Lege
ANTONIO SOBOL Jedini u Hrvatskoj vodi čak dvije Turističke zajednice – Belišće i Bizovac
Svakoga dana na posao putuje iz Osijeka i uglavnom nema slobodnih vikenda
Poznati osječki turistički djelatnik, dugogodišnji direktor Turističke zajednice Osječko-baranjske županije i bivši vrlo glasni gradski vijećnik, Antonio Sobol od početka ove godine jedini u Hrvatskoj kao direktor uspješno vodi čak dvije turističke zajednice – u Belišću i u Bizovcu.
* Kako se uopće otvorila mogućnost da paralelno vodite dvije Turističke zajednice?
– Od studenog 2024. radim na mjestu direktora u Turističkoj zajednici Grada Belišća. A kako je Turistička zajednica općine Bizovac bila šest mjeseci bez direktora, oni su raspisali natječaj na koji sam se javio. Dakle, sve se odvijalo vrlo jednostavno. Dobio sam taj posao. Odnosno, moj osnovni posao je u Turističkoj zajednici Belišća, a s Turističkom zajednicom općine Bizovac, također, imam ugovor o radu sa smanjenom satnicom. Oba puta upisan sam u Upisnik turističkih zajednica, Ministarstva turizma i sporta što znači da me ministarstvo potvrdilo i da je angažman, naravno, legitiman. Ukratko, uz Belišće, od početka 2026. sam i direktor Turističke zajednice Općine Bizovac, gdje sam radio prije Turističke zajednice Osječko-baranjske županije kao organizator marketinga u Bizovačkim toplicama, u vrijeme kad je hotel Termia bio pun događanja, ugošćavao najveće sportske ekipe, organizirao sajmove, svadbe, te primao svakodnevno tisuće djece iz cijele Hrvatske na jednodnevne ekskurzije koje su u pravilu uključivale ručkove i kupanja, a nerijetko su djeca ostajala i na noćenju. Nadam se da i u Općini Bizovac mogu sudjelovati u pokretanju pozitivnih turističkih trendova.
* Pretpostavka je da su na odluku poslodavaca u Bizovcu utjecali i rezultati rada u Belišću?
– Mogu se pohvaliti da smo u Belišću tijekom 2025. ostvarili povećanje broja noćenja od gotovo 60% što je najveći porast broja noćenja u cijeloj Osječko-baranjskoj županiji. Govorimo o malim brojkama i ostvarenje je to od 4.602 noćenja, ali trend je sjajan. Uz to redizajnirali smo većinu manifestacija na području grada i vezali ih uz priču Četiri godišnja doba u Belišću čime pokazujemo da belišćanske manifestacije žive kroz cijelu godinu. Pokrenuli smo i izradu Plana upravljanja destinacijom, što nam je zakonska obveza i izrada je u završnoj fazi.

* Vi zapravo poznajete taj prostor jer ste dugo direktorski vodili TZ Osječko-baranjske županije?
– Upravo tako. Nekad sam radio manifestacije za 7.000 ljudi, potpisivao milijunske ugovore s Ryanairom, Germanwingsom i drugima i surađivao u timovima koji su pokretali brojne međunarodne avio linije, sudjelovao u izgradnji pristaništa u Batini i Aljmašu, te pregovarao s brojnim agencijama oko dovođenja kruzera u cijelu Osječko-baranjsku županiju, a danas me vesele puni trgovi u Belišću za vrijeme manifestacija koje organiziramo i jednakim entuzijazmom uživam u ovom poslu iako su brojke nemjerljivo manje. Ali svaki posao smatram jednakovrijednim i uživam u njemu, posebno u organizaciji događanja koja brendiraju određenu destinaciju, a u Slavoniji i Baranji smo po tome poznati.
* Na koji način ste organizirali svakodnevni posao na dvije strane?
– Radni dan nekada traje više od 8 sati i to je to, a Belišće i Bizovac su vrlo blizu i s obzirom da sam iz Osijeka iz kojeg svaki dan putujem, te relacije mi stvarno ne predstavljaju problem.
* Kako su poslodavci zadovoljni direktorom koji radi na dva mjesta?
– To biste trebali pitati njih, ali, prije svega, volim svoj posao i trudim se dati 120% svog znanja i entuzijazma na oba mjesta. Mogu reći, primjerice, da od 29. studenog nisam imao niti jedan slobodan vikend jer su se na Advent nadovezale druge manifestacije u siječnju koje se u pravilu događaju vikendom.

* Koje će se ključne promjene u našoj turističkoj ponudi dogoditi ili se trebaju dogoditi u narednom razdoblju?
– Smatram da je najvažnije zadržati autentičnost, prije svega ljudi, događanja i ponude koju pružamo jer mjesta-gradovi-regije postaju prazni bez ljudi i sadržaja. Što se tiče manifestacija, tu treba biti inovativan i ne treba ići daleko nego pogledati što je Zagreb napravio s Adventom, Varaždin sa Špancirfestom ili Rab s Fjerom. Mislim da treba zadržati postojeće manifestacije, ali i graditi velike tematske priče kroz manifestacije. Zamislite što bi Osijek mogao napraviti u svojih 17 parkova i koje bi to kulise mogle biti za manifestaciju, koliko Belišće može podići priču kroz promociju svoje industrijske baštine ili gdje su granice ljekovitosti bizovačke termalne vode. Pogledajte što je danas najveća turistička atrakcija u Zadru – Morske orgulje i Pozdrav Suncu. Možemo li nešto slično i mi ponuditi svojim turistima? Mislim da se ne možemo nametati tržištu uobičajenim alatima, iako ih treba koristiti, nego se treba nametati autentičnošću i gostoprimstvom koje je za nas normalno, a upravo to fascinira sve posjetitelje.
* Kako će izgledati naša lokalna i regionalna turistička ponuda za 5 godina? Možemo li već sad imati jasnu sliku?
– U fokusu nam moraju biti zeleni projekti putem kojih bi u punoj funkciji bili Kopački rit, osječki parkovi, Dunav, Drava i termalni izvori, potom materijalna i nematerijalna kulturna baština i kao najvažnije ljudi koji će kroz svoje gostoprimstvo prezentirati i promovirati sve ono po čemu su Slavonija i Baranja posebne i jedinstvene. Nadam se da će sve naše prirodne i ljudske vrijednosti još ozbiljnije prepoznati i investitori. Jer samo jedna velika investicija u Čepinu podigla je turističke brojke za barem 20%. Nadam se da će takvih investicija u budućnosti biti još jer u turizmu nema konkurencije nego turisti dolaze upravo u područja gdje je turističkih objekata i ponude više i gdje su različiti jer tada svatko pronalazi svoj interes i svoj način za uživanje i odmor.
Foto: Privatna arhiva
Lege
MILENKO OGNJENOVIĆ Komemoracija u spomen na istaknutog glumca i ravnatelja Drame HNK
Ognjenović je ostavio neizbrisiv trag na daskama HNK, ali i u ljudima
U osječkom Hrvatskom narodnom kazalištu danas je održana komemoracija u spomen na istaknutog umjetnika, glumca, ravnatelja Drame, dugogodišnjeg djelatnika i suradnika HNK, Milenka Ognjenovića, koji nas je napustio 20. srpnja 2026. u 81. godini života. Komemoraciji su, uz članove obitelji i uže rodbine, prisustvovali brojni kolege, suradnici i prijatelji.
Skup je započeo govorom intendanta Vladimira Hama, nakon čega su se od Milenka Ognjenovića oprostili Duško Modrinić, ravnatelj Drame, Mario Rade, glumac, Anita Schmidt, umirovljena glumica, te Ladislav Vrgoč, ravnatelj Opere.


U njihovim govorima istaknut je neizbrisiv trag koji je Ognjenović ostavio kako na daskama Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku tako i u ljudima, kao i njegova toplina, profesionalizam i predanost radu.
Tijekom komemoracije prikazani su videoisječci sa scene te fotografije koje su okupljene podsjetile na ključne trenutke iz bogatog života i karijere Milenka Ognjenovića. U ulaznom foajeu kazališta otvorena je i Knjiga žalosti, u koju su se upisali brojni štovatelji njegova lika i djela.



Foto: HNK u Osijeku
Lege
GLUMICE BILE SPORTAŠICE Nela je pucala iz pištolja, Sandra igrala rukomet, a Ivana odbojku
Tri gracije prvo su se dokazale na sportskom planu, a tek onda odlučile za glumačku akademiju
Sigurni smo da biste na pitanje tko je, i čime se bavi, Nela Kocsis, bez razmišljanja točno odgovorili: riječ je o vrhunskoj hrvatskoj glumici. Štoviše, sjetili biste se i nekih njenih zapaženih rola u HNK u Osijeku, kao i na malim ekranima i velikim platnima. Nela se udomaćila u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu, gdje je našla mjesto u društvu naših elitnih glumica i glumaca.
Međutim, mnogo je manje onih koji znaju da je u mladosti Nela, tada su je pisali Kornelija Kočiš, bila perspektivna streljačica, koja se bavila tim sportom prvo, od 1982., u klubu „Centar“, a od 1986. u GSD „Osijek 1784“. Uostalom, tragovi Kornelijinih pucnjeva u središta brojnih meta i na najznačajnijim domaćim natjecanjima, mogu se pronaći u arhiviranim zapisnicima na streljani na Pampasu. Primjerice, 1986. je dvaput osjetila slast naslova prvakinje na ekipnom prvenstvu Hrvatske: pridonijela naslovu prvakinje MK pištoljem pogodivši 539, a na ekipnom juniorskom prvenstvu, također istim oružjem, s 550 krugova.
Oni kojima streljaštvo nije strano, zacijelo znaju da je mlada Osječanka time najavila uspješnu karijeru. No, sudbina joj je odredila sasvim drugi put, dok su svjetske visine dosegnule njene klupske kolegice Jasna Šekarić i Mirela Skoko.
Kornelija, točnije Nela, pak, opredijelila se za glumište, dok su pištolj(i) i streljane ostali samo lijepe uspomene. Diplomirala je 1997., kad je već dvije sezone nastupala u Drami HNK u Osijeku, da bi se kao prvakinja osječke Drame otputila 2011. u metropolu, u „Gavellu“. Među brojnim rolama, posljednja je u Novakovoj „Mirisi, zlato i tamjan“, godinu prije „Krivi Billy s Inishmaana“…
Potraga za Nelinim brojem mobitela odvela nas je do uvijek susretljivog Miroslava Čabraje, ravnatelja Drame HNK u Osijeku, koji nam je uveliko pomogao da priča o nekadašnjoj „pištoljašici“ bude dodatno oplođena. Jer, pokazat će se, da je Nela tek dio šarmantnog terceta, koji je igrao, ili još igra, zapažene role u HNK u Osijeku, a prethodno se bavio – sportom.
Uz Nelu, tvore ga Sandra Lončarić i Ivana Soldo-Čabraja, koje možete pogledati u nekoj od dramskih predstava osječkog nacionalnog teatra jer su ostale u matičnoj nacionalnoj kući. Teško da ćete pomisliti kako je, primjerice, Sandra u raznovrsnom djetinjstvu i mladosti stigla iz Švicarske (rodni Brugge) u Našice i tamo, u vrijeme odrastanja, igrala – rukomet u nekadašnjem Partizanu! Za Ivanu, pak, dobro znaju osječki ljubitelji odbojke, jer je kao srednjoškolka, u juniorsko-kadetskom uzrastu pokazivala i iznimnu igračku darovitost u dresu Odbojkaškog kluba Osijek što i danas pohvaljuje njen trener, entuzijast i novinar Damir Rukovanjski.
No, za Ivanin nagli prijelaz iz sporta u kazalište najlakše je naći razlog: pojavio se sadašnji suprug Miroslav. Ako ne znate, to je onaj simpatični lik koji, kako se to nekad popularno znalo reći, u reklamnim TV spotovima „izlazi iz konzerve“!
To su natuknice o tri osječke gracije, koje zajednički povezuju vrlo slične čak istovjetne sudbine. Sve su, tri, u mladosti bile sportašice, da bi izrasle u glumice.
Foto: Zarko Basic/PIXSELL, Damir Spehar/PIXSELL i Marina Vojnović/za Ivanu Soldo Čabraja
Lege
ŽELJKA ŽIVKOVIĆ Poznata osječka TV novinarka je “Rock romantičarka sa Sjenjaka”
U novoj knjizi bavi se ex yu rock bendovima iz osamdesetih i energijom koja joj je omogućila izdržati vrijeme poslije
Željka Živković profesionalno stanuje u programina Hrvatske televizije, formalno živi negdje na Sjenjaku, a posve privatno svakodnevno proširuje mentalne stambene prostore izrudarene u pop i rock kulturi, odnosno poetici popularne glazbe koja joj je pumpala krvotok u osamdesetim godinama prošloga stoljeća. Kad ne viri iz televizijskih reportaža, kad ne opušta studijske voditelje prilikom svojih živih uključivanja u programe i kad nije profi koncentrirana na izvještaje o temama iz preozbiljne svakodnevice – onda šeta i piše.
Ovih dana je u nakladi osječke Akademije za umjetnost i kulturu izašla njezina nova knjiga, kako kaže – labavi roman “Rock romantičarka sa Sjenjaka”. Urednica joj je poznata književna kritičarka Jagna Pogačnik, a predgovore su napisali glazbenici Sejo Sexon iz Zabranjenog pušenja i Aleksandar Saša Lokner, klavijaturist Bajage & Instruktora.
Prije promocije, koja će se 2. rujna u 19 sati prigodno održati u amfiteatru kod robne kuće na Sjenjaku, Željka je u prepoznatljivom stilu progovorila o rezervoarima snage i kreativnosti koje je napunila u mladosti. Inspirativna je i praktički nepotopiva kad izbacuje argumente o silnoj energiji generacija Live Aida i Novog vala. A njezini stavovi o sreći i dobrom raspoloženju na trenutak su čak i zarazni.

* Što je rock’n’roll zapravo značio generacijama mladih iz osamdesetih i ranije?
– Mislim da je svatko pronašao neko svoje, vlastito značenje iako je posve jasno da su neke odrednice rocka zajedničke. Sloboda, bunt, pripadanje, identitet. Za mene osobno, rock nikad nisu bile samo pjesme već i način života. Način na koji sam tražila sebe, saznala tko sam i postala svoja. To vrijeme, znači osamdesete, meni su dale energiju da izdržim vrijeme koje je došlo poslije njih. Bio je to jako dobar temelj za postati čovjekom u onom smislu u kojemu ga ja vidim. Mogli bismo o tomu filozofirati satima doista, ali svatko od nas nosi u svom unutarnjem svijetu neke vrijednosti koje smatra važnima. Mene je rock naučio da imam svoj stav, ali da prihvaćam i tuđe argumente, da slušam i pokušam razumjeti, da budem tvrdoglava do određene granice i da se uvijek borim za pravdu. Možda najvažnije značenje za mene sadržava rečenica: misli svojom glavom, ali poštuj različitost.
* Zašto se ta energija do danas nije uspjela transformirati u promociju ambicija današnjih generacija mladih?
– I prije sam pokušavala pronaći odgovor na to pitanje, ali uglavnom bezuspješno. Nakon tih osamdesetih došao je rat, pa posve drugačije okolnosti. Usto, svako vrijeme nosi svoje. Ipak, veseli me što još uvijek ima popriličan broj mladih koji slušaju rock i prepoznaju kvalitetu. Danas, kad mnoge pjesme radi umjetna inteligencija, kad slušam riječi pojedinih novih pjesama, kad čujem loše aranžmane, katkad samo preokrećem očima. Ali da ne budem nepravedna, i danas ima zanimljivih autora. Nekad se pitam jesu li u nekom dijelu života slušali rock jer katkad prepoznajem tu energiju. Jako me zanima kakve će pjesme biti popularne za dvadesetak, tridesetak godina. Jer, kad gledamo povijest glazbe, moguće je svašta.
* Što znači danas biti rock romantičarka?
– Za mene koja to jesam, rock romantičarka znači biti svoja, furati svoj film, čuvati svoju mladost kroz pjesme koje su mi nešto značile i još uvijek znače i biti svjesna da sam baš potkraj osamdesetih postala ono što jesam – snažna, ali i sanjar. Kad imaš osamnaest ili dvadeset godina, misliš da možeš mijenjati svijet. Poslije vidiš da baš i ne možeš, ali nastojiš sitnicama i energijom barem malo svijetu dodati boje. Boriti se za pravdu, ljubav i slobodu, pa što bude. Vjerovati u ljude općenito, a za one koje pustiš u svoj unutarnji svijet, jednostavno uvijek biti tu. Nenametljivo i pristojno, ali jasno.
Za mene ljubav nikad nije bila kalkulacija; kad volim nekoga, volim svim srcem. Drugačije ne znam, a ni ne želim.
* Koji su glavni likovi tvog novog romana?
– Glavni su likovi Osijek, ja, taj Netko kojemu pišem pisma i bendovi iz osamdesetih. Ovo nije klasičan roman, pa likova ima podosta i svi su stvarni. Od mojih prijatelja do gradskih klupa i drveća. Sve je to dio mene, ali nisam se razotkrila u potpunosti. Možda sam ogoljela jednu šestinu sebe. Znatiželjna sam i imam različite interese. Ova knjiga otkriva mene kroz glazbu i neku moju rock filozofiju. Kroz ljude, stvari i pjesme koji su dio mene.
* Koja je uloga Sjenjaka u cijeloj toj priči?
Sjenjak sam zavoljela još sredinom osamdesetih jer je dosta mojih prijatelja živjelo upravo tamo. Ja sam tad živjela u samom centru grada i Korzo mi je bio doslovno ispod prozora. Uvijek sam željela biti dio ekipe koja je morala još petnaestak minuta s Korza hodati do Sjenjaka, ali meni je kuća bila udaljena ni minutu hoda. Kad su moji sinovi bili bebe, doselili smo na Sjenjak gdje sam stekla mnogo novih prijatelja i upoznala mnogo zanimljivih ljudi. Uloga Sjenjaka u knjizi je jednostavna – on je u mojim šetnjama po gradu polazište i odredište. Mjesto gdje se osjećam sigurno. Baza. Dom. To zelenilo, ta silna igrališta, taj muving, urbani štih – sve je to postalo i moja inspiracija.
Ima li veze što Sjenjak još uvijek pomalo živi u ritmu osamdesetih? Posve sigurno.
* Odnedavno vodiš i zbor PopRockEkipa koji izvodi pop i rock hitove iz osamdesetih, kako ste se okupili? Tko su članovi? Otkud ideja?
– Gotovo svake večeri odlazim hodati gradom i skupiti barem deset tisuća koraka. E, tu nastaju mnoge ideje, pa su baš u tim šetnjama nastale ideje i o knjizi, ali i o PopRockEkipi. U jednom trenu, sa slušalicama u ušima u kojima je svirao ex yu rock, pomislila sam kako sigurno nisam jedina koja voli te pjesme. Pa mi je na fejsu iskočio video o nekom zboru iz Beograda koji radi sličnu stvar. Još par šetnji i ideja je bila pred realizacijom. Sviram klavir, ekipi se priključio s gitarom i prijatelj Dario Šarlija i, hop, krenuli smo. Članice, njih dvadesetak, su žene koje vole te pjesme i koje su stvorile tako dobru energiju da je to nešto predivno. Nije nam cilj savršena izvedba nego potaknuti i druge da s nama pjevaju što se i dogodilo na naša prva dva nastupa. Taj zbor je naš doprinos da nam grad bude veseliji i sretniji. Da se ljudi malo više opuste, na tren zaborave probleme i nasmiju se.
* Što te motivira na pisanje, nije valjda samo nostalgija?
– A, ne, nikako nostalgija. Novinarske tekstove pišem svaki dan, neki su jednostavno rutina, a neki su čista radost stvaranja. Isto je i s pisanjem općenito. Volim se igrati riječima, volim pisati neke stvari za koje mislim da bi bilo lijepo da ostave neki mali trag. Kreativnost mi je strašno važna u životu, a pisanje mi to omogućuje. Kroz pisanje ujedno radim i na sebi, otkrivam kakva sam i što želim. Nekad od obične SMS poruke volim napraviti nešto što ostaje u glavi onoga komu je namijenjena. Nasmijati tu osobu, ohrabriti ju kad osjetim da treba. Ne znam, meni je pisanje način da budem unikat jer nitko ne piše na isti način.
Pokušala sam biti obična, pa nije išlo jer sam kroz pisanje shvatila da sam totalno neobična. Najjednostavniji odgovor? Pisanje me čini sretnom.
* Možeš li nam ovdje složiti tvoju osobnu top listu najdražih hitova iz osamdesetih godina – po 10 komada domaćih i stranih?
A ne, tu se neću upecati jer bi moje slaganje najdražih pjesama trajalo jedno godinu dana. Previše je najdražih hitova, a na kraju knjige se nalazi i play lista rock romantičarke, pa je tu dio odgovora na ovo pitanje.
* Pokušaj nam približiti osječku pop i rock scenu osamdesetih, tko su bili glavni bendovi i frontmeni? Koje su bile ključne poruke?
– Obožavala sam osječke glazbene osamdesete, ali kad bih ih trebala ukratko pojasniti, to bi bile dvije riječi: „Pogonsko gorivo“. Longplejka koju i danas čuvam, a koja je predstavila osječke rock bendove koji su meni i mojoj generaciji bili važni jednako kao i tadašnje mega zvijezde. Poruka je bila jednostavna, baš kao u pjesmi grupe Bangkok – „Ljubav je sve“.
* Kad bi mogla iz osamdesetih u današnje vrijeme katapultirati samo jedan glazbeni fenomen koji bi nas mogao preporoditi – tko, odnosno što, bi to bilo? I zašto?
– Definitivno, „Live Aid“, koncert koji je pokazao što sve glazba može. Ako govorimo o našim prostorima, nedvojbeno Novi val. Pjesme koje nisu govorile samo o ljubavi, nego i o odrastanju, gradovima, politici, generaciji… pjesme koje su nas učile razmišljati vlastitom glavom. Nisam sigurna bi li nas to danas moglo preporoditi, ali posve sam sigurna da se to vrijeme ne smije zaboraviti. Barem neki od nas, oni koji nisu odustali, koji pamte i osjećaju. Koji se drže rečenice: „Hajmo biti jednostavno dobri jedni prema drugima“. Bez drame i kompliciranja, bez neodlučnosti. Sa stavom kako želiš živjeti život.
Rock me naučio da budem hrabra i otvorena.
FEŠTA NA SJENJAKU Gužva na promociji knjige Željke Živković u amfiteatru kod robne kuće
Foto: Privatna arhiva
Lege
OPROŠTAJ Škoriću uramljen dres rekordera, za bijelo-plave odigrao 337 službenih utakmica
U subotu se na Opus Areni Mile i službeno oprostio od profesionalnog nogometa
Uoči subotnje utakmice NK Osijek – Lokomotiva, na travnjaku podno zapadne tribine Opus Arene, održana je nesvakidašnja svečanost na kojoj se, i službeno, od profesionalnog nogometa oprostio Mile Škorić.
Nekad dugogodišnji prvotimac i navijačima omiljeni kapetan bijelo-plavih, još iz vremena dok je osječki prvoligaš ugošćavao suparnike u Gradskom vrtu, odlučio je u 35. godini zaokružiti dugogodišnju karijeru povratkom u matičnu Slogu iz Novih Mikanovaca za koju će predstavljati veliko pojačanje u prvenstvu Druge županijske lige Vinkovci.
Kao što smo već pisali, Škorićevu je gotovo 30-godišnju karijeru naprasno prekinula ozljeda koljena, a kako je ranije obećao Mikanovčanima da će karijeru „sigurno okončati gdje je i počeo, u dresu Sloge“, napustio je HNK Rijeka u kojoj je donedavno igrao, registriran je za klub u kojem je još kao 6-godišnjak načinio prve nogometne korake.

– Da, obećao nam je to i, eto, ostvarilo se, nije skrivao zadovoljstvo, i ponos, Slogin predsjednik Sušac kojem je Mile, kao i prijatelju Mravu Mavuncu, dao značajno obećanje kakva Mile, kako sam kaže, nikad ne iznevjeri.
U subotu je rekorder po broju utakmica u bijelo-plavom dresu primio uramljeni dres s brojem 337 što dočarava broj službenih Škorićevih utakmica za osječkog prvoligaša. Uramljeni mu je dres predala predsjednica Aleksandra Vegh, a dok je otpozdravljao povicima s tribina „Mile, Mile“, nazočni su sve pratili iznenađeni novom, kovrčavom kosom bivšeg reprezentativca Hrvatske koji će uskoro debitirati za svoju Slogu.
– Trebao je igrati i danas, lagano je već i trenirao, ali smo odlučili odgoditi njegov povratak na koji smo, i zbog održanog obećanja, itekako sretni i ponosni, kazao nam je u telefonskom razgovoru Slogin predsjednik Sušac dok je na travnjaku u Novim Mikanovcima igrana Kup utakmici s NK Rusin.

Tako će taj iznimni sportaš i osoba, nakon što je sačuvao uspomenu da je na utakmici Hrvatske s Portugalom „umirio“ velikog Ronalda, a za koji tjedan čekaju ga nastupi u Jarmini, Ivankovu, St. Mikanovcima i drugim travnjacima sedmoligaškog hrvatskog natjecanja u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Uvjereni smo, kao i uvijek do sada, dajući na svakom susretu – sve od sebe…
Foto: David Jerković/PIXSELL (naslovna) i privatna arhiva
Poznati Osječani
IN MEMORIAM Otišao je Zlatko Zorić, čovjek koji se nikad nije umorio pomažući sugrađanima
Nekadašnji voditelj traumatologije KBC-a, klupski liječnik NK Osijeka i vrsni gimnastičar i skijaš
Osijek je ostao bez još jedne osobe čije ga je raznovrsno životno djelovanje i posvećenost sugrađanima odavno uvrstila među ikone grada na Dravi . Preminuo je dr. Zlatko Zorić, vrsni traumatolog i ortoped, koji je sav radni vijek (’65 – ’01) proveo u osječkoj bolnici gdje je još i danas zapamćen kao neumorni voditelj Traumatološkog odjela.
Mladolikog izgleda, naglašenog apolonskog torza, dr. Zorić je ostavio neuobičajeno dubok trag i u osječkom sportu. Prvo, u mladosti kao vrsni gimnastičar i skijaš, a onda desetljećima kao uvijek dostupni i susretljivi, a par excellence stručni, klupski liječnik NK Osijek, zauvijek će ostati svestrani zaslužnik osječke sportske obitelji koji je doslovce vraćao teško ozlijeđene sportaš(ic)e u život…
U nekadašnjem „Partizanu“, danas Sokolu, mladi dr. Zorić početkom pedesetih godina prošlog stoljeća vježbao je u sjajnoj gimnastičkoj vrsti pod nadzorom legendarnih prednjaka Rusića, Prutkog i S. Srđaka (koji su preminuli prije Zlatka) zapamćenoj kao prvake bivše države 1953. u Skopju nakon čega je bio među 12 kandidata za OI u Rimu ’60. Prema vlastitim riječima, najjači je bio na karikama i vratilu, a ljubav prema sportu kasnije je ispoljavao i kao vrstan skijaš.
U vrijeme Domovinskog rata, dr. Zorić bio je dio od dvadesetak osječkih liječnika koji su, tih burnih dana potkraj ’91., kad su agresori nemilice bombardirali grad, pružali stručnu i ljudsku pomoć ranjenim sugrađanima. Za što je, pričao nam je nakon umirovljenja, primio ’93. od Zbora liječnika Hrvatske povelju i zahvalnicu „Za zasluge u Domovinskom ratu“ . Neposredno nakon što je s neutješnom, također nedavno preminulom suprugom Milicom, Zlatko zauvijek trajno ostao tugovati zbog pogibije sina jedinca Gorana… Spominjući ga, posljednjih godina života, sa suzama u očima i na tjednim umirovljeničkim okupljanjima s vršnjacima i iskrenim prijateljima iz čuvene klape „Super-Marjan“.

Budući da više nema mnogo onih koji su svjedočili Zlatkovim kirurškim zahvatima poznatim osječkim sportašima, mjesto je i vrijeme za kratko podsjećanje na one kojima je dr. Zorić uskakao na nogometnim travnjacima i pružao prvu pomoć. U legendu je otišla ona šestosatna operacija(!) noge Ivice Grnje, kojem je igrač ljubljanske Olimpije podno zapadne tribine Gradskog vrta doslovce smrskao skočni zglob, a spasa u Zorićevim zahvatima sigurno se sjećaju i Ivica Kulešević i Stjepan Bošnjak (kad je u pomoć s tribina priskočio i dr. Dušan Vakanjac), zatim Dragan Vukoja čija je ozljeda bubrega na terenu bila tako teška da je dr. Zorić pozvao u pomoć dr. Željka Peteka jer se osječkom napadaču moglo dogoditi ono najgore! Dr. Zorić upisan je i među one koji su bukvalno spasili život neponovljivom Matiji Ljubeku, koji je, poslije stravične prometne nesreće, helikopterom prebačen u Osijek gdje je zahvat obavio dr. Ivančić…
I nakon svega, razvidno i s tugom što ga je nedavno napustila trajna životna suputnica Milica, s kojom je desetljećima duboko u srcu nosio neizmjernu tugu zbog gubitka sina jedinca, u neka sretnija prostranstva u svojoj 91. godini, otišao je dr. Zlatko Zorić. Posljednji ćemo ga put moći pozdraviti i zahvaliti mu se na ispraćaju danas (četvrtak, 13. kolovoza) na Aninom groblju u 11 sati.
Foto: Privatna arhiva
-
Klopa1 dan od objaveOMLET Brzi doručak/večera s palentom i jogurtom za dane kada vam nedostaje inspiracije
-
SPEEDWAY1 dan od objaveRUKOMETAŠICE IGRAJU U SINJU Osječka ekipa je možda najmlađa u ligi i svaka tekma je teška
-
Šećerana1 dan od objaveROYAL HILL NA TRŽNICI Wine shop poznate vinarije s južnih padina Kraljeva brda u Erdutu
-
Kovinar1 dan od objaveVIKEND JE Opustite se na novim Gradskim bazenima, a možete se i sunčati na vanjskom dijelu
-
SPEEDWAY1 dan od objaveČELEBIJA SE SJEĆA CHUVALA Bacali smo ga u zrak kad su naši postigli gol u Torontu
-
SPEEDWAY11 sati od objaveVARAŽDIN – OSIJEK 0:0 Dva osječka gola poništio je VAR, pa su bodovi podijeljeni
-
Analit12 sati od objaveZGRADA MUP-a Napreduju radovi na energetskoj obnovi, još uvijek mijenjaju krovne pokrove
-
SPEEDWAY12 sati od objaveZRINJEVAC Rukometaši ovaj puta pred svojim navijačima planiraju drugu uzastopnu pobjedu
-
Pija raport10 sati od objaveKrumpir i luk, nekada najjeftinije namirnice, već neko vrijeme među skupljima na tržnici
-
SPEEDWAY10 sati od objaveSINJ – OSIJEK 34:24 Rukomtašice opet izgubile, na vidjelu je gorka spoznaja o nemoći
-
Šećerana9 sati od objaveTESTOVI NA DROGE Za 6 eura i 5 minuta možete saznati je li vam se dijete počelo drogirati
-
SPEEDWAY6 sati od objaveSLAVIJA Pamtimo velikane koje je iznjedrilo rukometno igralište na šljaci u centru Osijeka
