Lege
ELVIR RAKIPOVIĆ Jedini je uspio 11 puta istrčati zahtjevni ultramaraton Zagreb – Vukovar
Zapisuje svaki trening i nastup, pa je zabilježeno da je do sada pretrčao nešto više od 120.000 kilometara
Za tada 21-godišnjeg Elvira Rakipovića agresija na Hrvatsku bila je poziv na priključivanje obrani tek stečenu neovisnosti domovine. A onda mu se 9. studenoga 1991. dogodilo duboko tramatično iskustvo koje nosi duboko u grudima dok godinama sudjeluje u utrkama maratonaca.
– Kao pripadnik 3. GBR Kune sudjelovao sam u neuspjelom proboju za Vukovar i od tog dana nosim najveće traume iz Domovinskog rata. Nikada nisam zaboravio pogibiju suboraca u mojoj neposrednoj blizini, a bili su mlađi od mene, toga se sjetim svakog dana i nije se lako s tim nositi, evo, već 33 godine nakon toga. Traume iz rata vodile su me kasnije da (is)trčim i čuveni rujanski ultramaraton Kustošija – Ovčara, dužine 344,1 kilometara podijeljen u pet dionica. U svakom mi je kilometru bila utkana bolna uspomena na dane pogibije mlađih suboraca kod Nuštra. Da ta utrka nije posvećena upravo vukovarskoj žrtvi, pitanje je da li bih uopće trčao, ponekad i usprkos ozljedama – priča Elvir, naš sugrađanin s Juga 2.


U svakom razgovoru Elvir najčešće spominje baš memorijalnu utrku u čijim je organizacijama često i sam sudjelovao, za što je primio i zahvalnicu zagrebačkog HOS-a:
– Ultramaraton „Putevi dragovoljaca HOS-a i bojovnika Domovinskog rata“ održava se od 2002., a ja sam ga u periodu od 2004. do 2014. istrčao deset puta s tim što sam u devet navrata bio kod Ovčare na pobjedničkom postolju. Ove se godine 23. ultramaraton trčao samo u dvije dionice (na 51 km Zagreb – Ivanić Grad i 47,6 km Osijek – Vukovar – Ovčara) i nastupio sam nakon devet godina u toj skraćenoj verziji, te od 12 finišera bio sam jedanaesti i ponosan što sam ga uspio istrčati. Naime, od 23 ta dosad održana ultramaratona Zagreb – Vukovar, jedini sam ga istrčao u 11 navrata i imam najviše, devet osvojenih postolja! Neopisivo sam ponosan na sve to i, ujedno, žao mi je što su me ozljede spriječile da te brojke bude još impresivnije.
U svakom istrčanom kilometru nosim u sebi traumu iz 1991.
No, u Rakipovićevoj atletskoj karijeri, taj memorijalni ultramaraton samo je jedan, ali zbog emotivnog motiva možda i presudan dio, motivator na startu svakog trkačkog izazova, kao i želje za prenošenjem bogatog iskustva i znanja na svoje nasljednike i učenike.

– Trčim od svoje šesnaeste godine i od listopada 1986. imam zapisan svaki trening trčanja, te sam pretrčao nešto više od 120.000 kilometara! U mladosti sam se, pak, bavio i nogometom, rukometom, odbojkom, streljaštvom, šahom… trenirao sam karate i kungfu, vozio bicikl, ali se nisam natjecateljski bavio ni biciklizmom ni atletikom. No, na srednjoškolskim sam utrkama uvijek bio među trojicom prvoplasiranih trkača, da bih kao član mog prvog kluba AK Žumberak iz Sošica krajem devedesetih godina ostvario solidne uspjehe u maratonu i polumaratonu. Prethodno sam svoj prvi polumaraton (bila je nešto kraća staza) istrčao kao maturant srednje škole u Đurđenovcu 1988., što je bila poznata utrka koja je okupljala najbolje trkače bivše države. Nastupio je 1988. i čuveni olimpijac Franjo Mihalić, obišao me u zadnjem kilometru i usput dao savjet kako da rasporedim snagu jer je vidio da mi je već jako teško! Prvi maraton, pak, istrčao sam 1995. u Zagrebu kao polaznik časničke škole, vidio sam najavu za maraton, prijavio se i istrčao ga za tri sata i 12 minuta, a prvi ultramaraton (od 100 km) apsolvirao sam 1999. u švicarskom Bielu kao član izborne vrste Hrvatske vojske. Na startu je tada bilo nevjerojatnih 4.000 trkača(!) također na „stotku“, a moje je vrijeme bilo 9:49:57, da bi me HV i 2001. poslala u Biel, kad sam maraton istrčao za 2:55:55.
Nedugo nakon opisanih izazova, Elvir je par godina bio član MK Hrvatskog sokola u Osijeku, potom nastavio trčati kao individualac bez klupske pripadnosti, a onda je došla za njega u sportskom smislu presudna 2004. i ultramaraton Zagreb – Vukovar. Ukratko, postao je neporecivo najistaknutiji sudionik priredbe koja je, više od bilo kakva natjecateljskog smisla, duboko u temeljima njegovih uspomena. Baš zato, najznačajniji je dio Rakipovićeva života.

– Udruga Dragovoljaca hrvatskih obrambenih snaga Grada Zagreba (HOS) glavni je organizator svih dosadašnjih ultramaratona i koliko god čovjek bio spreman nije lako istrčati ni maraton (42,195 km), a pogotovo takav, etapni ultramaraton u kojem su dvije dionice više nego dvostruko duže od maratona. Za svaki nastup pripremao sam se namjenski cijelu godinu, rijetko sam tada imao drugih utrka, jer mi je taj ultramaraton bio glavni cilj što mi je i donijelo spomenute rezultatske dosege. Motiv mi je bio Domovinski rat. Priznajem da sam često tijekom tih utrka bio iscrpljen, pa mogu misliti kako je bilo supruzi koja me pratila na svim utrkama dok me promatrala iscrpljenog, jer sam, primjerice, dvaput završavao dionicu Slavonski Brod – Osijek (85 km) čak osam kilograma lakši, a da ne pričam o posljedicama na stopalima… Redovito sam nakon tog ultramaratona ostajao bez noktiju na nogama. Poslije rata obolio sam i liječio se od PTSP-a, bio na bolničkom i stacionarnom liječenju, te koristio prepisane lijekove koji su mi najviše pomogli da se mogu koncentrirati pri završetku Ekonomskog fakulteta. Ipak, svoju najbolju terapiju pronašao sam u trčanju pa su mi, dok sam bio zdrav, dnevni treninzi bili između 20 i 30 kilometara. Nisam bio opterećen tempom, samo mi je bilo bitno izići i trčati, nasipom iza ZOO ili prema Kopačevu. Povremeno bih predahnuo i sjeo na nasip da se opustim. No, slike rata su mi svaki dan u glavi, u svakom treningu ili utrci. U tim trenucima jave se emocije, pustim i suze, kratko ostanem bez zraka, ali to dugo ne traje. Nakon toga nastavim trčati i osjećam se puno bolje i smirenije.
Elvir je već spomenuo svoju evidenciju treninga trčanja od rane mladosti, pa sve do danas, ali ipak nije izbrojao koliko ima dosad istrčanih maratona, kaže „mogao bi“, ali razvidno je da je u trčanju našao nešto mnogo važnije od rezultata, brojki, uspjeha…

– Nisam opterećen statistikom, ali mislim da još nisam istrčao stotinu klasičnih maratona, a bio sam u Zagrebu, Ateni, Berlinu, Plitvicama, Fužinama, New Yorku, Parizu, Moskvi, Bratislavi, Rimu, Veneciji, Barceloni, Madridu, Valenciji, Marrakechu, Amsterdamu, Krakowu, Beogradu, Sarajevu, Skoplju, Novom Sadu, Istanbulu, Dubaiju, Ljubljani, Splitu…
Naravno, u životu svemu dođe kraj, pa tako i Elvirovim fantastičnim trkačkim ostvarenjima:
– Dok me nisu snašle teške ozljede trčao bih 5 do 6 puta tjedno, no nakon operacije lijevog skočnog zgloba (2022.) sveo sam to na minimum. Formu održavam vozeći cestovni trkači bicikl s kojim sam do sredine studenoga prešao ove godine 12.500 km. Dok vozim bicikl nemam bolova i sve su moje vožnja sa 90-95 % snage, a to mi je omogućilo da ove godine istrčim maratone u Krakowu, Sarajevu, Beogradu, Zagrebu i Ateni. Nakon svake utrke tri dana hodam s teškim bolovima u stopalu, ali nije mi žao.
Mnogo mi je psihički teže gledati članove moje Udruge Zdravo trčanje, kad idemo organizirano na maratone, kako oni trče, a ja gledam sa strane.
ERNESTINOVO Stradao sam u Ernestinovu 21.11.1991. od tenkovske granate koja je ispaljena u kuću u kojoj sam tražio zaštitu. Nisam dobio prostrijelne rane, ali me detonacija snažno odbacila na zid i od tada imam pomak grudnog koša i cijele jedne strane tijela. Od tada, a imao sam 21 godinu, ne mogu raditi sklekove, a da su mi dlanovi paralelni. Pravac između dlanova kad radim sklekove je oko pola dlana. Tijelo mi više nije u „vinklu“, što se s vremenom odrazilo i na dosta ozljeda koje sam imao. Najviše u saniranju tih ozljeda mi je nesebično pomogao čuveni fizioterapeut Stevo Kuric, a neizostavna je bila i podrška supruge Andreje koja me redovito pratila i na ultramaratonima i vodila brigu o mom zdravlju.

ZDRAVO TRČANJE Istoimenu udrugu i školu trčanja u Osijeku pokrenuo sam 2012. Prvobitni cilj te škole trčanja bio mi je da polaznike naučim osnovama trčanja i uvjerim ih kako to pozitivno može djelovati na njihovo zdravlje, a ovisno o njihovim željama da ih u periodu od oko šest mjeseci pripremim da (is)trče prve utrke na pet ili deseti kilometara ili polumaraton, objašnjava i postavlja si sam pitanje: -. Što se meni dogodilo? Nakon što su ti prvi polaznici istrčali svoje prve utrke ostali su i dalje, pa više nisam primao nove članove, a netko novi bi se priključio po usmenoj preporuci. Nakon toga došao sam na ideju da te polaznike pripremim za prvi maraton i tako sam kroz ove godine došao do brojke od 110 osoba koje su istrčale prvi maraton pod mojim vodstvom. U svemu mi kao treneru najviše imponira je činjenica da su baš svi istrčali svoj prvi maraton, da nitko nije odustao!
Ne volim nikoga pretjerano forsirati ili opteretiti nerealnim rezultatskim vremenom, ali svakom dam informaciju i savjete kako da trče i koje bi vrijeme mogli istrčati.
SREĆA Sretan sam i što je i supruga Andreja počela trčati, uskoro će zaokružiti 20 maratona, što je kćerka Dora s 18 godina istrčala svoj prvi maraton (u Ateni), pa sada povremeno trči kraće utrke i polumaraton, kao i što je sin Luka ( isto s 18 godina) istrčao svoj prvi maraton, i to u Istanbulu. Inače, Luka je kao 12-godišnjak trčao prvi polumaraton u Beogradu u majici s natpisom Hrvatska na leđima i ne samo da tamo nije imao problema već su ga domaći trkači tako mladog bodrili tijekom utrke i pazili na njega!
TRENER Javljaju mi se trkači iz Hrvatske i bližeg okruženja, ali i iz Njemačke i Amerike, i to ne samo rekreativci nego i državni prvaci. Kao diplomirani viši sportski trener rekreacije trenirao sam i treniram i osobe školovanije od mene. Ponosam sam što sam za maratone trenirao i profesora tjelesnog odgoja, kao i poznate kondicijske i fitness trenere, kao i organizatore utrka iz naše regije. Ponosan sam što mi svi oni ukazuju povjerenje, a kasnije ostvare odlične rezultate.
Foto: Privatna arhiva
Poznati Osječani
VINKO PEJIĆ Poznati radijski maher ima novi roman, odlučio je dobrano provjetriti Osijek
Pokazuje kako se velike društvene promjene uvijek najjače osjete na životima običnih ljudi
Novi roman poznatog osječkog radijskog voditelja Vinka Pejiće Dani što idu unatrag dobrano protresa Osijek i njegovu gradskost te na dnevni red postavlja vječitu temu o tome je li prije bilo bolje nego danas i kako zapravo danas možemo vidjeti što će se s gradom događati u budućnosti.
Vinko se godinama u radijskom eteru dokazivao kao voditelj koji dobro razumije problematiku urbaniteta. Pred radijski je mikrofon, u ovisnosti o formatu i namjenama emisija, praktički dovodio najširu moguću publiku i s njima, iz pozicije građanina, javno propitkivao stanje gradskosti. Iz naizgled neozbiljnih tema gradio je preozbiljne stavove o tome kako se građani prilagođavaju javnim regulama da bi stimulirali razvoj grada, a ujedno i kako je taj razvoj od mnogih koji su se ni krivi ni dužni ovdje rodili ili odnekud dotepli – učinio građane.
U osvrtu na roman, književni kritičar Goran Rem je između ostaloga napisao: “Nestvarni stvarnosni roman Dani što idu unatrag je pomalo neočekivano i iz drugog plana – žestok, usprkos najoporijoj mogućoj melankoliji”, zatim “Roman provjerava i provjetrava pitanje o tome tko ili koje skupinsko Što ide kamo kada je u pitanju stanje urbaniteta” i konačno izravno i jasno “Čitati taj roman i eufemistično odjebati sve agresivne skupine, to nam je primiti kao poruku”.
Knjiga je u izdanju osječkog ogranka Matice Hrvatske izašla ovih dana (srpanj, 2026.), a više o romanu, za koji Rem kaže da “piše i fine erotske citate najnovovalnijih slika”, Vinko objašnjava izravnim radijskim rječnikom.

* Kako si uopće došao na ideju književno proučavati grad kao proces koji ide unatrag?
– Roman Dani što idu unatrag nastao je promišljanjem o gradu, mladosti i vremenu u kojem živimo. Radnja je smještena u Osijek bliske budućnosti, grad koji se suočava s društvenim promjenama zbog kojih se čini kao da ne ide naprijed, nego se vraća unatrag. To nije roman o nekoj dalekoj i nestvarnoj distopiji. Naprotiv, pokušao sam zamisliti što bi se moglo dogoditi kada bi određeni procesi koje već danas primjećujemo postali još izraženiji.
* Kako si odabrao likove kroz koje pričaš priču?
– U središtu priče nalaze se dvojica mladića koji pokušavaju pronaći svoje mjesto u takvom svijetu. Oni nisu heroji u klasičnom smislu riječi. Griješe, lutaju, zabavljaju se, zaljubljuju, bježe od problema i pokušavaju razumjeti sebe. Kada ih okolnosti uvuku u priču o krađi vrijednog muzejskog eksponata, njihova osobna potraga za slobodom postaje i borba protiv sustava koji ih želi oblikovati prema vlastitim pravilima. Jedan od najvažnijih likova romana zapravo je sam Osijek. Stara gradska jezgra, njezine ulice, prolazi i trgovi nisu samo kulisa događajima. Htio sam da grad postane aktivni sudionik priče, prostor u kojem se sudaraju prošlost i budućnost, sloboda i kontrola, nada i razočaranje.
* Kakav unutrašnji motor te pokreće dok pišeš, što ti je važno?
– Važno mi je bilo pokazati kako se velike društvene promjene uvijek najjače osjete na životima običnih ljudi. Zato ovaj roman nije samo priča o politici ili društvu. Prije svega, to je priča o prijateljstvu, odrastanju i potrebi da čovjek sačuva vlastiti glas čak i onda kada ga okolina pokušava utišati.
* Tebe, dakle, nisu utišali. Što misliš kako će tvoj uknjiženi radijski glas doživjeti publika?
– Naslov Dani što idu unatrag može se shvatiti na različite načine. On govori o vremenu koje kao da se vraća unazad, o društvu koje zaboravlja vlastitu budućnost, ali i o osobnoj čežnji za nekim jednostavnijim vremenima. Vjerujem da svatko od nas ponekad ima osjećaj da se svijet kreće u smjeru koji nije očekivao. Ne očekujem da će svi čitatelji ovu knjigu doživjeti na isti način. Neki će u njoj vidjeti priču o mladosti, neki društvenu kritiku, neki triler, a neki ljubavno pismo jednom gradu. Upravo u tome i jest ljepota književnosti – kada knjiga počne živjeti vlastiti život u rukama čitatelja.


Foto: Komarilos i promo
Lege
NK TOMISLAV LIVANA Još jednom prvaci Prve županijske Osječko-baranjske lige
Već niz godina nadmašuju starije i afirmiranije momčadi na našem području
Nogometni klub Tomislav u Livani smještenoj između Osijeka i Čepina osnovan je 2005. i jedan je od najmlađih u Županiji, ali već ima iza sebe seriju zapaženih uspjeha. „Plemići“ su, iznad svega, ponosni organiziranjem 18. tradicionalnog U-11 turnira limača koji je prije mjesec dana na ŠC Kralj Tomislav okupio buduće nogometaše iz čak deset zemalja i vinuo se na sam vrh srednjoeuropskih turnira tog tipa. No, osim posvećivanja iznimne pozornosti odabiru, školovanju i odgoju mladeži, popularni „plemići“ postižu i solidne uspjehe kao amateri u seniorskoj konkurenciji nadmašujući već niz godina starije i afirmiranije momčadi na našem području.

Naime, početkom ovog desetljeća nastupali su tri sezone u konkurenciji međužupanijskih ligaša, a kad su 2024. shvatili svoje objektivne infrastrukturne i financijske mogućnosti, skrasili su se u Prvoj županijskoj ligi. Kao i lani u ovo doba, Tomislav je osvojio naslov prvaka Prve županijske lige osječko-baranjske. Naravno, zanimljiv je i odgovor na pitanje kako su, kao prvaci, ostali u županijskoj bundesici?
– Procijenili smo da nam je s obzirom na sveukupne klupske mogućnosti preporučljivije ulagati u razvoj infrastrukture i odgoja mladih nogometaša, nego se natjecati u MŽNL – rekao nam je tajnik Vladimir Jerković i dodatno objasnio: – Inače, u proteklu smo sezonu ušli slabašno, a onda u proljetnoj poluetapi došli do nove titule s čak 17 utakmica bez poraza iako nas je svojim umirovljenjem oslabio dugogodišnji kapetan Vedran Nikšić, koji je u NK Osijek unaprijeđen kao trener u Školi nogometa. Budući da u viši rang, razvidno iz istih spomenutih razloga, ne žele ni naši najbliži pratitelji na ljestvici BSK Bizovac i FEŠK Feričanci, u ŽNS odlučeno je da je najbolje rješenje da umjesto tri iz MŽNL ispadnu samo dva kluba, što je spasilo treći sastav s dna međužupanijske ljestvice s najboljom infrastrukturom, Jedinstvo iz Donjeg Miholjca. Rad i treninzi se “vraćaju na naplatu”, te ostvarujemo niz od sedamnaest utakmica bez poraza, te ponavljamo prošlogodišnji uspjeh osvajanja naslova prvaka.
U Tomislavu su, inače, nedavno dodatno osvježili rad svoje škole nogometa, koju je preuzeo Hrvoje Barišić, dugogodišnji djelatnik NK Osijek, tako da u novu sezonu ulaze s pet natjecateljskih kategorija i stotinjak mladih igrača. Seniorska momčad će u nastupajućoj sezoni Prve županijske lige braniti naslov prvaka podmlađena, jer će povjerenje dobiti najdarovitiji kadeti budući da iz objektivnih razloga jedino nemaju juniorski sastav.
– Osim toga, u suradnji s Općinom Čepin, predviđena su velika infrastrukturna ulaganja u ŠC Kralj Tomislav što podrazumijeva teren s umjetnom travom, energetsku obnovu zgrade, ulaganje u terene i ograde oko objekta – rekao je Jerković s mnogo optimizma.

IGRAO I LUKA MODRIĆ! Najbolji strijelac Tomislava ’25/’26 bio je Matko Roso koji je postigao 19 pogodaka. U Ligi je, inače, sveukupni golgeter postao Marin Pavlović (FEŠK) s 28 pogodaka, a u listu strijelaca upisano je čak 137 nogometaša, s tim što je Roso među njima sedmi strijelac sezone. Za „plemiće“ su zapaženi strijelci bili i Vedran Nikšić (9), Vinicius De Aguilar Lima (9), Tomislav Šorša (9), Filip Kasač (7), Ivano Marić (5)… Dres kluba s Livane tijekom sezone oblačili su i Dino Čugalj, Luka Bilić, Luka Modrić, Igor Kovačević, Domagoj Bilandžija, Bruno Slamić, kapetan Andrej Štetić, Dino Česir, Petar Grabić, Lovro Kozić, Ivan Glogač, Cristian Nascimento, Sven Pandža, Luka Tomas, Filip Vuk, Livio Đordan, Luka Dorić i Roko Bilić. Trenersku je dužnost obnašao Mario Dorić, dok liderski tercet sačinjavaju predsjednik Domagoj Mikulić, tajnik Vladimir Jerković (na slici, predaje poklon golgeteru Rosi), te predstavnik na utakmicama Damir Buljan.
Foto: Arhiva kluba
Lege
VLAKOM NA MORE Osječani se već i vraćaju s Jadrana, vlak do Splita vozi svaki dan
Iz Osijeka polazi u 18.44, a u Splitu je u 8.49 – vozite se do obale 14 sati
Prošle je subote prvi sezonski noćni vlak za Split krenuo iz Osijeka, pa svi oni koji tračnicama žele stići do obale, ali i nazad, mogu to učiniti svaki dan sve do 27. kolovoza. Da je interes za vožnju vlakom velika, iako traje 14 sati, svjedoče i prvi „povratnici“ koji se već vraćaju s ljetovanja.
Interes je najveći za spavaćim kolima, odnosno vagonom za spavanje, za koji je osim rezervacije potrebno platiti i korištenje posteljine. No ako danas odete rezervirati svoju kartu za spavaća kola mogli bi se razočarati. Jer, karte za „spavanje“ planu jako brzo, pa svakako računajte da svoje mjesto u spavaćim kolima rezervirate minimalno tri tjedna prije planiranog putovanja.
Velikom interesu u prilog ide i činjenica što djeca, učenici, redovni studenti, umirovljenici, osobe starije od 65 godina te osobe s invaliditetom ostvaruju pravo na besplatan prijevoz uz važeću pametnu karticu. Jedino moraju platiti rezervaciju mjesta od 1,06 eura, odnosno 9 eura u trokrevetnom odjeljku vagona za spavanje, 13 eura u dvokrevetnom, te 25 eura u jednokrevetnom.


I odrasle osobe vlakom putuju jeftinije, a od Osijeka do Splita ćete kartu u jednom pravcu platiti 22,54 eura. Karte su 40% jeftinije, a ako ih kupujete online dobijete i dodatnih 10% popusta
Vlak iz Osijeka polazi u 18.44, a u Split stiže u 8.49 sati sljedećeg jutra. Vozi preko Virovitice, Bjelovara, Zagreba, Knina, te iz Perkovića stiže za Split. Povratni vlak iz Splita polazi u 21.37 sati, a u Osijek u 12.15 sati.
Vožnja je duga, ali veći dio je noću, pa ako „ugrabite“ svoj odjeljak u vagonu za spavanje veći dio puta biste mogli – prespavati.

Foto: Komarilos
Lege
150 GODINA LIPE Moćni zbor od 90 članova pjevao je repertoar od klasike do popa i rocka
Iz okrilja poznatog zbora je 1904. nastao Hrvatski Sokol, a onda 1907. i HNK u Osijeku
U dvorani Franjo Krežma osječkog Kulturnog centra održan je svečani koncert kojim je obilježena 150-ta obljetnica rada Hrvatskog pjevačkog društva Lipa.
– Oni su među najvećim ambasadorima Osijeka. Teško je nabrojiti sve nagrade, priznanja i odličja koje su osvojili diljem svijeta za zborsko pjevanje, a posebno je fascinanta činjecia da djeluju u kontinuitetu čak 150 godina. Kad pogledate, od 193 države članice Ujedinjenih naroda svega njih 50 je starije od 150 godina. Dakle, tih 150 godina rada Lipe je stvarno vrijedno isticanja. Oni čuvaju nešto što je važno i za Osijek i za Hrvatsku – rekao je prije koncerta osječki dogradonačelnik Dragan Vulin.

Također, istaknuo je da je upravo iz okrilja HPD Lipa 1904. nastao Hrvatski Sokol, a nekoliko godina kasnije i Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku (1907.).
Dirigentica Valerija Fischbach, koja je u Lipi aktivna 37 godina, kazala je kako zbor izvodi šaroliki program hrvatskih autora i starijih suvremenih autora te Mozartova djela. Najavila je i kako je za potrebe obljetničkog koncerta pripremljen nastup moćnog zbora od 90 članova jer su za tu prigodu, uz 50 stalnih članova, okupili i pjevače iz prethodnih generacija.
– Mi vam pjevamo sve živo, i pop i rock, i za široke mase. I danas smo napravili presjek svega što je bilo uspješno unazad nekih petnaestak godina. Imamo četiri bloka. U prvom će se predstaviti dječji zbor, u drugom imamo klasični program, u trećem program domaćih autora i na kraju živahni pop/rock – rekla je Fischbach. – Ovo je veliki jubilej, velika je čast i ponos biti dio generacije koja slavi ovu obljetnicu.

Foto: Grad Osijek
Lege
MAGANIĆ Jedan od najboljih osječkih rukometaša iz Zrinjevca, preko Zagreba ide u Dugo Selo
Marko je dres raznih selekcija RK Osijek nosio čak 12 godina
Ono što se već duže vrijeme naslućivalo, pa i nije previše iznenadilo osječke ljujbitelje rukometa, konačno se i dogodilo. Naime, RK Osijek ostaje bez jednog od svojih najboljih igrača Marka Maganića, lijevog vanjskog koji već duže vrijeme nastupima u Paket24 Premijer ligi Hrvatske skreće pozornost na svoj neporeciv potencijal – postao je članom najboljeg hrvatskog kluba RK Zagreb.
Štoviše, taj 20-godišnji lijevi vanjski još je prošlog ljeta potpisao za „zagrebaše“, pa je kao posuđen igrač prvenstvo ’25/’26 sjajno odradio u osječkom prvoligašu. Ovih dana, pak, već je ostvarena i kombinacija po kojoj će Maganić u narednoj sezoni braniti boje RK Dugo Selo te će osim u nacionalnom prvenstvu nastupati i u Europskoj ligi.
Maganić se bavi rukometom još „od malih nogu“, kad je kao osmogodišnjak počeo svladavati rukometnu abecedu pod nadzorom osječke rukometne legende Hrvoja Privšeka, što znači da je dres raznih selekcija RK Osijek nosio čak 12 godina. Prije tri godine, pak, Frano Veraja prepoznao je Markovu darovitost, prerastao je u prvotimca i dostigao status reprezentativca i prije nekoliko dana vratio se s priprema naše najbolje juniorske selekcije pošto je ranije bio i u mlađejuniorskoj. Taj prirodni put razvoja, eto, odveo je Maganića u redove najboljeg hrvatskog kluba, što ujedno znači i da će RK Osijek iduće sezone biti znatno oslabljen.
Jednom prigodom povjerio se suigračima, prijateljima i novinarima:
– Moram se zahvaliti svima u RK Osijek što su mi pružili mogućnost što sam 12 godina, ustvari, živio rukomet, pa iza mene ostaje toliko prelijepih godina mog odrastanja. Svi zajedno smo i slavili pobjede i prolazili kroz teške trenutke, a sveukupno smo stvarali nezaboravne uspomene. No, sada je došao trenutak rastanka, putevi nam se razilaze, ali će mi ovaj klub zauvijek ostati u srcu, a na sportskom polju želim mu mnogo uspjeha.
Marko Maganić potpisao je s RK Zagreb četverogodišnji ugovor tijekom kojeg će, uvjereni smo, još jedan rođeni Osječanin postati najnoviji izdanak osječke škole rukometa u kojoj su ranije, uz spomenutog Privšeka, u raznim razdobljima stasali i Bambir, i Ivandija, i Ćurak, i Bičanić, i Boban, i Kuduz, a o Katici Ileš da i ne govorimo, i mnogi drugi. Maganić je, inače, student prve godine Kineziološkog fakulteta u Osijeku, ali će, kako je rekao, jednostavno uskladiti sportske i studentske obveze kao i mnogi vrhunski sportaši prije njega.
Foto: Arhiva kluba
-
Analit2 dana od objaveOPASNO JE Iz središnjeg dijela kružnog toka kod Sjenjaka ispadaju kamene kocke
-
Šećerana1 dan od objaveOSJEČKE RODE Smireno motre situaciju na glavnom gradskom trgu i panoramu Kapucinske
-
Analit8 sati od objaveRaspisana nabava za izvođača radova koji će Konjičku vojarnu pretvoriti u Gradsku knjižnicu
-
Kožara12 sati od objavePODSJETNIK Vozila koja su na javnim parkiralištima obrasla travom možda treba odjaviti
-
Kožara1 dan od objaveDOLIJAO Pronađen lopov koji je iz kafića ukrao novčanik s dokumentima i 1.000 eura
-
Svilana1 dan od objaveLJETNO ŠTIVO Kipar Žaja ima pjesmu o Podravlju i poznatim Osječanima odraslima uz Dravu
-
Kožara10 sati od objaveBUGARIN PREVARIO OSJEČANKU Uhvaćen lažni liječnik koji je od starice izvukao 5.000 eura
-
SPEEDWAY6 sati od objavePRIZNANJE DAROVITIM ODBOJKAŠICAMA Nika Kuna i Lucija Šoš pozvane u kadetsku reprezentaciju
