Gotovo sat vremena prije početka koncerta u dvorani Gradski vrt Trpimirova je ulica (a naročito kružni tokovi) bila pod velikim prometnim opterećenjem. Parkirališta  kod obližnjih trgovačkih centara uglavnom su bila popunjena, a uz dvoranu su automobile uglavnom naguravali na nogostupima uz parkinge. Također, jake snage posjetitelja koji su dolazili pješice slijevale su se prema ulazima u dvoranu.

Na pozornici su u prvom planu uz mikrofone stajale i dvije povišene stolice s naslonima, pa je to u prvim trenucima među komentatorima provociralo doživljaj da će bend svirati tako dugo da više neće moći stajati na nogama.

Početak je kasnio tek deset minuta i Bijelo dugme se pred publikom u potpuno popunjenoj dvorani pojavilo točno u 21,10 sati. Ogi Radivojević već je bio gore i na klavijaturama efektno kadrirao prve nijense hita kojim će otvoriti koncert dok su se Zoran Redžić (bas) i Điđi Jankelić (bubnjevi) relativno klimavo uspinjali stepenicama i zauzimali svoje pozicije. Goran Bregović se na sceni pojavio četvrti, sigurnim korakom, u sunčanim naočalama, i produkcija je u tom trenutku na špicu bine pokrenula prigodni vatromet. Dvorana je za kratko eksplodirala, a onda se u prvoj stolici stvorio Mladen Vojčić Tifa, zagrlio mikrofon i krenulo je – Padaju zvijezde.

Bend je usviran i od prve sekunde bila je uočljiva čvrstina ritam sekcije koja je poput riječne matice u nastup kontinuirano uvezivala i publiku. Ovo je jedan od onih koncerata na kojemu baš svi posjetitelji pjevaju sve pjesme. Nastavili su nizati hitove, a publika najbolje reagira na Ha ha ha, Meni se ne spava, Ako možeš zaboravi, Aiaio radi radio, Lažeš, Jer kad ostariš, Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac… Točno u 45. minuti raspalili su Lipe cvatu i dvorana se gotovo razletila. Publika je moćno nosila i Tifu i bend. Zapravo, započelo je razdoblje vrhunca koji su uspijevali održavati do kraja koncerta. Tifin set je završio ovacijama. On se potom u pozadini scene korektno izljubio s Alenom Islamovićem koji je preuzeo mikrofon.

Taj kratki trenutak Brega je iskoristio kako bi zamijenio gitare i kad je Alen izgovorio: „Kao da sam drogiran…“ nešto je bljesnulo do te mjere da se, rječnikom Gospodara prstenova, gitarist Bijelog dugmeta transformirao iz Gandalfa Sivog u Gandalfa Bijelog. Dvorana je nastavila grmjeti dok je Islamović u ležernoj jonbonjovievskoj pojavnosti s lakoćom pjevao Zar ne vidiš da pravim budalu od sebe, Evo zakleću se, Ćiribiribela, Šta ima novo, Ako ima Boga… Bregovićeva stolica u prvom planu scene uglavnom je služila kako bi na njoj držao ručnik i bočicu s vodom, ali u 22,35 sati, kad je Alen zapjevao „Tebi je lako…“ (Nakon svih ovih godina) prvi put se na nju lagano naslonio. No, ne zadugo. Slijedile su Te noći kad umrem, A i ti me iznevjeri, Ne spavaj mala moja, Napile se ulice… da bi kulminiralo s Doživjeti stotu.

U 23,00 bend se naklonio publici i pozornica je za kratko ostala prazna. No, već minutu kasnije svi su se vratili. Uz zbor od nekoliko tisuća ljudi u dvorani Tifa i Alen otpjevali su Hajdemo u planine. Brega je u pravom momentu vrckavo ubacio „Opanak mi poderan na peti, samo mi je ona na pameti“ tek toliko da varira „Nikom nije ljepše neg je nam“. Odsvirali su još i Đurđevdan i u trenutku potpunog patosa odlučili su lagano ispuhati atmosferu, pa su zadnje dvije pjesme – Tajna veza i Ružica si bila – zajednički na prvoj liniji scene otpjevali samo uz gitaru. U 23,20 sati bilo je gotovo.

Generalo, odličan koncert. Puno emotivnog naboja. Odlična, precizna i profesionalna organizacija zahvaljujući kojoj je i sigurnosni rizik s tako velikim brojem ljudi sveden na minimum. Vrhunska ozvuka i perfektno organizirani VIP punktovi s obje strane pozornice. Mrvičasta zamjerka je jedino što su tijekom gotovo cijelog koncerta uz članove benda na pozornici stalno hodala minimalno po dvojica nekih tipova koji su mobitelima snimali atmosferu. To su mogli i drukčije organizirati.

I za kraj, Brega je prilikom oproštaja publici dao natuknuti kako „ćemo opet zajedno pjevati“. Uglavnom, turneja Doživjeti stotu pokazuje kako stare pjesme ne gube sjaj nego s protokom vremena zvuče još bolje. A osječka publika, naravno, obožava ove Bosance.

Foto: David Jerkovic/PIXSELL (prve dvije) i Komarilos

U Zračnoj luci Osijek od ponedjeljka putnici prilikom dolaska i odlaska koriste novi putnički koridor koji je privremeno uređen unutar upravne zgrade. Riječ je o dojučerašnjim uredskim prostorima koji su sad prilagođeni poslovima prijave putnika na letovima, sigurnosne kontrole i čekaonice. Ovakav će režim biti u funkciji sve do dovršetka građevinskih radova na modernizaciji putničkog terminala.

Inače, svi radovi koji su do sada obavljeni na prostoru Zračne luke bili su u skladu s terminskim planom izvođenja i nije bilo zabilježenih kašnjenja. Putnici su donedavno koristili uobičajeni koridor unutar zgrade putničkog terminala koja je sa svih strana već bila zahvaćena radovima – iskopima, betonskim temeljima za čeličnu konstrukciju nove fasade i hidroizolacijama – ali sad su stvoreni uvjeti da radnici prelaze raditi velike zahvate na promjenama u interijeru i više nije bilo moguće tamo organizirati redovite djelatnosti s putnicima.

Foto: ZLO

Na sceni osječkog HNK sutra će zablistati remek-djelo Ivana pl. Zajca – glazbena tragedija u tri čina Nikola Šubić Zrinjski. Na produkciji predstave snage su uključile dvije nacionalne kazališne kuće – Osijek i Split.

– Uvjeren sam da ono što su osječka i splitska ekipa, potpomognute suradnicima iz drugih dijelova Hrvatske, zadnjih mjeseci marljivo radili, da to nikoga neće ostaviti ravnodušnim. I uvjeren sam da ovo neće biti predstava koja će se na repertoaru zadržati samo zbog svog povijesnog i edukativnog značaja, nego i što su na projektu okupljeni najbolji interpreti i to u sve tri podjele – rekao je uoči premijere, na današnjoj konferenciji za novinare, Vladimir Ham, čelni čovjek osječkog HNK.

Posebno je istaknuo gotovo nadljudske napore u kojima su radile kazališne radionice jer su djelatnici uspjeli ispoštivati rekordno kratak rok.

Čelni čovjek splitskog HNK-a, Vicko Bilandžić, rekao je da je opera sjajno tempirana s obzirom na ratove koji se događaju u svijetu.

– Društvo danas treba ovakve junake. Ovako velike projekte teško je ostvariti koprodukcijski, no lakše je ako s obje strane postoji dobra volja, nastojanje i razumijevanje. Adut je i to što Split već u Osijeku ima svoju publiku i obrnuto, pa su predstave sjajno posjećene – rekao je Bilandžić.

Ravnatelj Opere, Ladislav Vrgoč, rekao je da su svi okupljeni oko ove opere zapravo crème de la crème. Svi su se, dodao je, bespoštedno bacili u proces, splitski i osječki solisti, zbor, orkestar…

– Svi skupa su se naradili, no energija na probama je bila dobra – rekla je redateljica Lea Anastazija Fleger, dodajući da joj je bila čast upoznati i po prvi puta raditi s nekim novim umjetnicima, koji su donijeli novu energiju, a s njom i na nov način oplemenili projekt te je posebno istaknula kako je liku Zrinjskoga pristupila iz dva ugla, kao junaku, ali i ocu i suprugu.

Intendant Ham naglasio je da se sutrašnjom premijerom obilježava i veliki jubilej, 25 godina neprekidnog umjetničkog rada našeg prvaka Opere, Berislava Puškarića. A detalje je ostavio za petak. Početak u 20 sati.

Foto: Kristijan Cimer/za HNK u Osijeku

Na trgu u središtu Eurodoma do 16 sati traje Sajam gramofonskih ploča u organizaciji osječke udruge Volim gramofonske ploče. Ovo je već treći dan kako su u Osijeku intenzivirani različiti programi za ljubitlje vinila, a sad već tradicionalna (ovo je deveto izdanje sajma) ponuda rabljenih i novih gramofonskih ploča privlači najveći dio publike.

SAJAM GRAMOFONSKIH PLOČA Stižu gosti: Mataković i dr. Fric, a bit će i glazbeni pub kviz

U ponudi su izdanja prodavača iz različitih dijelova Hrvatske i iz regije. Cijene su prilično šarene, pa tako ima ploča koje stoje već 5 eura po komadu, s tim što se u nekim varijantama možete dogovarati za popuste u slučaju kupnje većeg broja komada – recimo tri za 12 ili 10 eura.

Ipak, najviše je izdanja rabljenih ploča čije se cijene kreću od, primjerice, 12 do 25 eura, a nove ploče stoje od 25, većinom 30, pa do 40 i 50 eura. Na nekoliko mjesta u ponudi su rabljeni rariteti – ploče koje, u ovisnosti o godini izdanja, izdavaču i općem stanju vinila i omota, stoje 60, 70, 100 i više eura.

Uglavnom, među prodajnim štandovima je živo, građani različitih generacija brzo i koncentriano prebiru po izloženoj robi. Većina generalno pregledava i nasumično traži što bi ih eventualno moglo zainteresirati, ali ima i onih koji ciljano love točno određeno glazbeno izdanje, pa se nakon kraćeg pregledavanja uglavnom zadržavaju u razgovorima s prodavačima kako bi detektirali ploču koju traže.

Iz razgovora s prodavačima može se doznati kako se ove godine jako povećao interes publike za tzv. Ex Yu izdanja glazbenih albuma nekadašnjih jugoslavenskih bendova iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, pa se može reći da je gotovo trećina rabljene ponude upravo iz tog razdoblja. Dosta je i klasičnog rocka i izdanja velikih bandova također iz osamdesetih, a dosta je skromna ponuda jazz izdanja i klasike.

Na devetom sajmu je primjetno da je povećana ponuda albuma na CD-ima, a dosta je i različite glazbe (općenito, na vinilima i diskovima) koja kao da je nedavno skinuta s najrazličitijih tavana ili izdvojena iz davno zaboravljenih i zapuštenih kućnih kolekcija, pa takvi albumi tzv. krautrocka i zabavnjaka s polovice prošlog stoljeća iz zemalja u okruženju drže nisku cijenu i većinom su slabije zamijećeni.

Unatoč doista velikoj ponudi ploča, kupci međusobno najradije komentiraju kako im se čini da je rabljena roba ipak malo preskupa, odnosno da je primjetno kako iz godine u godinu cijene stabilno rastu. Prodavači, s druge strane, govore kako ne treba eure preračunavati u kune jer se onda dobiva potpuno krivi dojam. U tom smislu, smatraju, ne može se očekivati da većina ponuđene rabljene robe stoji u protuvrijednosti do 50 kuna, kako je to bilo nekada. Danas je to puno skuplji sport. Ali doista ima mnogo kvalitetne robe.

Foto: Komarilos

Tomislav Pavelić trideset je godina u grafičkom dizajnu. Ovaj svestrani sugrađanin bavio se i plesom, a rado je i s fotoaparatom u ruci obilazio grad i bilježio njegove ljepote i simbole. Odnedavno je njegov Facebook profil pun fotografija od kojih mnogima zastane dah – krokodil na obali Drave, rijeka koja teče Korzom i u gondolama prevozi turiste, dinosauri na Trgu Ante Starčevića i brod Titanic u Zimskoj luci. Naravno, riječ je o fotomontažama izrađenima uz pomoć AI-ja, odnosno alata umjetne inteligencije koji su danas lako dostupni svima.

S obzirom da je alat besplatno dostupan, Tomislav smatra kao je to istovremeno zadivljujuće i zastrašujuće. Kako u tome nije potpuni početnik, već je godinama kroz posao grafičkog dizajnera izrađivao razne fotomontaže, i sam je iznenađen jednostavnošću novih alata.

– Dovoljno je samo upisati što želite napraviti od fotografije i za nekoliko trenutaka imate to što ste htjeli. Naravno, bude nekad i situacija da AI totalno promaši ono što sam želio, no uglavnom bude i bolje nego što sam očekivao – priča Tomislav, kojemu je upotreba ovih besplatnih alata postala zanimacija.

Kada je fotomontaže počeo objavljivati na svom Facebook profilu bilo je onih, posebno starijih, koji su u prvi mah pomislili da je iz Zimske luke doista zaplovio Titanic!

Osim što javno objavljuje fotografije, potkrjepljuje ih i zanimljivim popratnim tekstovima. Ideje, kaže, dobiva kroz svakodnevne šetnje gradom, ali i pregledavanjem ranije snimljenih fotografija.

– Moj posao je kreativan, a kroz nove alate svatko od nas je dobio priliku izmijeniti ili doraditi stvarnost. Isprobao sam na jednoj svojoj fotografiji i kada sam vidio rezultat, pomislio sam idem vidjeti što se može napraviti s fotografijama koje imam u arhivi. Naravno, riječ je o šali koju većina shvaća, no ima i onih koji na trenutak pomisle: “Je li to moguće?!” – ističe.

Novi alati, priznaje, uvelike su olakšali mnoge poslove, pa tako i konkretno njegov posao grafičkog dizajnera.

– Najbolji primjer za to je kad se za grafički prijelom na stranici novina treba izrezati jedan portret s fotografije. Ranije se to radilo u Fotoshopu, klikalo do beskonačnosti kako bi se portret ili cijela figura izrezali. A sada, dovoljno je ubaciti fotografiju i reći softveru da makne pozadinu i da ostavi samo čovjeka. I to je za sekundu gotovo. Dakle, takve su stvari olakšale naš posao, čak i besplatne verzije AI-ja – dodaje Tomislav.

Kaže da ne može zamisliti što će se sve po pitanju umjetne inteligencije i alata koje ona nudi dogoditi u godinama koje slijede.

– Ponekad se i užasavam što će se sve dogoditi i što ćemo sve moći s par klikova napraviti. Već sada su dostupni alati uz pomoć kojih napravite u nekoliko sekundi kompletnu pjesmu i aranžman bez ikakvih glazbenih znanja – dodaje.

Jedna od zadnjih fotomontaža koju je objavio prikazuje popularnog Šetača, skulpturu Augusta Cesarca na Trgu slobode, u društvu druge skulpture, odnosno dame koja je u grad stigla kako bi mu pravila društvo. Uz nju je, kako ne bi došlo do nedoumice, napisao i popratni tekst: „Kada su davne 1974. postavili Šetača, Osječani su ga odmah zavoljeli, djelovao je kao još jedan miran prolaznik koji se ne žuri nikamo. Ali ubrzo je netko predložio: “Pa čovjek je sam, hajmo mu dovesti i ženu, da ne luta gradom usamljeno!” I tako su ga “sparili“ s kipom dame. Sve je izgledalo idilično dok susjedi nisu počeli gunđati, navodno su noću iz smjera kipova dopirali čudni zvukovi… Ljubakanje, šaputanja, pa čak i nešto više. Osječani se zaklinju da su kipovi noću oživljavali i remetili kućni red! Grad je zato odlučio ipak ukloniti damu, a Šetač je ostao sam. I tako stoji i danas, uspravan, i zamišljen u iščekivanju neke nove ljubavi… Legenda kaže da, svatko tko uhvati Šetača za ruku dobije djelić njegove vječne ljubavi, i uskoro pronađe svoju …“

Uglavnom, Tomislav se dobro zabavlja, a njegov eksperimentalni koncept propitkivanja kako bi Osijek vizualno izgledao kad u njega ugrađuje motive iz svjetskih destinacija, odnosno turističkog i filmskog okruženja – zapravo pametno kontekstualizira budućnost u kojoj zahvaljujući digitalnim alatima više ništa nije nedostupno i nije nemoguće, pa ni grandiozna čudovišta koja izviruju iz Drve kod Tvrđe.

Foto: Privatna arhiva