Svilana
KREŠIMIR BATINIĆ Dirigent kaže da elegancija, duhovitost i emocija nikada ne izlaze iz mode
Maestro koji glazbeno vodi “Groficu Maricu” tumači kako Osječani stvarno osjećaju operetu
Dirigent Krešimir Batinić preuzeo je glazbeno vodstvo jednog od najomiljenijih naslova operetnog repertoara – Grofice Marice Emmericha Kálmána, koja će večeras, 15. svibnja zaživjeti na pozornici HNK-a u Osijeku.
Iza Batinića je širok repertoar – od klasičnih opernih djela do zahtjevnih glazbeno-scenskih naslova, pri čemu uvijek naglašava važnost zajedničkog muziciranja i scenskog pulsa. Povratak operetnom naslovu u njegovu rodnom Osijeku ima dodatnu osobnu dimenziju, jer je riječ o žanru duboko ukorijenjenom u tradiciju osječkog kazališta.
U novoj produkciji Batinić predvodi orkestar kroz raskošnu partituru koja spaja eleganciju bečke operete i živost mađarskih plesnih ritmova.
* Na prvi pogled opereta je “laka” i lepršava, ali što je dirigentski najzahtjevnije u partituri Grofice Marice?
– Baš ta prividna lakoća možda je i najveći izazov. Kod Kálmána ništa ne smije djelovati teško ili opterećeno, a zapravo je riječ o vrlo precizno napisanoj partituri. Sve mora prirodno disati – tempo, fraza, odnos između orkestra i pjevača. U Grofici Marici posebno su zanimljivi prijelazi iz elegantnih, gotovo salonskih trenutaka u temperamentne čardaše pune ritma i strasti. Upravo ti kontrasti traže veliku koncentraciju i osjećaj za kazališni trenutak.
Najljepše je kada publika sve to doživi kao nešto spontano i lako, iako iza toga stoji puno rada i preciznosti.
* Koliko je rada i discipline potrebno da publika povjeruje u tu “lakoću”?
– Puno više nego što se možda vidi iz gledališta. Opereta traži veliku disciplinu, jer se u njoj spajaju glazba, tekst, gluma i pokret. Sve mora biti usklađeno do najsitnijeg detalja da bi na kraju djelovalo prirodno i neopterećeno. Zanimljivo je da publika upravo tada najviše osjeti čar operete – kada ništa ne izgleda „naporno”, nego sve teče prirodno. A iza te lakoće stoje sati proba, međusobnog slušanja i veliko povjerenje između orkestra, solista, zbora i cijelog ansambla.
* Kako ste uravnotežili tradicionalnost i suvremenost glazbe?
– Važno mi je bilo sačuvati autentičan duh Kálmánove glazbe, ali istodobno omogućiti da ona i danas zvuči živo i emotivno blisko publici. Ta glazba nosi eleganciju jednog vremena, ali emocije koje skriva potpuno su univerzalne. U valcerskim dijelovima nastojali smo zadržati širinu fraze i profinjenost zvuka, dok smo u čardašima tražili više slobode i temperamenta. Mislim da suvremenost ne dolazi iz moderniziranja pod svaku cijenu, nego iz iskrene interpretacije i živog kazališnog pulsa koji publika osjeti tijekom izvedbe.
* U opereti. tijekom jedne izvedbe dirigent zapravo “otrči maraton” prateći sve promjene ritma, tempa i scene, zar ne?
– To je zaista tako. Opereta je izuzetno živa forma i dirigent mora biti potpuno prisutan u svakom trenutku. Na sceni se stalno nešto događa – pjevači govore, kreću se, plešu, mijenjaju atmosferu iz sekunde u sekundu – i orkestar sve to mora pratiti kao jedan organizam. Ponekad je dovoljno nekoliko trenutaka da se potpuno promijeni ritam scene, a dirigent mora odmah reagirati.
Upravo ta nepredvidivost i stalna razmjena između pozornice i orkestra operetu čine toliko uzbudljivom i za publiku i za izvođače.
* Osjećate li posebnu odgovornost prema tradiciji operete u vašem rodnom gradu i očekivanjima publike?
– Svakako. Posebno kada se radi o HNK-u u Osijeku, koje ima dugu i bogatu tradiciju operete. Odrastati u gradu u kojem je taj žanr desetljećima bio važan dio kazališnog identiteta prirodno stvara i određenu emocionalnu povezanost s tim repertoarom. Publika u Osijeku stvarno osjeća operetu. Poznaje taj stil, voli ga i vrlo iskreno reagira na njega. Zato postoji posebna odgovornost prema atmosferi, stilu i kvaliteti izvedbe. Istodobno vjerujem da tradiciju ne treba samo čuvati, nego joj uvijek iznova davati novi život.
* Ispod elegancije i zabave u opereti često se krije sloj nostalgije, melankolije ili ironije, gdje se to najviše osjeća u Kálmánovoj partituri?
– Mislim da je upravo u tom velika ljepota Kálmánove glazbe. Iza sjaja valcera i duhovitosti često se skriva nježna melankolija i osjećaj prolaznosti. Njegovi likovi djeluju bezbrižno i razigrano, ali ispod toga postoji čežnja, usamljenost ili strah od gubitka. Posebno se to osjeti u lirskim duetima i sporijim orkestralnim trenucima kada glazba odjednom postane intimnija i emotivnija. Upravo tada opereta dobiva onu drugu dimenziju i prestaje biti samo zabava. Mislim da publika vrlo snažno osjeti te trenutke iskrenosti.
* Što mislite zašto je žanr operete i danas aktualan i privlačan?
– Zato što opereta i danas publici donosi nešto što nam možda sve više nedostaje – toplinu, humor, emociju i osjećaj zajedničkog doživljaja. Ona nudi bijeg od svakodnevice, ali pritom nije površna. U najboljim operetama uvijek postoji spoj radosti i sjete, raskoši i iskrene emocije. Publika možda dolazi zbog glazbe i poznatih melodija, ali ostaje zbog atmosfere i ljudskosti koju taj žanr nosi. Opereta nas podsjeća koliko su važni elegancija, duhovitost i emocija, a to su stvari koje nikada ne izlaze iz mode.
Foto: Marina Vojnović za HNK Osijek
Svilana
LAŽEŠ MELITA Imamo hit, sve počinje školskim zvonom, a Melita je opet sve izmislila!
Predstava zabavlja od prvog do posljednjeg trenutka
Osječko Dječje kazalište Branka Mihaljevića je 9. srpnja zaključilo kazališnu sezonu premijerom predstave Lažeš, Melita prema romanu Ivana Kušana. Melita je 12-godišnja zagrebačka djevojčica, a predstava počinje školskim zvonom.
Prema press informaciji pristigloj iz kazališta:
U režiji Paola Tišljarića te u dramatizaciji Marijane Fumić, ovo je scensko čitanje zadržalo Kušanov humor, toplinu i razigranost.
Lažeš, Melita prenesena je na scenu s puno poštovanja prema izvorniku, uz suvremen ritam, vizualnu atraktivnost i svježinu. Uspješna sinergija režije, dramatizacije, scenografije, kostimografije, rasvjete, videoprojekcija, glazbe i izvrsno uigranoga glumačkoga ansambla nije mogla drukčije rezultirati, nego predstavom koja od prvoga do posljednjega trenutka zabavlja.

Okosnica scenografije Irene Kraljić velika je pomična drvena konstrukcija. Dominira pozornicom, ali i razdvaja i povezuje scenski prostor. Horizontalne drvene obloge vizualna su “barijera”, no s obzirom na to da propušta svjetlo, promjenom boje i intenziteta mijenja atmosferu radnje. Zbog transparentnosti scenografija ima dubinu, a prostor kontinuum (dio iza konstrukcije je kao neki drugi plan, supostoji, stalno je “prisutan”).
Jedna od najvećih kvaliteta Tišljarićeve režije dobar je ritam predstave i filmska dinamika. Brojni kratki prizori nižu se prirodno i bez naglih rezova. Prijelazi između scena gotovo su neprimjetni, tempo je konstantan pa kao da nema prekidan radnje ili promjene prostora. Odnosno, pokazao je da kazališna sredstva mogu polučiti efekte kao na filmu.
Kristina Kovačević kao Melita nosi najveći glumački teret, ali mu je pristupila s lakoćom i sigurno, svjesna i neizbježnih usporedbi s kultnom televizijskom adaptacijom i legendarnom interpretacijom naslovne junakinje. Umjesto imitacije, izgradila je svoju Melitu, razigranu, duhovitu, uvjerljivu i emocionalno iskrenu, pa je i lik svjež i autentičan.

Grgur Grgić kao Nenad publiku je osvojio dječačkom zaigranošću. Potpuno se prepustio komičnim situacijama i fizičkoj glumi. Gordan Marijanović još je jednom potvrdio izniman komičarski talent, oblikujući oca Branka kao toploga, pomalo nespretnoga i beskrajno simpatičnoga obiteljskog čovjeka.
Areta Ćurković u ulozi slikarice Ankice Poklepović bila je suptilna, odmjerena, ali izrazito upečatljiva, potvrdivši da za snažan scenski dojam ne trebaju nužno velike i nametljive geste.
Ivana Vukićević, Tena Milić Ljubić i Srđan Kovačević uvjerljivo su izgradili svoje likove koji su temelj Melitinih obiteljskih i prijateljskih odnosa, a predstava je time dobila potrebnu toplinu i prirodnost. Aleksandra Colnarić autoritativnom, ali nenametljivom interpretacijom profesorice Vadovec zaokružila je Melitin svijet.

Foto: Kristijan Cimer/za DK Branka Mihaljevića
Svilana
Kultni klasik „Lažeš Melita“ premijerno u Dječjem kazalištu, požurite po svoje ulaznice!
Ulaznice možete kupiti na blagajni Kazališta od 8 do 15 sati
U Dječje kazalište Branka Mihaljevića stiže predstava koja dokazuje da je mašta apsolutno nepobjediva, a stvarnost… pa, malo precijenjena. Premijerom predstave „Lažeš Melita“ Dječje kazalište Branka Mihaljevića u velikom stilu zaključuje sezonu 2025./2026. i otvara vrata novoj sezoni 2026./2027.!
Premijera kultnog klasika Ivana Kušana „Lažeš Melita“ u režiji Paola Tišljarića održat će se u četvrtak, 9. srpnja u 20 sati. Ulaznice možete kupiti na blagajni Kazališta od 8 do 15 sati, a zbog velikog zanimanja publike rezervacije nisu moguće. Ne brinite, jer ako ne ugrabite svoje za premijeru, „Lažeš Melita“ bit će predstava kojom će „malo“ kazalište započeti u rujnu svoju novu kazališnu sezonu.
Dramatizaciju nove predstave potpisuje Marijana Fumić, za scenografiju je zaslužna Irena Kraljić, kostime je osmislila Ana Mikulić, glazbenu podlogu Žarko Dragojević, video projekcije Miran Brautović, a rasvjetu Igor Elek.
Na sceni lažu i maštaju Kristina Kovačević, Ivana Vukićević, Gordan Marijanović, Grgur Grgić, Tena Milić Ljubić, Srđan Kovačević, Areta Ćurković i Aleksandra Colnarić.
Foto: Dječje kazalište (plakat predstave)
Svilana
BREVIS Osječki vokalni ansambl 30 godina umjetničkog rada obilježava koncertom u Beču
Brevisice su izrasle u jedan od najprepoznatljivijih hrvatskih ženskih zborova
Vokalni ansambl Brevis održat će danas (nedjelja, 5. srpnja) u 19,30 sati svečani obljetnički koncert u glasovitoj Zlatnoj dvorani Musikvereina u Beču, jednom od najuglednijih svjetskih koncertnih prostora i simbolu europske glazbene baštine.
Ovim reprezentativnim nastupom Brevisice će zajedno s dirigenticom i umjetničkom ravnateljicom Antoanetom Radočaj-Jerković i pijanistom Davorom Dedićem obilježiti 30 godina kontinuiranoga umjetničkog djelovanja, tijekom kojih su Brevisice izrasle u jedan od najprepoznatljivijih hrvatskih ženskih zborova, ostvarivši zapažene nastupe i priznanja na domaćoj i međunarodnoj glazbenoj sceni.
Program koncerta koncipiran je kao svojevrsna antologija hrvatske zborske glazbe 20. i 21. stoljeća te donosi presjek različitih skladateljskih poetika, stilskih usmjerenja i estetskih pristupa koji su obilježili razvoj hrvatske zborske umjetnosti.
Na pozornici Zlatne dvorane Musikvereina nastupit će više od sedamdeset izvođača. Ovisno o zahtjevima pojedinih skladbi, publika će imati priliku čuti različite izvođačke formacije, od manjih komornih sastava do velikoga ženskog zbora sastavljenog od sadašnjih i nekadašnjih članica Vokalnog ansambla Brevis. Takva koncepcija simbolično će povezati različite generacije pjevačica koje su tijekom trideset godina djelovanja oblikovale umjetnički identitet ansambla.
Svečani koncert u Beču predstavlja vrhunac obilježavanja 30. obljetnice Vokalnog ansambla Brevis te ujedno snažnu promociju hrvatske zborske umjetnosti, suvremenoga hrvatskog skladateljstva i bogate glazbene tradicije pred međunarodnom publikom u jednom od najznačajnijih europskih glazbenih središta.
Koncert se održava u sklopu festivala međunarodnog glazbenog festivala Summa Cum Laude.
Foto: Vokalni ansambl Brevis
Svilana
Doznajte sve o usponima i padovima vladara na zanimljivom druženju u Muzeju Slavonije
Tko je bio ljubljen, tko brisan, a čiji spomenik rušen – sutra (2. srpnja) u 19 sati
„Nestat mogu vladari i države, ali ostat će uspomena“ još je jedno druženje uz razgovor koje organizira Muzej Slavonije u četvrtak, 2. srpnja s početkom u 19 sati u sklopu Osječkog ljeta kulture. Tko je bio ljubljen, tko brisan, a čiji spomenik rušen samo su neka pitanja za ljetno druženje u Muzeju.
Nakon „Da mi je biti Franz i Sisi“ ovaj je događaj još jedan uvod u izložbu „Franjo Josip I. – vladar jednog vremena putuje Slavonijom“, a na kojem će sudjelovati arheologinja Antonija Marić i povjesničari Branislav Miličić i Mihael Sučić.
Progovorit će o nastanku i razvoju pojedinih kultova ličnosti pa i ideologizaciji društva od strane vladajućih elita. Propaganda je od antičkih careva preko srednjovjekovnih i novovjekovnih kraljeva pa sve do doživotnih predsjednika bila uobičajen komunikacijski kanal kojim se širio lik i djelo vladara i dinastije. Lik se pojedinih vladara poput Augusta, Napoleona i Franje Josipa I. može i danas naći na novčićima, medaljama, plaketama pa i dukatima. Zbog promjene vladara pa i vladajuće obitelji ili ideologije često je znao nastupiti damnatio memoriae o čijem ćete (ne)uspjehu moći slušati u ugodnom okružju jedne od najstarijih zgrada u Osijeku i Slavoniji, zgradi Muzeja Slavonije.

Ulaz na događaj je besplatan za sve zainteresirane građane.
Foto: Muzej Slavonije (na ljetnom druženju izlagat će arheologinja Antonija Marić i povjesničari Branislav Miličić i Mihael Sučić)
Lege
150 GODINA LIPE Moćni zbor od 90 članova pjevao je repertoar od klasike do popa i rocka
Iz okrilja poznatog zbora je 1904. nastao Hrvatski Sokol, a onda 1907. i HNK u Osijeku
U dvorani Franjo Krežma osječkog Kulturnog centra održan je svečani koncert kojim je obilježena 150-ta obljetnica rada Hrvatskog pjevačkog društva Lipa.
– Oni su među najvećim ambasadorima Osijeka. Teško je nabrojiti sve nagrade, priznanja i odličja koje su osvojili diljem svijeta za zborsko pjevanje, a posebno je fascinanta činjecia da djeluju u kontinuitetu čak 150 godina. Kad pogledate, od 193 države članice Ujedinjenih naroda svega njih 50 je starije od 150 godina. Dakle, tih 150 godina rada Lipe je stvarno vrijedno isticanja. Oni čuvaju nešto što je važno i za Osijek i za Hrvatsku – rekao je prije koncerta osječki dogradonačelnik Dragan Vulin.

Također, istaknuo je da je upravo iz okrilja HPD Lipa 1904. nastao Hrvatski Sokol, a nekoliko godina kasnije i Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku (1907.).
Dirigentica Valerija Fischbach, koja je u Lipi aktivna 37 godina, kazala je kako zbor izvodi šaroliki program hrvatskih autora i starijih suvremenih autora te Mozartova djela. Najavila je i kako je za potrebe obljetničkog koncerta pripremljen nastup moćnog zbora od 90 članova jer su za tu prigodu, uz 50 stalnih članova, okupili i pjevače iz prethodnih generacija.
– Mi vam pjevamo sve živo, i pop i rock, i za široke mase. I danas smo napravili presjek svega što je bilo uspješno unazad nekih petnaestak godina. Imamo četiri bloka. U prvom će se predstaviti dječji zbor, u drugom imamo klasični program, u trećem program domaćih autora i na kraju živahni pop/rock – rekla je Fischbach. – Ovo je veliki jubilej, velika je čast i ponos biti dio generacije koja slavi ovu obljetnicu.

Foto: Grad Osijek
-
Mobilia2 dana od objaveVIJENAC PAJE KOLARIĆA Ne mogu dočekati bojanje linija parkinga, pa ostave aute ispod trake
-
Analit1 dan od objaveZELENO POLJE Novi pješački semafor zbunjuje vozače iz sporednih ulica – Krstove i Olimpije
-
Analit1 dan od objaveGRADSKI BAZENI Još mjesec i pol dana do otvorenja kompleksa, krov je uglavnom pokriven
-
MOŽE SE!2 dana od objaveMOŽE SE! BRAVO! Policija je u zadnja tri dana tri puta oduzimala aute vozačima bez vozačke
-
SPEEDWAY22 sata od objaveFOTO POVIJEST Matej Kasač i Petar Nadoveza rukuju se prije revijalne oproštajke u Osijeku
-
Šećerana18 sati od objaveBIZOVAC ZOVE Kreću četiri dana tamburaške svirke, fiša, biciklijade i uličnog nogometa
-
Analit3 sata od objaveNOVA MODA Na pročelju naše poštanske palače u Europskoj aveniji sad već raste i korov
-
Kovinar56 minuta od objaveKRAJ JEDNE ERE Nema više terase nekada kultnog gradskog kafića “054” u Ribarskoj ulici
