Slučajan prijepodnevni susret, na Trgu slobode prekoputa Supermarketa, probudio je višeznačajne uspomene na neko drugo, davno vrijeme, poglavito vezane uz nogomet šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad je naš najbolji slavonsko-baranjski klub promijenio – čak tri imena. Do 1962. bio je Proleter, od svog osnutka (1947.) i da bi tada postao dio novoosnovanog Sportskog društva Slavonija jer su gradski oci pokušali unaprijediti osječki sportski vrh sjedinjavanjem najboljih klubova u istu cjelinu. Glavni razlog se, frapantno sličan na sadašnjost, svodio na pokušaj što objektivnijeg i bogatijeg raspodjeljivanja gradskog financijskog budžeta namijenjenog vrhunskom sportu. No, vratimo se susretu kod Supera.

Malo pogrbljen gospodin s kravatom i sportskom kapicom na glavi upravo je razmjenjivao sjećanja na razdoblje svog života i osječkog nogometa koji su, zasigurno, trebali okončati sasvim drukčije od epiloga o kojem prilično nenametljivo priča Boris Čulin. Osječanin rođen 1940. ostavio je dubok trag u upravo spomenutom razdoblju djelovanja kluba koji je nastupao i „Kraj Drave“ i u Gradskom vrtu.

Čulin je, naime, u crveno-plavom (duže) i bijelo-plavom dresu (kraće)  proveo nešto više od jednog desetljeća u momčadi čije nastupe stari(ji) ljubitelji nogometa pamte kao utakmice isprepletene nogometnom romantikom i šarmom. Ima onih koji, na pohvalno spominjanje kadra u kojem su najznačajniji igrači, s dužim ili kraćim stažom, bili braća Gutzmirtl, Lončarić, Čulin, Kasač, Karapandža, Rukavina, Crnković, Piljaš, Đorđić, Piljaš, Ham, Iličin, Marjanović, Katić, Zejnilagić, Rudić, Klepić…, pokušavaju osporiti njihov igrački potencijal postavljajući kritičko pitanje zbog čega ta generacija nogometaša poniklih odreda u gradu na Dravi (uz poneke pojačanje), nikad nije dosegnula prvoligaški status. A konkretan će odgovor dobiti od onih koji su nekad slušali nepobitne priče o utjecaju politike u sportska zbivanja (i tada!) na prostorima bivše države.

Osim toga, u tom su vremenu najdarovitiji nogometaši najčešće završavali u nekom od klubova tzv. „velike četvorke“ – Dinama, Hajduka, Crvene zvezde i(li) Partizana, oslabljavajući manje sredine, a taj običaj nije zaobišao ni Osječane. Josip Gutzmirtl je ’64 otišao u Maksimir i dao velik doprinos najvećem Dinamovom međunarodnom pothvatu (Kupu kupova Europe, 1967.), u istom je dresu godinu kasnije zaigrao također iznimno daroviti juniorski reprezentativac Petar Lončarić, a na meti menadžera tog doba našao se i – Čulin.

Naš junak s početka priče plijenio je vrhunskom tehnikom, pa čak je, igrajući u pravilu braniča (beka), znao hrabro „fintama“ zaustavljati suparničke napadače. No, mladić zaljubljen u svoj grad, ostao je u Osijeku u kojem je, nakon desetljeća standardnog nastupanja kao nezamjenjivi prvotimac (za Proleter, Slavoniju i NK Osijek!) doživio i svečanost oproštaja kad ga je darivao Milan Stilin, tadašnji predsjednik kluba u kojem je Boris počeo i završio karijeru. Odolijevajući pozivima „velikih“, sjećamo se tog vremena kad se bio našao pred ulazom na „stari Plac“ u Splitu.

– Istina je, bio sam sasvim blizu Hajduku – kaže nam Čulin čiji je i sin Vjekoslav u međuvremenu već završio mnogo manje uspješnu igračku (amatersku) karijeru. – Manje se zna da me zvao i Dinamo, što mi je također laskalo. Zašto sam ostao? Pa, u našem klubu zauzeli su čvrst stav da me nikamo ne puštaju!

Tako je to nekad bilo, prije svega se cijenila igračka kvaliteta, kupoprodajni su običaji u posljednjim desetljećima nekako udaljili i najvjernije kibice od odlazaka na utakmice. A kako Boris Čulin uspoređuje sadašnji i nogomet, koji je on igrao sa svojim vršnjacima, upitajte ga na Opus Areni. Naći ćete ga redovno u sve manjoj skupini veterana osječkog nogometa. U društvu onih kojima (ne)objašnjivi i izvannogometni utjecaji nisu dali da zaigraju u natjecanju kojem su, zapravo pripadali – kao što ni njemu nisu dali da potraži potpunu igračku afirmaciju u nekom velikom klubu.

Foto: Komarilos i privatna arhiva

Završnim utakmicama na riječkoj Rujevici u subotu je okončano 72. izdanje „Kvarnerske rivijere“, jednog od najuglednijih omladinskih turnira Europe. Ove godine nastupili su kadeti rođeni 2009. godine i mlađi, a nakon razigravanja po bod sustavu u dvije skupine (Labin i Rijeka), na Rujevici su razigravale po dvije najuspješnije momčadi.

Naslov prvaka osvojio je ove godine zagrebački Dinamo, inače kadetski prvak Hrvatske u prvenstvu 2025./2026. kojeg trenira Osječanin Tomislav Mikulić poslije finalna pobjede nad odgovarajućim sastavom pulske Istre 1961 (3:1). Kadeti NK Osijek nisu ponovili prethodna dva trijumfa na tom respektabilnom turniru, jer su u polufinalu nes(p)retno izgubili od kadeta slovenskog NK Maribor nakon izvođenja jedanaesteraca 6:5 (2:2, 1:1).

– Zadovoljan sam bez obzira na plasman – rekao je nakon finala Matej Žitnjak, trener osječke kadetske momčadi. – Naime, zbog raznih obveza (škola, krizma, ozljede) izostali su neki standardni prvotimci, pa smo izveli pomlađeni sastav s mladićima rođenima 2010. godine. Pritom moram pohvaliti upravo trojicu iz tog godišta: napadača Luku Kolara, stopera Izaka Ježića i veznjaka Josipa Cipara.

Daroviti mladići s Pampasa, inače, u labinskoj skupini pobijedili su riječke vršnjake Orijent (3:1) i HNK Rijeka (3:2), izgubili od NK Maribor (3:2), a u polufinalu ih je svladao Dinamo (3:1). Vrlo uzbudljiv bio je susret s Mariborčanima, jer su Žitnjakovi učenici izjednačili u posljednjim trenutcima susreta, ali je potom suparnik bio uspješniji u udarcima s „bijele točke“ za konačnih 6:5 (2:2, 1:1).

(Na glavnoj fotografiji: (gornji red) Petar Turić, Izak Ježić, Luka Šarić, Petar Rošta, Ivan Tačković, Šimun Petar Jaman, Lovro Tadić; (srednji red) Nemanja Kolarević, Patrik Klarić, Marko Zubaj, Borna Čikojević, Jan Adžić, Luka Kolar, Niko Maltar, Petar Odobašić; (donji red) LukasTuralija, Mateo Sabo, Zvonimir Ostajmer, Matej Žitnjak, Zvonimir Mikulić, Josip Lipovac i Josip Cipar)

Foto: NK Osijek

Od petka NK Osijek ima novog sportskog direktora, a riječ je o Kennethu Zandvlietu, koji je na Opus Arenu stigao iz nizozemskog Herenveena, u kojem je obnašao funkciju glavnog skauta u proteklih nešto više od tri godine. Prije toga taj Nizozemac radio je kao glavni skaut londonskog Chelseaja, u kojem je bio od 2018. do zime 2023. kada je prešao u redove Herenveena.

Značajno iskustvo stjecao je, kako piše u njegovoj osobnoj iskaznici, tijekom karijere nešto ranije i u Twenteu i Go Ahead Eaglesu, prepoznavajući u tim nizozemskim prvoligašima razvoj mladih talenata, kroz održivu sportsku politiku, stabilnost i prepoznatljivost u sportskom sektoru

Kako piše u službenom priopćenju za medije, novi sportski direktor NK Osijek ima reputaciju iskusnog operativca s dobrim i širokim međunarodnim kontaktima. U tom smislu bitno je naglasiti da je radio kao član „regrutacijskog“ tima Chelseaja, premijerligaša koji ima jednu od najrazvijenijih skautskih službi u Europi, a iskazao se radeći i u skautingu mlađih kategorija, gdje je imao i ulogu voditelja. Puno je godina radio na procjeni igračkih potencijala, analizi tržišta i traženju isplativih transfera.

Prema svemu sudeći, Zandvliet bi u NK Osijek trebao donijeti stabilnost i prepoznatljivost, uz iskustvo rada u sustavima koji su poznati po razvoju mladih igrača. Ukratko, s dva desetljeća iskustva u skautingu, a u svom će mandatu brinuti o izgradnji i vođenju sportskog sektora „bijelo-plavih“, skautske službe, te odjela za podatke i izvedbu.

Zbog svega toga Nizozemac i jeste izbor klupske predsjednice Alexandre Végh za iznimno važnu i odgovornu funkciju sportskog direktora, a njegovim dolaskom Klub bi trebao nastaviti proces osnaživanja sportske strukture s ciljem stvaranja konkurentne, ali i razvojno usmjerene momčadi. Predsjednica i novi sportski direktor u petak su se obratili osječkim sportskim novinarima na konferenciji za medije u utrobi zapadne tribine Opus Arene.

– Budžet kluba bit će nešto manji, ali to smanjenje neće biti pretjerano izraženo, pa klub i dalje ima novaca za projekt koji misli provesti – rekla je pritom predsjednica Vegh. – U tom kontekstu, u pregovorima smo s potencijalnim partnerima u Hrvatskoj i uskoro bismo mogli objaviti i tko su nam novi sponzori – kazala je izbjegavši izravan odgovor o ciljevima u sljedećoj sezoni, jer se želi prvenstveno stvoriti bolje temelje. Pritom je, ponavljajući stavove novog sportskog direktora, istakla kao jednu od glavnih zadaća vraćanje povjerenja i dobre atmosfere među navijače. S tim u vezi je naglasila da se, za sljedeću sezonu, neće povećavati cijena ulaznica za utakmice. Postavljeno je novom sportskom direktoru i pitanje B momčadi. Ustvrdio je da to nije još bila tema razgovora, ali da ako postoji mogućnost njezinog ponovnog formiranja to će sigurno razmotriti.

Postavljeno je i pitanje o daljnjoj sudbini prvog trenera Tomislava Radotića:

– Radio sam u Nizozemskoj s „B“ momčadima i uvijek se to može dobro iskoristiti. Treba nam u procesu način kako povezati Akademiju i prvu momčad, te otvoriti put domaćim igračima prema prvoj momčadi. Fokus moga rada će i biti na Akademiji i budućnosti kluba, a što se tiče trenera nećemo dirati u momčad na neracionalan način, morat ćemo biti pametni u procesu. Obavili smo jedan od razgovora s trenerom i svatko će dobiti šansu prilagoditi se novom stilu. Mislim da je pošteno svakom igraču dati priliku a naravno da će i trener biti involviran u proces. Držim da je izbor trenera najvažnija stvar, objasnio sam mu naše ideje i kolega Radotić ih je prihvatio. Razgovarali smo otprilike sat i pol, sve je on sjajno prihvatio, čak je sretan zbog novih ideja, pa na temelju tog iskustva razmišljamo o ponuditi mu produljenje ugovora!

BRAIN FIRST Novi partner NK Osijek je Brain First, poznata tehnološka tvrtka koja razvija alate za procjenu kognitivnih sposobnosti sportaša. Mentalne su vještine, naime, postale iznimno važne u svijetu sporta, poput brzine reakcije, koncentracije, donošenja odluka na terenu, pregleda igre ili općenito snalaženja pod pritiskom. Nogometni klubovi koriste tu tehnologiju da bi bolje razumjeli kako igrači „čitaju“ igru i reagiraju u stvarnim situacijama uz one klasične analize, tako da i NK Osijek dodatno unapređuje moderan i analitički pristup u radu i na treninzima. Kroz suradnju s Brains Firstom, osječki prvoligaš trebao bi uvesti procjenu kognitivnih performansi u proces razvoja i evaluacije svojih igrača. Platforma mjeri nogometno specifične kognitivne funkcije, čime pruža dublji uvid u način na koji igrači obrađuju i reagiraju na situacije u igri. Naravno, cilj nije zamijeniti tradicionalni skauting ili trenerski rad, već ih nadopuniti dodatnom bazom podataka jer suvremeni nogomet sve više ovisi ne samo o fizičkim i tehničkim kvalitetama, nego i o percepciji, anticipaciji te kognitivnom donošenju odluka pod pritiskom.

Foto: David Jerković/PIXSELL

U Gospodarskom centru Osijek u podne je prvi puta održana svečanost proglašenja najboljih sportaša i sportskih kolektiva Osječko-baranjske županije. Kao što je poznato, sve do lani, a od nastanka Osječko-baranjske županije (1996.), zajednički je priređivan tradicionalni „Sportaš godine“ kad su proglašavani i nagrađivani najbolji na razini grada Osijeka i Osječko-baranjske županije, da bi ta lijepa suradnja ovaj put bila dogovorno prekinuta.

Bez obzira tko je inicirao zasebne godišnje svečanosti, na nedavnoj gradskoj i najnovijoj županijskoj svečanosti, obje za 2025. godinu, mogli su se čuti prijepori kao neizbježna posljedica dvostrukog isticanja i nagrađivanja sportaš(ic)a, klubova i sportskih djelatnika.

Uočeno je, tako, na proglašenju županijskih laureata da je u pojedinim kategorijama nominirano više kandidata, dok je u nekima proglašen laureat bez ijednog suparnika. Dakako, nametnulo se odmah pitanje koji su parametri korišteni za rangirane među više nominiranih, kao i temeljem kojih su kriterija pojedini dobitnici proglašavani najboljima.

Sjedeći među predstavnicima nekoliko poznatih osječkih klubova, propitkivali smo se za način nominiranja da bismo dobili odgovore kako – uopće nisu bili kontaktirani glede možebitnog isticanja njihovih kandidata! Ne želeći pritom osporavati relevantnost izbora, ipak, bilo je i onih koji su se, opravdano ili ne, svejedno, pitali kako pojedini laureati na nedavnom proglašavanju najboljih u gradu Osijeku nisu to isto i na razini Županije, ako su u pitanju osječki dobitnici?!

Isto tako, možda bi ubuduće, i to ne samo na županijskoj nego i nagradskoj razini, pri rangiranju sportaš(ic)a trebalo razdvojiti (ne)olimpijske sportove.

NAJUSPJEŠNIJA PERSPEKTIVNA EKIPA četverac na pariće mlađih juniorki VK Iktus (Katja Bačić, LucijaZara Dražić, Ana Jukić, Nina Slunjski), a nominirana i juniorska muška ekipa AK Slavonija Žito Osijek

NAJUSPJEŠNIJA PERSPEKTIVNA SPORTAŠICA: Dunja Viszmeg i Greta Dragišić (VK Iktus, članice HR četverca bez kormilara), a nominirana i Paula Šljivac (AK Slavonija Žito)

NAJUSPJEŠNIJI PERSPEKTIVNI SPORTAŠ: Leon Zegnal ( Građansko streljačko društvo „Osijek 1784“), a nominirani i Nikola Šešum, Roko Dimić i Stjepan Tarcal (svi Atletski klub Slavonija Žito), te Matko Moslavac (Rukometni klub Nexe Našice)

NAJUSPJEŠNIJA STUDENTICA-SPORTAŠICA: Leonarda Patača (AK Slavonija Žito)

NAJUSPJEŠNIJI STUDENT-SPORTAŠ: Lovro Nedeljković (oboje AK Slavonija Žito)

NAJUSPJEŠNIJE ŠKOLSKO-SPORTSKO DRUŠTVO OSNOVNIH ŠKOLA: Mladost Osijek (OŠ „Mladost“,Osijek)

NAJUSPJEŠNIJE ŠKOLSKO-SPORTSKO DRUŠTVO SREDNJIH ŠKOLA: Primag Osijek (Treća gimnazija)

NAJUSPJEŠNIJI SPORTSKI KOLEKTIV OSOBA S INVALIDITEOM: Športska udruga slijepih Svjetlost Osijek

NAJUSPJEŠNIJI SPORTAŠ OSOBA S INVALIDITETOM Darko Sarapa (Športska udruga slijepih Svjetlost), a nominirani i Mirko Blažević (Malonogometni klub gluhih Slavonac Osijek), MarinŽupanović (AK Slavonija Žito), Hinko Cajzler, Stojan Bjelajac i Magdalena Sablić (svi Športska udrugaslijepih Svjetlost)

NAJUSPJEŠNIJI TRENER: Krešimir Ižaković (VK Iktus), a nominirani i Ratko Peris (MOK Mursa Osijek), Matej Matković (Boksački klub Osijek), Saša Šešum (Atletski klub Slavonija Žito), Rudolf Štiks (Hrvački klub Fami, Donji Miholjac) i Vladimir Mađarević (Gimnastički klub Osijek Žito)

NAJUSPJEŠNIJI SPORTSKI KOLEKTIV ŽUPANIJE: Muški odbojkaški klub Mursa Osijek, a nominirani i Rukometni klub Nexe Našice, STK Donji Miholjac, Hrvački klub Fami Donji Miholjac, Atletski klub Slavonija Žito, Veslački klub Iktus i Građansko streljačko društvo „Osijek 1784“

NAJUSPJEŠNIJA SPORTAŠICA ŽUPANIJE: MiaWild (AK Slavonija Žito), a nominirana i Donna Vekić (Teniski klub Tennis Talents Osijek)

NAJUSPJEŠNIJI SPORTAŠ ŽUPANIJE 2025: Andrej Kedveš (Kickboxing klub Blitz, Đakovo), a nominirani i Tin Lučin (RK Nexe Našice), Ivan Horvat (AK SlavonijaŽito) i Luka Pratljačić (Boksački klub Osijek)

VOLONTER GODINE U SPORTU: Dario Považanj – Kajak kanu klub Aljmaš

PRIZNANJE GOSPODARSKOM SUBJEKTU ZA DOPRINOS SPORTU: NEXE d.d. Našice

PRIZNANJE ZA UZORNU SPORTSKU MANIFESTACIJU: DOBRO World Cup Osijek

PROMOTOR SPORTA OSJEČKO-BARANJSKEŽUPANIJE: Donna Vekić

POSEBNE NAGRADE KOMISIJE GLASA SLAVONIJE I ŠPORTSKE ZAJEDNICE OSJEČKO-BARANJSKEŽUPANIJE

* UZOR-TROFEJ MATIJA LJUBEK (Nagrada za životno djelo): Nenad Solar (Gimnastički klub Inovagim Osijek)

* NAGRADA „SOKOL“: Tin Lučin, Mirko Blažević i Ratko Peris

(Na glavnoj fotografiji: Mia Wild i županica Nataša Tramišak)

Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Hrvatski atletski savez u prošlu subotu i nedjelju organizirao je državno prvenstvo u višebojima na dvije lokacije. U Zagrebu su se natjecali mlađi uzrasti, a na mariborskim Poljanama stariji. Od članova Slavonije-Žito izrazito najzapaženija bila je Lana Barišić (2011.) koja se okitila naslovom viceprvakinje u konkurenciji šestoboja za kadetkinje s ukupno 3.626 bodova koliko joj je pripalo za druga mjesta u skoku u vis (157 cm) i dalj (5,42), te treće mjesto u bacanju kugle od tri kilograma (9,57 m).

Visoka Čepinčanka, k tomu, zauzela je peta mjesta u bacanju koplja od 500 g (20,80 m) i trčanju na 600 m (1:46,32), dok joj je na 100 m s preponama pripalo sedmo mjesto (16,11).

Zanimljivo je, svakako, to da je učenica svestrane državne prvakinje u skoku u vis Sare Aščić najviše bodova (729) „zaradila“ za nastup u utrci na 600 m, a za skok u vis i utrku preponašica pripisano joj je po 701. Pobjednica u šestoboju kadetkinja bila je, inače, Lanina vršnjakinja Elena Cik (AK Zagreb) s 4.205 bodova za čak pet pobjeda po disciplinama.

Osim Lane, od mladih „slavonijaša“, među desetoro prvoplasiranih našla su se dvojica posve mladih atletičara, limač Marin Oršolić (2015.) i mlađi kadet Karlo Šmit(2013.) u četveroboju. Najmlađi sin olimpijca Vjekoslava Oršolića plasirao se u troboju na šesto mjesto, a Šmit je zauzeo deseto mjesto četveroboju.

Najbolji mlađi junior tog dijela prvenstva Hrvatske, inače, bio je Roko Juraga (AK Zagreb) s 5.346 bodova u šestoboju. U crveno-plavoj opremi, na prvenstvu u Zagrebu sa skromnijima rezultatima, a time i plasmanima, natjecali su se mlađi kadet David Vukovac (2014.), mlađe kadetkinje Sara Jakabfi, Eva Mažar (obje 2013.) i Nika Barišić (2014.) u četveroboju, kadetkinje Lucija Rajković (2012.), Mia Špica, Lara Popović i Lea Delinac u šestoboju, kadet Karlo Ćuk (2011.) u osmoboju.

Na mitingu na mariborskim Poljanama sudjelovao je i osječki motkaš Stjepan Tarcal, ali nije imao sreće. Naime, ostat će mu neispunjena želja da sudjeluje na kolovoškom Svjetskom juniorskom prvenstvu u američkom Eugeneu (Oregon) za što je trebalo ispuniti normu od 512 cm. Učenik Atile Salaja, naime, preskočio je 440 i ozlijedio zadnju ložu, zbog čega će izvjesno vrijeme odsustvovati iz atletskih obveza. U Mariboru je, inače, iza njega bio Toni Jukić (Mladost, Zagreb) s 410 preskočenih centimetara. Na mariborskom dijelu prvenstva Hrvatske u višebojima, inače, najbolji su u seniorskoj konkurenciji bili Roko Farkaš (Sloboda, Varaždin) s 5.143 boda u desetoboju  i Luna Mandić (ASK Zadar) s 4.450 bodova u sedmoboju.

Foto: Arhiva kluba