Lege
UPORNOST Elvir u sjećanje na Srebrenicu biciklom prešao 227 km koje je inače trčao pet dana
Osječanin Rakipović do sada je istrčao 120.000 km, aktivan je usprkos teškoj ozljedi
Ime Osječanina Elvira Rakipovića (drugi s lijeva, pored predsjednika Milanovića na naslovnoj fotografiji), dragovoljca Domovinskoga rata poznatog poglavito po neuspjelom proboju Nuštar ’91, odavno je preraslo u sinonim neumornog ultramaratonca, bez kojeg praktično desetljećima nije prošla nijedna značajna humanitarna utrka.
Štoviše, ona od Kustošije do Ovčare, odnosno Zagreba do Vukovara, izgradila je dugogodišnju tradiciju, čiji je gotovo neizostavni dio, bez izostanka (11 puta), bio baš Rakipović. U impresivnoj evidenciji istrčalih kilometara Elvir pokazuje brojku od 120.000 kilometara, a za svaki tvrdi da sve napore, svaki metar, svladava bolna uspomena na pogibije mlađih suborac koji su tog listopadskog dana prije gotovo 34 godine u trajno upisanog nuštarskog proboja položili svoje živote na oltar domovine.
– I danas je tako, kaže, traume su duboko u meni, nikad to sve nisam zaboravio, nosim ih u srcu, što, vjerujte, nije nimalo lako opisujući nam po tko zna koji put ultramaraton od Kustošije do Ovčare u dužini 344,1 kilometara podijeljenih u pet dionica. Nažalost, Rakipovića više nema među trkačima te jedinstvene, humanitarne i emotivne priredbe, jer ga je u tome spriječila teška ozljeda skočnog zgloba.
Saznasmo to sasvim slučajno ovih dana u Pirovcu, gdje Rakipovićeva obitelj ima kuću koju koristi (i) za ljetni odmor, kad smo upoznali sina Luku, rastom višeg od oca, za kojeg smo već čuli da (kao i sestra mu) trči prave maratone (42.195). Prevarili bi se na toplom Jadranu svi koji bi pomislili da će Elvir, zbog neprijeporne ozljede, izostati iz još jednog humanitarnog događaja posvećenog uspomeni na još jedan ratni zločin tijekom devedesetih godina.
– Budući da se ove godine, prije nekoliko dana, obilježavala 30. obljetnica genocida u Srebrenici, odlučio sam se da udaljenost od 227 kilometara, koju smo inače trčali kroz pet dana, ovaj put prijeđem na biciklu, ozarena će lica Elvir na ponos sina Luke. – Zato sam u ovom kraju odvezao 227 km biciklom, a da sam kod kuće u Osijeku u jednoj bih vožnji bicikl odvezao od Ovčare do Potočara, istim putem kojim se ove godine trčao Ultramaraton mira.

Povjerio nam je u pirovačkom razgovoru Elvir da se trkački nije zapustio, da jednom-dvaput puta mjesečno ipak istrči po nekoliko kilometara, a osnovnu kondiciju održava vozeći bicikl. Dakako, bio je to i razlog što je, po nepoznatom terenu, nakon već poznatog obilježavanja 30 godina „Kapije“, ovih dana biciklirao točno tih simboličnih 227 kilometara krenuvši u šest ujutro prolazeći stazom koju će sigurno mnogo bolje poznavati oni koji nisu iz Slavonije. Možda će neki i prepoznati trasu Dubrava kod Tisna – Putičanje – Čista Mala – Lađevci – Đevrske – Kistanje – Knin – Vrbnik – Drniš – Razvođe – Oklaj – Čitluk – Kistanje – Modrino Selo – Parčić – Medviđa – Zelengrad – Obrovac – Gornji Karin – Benkovac – Šopot – Miranje – Gornje Ceranje – Stankovci – Putičanje – Pirovac.

– Trebalo mi je točno osam sati, te 37:57 minuta, uz prosječnu brzinu od 26,3 km, te 2.303 m uspona, što je bilo najteže, pritom mi je sat izračunao da sam potrošio 9504 kalorije. – Tijekom vožnje popio sam litara tekućine, pojeo dvije energetske čokolade, jedan energetski gel, te osam bombona, da bih se kući, nakon svega, vratio s četiri kg deficita.
– Tom sam vožnjom, prije svega, želio izraziti svoju duboku sućut obiteljima žrtava u Srebrenici, rekao nam je na kraju Elvir.
Foto: Osobna arhiva
Poznati Osječani
KAJA I NIKA Susret legendi iz 80-ih kad je ŽRK Osijek s lakoćom osvajao Kup kupova Europe
Rukometašica s titulom najbolje svjetske kružne napadačice i trener koji je vodio tim u najveće pobjede
Sigurni smo da će ova fotografija, kao i nekoliko redaka posvećenih osobama na njoj, probuditi ponos Osječana zaljubljenih u sport, a rukomet ponajviše. Jer, onima koji su pratili nastupe osječkih rukometašica početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća zatitrat će srce od uspomena koje nisu i nikad neće iščeznuti, a mladi će, pak, s mnogo empatija po tko zna koji put shvatiti da priče o podvizima rukometašica u Zrinjevcu ’82 i ’83 nisu bile izmišljotina. Dapače, podsjećanja na dvostruko uzastopno osvajanje Kupa kupova Europe, ustvari, kako vrijeme prolazi sve više – prerasta u istinsku legendu.
A još kad se, na toplim proljetnim suncem okupanom Trgu slobode, u nedjelju prijepodne susretnu Kaja iNika – sve spomenuto iznenada će biti podignuto na nemjerljivu potenciju. Naime, Katica Ileš, čuvena Esekerka Kaja u čijem životopisu je, uz ostalo, upisan i 201 nastup za reprezentaciju i titula najboljeg kružnog napadača, pivota Svjetskog prvenstva (’73), predvodila je ŽRK Osijek do niza podviga potkraj sedamdesetih i prvih godina osamdesetih u 20. stoljeću, a jučer joj se pružila rijetka prilika da, nakon dužeg vremena, razmijeni koju riječ s Ivicom Nikolićem, nekadašnjim osječkim rukometašem i potom trenerom neponovljive ekipe osječkih rukometašica.
Naime, nadograđujući i maestralno vodeći sastav koji je prethodno, radeći četiri godine u Osijeku, selektirao i koncipirao kao jaku ekipu slavni Ante Kostelić, kojem je jedno vrijeme bio i prvi pomoćnik, Ivica Nikolić-Nika zapamćen je kao trener ŽRK Osijek koji je 1982. i 1983. dvaput osvojio Kup kupova Europe. Koncipirajući, tako, natjecateljski doseg kakav, ni prije ni poslije, nije dohvatio nijedan „loptački“ sportski kolektiv grada na Dravi. Štoviše, druge godine te epohalne priče u osječkom sastavu (’83) više nije bilo Kaje, koja je je kao igrač-trener proživljavala internacionalnu karijeru u dalekom Japanu. Nikolić je i drugi put uzastopce preuzeo trenersku palicu, s tim što mu je pomoćnik bio pok. Krunoslav Pintar-Pindžo, prethodno učitelj mladih osječkih rukometašica.
– U Kanadi živim već 35 godina, a nostalgija mevuče u Osijek, gdje mi živi sin – rekao nam je Nika u predahu prepričavanja brojnih dogodovština s Kajom. – Naravno, uvijek mi je drago sresti ne samo nekadašnje rukometašice, nego i brojne prijatelje i divne ljude u gradu koji se ne zaboravlja.
Prisluškujući ih uz neizbježnu kavicu, u misli nam pristižu uspomene na Vesnu Nikše Liović, Elzu Pothorski, Nadu Tanjgu, Ljiljanu Tolj Jukić, Mariju Kunu, Ružicu Kasumović Čurić, Renee Lepoglavec Gajski, Branku Brkljačić, Tatjanu Ritzl, Gordanu Begović, Evu Gabrić, Maricu Mareković Kostelić, Mirjanu Savanović, Gordanu Begović, Vesnu Keler, Srebrenku Toth, Zdenku Balić… Uz čija se imena, kao dodatak opisu podviga (is)te generacije, vežu i godine prije velikih europskih iskorakakad je, pod Kostelićevim pa Nikolićevim vodstvom, osječkom klubu dvaput pripa(da)o Kup Jugoslavije i jedan naslov državnih viceprvakinja! S tim što se, u tom nabrajanju podviga, često zaboravljauspješan nastup u Kupu europskih prvakinja, i tada pod stručnim Nikolićevim vodstvom.
Foto: Komarilos
Poznati Osječani
BORIS ČULIN Nogometna legenda, zvali su ga iz Hajduka i Dinama, ali nisu ga dali iz Osijeka
Od nogometa se oprostio još 1970., ali još se dobro sjeća svega
Slučajan prijepodnevni susret, na Trgu slobode prekoputa Supermarketa, probudio je višeznačajne uspomene na neko drugo, davno vrijeme, poglavito vezane uz nogomet šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad je naš najbolji slavonsko-baranjski klub promijenio – čak tri imena. Do 1962. bio je Proleter, od svog osnutka (1947.) i da bi tada postao dio novoosnovanog Sportskog društva Slavonija jer su gradski oci pokušali unaprijediti osječki sportski vrh sjedinjavanjem najboljih klubova u istu cjelinu. Glavni razlog se, frapantno sličan na sadašnjost, svodio na pokušaj što objektivnijeg i bogatijeg raspodjeljivanja gradskog financijskog budžeta namijenjenog vrhunskom sportu. No, vratimo se susretu kod Supera.
Malo pogrbljen gospodin s kravatom i sportskom kapicom na glavi upravo je razmjenjivao sjećanja na razdoblje svog života i osječkog nogometa koji su, zasigurno, trebali okončati sasvim drukčije od epiloga o kojem prilično nenametljivo priča Boris Čulin. Osječanin rođen 1940. ostavio je dubok trag u upravo spomenutom razdoblju djelovanja kluba koji je nastupao i „Kraj Drave“ i u Gradskom vrtu.
Čulin je, naime, u crveno-plavom (duže) i bijelo-plavom dresu (kraće) proveo nešto više od jednog desetljeća u momčadi čije nastupe stari(ji) ljubitelji nogometa pamte kao utakmice isprepletene nogometnom romantikom i šarmom. Ima onih koji, na pohvalno spominjanje kadra u kojem su najznačajniji igrači, s dužim ili kraćim stažom, bili braća Gutzmirtl, Lončarić, Čulin, Kasač, Karapandža, Rukavina, Crnković, Piljaš, Đorđić, Piljaš, Ham, Iličin, Marjanović, Katić, Zejnilagić, Rudić, Klepić…, pokušavaju osporiti njihov igrački potencijal postavljajući kritičko pitanje zbog čega ta generacija nogometaša poniklih odreda u gradu na Dravi (uz poneke pojačanje), nikad nije dosegnula prvoligaški status. A konkretan će odgovor dobiti od onih koji su nekad slušali nepobitne priče o utjecaju politike u sportska zbivanja (i tada!) na prostorima bivše države.
Osim toga, u tom su vremenu najdarovitiji nogometaši najčešće završavali u nekom od klubova tzv. „velike četvorke“ – Dinama, Hajduka, Crvene zvezde i(li) Partizana, oslabljavajući manje sredine, a taj običaj nije zaobišao ni Osječane. Josip Gutzmirtl je ’64 otišao u Maksimir i dao velik doprinos najvećem Dinamovom međunarodnom pothvatu (Kupu kupova Europe, 1967.), u istom je dresu godinu kasnije zaigrao također iznimno daroviti juniorski reprezentativac Petar Lončarić, a na meti menadžera tog doba našao se i – Čulin.
Naš junak s početka priče plijenio je vrhunskom tehnikom, pa čak je, igrajući u pravilu braniča (beka), znao hrabro „fintama“ zaustavljati suparničke napadače. No, mladić zaljubljen u svoj grad, ostao je u Osijeku u kojem je, nakon desetljeća standardnog nastupanja kao nezamjenjivi prvotimac (za Proleter, Slavoniju i NK Osijek!) doživio i svečanost oproštaja kad ga je darivao Milan Stilin, tadašnji predsjednik kluba u kojem je Boris počeo i završio karijeru. Odolijevajući pozivima „velikih“, sjećamo se tog vremena kad se bio našao pred ulazom na „stari Plac“ u Splitu.
– Istina je, bio sam sasvim blizu Hajduku – kaže nam Čulin čiji je i sin Vjekoslav u međuvremenu već završio mnogo manje uspješnu igračku (amatersku) karijeru. – Manje se zna da me zvao i Dinamo, što mi je također laskalo. Zašto sam ostao? Pa, u našem klubu zauzeli su čvrst stav da me nikamo ne puštaju!

Tako je to nekad bilo, prije svega se cijenila igračka kvaliteta, kupoprodajni su običaji u posljednjim desetljećima nekako udaljili i najvjernije kibice od odlazaka na utakmice. A kako Boris Čulin uspoređuje sadašnji i nogomet, koji je on igrao sa svojim vršnjacima, upitajte ga na Opus Areni. Naći ćete ga redovno u sve manjoj skupini veterana osječkog nogometa. U društvu onih kojima (ne)objašnjivi i izvannogometni utjecaji nisu dali da zaigraju u natjecanju kojem su, zapravo pripadali – kao što ni njemu nisu dali da potraži potpunu igračku afirmaciju u nekom velikom klubu.
Foto: Komarilos i privatna arhiva
Lege
SRETNO Od školskih se klupa oprostila 1.593 maturanta, nakon quadrille idu na lijevu obalu
Grad je organizirao glazbeni program uz DJ-eve
Čak 1.593 osječkih maturanata jutros se oprostilo od školskih klupa. Nakon ispraćaja u školama uputili su se u Županijsku ulicu gdje su tradicionalno otplesali quadrillu.
– Želim vam svega dobroga, budite svoji. Svi vas ovih dana vjerojatno plaše da budete oprezni i pametno birate, ali ne zaboravite slijediti svoje snove i svoje srce. Ako u nečemu nekada i pogriješite, neka to bude dobar video za TikTok ili neku drugu platformu – poručio je maturantima zamjenik gradonačelnika Dragan Vulin.
Nakon što su quadrillom obilježili završetak svog srednjoškolskog obrazovanja, fotografirali se sa roditeljima i rodbinom koja ih je došla ispratiti, maturanti su krenuli prema lijevoj obali Drave gdje je i ovoga puta za njih Grad organizirao glazbeni program uz DJ-eve.
Iako ih čeka još puno posla do formalnog završetka srednjoškolskog obrazovanja, danas im je završilo vjerojatno najuzbudljivije i najradosnije razdoblje u životu. Nakon današnje zabave vjerojatno će uzeti koji dan odmora i potom krenuti s pripremama za maturu. A nakon nje kreću potpuno nove obveze i odgovornosti.
Što god odlučili – nastaviti obrazovanje ili ući na tržište rada, dragi maturanti, sretno vam bilo!







Foto: David Jerković/PIXSELL i Grad Osijek
Lege
DRONOVI NAD GRADOM Svjetlosne koreografije na nebu kod Bastiona bile su fantastične
Ne možete baš često vidjeti poruke i bicikle kako lete iznad Drave, fascinacija je trajna
Svjetlosni spektakl koji su organizatori Osijek Drone Expo sinoć pripremili za građane okupljene na Promenadi kod Bastiona bio je fanstastičan. Publika se počela okupljati pola sata prije najavljenog početka showa, koji je bio zakazan za 21 sat, tako da je na livadi na sjevernom obodu Tvrđe bilo jako mnogo zainteresiranih gledatelja i prije prve koreografije u zraku.
Prezentacija tehnologije koja umrežuje i sinkronizira veliki broj letjelica što onda u zraku ispisuju riječi ili stvaraju slike nije nepoznata, ali gledati to iz neposredne blizine i slušati zujanje dronova je stvarno posebno iskustvo. Umijeće pilota u kombinaciji sa softverskim rješenjima i preciznošću letjelica doslovce je gledatlje ostavljalo bez daha. Ovo se ne viđa često, a fascinacija viđenim ostaje trajna.






Foto: Građani Komarilosi
Lege
JUG 2 Počela prva faza uređenja Bajera, bit će ovo rekreacijsko središte cijeloga grada
Radovi će se izvoditi u četiri faze, a vrijedni su 1,4 milijuna eura
Počela je prva faza uređenja jugovskog jezera – Bajera čišćenjem i izravnavanjem terena. Potom slijedi uređenje plaže, koju će urediti Hrvatske vode, a zatim će se krenuti i da uređenjem pješačkih i trim staza te izgradnjoma parkirališta s 52 parkirna mjesta.
– Uredit će se i dječja i sportska igrališta, opremiti prostor roštiljima tako da će Bajer postati sportsko-rekreacijsko središte ne samo Juga II, nego i cijeloga grada – naglasio je gradonačelnik Ivan Radić koji je danas obišao radove.
Radnici Unikoma krenuli su s čišćenjem terena, a direktor Igor Pandžić najavio je kako će na jesen započeti druga faza uređenja Bajera u koji će napraviti sportska igrališta, dok će se u trećoj fazi graditi spojna cesta na dva ulaza, budući da će Bajer u budućnosti biti ograđen. U četvrtoj fazi radit će se trim staza i šetnica oko jezera.
Željko Kovačević, direktor Hrvatskih voda, VGO Osijek rekao je kako će se s izmuljenjem malog bajera krenuti krajem kolovoza ili početkom rujna ove godine.
Radovi na uređenju Bajera, odnosno sve četiri faze uređenja koštat će oko 1,4 milijuna eura.
Foto: Davor Javorović/PIXSELL
-
Mobilia21 sat od objaveBAHATO Mjesecima ovaj auto prekriven prašinom stoji na parkiralištu vrtića u Donjem gradu
-
Kožara2 dana od objaveNE ČEKAJU Na pružnom prijelazu preko Svačićeve neki vozači voze slalom kroz spuštenu rampu
-
SPEEDWAY18 sati od objaveIVO BILANDŽIJA Bivši nogometaš i umirovljeni ekonomist uporno trči 50 – 60 km tjedno
-
Analit1 dan od objaveNOVA LJEPOTICA Zgrada Državnog arhiva u Tvrđi u novom ruhu, gotova energetska obnova
-
Mobilia23 sata od objaveGUNDULIĆEVA Otvoreno 87 novih parkirališnih mjesta, na jesen kreće sadnja 22 stabla
-
SPEEDWAY2 dana od objavePOČETNICI Najmlađi sastav NK Osijek pobijedio na turniru i osvojio “Trofej ban Jelačić”
-
Pija raport2 dana od objaveTržnica puna višanja i trešanja, cijene se razlikuju, pa ako želite uštedjeti morate šetati
-
Klopa22 sata od objaveISKORISTITE SEZONU Brzi, prevrnuti kolač od jagoda i još par sastojaka nestat će u trenu
-
Mobilia1 sat od objaveZRINJEVAC Beskorisna nekadašnja telefonska govornica magnet je za iživljavanje vandala
