Connect with us

Pičvajz

NIVES MADUNIĆ BARIŠIĆ Svaki zvižduk na ulici i svaki vic o plavuši je nasilje nad ženama

Autorica romana „Žene koje vrište u sebi“ objašnjava kako svaka žena nakon pedesete vrišti na sav glas

Objavljeno

1 godina od objave

.Dana

Nekadašnja osječka gimnazijalka, danas urednica dramskog programa Hrvatskoga radija, književnica Nives Madunić Barišić na Panonski festival knjige u Gradski vrt stiže promovirati novi roman za odrasle „Žene koje vrište u sebi“. Uz sve najave promocija njezinog zadnjeg djela uvijek stoji da je riječ o romanu za odrasle jer je ova uspješna dramaturginja prethodno pisala romane za djecu. A onda je odlučila okrenuti ploču i poslušati svoj unutarnji glas…

Hrabro i beskompromisno otvara prostor svima onima koji/koje imaju potrebu govoriti o tome kako se život mijenja kad se počneš zauzimati za sebe. Samo što to iz ženske perspektive uvijek znači da će se prije ili kasnije pojaviti ono ALI… Nives će na glavnoj pozornici biti u subotu, 24. svibnja u 18 sati.

* U romanu “Žene koje vrište u sebi” uronili ste duboko u problematiku pozicije žene u suvremenom hrvatskom društvu, pa se prvo pitanje nameće samo po sebi – zašto žene danas, ovdje i sada, zapravo vrište u sebi?

– DOMINANTNO PATRIJARHALNO DRUŠTVO U Hrvatskoj 51% mladih žena ima diplomu visokoga obrazovanja, a samo 33 % muškaraca no oni u velikom postatku radije ulaze u brak sa ženama koje imaju završeno srednjoškolsko obrazovanje. U isto vrijeme žene u Hrvatskoj još uvijek su slabije plaćene  od muškaraca (čak 14% manje).

U Hrvatskoj 34% starijih od 65 godina nalazi se u riziku od siromaštva, ali među njima je veći postotak žena što je logično ako i inače imaju manje prihode dok su zaposlene.

Svaka treća žena u Hrvatskoj od 15 godine života bila je izložena nekom obliku tjelesnog nasilja, a čak 60 posto žena smatra da je na poslu bilo izloženo neprimjerenim komentarima i nekom obilku rodno uvjetovanog nasilja.

U našem još uvijek dominantno patrijahalnom društvu većinom žene koriste ne samo rodiljni nego i roditeljski dopust, odlaze na bolovanje kada je dijete bolesno, preuzimaju brigu za obrazovanje djece, kućanstvo i ostarjele roditelje i zbog toga karijeru, ali i svoje osobne potrebe stavljaju na čekanje.

Vrijednost žene u nas se mjeri požrtvovnošću, samozatajnošću, žrtvovanjem za obitelj i druge – stereotipima koji su daleko od stvarnosti suvremenog života, ali i osnovnih ljudskih prava. Kada se odgoj i svakodnevica konačno nađu naspram zdrave logike i samosvjesti svaka žena počne vrištati, za početak u sebi, a nakon pedesete većinom i na glas.

* Ženski likovi u romanu su urbane žene – harfistica, psihologinja, socijalna radnica… – i ako one trebaju pronaći i prepoznati vlastiti glas, kako je onda ženama u provinciji? Postoji li razlika među tim kategorijama?

– PRISTANAK NA RAZLIČITE KOMPROMISE Pronalaženje vlastitoga glasa duboko je intimna stvar svake osobe pa i žene. Ja namjerno u romanu u fokus stavljam na tri visoko obrazovane urbane žene i tek jednu mladu, neobrazovanu koja k tome živi na rubu grada u primitivnoj sredini. Među njima nema razlike jedino u tome što ne uspijevaju vrištati na glas. Sve četiri žene u romanu polako, rekla bih korak po korak počinju shvaćati da su u nekom trenutku pristale na različite kompromise i uloge koje su im nametnute ili su ih one same sebi nametnule jer su mislile da će biti prihvaćenije, voljenije, bolje. Tragedija, po meni, leži upravo u tome što te žene, premda imaju odlične preduvijete da budu glasne i dominante, godinama održavaju stanje koje je posve neprihvatljivo, pristaju na samoutišavanje i, možda još gore, odgajaju i svoju djecu na isti način. Lorna, socijalna radnica, tijekom cijeloga romana dvoumi se oko toga hoće li konačno poslušati taj svoj unutarnji glas koji joj govori da život koji živi nije dobar, ne usrećuje ju, ne nudi joj izazove za kojima žudi, gura je u prikrajak i životarenje bez uzbuđenja, strasti, ljubavi. Premda osjeća, a i zna da je izbor na njoj, da samo ona sama može spasiti svoj život, kao da nema snage to i učiniti. A ona je situirana, obrazovana, urbana žena bez ikakvih egzistencijalnih problema. Ja sam zapravo cijeli roman i napisala kako bih rekla da nema opravdanja za vrištanje u sebi i odustajanje od sebe niti zbog nasilja, niti siromaštva, ksenofobije, mizoginije ali i oportunizma kojemu je sklono mnogo žena poput te Lorne.

* Što najčešće zanima publiku s kojom dolazite u kontakt tijekom književnih promocija? Što ih najviše potiče na eventualnu interakciju?

– POTREBA ZAJEDNIŠTVA I EMPATIJE Na jednom od nedavnih susreta susrela sam ženu, stariju od mene, potpuno ugaslih očiju, blago pogurenog tijela, a ipak vrlo lijepih crta lica koja mi je, dok sam joj potpisivala knjigu, prišapnula: Ja još uvijek vrištim samo u sebi. U njezinim riječima bilo je u isto vrijeme koliko tuge toliko i vapaja. Kupila je knjigu, vjerojatno, jer u njoj želi pronaći utjehu, možda snagu i recept kako si pomoći ili samo bijeg od svakodnevice. Na istom tom susretu jedna je žena s nama podijelila svoje iskustvo kako joj se život promijenio kada se zauzela za sebe i kako to sada izgleda. Ono što izađe na površinu svih susreta jest potreba zajedništva i empatije. U isto vrijeme i spoznaja da svi mi, a osobito žene, lako dajemo jedna drugoj savjete i uvijek znamo što ona druga treba učiniti, što treba reći, kako se postaviti, no kada se trebamo zauzeti same za sebe onda se uvijek prvo pojavi ono ALI… opravdanje zašto nešto ne možemo. Susreti su jako emotivni, a govorimo o zajedništvu na svim razinama, i o siromaštvu, i o predrasudama, i o ratu…  Interakcija se događa po pravilu, a ne slučajno i sporadično jer teme u knjizi potiču publiku na razgovor. Oni koji su već čitali i oni koji će tek čitati roman imaju potrebe govoriti, a ne samo slušati mene i moderatora.

* Što vas je potaknulo da nakon niza uspješnih knjiga za djecu zakoračite baš u ovako gadnu temu za odrasle, koja uključuje portretiranje svakodnevnog brutalnog fizičkog i psihičkog nasilja nad ženama?

– MOTOR KOJI ME POKREĆE Pisanje je dio mene otkako sam naučila slova i otkako sam naučila čitati. No, za pisanje je potrebna i velika hrabrost. Potrebno je i vrijeme, a potreban je i razlog za priču.  Stvarnost je razlog zbog kojega je nastao roman Žene koje vrište u sebi.  Premda naslov sugerira ženski roman, čitateljima vrlo brzo postane jasno da se radi o društvenom romanu u kojemu su glavne junakinje žene. 

Još na Akademiji profesor Ivan Kušan (u djetinjstvu moj najdraži književnik) rekao mi je da pišem samo o onome što poznajem i što mene emotivno dotiče. Možda to i nije recept za svako književno stvaralaštvo, ali za mene jest motor koji me pokreće. Unutrašnji svjetovi ljudi, njihovi snovi, strahovi, boli, strasti i djelovanja ono su što me je oduvijek motiviralo, ono je o čemu ja mogu pisati. Nasilje nad ženama je svakodnevno, u svakom trenutku i u najrazličitijim oblicima kojih često i nismo svjesni. Nije li nasilje nad ženama podjela obiteljskih obveza na ženske i muške poslove, (pri tome se za većinu muških poslova uzima i plaća majstor, ali ne i žena koja će spremati ili glačati). Nije li nasilje nad ženama da djevojčice u školu ne smiju doći u kratkim hlačama i majicama bez rukava, a dječaci smiju. Nije li nasilje nad ženama zvižduk i dobacivanje na ulici. Nije li nasilje nad ženama svaki vic o plavuši. Nije li nasilje nad ženama pitanje imate li djece, udajete li se i hoćete li biti trudni.

Od onih svakodnevnih neprepoznatih oblika nasilja pa sve do fizičkog, seksualnog, financijskog nasilja razloga za pisanje, govorenje i borbu zaista ne nedostaje. A na kraju, knjige za djecu sam pisala dok su moje dvije kćeri bile djeca, a sada pišem knjige i za te moje odrasle kćeri.

* Unutarnja snaga, krug prijatelja, zajednica i sustav su elementi jednadžbe u kojoj se krije rješenje o pobjedi dobra nad zlom – pronalaze li likovi iz vašeg romana i neke kvalitetnije prečice na putu do sreće?

– POČINJE PSOVKOM, A ZAVRŠAVA ZAGRLJAJEM Sposobnost da čuju svoj vlastiti unutarnji glas, odvažnost da pogledaju sebe u zrcalu sa svim slabostima, a da pri tome uoče i vlastitu ljepotu, suprotstave se svojim bližnjima unatoč ogromnom strahu, izađu iz zone komfora i uhvate se u koštac sa svime što ih sputava, urone u empatiju koja će ih razoružati, skinuti oklope i maske s njih i otvoriti ih zajedištvu to su stvari kroz koje moje junakinje moraju proći u ovom romanu. Ja često ističem kako roman počinje psovkom, a završava zagrljajem. Kao autorici bilo mi je jako važno da se dogodi taj mali, ali važan pomak. U ovom romanu nema nekih spektakularnih pobuna, nema potreba i rušenja, ali ipak stvari se pomiču, sve četiri junakinje donose neke odluke zbog kojih se pred njima otvara neki novi put kojim će u budućnosti kročiti. I kao žena i kao autorica znam da nje lako, ali je potrebno. A društvo u cjelini postaje bolje koliko su ljudi u njemu sretniji, i u to duboko vjerujem.

Foto: Marko Dimić

Analit

STARA VODOCENTRALA Gotovo dvije i pol godine ignoriraju popucala podna stakla na vidikovcu

Vide se i svježi ožiljci jer su vandali tvrdim predmetima pokušali dodatno porazbijati staklo

Objavljeno

6 dana od objave

.Dana

22.07.2026

Objavio

Dojave građana od polovice veljače 2024. upućuju na jadno stanje vidikovca kod stare vodocentrale na Promenadi. Riječ je o izbočenom dijelu šetnice kod Splavarske ulice, u neposrednoj blizini pristaništa kompe.

Vidikovac sa staklenom podnom konstrukcijom zamišljen je kao atraktivna pješačka i turistička točke s koje prolaznici praktički pod nogama mogu promatrati protok vode i ostatke nekadašnje ustave. Na tom je mjestu svojedobno reguliran nivo vode koji su pumpe uvlačile u sustav prvog gradskog vodovoda, a zgrada stare vodocentrale nalazi se na nekoliko metara udaljenosti.

Mjesto je uređeno 2014. i kod viših vodostaja lijepo je nasloniti se na ogradu i promatrati ubrzanu Dravu. No, već godinama ne ulijeva povjerenje jer je nekoliko velikih staklenih ploča vidljivo ispucano i eventualni prolaznici pažljivo isprobavaju prije nego što u potpunosti nagaze na površine za koje pretpostavljaju da bi mogle popustiti.

HALO! ODRŽAVANJE! Ozbiljno su popucala podna stakla na vidikovcu kod stare vodocentrale

TRI MJESECA JE TREBALO Konačno su pregledali pukotine na vidikovcu kod stare vodocentrale

VIDIKOVAC NA ŠETNICI Opasno je i ozbiljno, vezni lim se odvaja od popucalih staklenih ploča

Osim toga, zbog prljavštine i izraslog korova kroz staklo se više ne vidi voda, pa bi u najmanju ruku i to trebao netko očistiti. U zadnje vrijeme na nekoliko je mjesta primjetno da su vandali pokušavali tvrdim predmetima dodatno porazbijati staklo jer su ostale površinske rupe.

Unatoč svemu, bilježimo samo stalnu ignoranciju problema. Kao da se oštećenja događaju negdje drugdje i nekom drugom.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Analit

DIMNJAČARI Građani uspoređuju cijene i elemente usluge na starim i novim računima

Cjenici mogu biti zbunjujući, ali ako obave i naplate sve obvezne poslove onda je sad ipak povoljnije

Objavljeno

3 tjedna od objave

.Dana

10.07.2026

Objavio

Na zadnjoj sjednici Gradskoga vijeća Grada Osijeka istaknuto je kako je novi koncesionar za dimnjačarske poslove – Unikom – zaposlio šest dimnjačara koji su u kratkom vremenu već proveli 145 naloga za pregled dimnjaka. Novi Cjenik komunalne usluge dimnjačarskih poslova na području Grada Osijeka dostupan je na Unikomovoj web stranici i građani se ondje mogu unaprijed informirati o troškovima. No, kako je prilikom zamjene koncesionara u više navrata isticano da cijene novog koncesionara nisu uvećavane, već da su čak i niže nego prije, potpuno je očekivano da će građani koji su krenuli koristiti usluge na početku uspoređivati stare i nove cijene.

Tako je učinio i građanin koji nam se javio nakon što su novi dimnjačari očistili njegove dimnjake: “Poštovani, nastavno na vijest koja je u nekoliko navrata objavljena na Vašem portalu – Raskid ugovora o koncesiji s tvrtkom Dimnjak d.o.o. zbog neopravdanog poskupljenja. Nazvao sam novog koncesionara i dogovorio pregled i čišćenje 2 dimnjaka na kruto gorivo. Na upit djelatnici koja prima kontakte o cijeni usluge ostajem neugodno iznenađen. Za jedan dimnjak oko 19 eura. Ja odgovaram da sam prošle godine za oba platio 19,91 euro, znači ovo je poskupljenje od 100%. Pa ne zna ona točno, nazvat će me. Za nekoliko minuta me zove i moli da joj pošaljem sliku prošlog računa što sam i učinio. Danas dolaze dva dimnjačara i korektno obave posao na koji nemam primjedbu. A sad račun. Usluga za ovu godinu kod novog koncesionara za isti rad iznosi 28,92 eura, a 28.08.2025. godine 19,91 euro.  Pitao bih gradonačelnika da malo pojasni razvoj situacije.”. Građanin je uz pismo dostavio i preslike računa za dimnjačarske usluge prošle i ove godine. Doista, cijene se razlikuju.

STARI RAČUN Na starom računu Redovno čišćenje i kontrola dimnjaka i dimovoda do 200 cm²  obračunato je 7,30 eura, odnosno 14,60 eura za dva dimnjaka. Plus, za Izdavanje dimnjačarskog stručnog nalaza/kontrolnog lista obračunato je 1,33 eura. To je ukupno 15,93 eura + PDV i građanin je prošle godine ukupno platio 19,91 euro.

NOVI RAČUN Ove godine, Unikomovi dimnjačari izdali su mu račun također s dvije stavke. Prva, Čišćenje dimovodnog objekta (kruto/tekuće gorivo) stoji 11,63 eura po dimnjaku s uključenim PDV-om, odnosno 23,26 eura za dva dimnjaka. Druga stavka je Vizualna kontrola dimovodnog objekta (kruto/tekuće gorivo) i iznosi 2,83 eura po dimnjaku, odnosno 5,66 eura za dva dimnjaka s PDV-om. I građanin je platio ukupni račun od 28,92 eura. I to je doista za 9,01 euro više nego prošle godine.

No, kako je na webu još uvijek dostupan i stari Cjenik – naprosto smo usporedili cijene.

ELEMENTI NOVOG CJENIKA Kod Unikoma redoviti pregled dimnjaka obuhvaća vizualnu kontrolu dimovodnog objekta te njegovo čišćenje. Sukladno važećem Cjeniku, vizualna kontrola dimovodnog objekta naplaćuje se 2,83 eura s PDV-om, dok cijena čišćenja dimovodnog objekta iznosi 11,63 eura s PDV-om. Ukupna cijena redovitog pregleda tako iznosi 14,46 eura s PDV-om po dimnjaku. Izdavanje dimnjačarskog nalaza Unikom ne naplaćuje dodatno.

ELEMENTI STAROG CJENIKA Prema starom Cjeniku kontrola dimovodne cijevi stajala 7,05 eura s PDV-om i naplaćivala se dodatno, a vizualna kontrola i čišćenje dimovodnog objekta stajalo je 9,13 eura s PDV-om i još je dodatno naplaćivano izdavanje dimnjačarskog nalaza po cijeni od 1,66 eura s PDV-om. Ukupno, dakle, 17,84 eura.

REALNA USPOREDBA Iz toga proizlazi da je nova cijena usluge 14,46 eura, a stara cijena iste usluge je bila 17,84 eura. No, građanin je prošle godine platio manje jer mu nije naplaćena kontrola dimovodne cijevi. Što znači da kontrola ili nije obavljena ili je obavljena, ali iz nekog razloga nije naplaćena. Jer, da je naplaćena ukupna cijena za dva dimnjaka prošle godine bi bila za 6,76 eura viša od ove koja je naplaćena prema novom Cjeniku.

Iz primjera se vidi da su cijene danas doista niže ako se uzmu u obzir sve usluge koje su dimnjačari zakonski obvezni obaviti i naplatiti.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Analit

NAPLATA PARKINGA Povlaštene stanarske karte samo osobama s prebivalištem, a ne boravištem

Gotovo jednoglasno je prihvaćena Odluka o uvjetima isporuke usluge pakiranja

Objavljeno

3 tjedna od objave

.Dana

07.07.2026

Objavio

Sa 20 glasova za i dva suzdržana, na današnjoj je sjednici osječkog Gradskog vijeća prihvaćena Odluka o davanju prethodne suglasnosti na Opće uvjete isporuke komunalne usluge parkiranja koju će obavljati GPP. Unatoč otvorenoj raspravi o ovoj odluci, za nju su se prijavile samo dvije vijećnice – Dubravka Krupa i Katarina Kruhonja.

Krupu je zanimalo zbog čega nisu definirana pravila korištenja mjesta za osobe s invaliditetom, te što je s povlaštenim stanarskim kartama za osobe koje imaju prijavljeno boravište u gradu.

– Ranije su osobe s boravištem u Osijeku mogle kupiti povlaštenu kartu, pa ni ovom odlukom ne bi trebale biti izostavljene – smatra Krupa, dok je vijećnica Kruhonja pitala što je s ranije najavljivanim parkiralištima u rubnim dijelovima grada, donosno „Park and drive“ sustavom.

Zamjenik gradonačelnika Dragan Vulin pojasnio je kako su mjesta za osobe s invaliditetom označena žutom bojom i izuzeta su iz naplate parkiranja. Zbog toga se ni ne spominju u općim uvjetima i nemaju veze s naplatom parkiranja.

– U drugim gradovima nema dovoljno označenih mjesta za osobe s invaliditetom, kod nas u svim zonama koje su formirane imamo dovoljan broj i više od 5% označenih mjesta. Iz tog razloga nema potrebe na mjesta pod naplatom uvoditi drukčiji režim kao što je u nekim drugim gradovima, primjerice Zagrebu gdje osobe s invaliditetom imaju pravo na dva besplatna sata parkiranja. Kod nas bi to izazvalo i tehničke probleme, jer sama oznaka pristupačnosti koju te osobe imaju stavlja se pod vjetrobransko staklo. Kad bi se takvo vozilo parkiralo na našem parkingu pod naplatom, sustav automatski ne bi mogao uočiti tu oznaku. U operativnom smislu imali bi puno problema – pojasnio je Vulin.

Po pitanju boravišta i prebivališta, Vulin je naglasio kako samo oni sugrađani koji imaju prebivalište u gradu imaju pravo na stanarsku kartu. Smatra kako je boravište relativno lako za „dobiti“,  te da bi imali jednu rupu u propisima gdje bi određene skupine to mogle zlorabiti.

– Netko tko živi izvan Osijeka i radi u centru grada vrlo lako se registrira i dobije boravište, te koristi benefite stanarske karte. Dosta smo razgovarali, savjetovali se i zaključili da je to jedini način kako ne bi bilo zlouporaba. Mislimo da je ovo bolje i sigurnije – poručio je.

U konačnici, po pitanju park and drivea, odgovorio je kako je takav sustav planiran u budućnosti, no on još nije tehnički spreman.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Kovinar

DJEČJI VRTIĆ PČELICA Obnova je pri kraju, a prva jača kiša noćas je poplavila unutrašnjost

Ovu energetsku obnovu, vrijednu 2,5 milijuna kuna, od početka prati loša sreća

Objavljeno

4 tjedna od objave

.Dana

02.07.2026

Objavio

Roditelji koji su jutros doveli djecu u Dječji vrtić Pčelica u Industrijskoj četvrti bili su nemalo iznenađeni poplavom u prostorijama za učenje i igru. Kiša koja je noćas nakon nekoliko dana previsokih temperatura konačno rashladila Osijek uspjela je iznova razočarati građane i roditelje koji gotovo dvije godine prate razvoj s izvođenjem radova na energetskoj obnovi ovog vrtića. Naime, ovdje se radi o dijelu vrtićkog objekta koji je nedavno obnovljen i u njemu (prema dojavi roditelja) trenutno borave jaslička djeca jer su sad jasličke prostorije u obnovi. Konkretno, djeca za koju su ondje trenutno organizirane aktivnosti borave odmah u prostoriji do ove koja je poplavljena.

Građanka koja je fotografirala poplavu i poslala snimku usput je napisala i što sve roditelje iz tog dijela grada najviše zabrinjava:

“Nakon prve jače kiše dječji vrtić Pčelica je poplavio, a radovi još nisu ni pošteno završeni. Kao roditelj, ne mogu se ne zapitati kako je moguće da se ovako nešto dogodi nakon toliko vremena, uloženog novca i brojnih odgoda. Najviše zabrinjava pitanje koje si sada postavljaju svi roditelji – hoćemo li nakon svake kišne noći strahovati od novih poplava? Djeca zaslužuju siguran prostor, a mi zaslužujemo odgovore i konkretna rješenja, a ne nove probleme čim padne malo jača kiša.”

Doista, ovu energetsku obnovu od početka prati loša sreća. Ugovor vrijedan 2,5 milijuna eura potpisan je s izvođačem koji je putem javne nabave odabran još 2024., a radovi su počeli u listopadu iste godine i bilo je najavljeno da će posao biti gotov do 1. rujna 2025. Potom je u lipnju 2025. taj ugovor raskinut jer je izvođač kršio ugovor i za ostatak radova je raspisana nova javna nabava. U skladu s procedurom izabran je novi izvođač radova i u veljači ove godine je uveden u posao. Tada je najavljeno da će radovi biti gotovi do kraja lipnja. Zgrada vrtića ovih je dana i dalje puna radnika i prema stanju okoliša vidljivo je da radovi kasne u odnosnu na najavu završetka, odnosno da još neko vrijeme neće biti gotovi. No, ovog trenutka je najvažnije vidjeti što se to dogodilo da unutrašnjost obnovljene zgrade može tako poplaviti jedna jača kiša.

Autorica fotografije za kraj dodaje: “Smatram da je važno ukazati na činjenicu da je objekt nakon višegodišnje obnove ponovno imao problema s prodorom vode. Bez obzira na to u kojem se dijelu vrtića trenutno nalaze djeca, roditelji i građani imaju pravo znati u kakvom je stanju objekt koji je tek renoviran. Posebno zabrinjava činjenica da je do ovakve situacije došlo nakon obične kiše.”

Tragom fotografije, tražili smo informacije u upravi tvrtke Dječji vrtić Osijek, ali još uvijek nismo dobili odgovore. Rado ćemo ih objaviti kad se konačno jave.

Foto: Građani Komarilosi i Komarilos

Nastavi čitati

Analit

NIJE KRAJ Još uvijek imamo komada starih pruga u cesti u Huttlerovoj i Hadrijanovoj

Nekadašnji industrijski kolosijeci sad samo iritiraju vozače i protresaju amortizere

Objavljeno

1 mjesec od objave

.Dana

24.06.2026

Objavio

Čitatelju nije bilo teško fotodokumentirati ostatke nekadašnjih industrijskih kolosijeka, koji u Huttlerovoj i u Hadrijanovoj (kod zgrade HEP Plina) i dalje stoje unutar asfalta na cesti, i zapravo služe samo tome da iritiraju vozače i protresaju amortizere na automobilima.

Uz fotografije je poslao i zanimljivo objašnjenje: “Na Vukovarskoj ulici država je uklonila tračnice koje su išle iz stare luke Tranzit + priključak iz OLT-a jer je to cesta državnog ranga i u njihovoj nadležnosti. U Huttlerovoj i Hadrijanovoj (kod zgrade HEP Plina) nakon izvršenih rekonstrukcija ostali su dijelovi industrijskih kolosijeka koji nemaju namjenu. Ove dvije su ceste lokalnog nivoa i u nadležnosti su Grada, pa je i obveza njihovog uklanjanja na Gradu Osijeku.”

Dodaje da u Huttlerovoj ta stara pruga ide i preko obilježenog pješačkog prijelaza, a u Hadrijanovoj preko nogostupa. I podsjeća kako su nova tramvajska pruga i biciklistička staza sufinancirane sredstvima iz EU, pa mu nije jasno zašto već tada (kad su tamo bili radnici i mehanizacija) nije obavljeno vađenje ostataka ovih željezničkih kolosijeka. Jer, smatra, tada bi zasigurno bilo jeftinije nego kad se to bude radilo kao poseban posao i kad valjda bude raspisivan poseban natječaj.

I za kraj, volio bi, kaže, kad bi ova tema završila u rubici “Može se! Bravo!”. Eto, možda i to dočekamo.

Foto: Građani Komarilosi

Nastavi čitati

Najlaćarnije