Atletski klub Dinamo-Zrinjevac bio je u subotu i nedjelju domaćin prvenstva Hrvatske za mlađe seniorske i seniore, s kojeg su medalje odnijeli mladići i djevojke iz točno 20 naših klubova. Prema očekivanjima, opet su najuspješniji bili predstavnici zagrebačkih klubova, pa je Agram od minulog vikenda bogatiji za čak 28 medalja (13 djevojke i 15 mladići), Dinamo-Zrinjevac za 20 (8+12), kao i Mladost (12 „zlata“ pripalo atletičarima a osam atletičarkama).

Zapažena je bila Slavonija-Žito, čiji su mladi seniori i seniorke donijeli u Grad na Dravi 12 medalja, ravnomjerno po šest za mladiće i djevojke. Naslove prvaka Hrvatske za mlađe seniore, atletičarke i atletičare rođene 2004. i mlađe, od „slavonijaša“ su osvojili svestrana Lorena Faktor na 100 m s preponama (14,54), Rocco Martinović i Stjepan Tarcal u skoku s motkom preskočivši obojica letvicu na visini 420 cm, te Leonarda Patača u troskoku s osobnim rekordom od 12,29 m. Potonja je minulog vikenda dokazala neprijepornu darovitost skakačice, jer je u skoku u dalj postala viceprvakinja s 5,77.

Dvije srebrne medalje osvojio je i Petar Mikolčević, na 110 m s preponama (16,77) i u skoku u vis (190). S dvije brončane medalje, pak, kući se vratila Eva Martinović, za 15,09 sekundi na 100 s preponama i 1:06,79 minuta na 400 m s preponama, a „bronce“ su pripale i Stjepanu Tarcalu u skoku s motkom (420), Gabrielu Bolarić u skoku u dalj s osobnim rekordom 6,82 m, te ženskoj štafeti na 4×100 metara (50,12) u sastavu Marta Mađarac, Petra Šešum, Eva Martinović i Lorena Faktor.

Korak od postolja, zauzimanjem četvrtog mjesta, ostali su Paula Šljivac u bacanju kladiva (45,43 m), kao i štafeta atletičarki na 4 x 400 m (s 4:02,12) u sastavu Martinović, Ana Zara Perić, Faktor i Mađarac.

Osim spomenutih, iz Slavonije-Žito nastupili su i Iva Perić, Gabriel Ovničević, Karlo Ledić Krznarić, Dominik Matoković, Lovre Baranić, Andrej Papić  i Ivano Škurla.

(Na glavnoj fotografiji: Lorena Faktor (u sredini) postala je mlađeseniorska prvakinja Hrvatske na 100 m s preponama, a klupska kolegica Eva Martinović (desno) bila je trećeplasirana u istoj utrci)

Foto: Arhiva kluba

Poslije Međužupanijske lige Osijek-Vinkovci i Prve županijske osječko-baranjske, u kojima su minulog vikenda odigrana već treća kola sezona 2026./2027., u subotu i nedjelju lov na bodove počeli su i klubovi koji nastupaju u dva najniža stupnja natjecanja. Budući da je, otkako je „svijeta i vijeka“, i u tim ligama odigrano nekoliko vrlo zanimljivih i gledateljima primamljivih susreta, držimo opravdanim skretanje pozornosti ljubitelja sporta, a posebice nogometa, na ta natjecanja iako smo već počeli uzimati zdravo za gotovo priče u kuloarima da je izraz amaterizam odavno trebalo izbaciti i iz rječnika posvećenog tim ligama!

Statistički je, međutim, zanimljiv podatak da su od 54 kluba samo osječki Grafičar Vodovod u Ligi NS Osijek i Dunav (Dalj) u Drugoj županijskoj ligi, zbog neparnih sudionika, još bez ijedne (n)ovosezonske utakmice.

Središnji događaj, nedvojbeno, bio je onaj na osječkom Zelenom polju, gdje su gradski derbi 3. kola Druge županijske osječko-baranjske lige. I to ne samo zbog konačnog ishoda, nego zbog činjenice da je domaćin Olimpija svladala Mursu, zabilježila prvenstvenu pobjedu poslije točno četiri mjeseca, a što je najbitnije – momčad je tim uspjehom čestitala klubu 103. rođendan!

Naime, donjogradski je klub održao osnivačku skupštinu davnog 7. rujna 1923., kad je prvi predsjednik postao Ervin Roscher na što je, zanimljivo, podsjetio njegov sadašnji nasljednik Tihomir Florijančić. Za nekog budućeg kroničara napisat ćemo i imena strijelaca na donjogradskom ogledu – Polić i Bekavac za domaće, a Lujić za sastav iz Industrijske četvrti.

U najnižem rangu, u Ligi NS Osijek, sve četiri utakmice donijele su pobjednika, bez ijednog remija, a radovali su se igrači Sloge (Ernestinovo), Viteza (Antunovac), NK Laslovo i „B“ momčadi Murse kojoj je pobjeda nad Stampedom bila prva natjecateljska utakmica uopće.

U Prvoj županijskoj ligi osječko-baranjskoj, u 3. kolu, Elektra je i u Petrijevcima slavila, pa s maksimalnim učinkom vodi na ljestvici, ispred Bizovčana i Marijančana s po dva boda manje. Filip Radovanović dvaput je bio strijelac, Andrej Kerovec jednom za gostujućih 3:2, dok je Bruno Bišćan bio dvostruki strijelac Omladinca.

Rekordnih deset pogodaka, pak, „palo“ je u Tenji, gdje su goropadni bili Bizovčani odnijevši bodove postigavši čak šest pogodaka u mrežu razvidno preambicioznog domaćina.

Što se, pak, tiče ŠNK Višnjevac, koji igra u najvišem stupnju od amatera osječke općine, ostao je neporažen na Grbavici u Štitaru jer je sigurni Filip Jakovljević-Fićo sačuvao svoju mrežu nedirnutom.

I „plemići“ s Livane u 3. kolu istog natjecanja su remizirali poslije pogotka Bungića u Marijancima.

Za kraj, još i podatak da je NK Čepin u Trećoj hrvatskoj ligi „istok“ ostao neporažen i u Kutjevu, gdje je s istoimenim suparnikom podijelio plijen a strijelac je bio Filipović.

Foto: Arhiva NK Olimpija

Antonio Krajinović, 29-godišnji inženjer elektroenergetike iz Bilja postigao je novu pobjedu u Rotterdamu i visoko istaknuo kandidaturu za nastup na GranPrixu organizacije Glory. Na eventu Glory 109 sjajni član Kickboxing kluba Sveti duh iz Osijeka oduševio je sve u dvorani, među kojima i svog trenera Tomislava Bilandžića nokautiravši nezgodnog Talijana Michaela Samperija u trećoj rundi kad je označen tehnički nokaut i Antonio se ponosno mogao u ringu ogrnuti hrvatskom trobojnicom.

– Krajina sad ima u profi karijeri pet pobjeda uz jedan, onaj nesretni proljetni poraz, što je impozantni score od 5:1 koji bi ga morao uvrstiti na završni turnir najboljih velteraša svijeta što je i pokazao na najbolji način – telefonom se pri nedjeljnom povratku u domovinu javio Bilandžić.

No, subotnja borba nije za Krajinovića bila nimalo laka, jer je i Sicilijanac pokazao da nije slučajno određen za suparnika hrvatskom asu. Štoviše, u drugoj rundi sudac je bio prisiljen odbrojavati za predah Krajinoviću, kojem je baš to razvidno bilo poticajno da u odlučujućoj, trećoj rundi dovede na rub klasičnog nokauta. Krenuo je Krajinana sve ili ništa, krošei su napokon pronalazili metu, Samperijevu glavu, koji više nije odolio gromovitim udarcima svog suparnika.

Krajinović je nizao nokdaun za nokdaunom, a nakon što je silovitim lijevim krošeom po treći put poslao Talijana na tlo, sudac je označio kraj meča. Naime, prema pravilima Glorya, tri nokdauna (brojanja) u jednoj rundi znače i kraj meča, pa je Krajinović mogao započeti sa slavljem. 

– Da, iznenadio me tim udarcem u drugoj rundi, ali u trećoj dionici više nije imao izgleda – iskren je Krajinović. – Krošeima i aperkatima u glavu, kao i u tijelo, slao sam ga na pod, da se na kraju vidjelo da ne može izdržati moju seriju. Onaj posljednji udarac ljevicom bio je neka kombinacija krošea i aperkata, koja ga je uspavala i sudac je prekinuo meč. Čuo sam da su organizatori nominirali moju borbu za najbolju na kompletnom eventu… Što dalje? Letim kući i odmah na odmor. S djevojkom ću na Korčulu, gdje sam odlazio na najljepši odmor dok sam bio mali.

Foto: Marko Prpic/PIXSELL

Nakon onih 0:4 na Poljudu, i s drugog gostovanja uzastopce momčad NK Osijek vraća se kući poražena i s četiri primljena pogotka. No, za razliku od nastupa protiv Hajduka, subotnji poraz, prema razvoju događaja uoči i tijekom susreta na Rujevici, sigurno neće izazvati rezignaciju među navijačima „bijelo-plavih“. Naime, nakon najavljene prodaje Jakupovića, posljednjeg dana prije puta u Dalmaciju bivšim su članovima kluba s Pampasa postali i Omerović i Jurišić (koji također nastavljaju karijeru u Portugalu), na posudbu u matični Botev otišao je Bugarin Šopov, što je trenera Bessonea, htio on to ili ne, prisililo da ionako nekompletan sastav tijekom igre dopunjava isključivo tinejdžerima, pa HNK Rijeka baš i nije imala težak zadatak da uknjiži nove bodove.

Štoviše, da Malenica na vratima nije imao rekordnih 11 obrana (!) tko zna kakav bi bio konačan rezultat ionako katastrofalnog poraza drastično pomlađenog osječkog prvoligaša koji je skupo platio prorijeđenost svog rostera. Kuriozitet je, dakako, i to da su na Rujevici zaigrala braća Ježić, jer je priliku za nastup u drugom poluvremenu  dobio njegov 16-godišnji brat Izak!

A na početku je sve za Bessoneovu momčad izgledalo obećavajuće, posebice kad je u 16. minuti Leon doveo sastav u crnoj opremi u vodstvo. Idealno je iz dubine, polulijevo, Ljatifi ubacio loptu , a s desetak metara glavom je loptu Meksikanac precizno sproveo poluvisoko u lijevi kut nemoćnog Vekića – 0:1.

No, umjesto da im to bude poticaj za što ozbiljniju partiju, Argentinčevi su učenici počeli neobjašnjivo griješiti čime su bukvalno – pomogli Riječanima da preokrenu tijek susreta. Prvo je to učinio Kolarik četiri minute nakon Leonova vodstva, poigravao se nedaleko svog kaznenog prostora, Fruk je to iskoristio, proslijedio u 33. minuti ukradenu loptu Vignatu, a ovaj, ušavši u šesnaesterac, rutinerski pogodio lijevi donji kut. Bio je to, međutim, tek početak kraja za „bijelo-plave“ u crnoj opremi.

Već do odmora, naime, Riječani su postigli još dva pogotka i najavili svoju uvjerljivu pobjedu. Kod trećeg pogotka domaćih neshvatljivo se u kaznenom prostoru poigravao Jelenić, loptu mu je uzeo Fruk i servirao pred vrata Adu-Adjeiu, a ovaj iz okreta s par metara (43) pogodio mrežu za 3:1.

Već u vrijeme predaha između dva poluvremena Bessone je obavio tri promjene u sastavu, dodatno podmladio sastav, tinejdžeri s Drave nisu bili ravnopravni mnogo iskusnijem domaćinu pa gosti samo zahvaljujući sjajnom Malenici nisu primili više od samo jednog pogotka!

Konačnih 4:1 postavio je u 61. minuti Fruk čiji udarac Malenica nije mogao zaustaviti nakon što je, u istoj akciji, učinio nešto ranije poslije gromotiva udarca Adu-Adjeija.

Za NK Osijek u Rijeci su u subotu navečer igrali: Malenica, Mustafić (od 46. Posavec), Kolarik (od 58. I. Ježić), Jelenić, Heister (od 46. Kalem), Vrbančić, J. Ježić (od 46. Mikolčić), Bukvić,  Ljatifi, Dolček (od 65. Barić) i Leon.

Pred 4.506 gledatelja sudio je Mateo Erceg iz Benkovca. Poslije 6. kola, na ljestvici Supersport HNL-a vodi Dinamo s 13 bodova iz pet utakmica, ispred NK Varaždin s istim brojem bodova iz šest nastupa, dok je NK Osijek treći s 12 bodova osvojenih u šest ispred Hajduka s 10 bodova iz pet utakmica. U 7. kolu, NK Osijek u subotu, 12. rujna u 17 sati na opus Areni u derbiju dočekuje državnog prvaka Dinamo.

Foto: Goran Kovacic/PIXSELL

Tog ljeta u FSJ su odlučili posvetiti najveću moguću pozornost mladeži, dječacima čiji talent je obećavao da bi kao seniori mogli ostvariti značajne karijere i tako pridonositi uspjesima ne samo njihovim klubovima nego i ugledu jugoslavenskog nogometa u cjelini. Ideja o okupljanju najdarovitijih 15-godišnjaka ostvarena je prvi put srpnja 1963. na stadionu u Borovu, gdje je, znalo se to nadaleko, travnjak bio idealan za vrhunske utakmice.

Obvezu dolaska imali su svi prvoligaši, kao i sredine koje su već prezentirane kao bazeni (tada popularan termin šireg područja u sportskim krugovima) prepoznatljivih talenata još u vrijeme pohađanja osnovne škole.

U potonje je spadao i grad Osijek, pa je trenerski tandem nekadašnjih suigrača u prvoligaškom Proleteru pedesetih, Antun Kasa/Franjo Rupnik među 16 momčadi na stadion nedaleko velikog kombinata gume i obuće, odveo sastav Slavonije osnažen talentima iz nekih lokalnih klubova.

Naime, Proletera više nije bilo, jer je ’62 postao dio velikog gradskog sportskog društva, a u NK Osijek će biti prekršten nekoliko godina kasnije (1967). U crveno-plavoj opremi Proleterove ostavštine, daroviti dečki iz grada na Dravi iznenadili su u Borovu favorite iz mnogo većih centara i uglednijih klubova, te osvojili prvo mjesto u jednoj od četiri skupine što je skrenulo pozornost ne samo osječke javnosti. Igrali su Slišković, Iličin, Đorđić, Beši, A. Lončar (Antin stariji brat je Sveto, također u mladosti bio nogometaš), Čakalo, Šojat, Šimleša, Kegalj, Runac i Šmit.

Dakako, da je u ovom prisjećanju na jedan od dotad najzapaženijih iskoraka osječkog nogometa bitno to da su, godinama kasnije, seniorsku afirmaciju stekli Iličin u dresu NK Osijek, A. Lončar igrajući također za NK Osijek, ali i vinkovački Dinamo, isto kao i Zdravko Čakalo, te zimus preminuli Ante Šimleša, legenda osječkog Metalca.

Ostali su dečki našli svoje mjesto u manje značajnim klubovima, s tim što o karijeri golmana Sliškovića ne znamo mnogo jer je odavno odselio u Australiju. Dakako, i u drugim su se momčadima isticali dječaci čija se seniorska karijera dugo pamtila, primjerice „zvezdaša“ Dujkovića (branio i za NK Osijek!), reprezentativca Karasija i omalenog Trifkea Mihajlovića.

Na sve to podsjetila nas je fotografija pionira Slavonije iz arhive Ante Lončara, koji stoji prvi slijeva, do njega su Čakalo, Šojat, Beši, Slišković, Đorđić, a čuče Šimleša,  Kegalj, Runac, Šmit i Iličin. Zanimljiva bi, nešto starijim sugrađanima, mogla biti i druga fotografija, uoči utakmice Osječana i Riječana, koju je sudio (stoji u sredini trojke u crnom) borovski arbitar Đuro Jarić. Zviždaljke se prihvatio samo četiri godine nakon što je, onako korpulentni Borovčanin, čuvao i mrežu osječkog Proletera u sezoni ’58/’59 kad mu je glavni konkurent bio atraktivni juniorski reprezentativac Stevica Divjački (pridošlica iz zrenjaninskog imenjaka), kao i povremeno Osječani Jeger i Salaj. A pri spominjanju Jarića, neoprostiv bi bio propust ne istaknuti da je Đurin brat Nikola igrao u prvoligaškom Proleteru (’53-’56) kao lijevi bek „uže obrane“ kad mu je partner na drugoj strani bio Dragutin Fegeli, a na vratima su se smjenjivali Kadović, Tretinjak, Šipovac i kasnije pridošli Tuzlak Hajrović. No, to je već neka druga priča, koju samo živući Osječani iz tog doba još i danas pamte.

Foto: Arhiva kluba