčad, praktično, cijelu utakmicu odigrala s početnom jedanaestoricom.
Tijekom prvog poluvremena hrvatski prvoligaš igrao je u ovom sastavu: Malenica, Guedes, Mersinaj, Hasić, Barišić, Čolina, Teklić, Mikolčić, Akere, Omerović i Matković. Ta je jedanaestorka nadigrala svog suparnika, stvorila neusporedivo više prilika, a što nije postigla više od jednog pogotka zasluga je domaćeg vratara Alemdara koji je s nekoliko izvrsnih intervencija sačuvao svoja vrata, a k tomu u nekoliko povoljnih situacija pred turskim vratima Sopićevi izabranici se nisu baš najbolje snašli.
Od situacija koje su „mirisale“ na pogodak izdvajamo Barišićev dobro izveden slobodni udarac u 17. minuti, te Hasićeve udarce glavom u 8. i 21. minuti kad je Alemdar najavio da će to biti njegovo poslijepodne.
I kako se to u nogometu obično događa, momčad koja ne postigne – primi pogodak. To se i dogodilo u 23. minuti kad je Brnić s lijeve strane centrirao, a Uzbekistanac Fayzullayev glavom smjestio loptu pod gredu nemoćnog Malenice.
Ipak, to nije pretjerano zbunilo osječki sastav, koji je do kraja prvog dijela nastavio nizati kombinacije, što je i oplođeno izjednačenjem u 40. minuti. Guedes se našao u povoljnoj situaciji na desetak metara, njegov udarac sjajni Alemdar je odbio, na pravom se mjestu našao Akere i poslao loptu u desni donji kut gdje je Matković samo potvrdio neminovno izjednačenje. Turci su tražili od suca Antonovo zaleđe, ali im to nije usvojeno pa su momčadi na odmor otišle s rezultatom 1:1.
Na početku drugog poluvremena za NK Osijek zaigrala je kompletno nova postava: Grahovac, Vrbanac, Jelenić, Kolarik, Bukvić, Petrusenko, Ježić, Peček, Dedić, Jovičić i Jakupović. Za razliku od prvog, u drugom dijelu „bijelo-plavi“ nisu stvorili toliko lijepih prilika kao momčad koja je nastupila u prvom poluvremenu, pa smo zabilježili tek prigodu Ježića kojem je velik dio „posla“ u 63. minuti obavio Jovičić, ali je naš mladi napadač pucao pokraj vratnice iako je to bila tzv. stopostotna prilika.
Budući da se ni turski sastav u drugom poluvremenu baš nije iskazao u stvaranju prilika, susret je završen rezultatom postignutim u prvom poluvremenu. Bitno je još dodati, da je trener Sopić u 73. minuti obavio još tri izmjene, pa su igru napustili Peček, Ježić i Dedić, a završnicu utakmice na travnjaku su proveli Bubanja, Mićić i Nekić.
Foto: NK Osijek
-
Kovinar2 dana od objaveKAKO TO? Zapadni dio Tvrđe sinoć je bio pun automobila, a tamo je zabranjeno parkiranje
-
Mobilia2 dana od objaveNASTAVAK Na 30-ak metara su 2 kante za pseći izmet prazne i jedna za papiriće puna dreka
-
Šećerana2 dana od objaveATRAKCIJA U LEDU Lunapark je otišao, a panoramski kotač čeka ljepše vrijeme za demontažu
-
Mobilia1 dan od objaveZA KOMUNALCE Vozači se prave da od snijega ne vide parking, pa uništavaju zelene površine
-
Analit1 dan od objavePRIPREMA, POZOR Objavljen poziv za kupnju stanova na Vinkovačkoj, otvoren je do 28. veljače
-
Svilana2 dana od objaveTJEDAN BAJKI 2026. Tradicionalno u siječnju, dođite u Dječje kazalište na odlične predstave
-
Mobilia1 dan od objaveMOŽE SE! BRAVO! Na ljetos postavljenoj ogradi vrtića Vedri dani sad stoji upozorenje
-
SPEEDWAY2 dana od objaveNAJBOLJI Pobjednik Novogodišnje utrke Filip Orkić pobijedio je 26 puta na 26 utrka
-
Analit5 sati od objaveSTIGLA I POLICIJA Zbog auta parkiranih u kružnom toku ne mogu se okretati gradski autobusi
-
Šećerana1 dan od objaveWINEOS 2026. Po prvi puta u Osijek nam se dolaze predstaviti i vinari iz daleke Moldavije
-
Šećerana1 dan od objaveZLATNI PIR Proslava za osječke parove koji slave 50 godina braka, dobit će i novčani dar
-
SPEEDWAY21 sat od objaveOSIJEK – GYŐR 2:1 Prva pobjeda u 2026., pobjednički gol naši zabili u zadnjim sekundama

