Od petka do nedjelje u susjednoj Mađarskoj, u Szombathelyju, održan je Svjetski gimnastički kup (FIG World Challenge Cup 2026) koji je okupio vrhunske natjecatelje iz 25 zemalja s pet kontinenata. Najzapaženiji natjecatelj iz Hrvatske bio je Osječanin Aurel Benović, koji je osvojio zlatnu medalju u parteru s ocjenom 14,166. U Ardeni Savaria iza Osječanina plasirali su se Dimitrov (Bugarska) i Miggitsch (Austrija). Od hrvatskih gimnastičara, u domovinu je odličje, i to srebrnog sjaja, donio i Mateo Žugec za vježbu na konju s hvataljkama.

Benović se u Areni Savaria oba dana natjecao oprezno zbog ozljede skočnog zgloba koja ga je mučila u posljednje vrijeme, ali ni ovaj puta nije imao sreće.

– Prilikom drugog preskoka, u nedjelju, Aurel je nezgodno doskočio i sada ozlijedio skočni zglob lijeve noge, koja je otekla i zahtijeva pregled magnetskom rezonancom.  To ga je sigurno izbacilo iz kruga kandidata za nastup na Svjetskom kupu sljedećeg vikenda u Parizu, a liječnici će na pregledu utvrditi ima li i nade da se može oporaviti za SP u Rotterdamu, koje je na rasporedu već početkom listopada – rekao je trener Vladimir Mađarević iz GK Osijek-Žito.

Usprkos svim poteškoćama i opisanom (do)skoku, Benović je u nedjeljnom finalu preskoka zauzeo peto mjesto s ocjenom 13,566, dok je pobijedio Daniel Trifonov (Bugarska) s 14,016.

Foto: David Jerković/PIXSELL

Poslije podviga prije tjedan dana u Trogiru u 1., rukometaši Osijeka nenadano su poklekli u utakmici 2. kola, prvog u novoj sezoni Lige B osnovnog dijela prvenstva Paket24 Premijer lige Hrvatske. Naime, u nedjelju navečer na parketu dvorane Zrinjevac, momčad MRK Čakovec nadmašila je i pobijedila svog domaćina s 30:25 (12:12) u obostrano borbenoj igri, čiji smo rasplet vidjeli s oko 200 gledatelj(ic)a u drugom, a nakon sasvim izjednačenog prvog poluvremena.

Takav završetak nije se mogao naslutiti u prvih pola sata sveukupno poprilično nervozne i na trenutke pretjerano borbene utakmice, jer su do odmora i jedni i drugi imali skroman golgeterski učinak, tek po 12 pogodaka. Razlog tomu bile su i brojne pojedinačne pogreške u oba tabora, s tim što su, nakon početnih 2:0 za domaće (tek u 8. minuti!) Osječani morali loviti suparnikovo vodstvo, da bi do kraja poluvremena i dostigli vodstvo dotad nešto konkretnijih suparnika.

Istina, kad je RK Osijek u nastavku i poveo, sa 17:16 u 36. minuti, njegovi su navijači povjerovali da će, ipak, do kraja biti sve kako je planirano i u Osijeku očekivano. No, baš je tada naišlo razdoblje učestalih i neshvatljivih individualnih pogrešaka, „upotpunjeno“ na trenutke i neobjašnjivom zbunjenošću u napadu, iz čega se iznjedrilo i nekoliko početničkih pogrešaka, koje su poletni i razigrani mladići u crvenim majicama znali munjevito iskoristiti. Jer, serijom 1:5, došlo se (nakon 17:16 u 36. minuti) do gotovo nevjerojatnih 18:21, što je bio tek početak sve veće prednosti gostiju.

Ni Frajhaut, ni novak Capan na vratima nisu uspjeli zaustaviti „poplavu“ koja je odnosila sve pred sobom, pa je, nakon dvaput po šest, Čakovec poveo i s nedostižnih sedam pogodaka razlike (22:29), kad je do kraja preostalo samo još tri minute tek toliko da se potpiše neočekivana kapitulacija.

U Verajinim redovima najkonkretniji učinak imali su neustrašivi mladići Noa Kovačević i Borna Oršolić, a sedmerce je po tradiciji dobro, iako ne savršeno kao inače, izvodio Karlo Vašarević s učinkom 7 (5). Indikativno je, što će, u analizi nenadanog debakla, trener Veraja zasigurno prepoznati, da se kvartet najiskusnijih, godinama glavni oslonac igre RK Osijek, ovaj put uopće nije upisao među strijelce! Na drugoj strani, za Čakovčane su najubojitiji strijelci bili Levak sa 7 (6) pogodaka, te Ude (6) i Bura (5), a vratar Šutalo uspio je obraniti devet udaraca u odnosu na Frajhauta s 8 (1) i novaka Capana s 3 obrane.

Za osječku momčad, uz već spomenute, Kovačevića (7) i Oršolića (5) i Vašarevića, nastupili su i Zrno, Nedić, Čičak, Babić, Žulj, Banović, te Manci-Mičević (3), Mandić (1) i Bolanča (2). Dakako, premalo da bi se izbjegao zaslužen poraz.

Zanimljivo je, da su sudili Vedran Belošević iz Dubrave Vrbovečke i Stjepan Peršić – iz Osijeka!

Poslije odigranog 2. kola, na vrhu ljestvice Paket24 Premijer hrvatske lige, nalaze se MRK Čakovec i  HRK gorica s po dvije pobjede, ispred četiri sastava (među kojima je i RK Osijek) s po jednom pobjedom i porazom. U Ligi A, poslije prva dva kola na startu, pun pogodak imaju RK Zagreb i RK Dugo Selo.

Osječanima slijede sva uzastopna gostovanja, 30. rujna ugostit će ih Metković-Zalmo, a onda HRK Karlovac, 3. listopada.

(Naslovna fotografija: Kapetan Matej Zrno neuspješno šutira na vrata Čakovčana, snimljeno na jednoj od prethodnih utakmica istih suparnika)

Foto: ZOS

Malo je još onih koji se sjećaju rukometnog igrališta u strogom središtu Osijeka. Do skromnog objekta u prostoru sadašnjeg Blok centra, naime, najlakše se dolazilo prošetavši od obližnjeg korza, jer ni onima koji su igrali, još manje gledateljima, nije smetala nepogodna podloga posuta crnom šljakom na koju baš nije bilo poželjno pasti.

Glavni su korisnici tih pedesetih godina prošlog stoljeća bili rukometaši Slavije, kluba osnovanog potkraj 1955. u vrijeme kad su se, na drugom kraju grada, rukometašice Grafičara već nalazile pred vratima ulaska u Prvu saveznu ligu bivše države. Štoviše, već ’56 trener Stanislav Šuperina imao je razloga za ponos, jer je Podgrađe ubrzo upisano na mapu gostovanja najboljih sastava rukometašica tada FNRJ.

Međutim, u RK Slavija igrala su dvojica visokih mladića koji su, nakon što su napustili Osijek, iznikli u sportske velikana čija su imena u tom malom i kratkotrajnom klubu zauvijek utisnula pečate dostojne divljenja. Jedan je postao olimpijac koji je osvojio i srebrnu medalju, a drugom su u inozemstvu odali počast povjerivši mu i vođenje nacionalne rukometne reprezentacije. Možda i nagađate, riječ je o košarkašu Zoranu Maroeviću (1942) i rukometašu Slavku Bambiru (1939), čija ćete imena naći u svim almanasima ta dva sporta.

Nesvakidašnje visoki Maroević (204), s dugim mršavim nogama, igrao je krilnog centra u OKK Beograd, našao 112 puta mjesto u reprezentaciji Jugoslavije i 1968. bio u sastavu koji se s Olimpijskih igara u Meksiku vratio sa „srebrom“. U trenerskoj karijeri, pak, Maroević je kratko vrijeme bio i učitelj osječkih košarkaša 1972. dok se još igralo u dvorištu bivšeg Doma Partizana, današnjeg Sokola u Zvonimirovoj ulici.

Također vrlo visoki Bambir, pak, poznat i danas po nadimku „Šiljo“, krenuo je u drugom smjeru, prema Zagrebu gdje je diplomirao i doktorirao na Veterinarskom fakultetu. Za proslavljeni GRK Zagreb,u prvoj polovici šezdesetih godina zaigrao je u društvu brojnih čuvenih asova (Guyoeri, Pavičić, Vičan, Dekaris, Malić…) i triput bitno pridon(os)io da taj klub postane državni prvak. Sudbina ga je potom odvela čak na daleki Island, gdje je stekao golemi ugled, i to i u struci i rukometu.

Naime, u Reykyaviku je u rukometu dobio najveće moguće priznanje kad je, uz ostalo, od 1989. do 1991. bio izbornik islandske reprezentacije. Međutim, svjetsku slavu Bambir st. (mlađi, Ivan u Slaviji je bio golman) je stekao kao vrhunski znanstvenik često pozivan za sveučilišnog profesora u niz zemalja, pa je dolazio i u Zagreb.

Nažalost, u međuvremenu, i Bambir (2018. u Zagrebu) i Maroević (2019. u Beogradu) su preminuli, ostavivši iza sebe niz uspomena, uz ostalo i iz vremena dok su igrali rukomet za Slaviju koja nije dugo egzistirala, u samom središtu Osijeka.

Ilustracija: Komarilos/Magnific AI

Foto: Privatna arhiva

Umjesto i najmanjeg tračka nade u izbjegavanje novog neuspjeha, što bi trebalo značiti i da bi osječke rukometašice u tek započetom prvenstvu Hrvatske mogle izbjeći gorku istinu o nemoći mlade ekipe koja je ljetos ostala bez čak devet igračica, sa subotnjeg gostovanja u Sinju stigle su vijesti o novom rezultatskom debaklu.

Kao i prije tjedan dana u Zrinjevcu protiv Zrinskog, djevojke iz grada na Dravi izgubile su s točno deset pogodaka razlike – 34:24 (20:12). A to više nikog nije ni iznenadilo, pa su već poslije drugog kola u ŽRK Osijek zacijelo prepoznali što će im se događati i u narednim utakmicama.

Sve slabosti sadašnje ekipe, u kojoj u subotu nije bilo ni Petre Frančić, izišle su na vidjelo u dvorani Ivica Glavan Ićo, pa da Rea i Hana Milošević (s po pet), te jedino novo ime Mihaela Jurčić (sa sedam pogodaka) nisu ostavile zapažen golgeterski trag, ne smijemo pomisliti kakav bi tek u tom slučaju bio ionako katastrofalan dojam.

U rezultatskom smislu gledano, ŽRK Osijek je samo dvaput održa(va)o simetričan rezultat, i to u samom početku (1:1, pa 3:3), a nakon toga vodstvo Sinjanki postajalo je sve izraženije i do predaha već dosegnulo golemih osam pogodaka prednosti. U istom je tonu nastavljeno i u drugom poluvremenu, kad su učenice trenera Mitra prvi put došle do +10 već u 35. minuti (23:13) i s tim statističkim podacima utakmica je i okončana.

Na vratima gošći, inače, izredale su se tri vratarke od kojih je pet obrana (od 23 udarca) imala Sejkora, dok se Panić (1) i Štrasser (0) u tom statističkom mjerilu ne bi trebalo ni spominjati.

U domaćoj ekipi, pak, najviše pogodaka postigle su Gutić, Lovrić i Pletikosić, po šest, a njima se priključila i dojučerašnja osječka rukometašica Mia Jozanović s pet, od kojih je četiri izvela uspješno iz sedmeraca, dok je Josipa Josipović, koja je ljetos također napustila Zrinjevac, postigla samo – jedan pogodak.

Za ŽRK Osijek u Sinju su igrale: Panić, Štrasser, Sejkora, Vinković, Samardžić 1, Rea Milošević 5, Matić Todorić 2, Đelatović 3, Grubišić, Hana Milošević 6, Hodak 1 i Jurčić 7 (3).

Pred nešto više od stotinu gledatelj(ic)a, sudili su Dražen Anušić iz Klisa i Dubravko Vukovac iz Solina. Sljedeću utakmicu, u okviru 3. kola Prve hrvatske lige, rukometašice Osijeka igrat će tek 30. rujna, kad će ugostiti varaždinsku Koku.

Foto: Arhiva kluba

O tomu kakav nam je danas nogomet najbolje su se u subotu u Varaždinu uvjerili nogometaši osječkog prvoligaša. Naime, protiv suparnika iz drugog hrvatskog prvoligaša grada na Dravi, usprkos činjenici da su dvaput pogodili rašlje suparničkih vrata, vratili su se kući tek s jednim osvojenim bodom.

Nastavljena je sada već ustaljena tradicija remija ta dva kluba bez pogodaka, za čime „bijelo-plavi“ (ovaj put u pričuvnoj, crnoj opremi) imaju itekako razloga za žaliti. Pritom vrlo često proklinjući VAR, koji je, u dva ključna trenutka subotnje utakmice bio naklonjen Varaždincima iako je, dvaput, lopta završavala u suparničkim – rašljama! Teško je pritom i zamisliti kako su se osjećali i koliko će to dugo pamtiti egzekutori Izak Ježić i Domagoj Bukvić.

Što se, ustvari, dogodilo na varaždinskom u lijepom predjesenskom ozračju suncem okupanom Stadionu Anđelko Herjavec, gdje su „bijelo-plavi“ (crni!) imali značajnu navijačku potporu brojnih pripadnika „Kohorte“?! Daroviti 16-godišnjak Izak Ježić najduže će od svih subotnjih aktera pamtiti utakmici u kojoj je osječki prvoligaš remizirao u (n)ovoj sezoni. Jer, u 42. minuti, s lijeve strane izveden je udarac iz kuta, u šesnaestercu Varaždinaca stvorila se velika gužva, lopta je od flipera konačno došla do Ježića ml. a ovaj je prvo smirio loptu u zraku i onda desnicom pogodio desne rašlje!

Neopisivo slavlje nastalo je i među igračima, na klupi s pričuvama i u „kavezu“ pripremljenom za gostujuće navijače, jer je sudac Ante Čulina rukom pokazivao na centar. No, nakon nekog vremena uslijedio je poziv kolega iz VAR sobe i zagrebački arbitar je, po već stotinama puta viđenom scenariju, prislonio ruku na uho jer je, razvidno, primio poziv varovaca. I dok je tinejdžer Izak s nestrpljivošću svojstvenom samo njegovom uzrastu sa strepnjom promatrao Čulina je promijenio prvobitnu odluku i – pogodak nije priznat.

Navodno, sigurni gostujući stoper je prilikom smirivanja lopte nakon glave igrao i – desnom rukom. Tako se na odmor otišlo s 0:0, iako se varaždinska mreža, evidentno, bila zatresla.

Isti scenarij ponovio se i u završnici drugog poluvremena, u 87. minuti kad je Domagoj Bukvić, kako samo on to zna, a trener Bessone tvrdi da baš taj mladi reprezentativac „ima najbolju lijevu nogu u Hrvatskoj“, krenuo zdesna prema sredini i onda iskosa prekrasno šutirao u suprotne, desne rašlje zapanjenog vratara Silića! E, pa sad je sve jasno, pomislili su mnogi, posebice osječki navijači ali – opet nisu bili u pravu. VAR je i ovaj put pustio svoje opake pipke a nepriznavanje prekrasnog pogotka Čulina je (dakako, uz sugestiju „od gore“) tom prilikom protumačio zaleđem Meksikanca Leonea tijekom akcije prije nego je Bukvić šutirao.

Mišljenje? Opet će ostati trajno nejasno koliko su te dvije lijepe egzekucije opravdano zanijekane?! Slobodna je, nepristrana, procjena, da ako je Izak i dotaknuo loptu rukom, a čini se da je to učinio ramenom, Leonovo navodno zaleđe nikad se neće moći precizno dokazati. Jedno s drugim navodi na objektivan zaključak da je NK Osijek oštećen, ali još više nogomet, jer su Ježić i Bukvić u Varaždinu „zabili“ dva uistinu lijepa pogotka.

A što se utakmice u cjelini tiče, prema prikazanoj igri obje momčadi, rezultat nje najpravičniji. Jer, u prvom poluvremenu, osim opisane sporne akcije, obje su momčadi imale svojih izglednih prilika. U početnom razdoblju, dok su Varaždinci češće kretali u napad, oba sastava imala su po izglednu priliku. U 7. minuti gosti su organizirali preciznu „kontru“ koju je udarcem, iskosa zdesna, zaokružio Leon, ali je vratar Silić to obranio.

Jurić je na drugoj strani također iskušao svoj udarac, ali je lopta, u 14. minuti završila preko grede. Kad je jedan Tunjićev šut Silić ukrotio, a Čulina „povjerovao“ VAR sobi, na odmor se otišlo s 0:0. S obzirom da su u nastavku i Bessone i Šafarić, razvidno, savjetovali svojim igračima malo više opreza i koncentriraniju igru na sredini terena i obrambenoj liniji, ni kasnije se rezultat nije mijenjao. Dakako uz bezbroj upitnika glede nepriznavanja Bukvićeve majstorije, jer se možebitno Meksikančevo zaleđe u spornoj situaciji i njegove asistentice mjerilo centimetrima.

NK Osijek igrao je u sastavu: Malenica, Kruiver, I. Ježić, Jelenić (od 46. Hasić), Heister, Bukvić, Vrbančić, Tunjić (od 63. Farkaš), J. Ježić (od 68. Bakti), Ljatifi (od 63. Cantera) i Leon.

Poslije nepotpunog 8. kola (u nedjelju igraju HNK Rijeka – Hajduk i Dinamo – Lokomotiva) vodi Hajduk sa 16 bodova (-1), slijede NK Osijek 16, HNK Varaždin 15, Dinamo 13 (-1) i ostali. Slijedi prvenstvena stanka zbog obveza reprezentacije Hrvatske, a u 9. kolu osječki prvoligaš ugostit će sastav Istre 1961.

Utakmicu je pratilo 2.304 gledatelja.

Foto: Slavko Midžor/Pixsell