Lege
VUK OGNJENOVIĆ Otplesao je sve baletne uloge u Orašaru, a baš Orašara više od 100 puta
U subotu će obilježiti 30 godina karijere i za tu je prigodu odabrao – Čajkovskoga
Kada u studenom zazvone prve note glazbe Čajkovskoga, publika zna što slijedi: Orašar nije samo balet – to je ritual, topli povratak djetinjstvu i mašti. Za Vuka Ognjenovića taj svijet traje pune 22 godine. Od prvih koraka na sceni do današnjega statusa, u Orašaru je prošao gotovo sve – od uloga i koreografskih zadataka do vođenja mladih plesača. Njegov umjetnički put usko je povezan s poviješću osječke baletne scene, a svojim je radom i entuzijazmom pridonio da Orašar postane prepoznatljiv simbol blagdanske čarolije grada. Upravo zato odabrao je Čajkovskoga za proslavu obljetnice – više od tri desetljeća neprekidnog djelovanja na plesnoj pozornici – jer ga je ta predstava nekako najviše obilježila tijekom karijere.
* Sjećate li se svog prvog susreta s plesom – kada i kako ste se zaljubili u balet?
– U balet sam se, odnosno plesnu umjetnost općenito, zaljubio na poziv svoje profesorice klavira u srednjoj školi, Stanke Džambić. S obzirom na to da je ona svestrana kao i ja, ne samo klaviristica, nego i plesačica suvremenoga plesa, tako me zvala da sudjelujem u plesnoj verziji mjuzikla Hair. Dakle, počeo sam kao plesač suvremenog plesa, no vrlo brzo dobio poziv iz HNK-a u Osijeku da se pridružim tadašnjoj Plesnoj skupini, koja je sudjelovala u operama, operetama i mjuziklima pa i mnogim dramskim predstavama. Moj prvi baletni pedagog bila je Štefanija Heller, koja me naučila prvim koracima, ali i redu, radu i disciplini, prijeko potrebnima u našem poslu. U nedostatku baletnog ansambla, za koji su ugašena radna mjesta s početkom Domovinskoga rata, Plesna skupina bila mu je, zapravo, zamjena. Istinski sam se zaljubio u balet koju godinu kasnije, kada sam otišao na prvi baletni seminar u Vodice, kod Silve Muradori Perkov i Gya Perkova. Oni su doslovce udahnuli u mene i prenijeli mi neopisivu ljubav i ogroman entuzijazam za balet. Za to sam im vječno zahvalan.
* Osnivač ste i voditelj Baletnog studija u HNK-u u Osijeku, te predavač na AUKOS-u, iza vas je karijera plesača, koreografa i pedagoga. Što je bilo najizazovnije?
– Gotovo ništa, s obzirom na to da sam, uz koreografiranje i pedagogiju, nastavio, evo i do dan danas, s aktivnim plesanjem pa se nadam da ću još neko vrijeme, dok god mogu i tijelo izdrži.
* Što smatrate prekretnicom u svojoj tri desetljeća dugoj karijeri?
– Svakako ih je bilo više, no istaknuo bih odlazak na školovanje u Zagreb, gdje sam proveo 6 godina u HNK plešući u svim predstavama tih godina, odlazak u K&K Ballet Osterreich, gdje sam stekao ogromno iskustvo, te svakako povratak u Osijek, gdje sam dao sve od sebe da vratim balet na scenu HNK-a.
* Kako održavate motivaciju i fizičku spremu nakon toliko godina intenzivnog rada? – Izrazito je teško uskladiti primarni posao na AUKOS-u, gdje sam izv. prof. art. i predajem scenski pokret, što isto tako jako volim. Hvala svemiru što je vezan za balet i ples, tako da me jednako tako ispunjava. Motivaciju nalazim u svemu oko sebe. Najviše u svom ansamblu koji jednako tako ludo voli balet kao i ja. Nalazim i u ljudima koji rade mnogo teže poslove pa i dalje nalaze ljepotu u svemu oko sebe, ne predaju se apatiji ni melankoliji današnjice.
* Što želite da vaši studenti nauče o scenskom pokretu i osnovama baleta?
– O važnosti scenskoga govora tijela. Uvijek im govorim da ih, prije nego progovore na sceni, publika uvijek prvo doživi kroz tijelo i tjelesnost, tek tada slijedi sve drugo. Zato je scenski pokret itekako bitan za budućeg dramskog glumca, kao i opernog pjevača.
Poznavanje osnova baleta, kao i povijesnih, karakternih i ostalih plesova, aktivno pridonosi stvaranju potpunoga umjetnika.
* Magistar glazbene pedagogije,uz obrazovanje iz klavira i solo pjevanja, plesač i koreograf ste – je li glazba vaš “unutrašnji sat” na sceni?
– Da, velika je to prednost i pomoć u radu što imam glazbu „u malom prstu“ i ne moram se mučiti kao mnogi koreografi s brojanjem glazbe, fraziranjem ili slično. Dovoljno mi je jednom čuti glazbu i već znam strukturu po kojoj ću raditi. Tako štedim vrijeme u osmišljavanju koreografija. Usto, kad radim sa solo pjevačima, uvijek mi govore da im je super kako mislim na disanje i njihov udah pri pjevanju kada slažem koreografije.
* Kako vidite razvoj baleta i plesne umjetnosti u Hrvatskoj u narednih 10 godina, i sebe u tom?
– Punih se 18 godina trudim vratiti balet u grad. Zapravo sam to i učinio, barem što se moga dijela tiče. Na razvoj baleta gledam vrlo pozitivno, s obzirom na to da se od svih klasičnih kazališnih umjetnosti nekako i dalje najviše razvija, odnosno ima prostora za razvoj. U Hrvatskoj, a ponajviše u Osijeku, očekujem jako puno. Prvenstveno u smislu otvaranja radnih mjesta za plesače, kao i zapošljavanju hrvatskoga kadra na ta ista radna mjesta. Svakako se nadam nastavku podrške nadležnih institucija, kao i daljnjim sustavnim otvaranjima područnih škola za klasični balet, ali i za suvremeni ples.
* Mladim ste plesačima uzor. Što nikako ne smiju?
– Nikako odustati, a kada im je najteže i najmanje vide smisao, vježbati najviše i prebaciti svu energiju u rad. Uspjeh tada ne izostaje.
* U jeku je Orašar, odaziv publike izniman. U verziji iz 2013. ste suradnik redatelja i koreografa. Što vam je najposebnije u ovom projektu?
– Sve, od scene, kostima i koreografije do glazbe. No, najviše, ipak, činjenica da sam uspio dovesti u Osijek ono što sam mislio da je nemoguće dok sam plesao u Zagrebu.
Sjediti danas u špagi, čekajući svoj izlaz na scenu i gledati kako se ta čarolija odvija u mom gradu i mom kazalištu, zaista je nevjerojatan osjećaj.
* Koje ste sve uloge u Orašaru plesali?
– Plesao sam gotovo sve što se može plesati: od Vojnika, Fritza, Arapskog, Kineskog, Španjolskog, Ruskog, preko Orašara pa sve do Princa. Najdraža mi je definitivno Orašar, kojega sam otplesao više od 100 puta.
* Što Orašara čini posebnim u odnosu na druge produkcije u kojima ste surađivali?
– Orašar je fenomen, u prvom redu zbog glazbe. Toplo se nadam da to nije samo zbog trendova. No, i da je tako, utjecaj koji ima na razvoj baletne umjetnosti, kao i njegovu afirmaciju, globalno je nemjerljiv.
* Orašar je često i prva baletna predstava koju djeca gledaju.
– Svakako bi trebao biti jedna od prvih predstava svakomu tko želi doći u teatar pogledati nešto, jer će se sigurno zaljubiti u teatar i poželjeti opet doći.
* Što biste mlađem sebi rekli nakon prve izvedbe Orašara?
– Najvjerojatnije: Ne odustaj! Valjda će i naši osnivači konačno jednom shvatiti koliko naša osječka publika voli balet, koliko ga ovaj grad zaslužuje i koliko ga obvezuje ponovno službeno, pravno, formalno i financijski vrati Balet kao treću granu koja tvori umjetnički trolist nacionalnog kazališta. Osijek je drugi grad u Hrvatskoj po nastanku baletne umjetnosti, a prvi hrvatski nacionalni balet Jela Bele Adamovicha pl. Čepinskoga napisan je upravo u Osijeku.
* Jeste li ikada pomislili povući iz Orašara?
– Iskreno ne, nikada, i nadam se da će još dugo živjeti u našem gradu, a za mene da uvijek bude nekih malo lakših uloga. Na scenu me vraća uvijek isto: maštam o ansamblu zaposlenih plesača koji će biti baletni nukleus, te će uz ove predivne profesionalne, no honorarne plesače tvoriti pravi mali, za Osijek veliki baletni ansambl, koji će s ponosom raditi čuda za ovaj grad, kao što već i činimo!
* Kako je gledati vlastite plesače kako stasaju i preuzimaju uloge koje ste nekada plesali?
– Gotovo čitav ansambl sam od početaka učio i naučio o baletu, pa gledati čaroliju stvaranja i življenja kroz njih, zaista je nešto posebno i to me najviše ispunjava. Kada nekomu uspijete prenijeti ljubav koju su i na vas prenijeli, bilo za što, shvatite barem dio smisla postojanja.
* Podijelite s nama neku anegdotu sa scene?
– Ima ih pregršt, ali uvijek mi pada na pamet nešto još iz prvih godina, dok sam plesao samo u operama. U Rigolettu sam plesao na čelu povorke koja je išla po krugu na sceni i imao trubu u ruci. Mala klupa zabunom je ostala na sceni, a ja ju od kostima i trube pred nosom nisam vidio te pao preko nje, doslovce napravivši salto. Nisam znao gdje sam ni što se dogodilo, a kad sam shvatio – počeo sam se smijati k’o lud. Sreća da sam bio u kostimu lude pa je sve izgledalo kao da baš tako treba biti.
Foto: HNK u Osijeku
Lege
PRIZNANJE DAROVITIM ODBOJKAŠICAMA Nika Kuna i Lucija Šoš pozvane u kadetsku reprezentaciju
U sastavu su koji će zastupati našu zemlju na MEVZA natjecanju Europskog prvenstva u rujnu u Mariboru
Nedavni brojni uspješni nastupi darovitih osječkih odbojkašica na natjecanjima državne razine nisu ostali nezapaženi. Naime, u petak je iz Hrvatskog odbojkaškog saveza, na adresu ŽOK-a Osijek, stiglo značajno priznanje dvjema perspektivnim Osječankama kao nedvojben dokaz njihova potencijala, ali i kvalitetna rada u tom klubu. S neskrivenim ponosom, vijest je priopćio Slobodan Hegyi, dopredsjednik tog osječkog kluba.
Na širem popisu U-20 reprezentacije Hrvatske našle su se i Nika Kuna i Lucija Šoš, koje je Saša Ivanišević, izbornik te državne vrste uvrstio za sastav koji će zastupati našu zemlju na MEVZA natjecanju Europskog prvenstva u Mariboru, od 23. do 27. rujna. Kuna igra primača, a Šoš je korektor, s tim što su obje bile istaknute u ekipi osječkog kluba koji je ove godine osvojila naslov kadetskih prvakinja Hrvatske. Štoviše, na završnom turniru državnog
prvenstva Lucija je proglašena najboljom (MVP) igračicom turnira

Bolji poznavatelji sportskih prilika u gradu na Dravi zacijelo su zapamtili da je Lucijin otac Dario bio vrstan, prvoligaški odbojkaš (danas priznati liječnik, specijalist plastične kirurgije glave i vrata), dok je Tomislav Kuna kao mladić igrao nogomet u više klubova (i NK Osijek!) pa sportske aktivnosti tih dviju obitelji dokazuju da, doista, „jabuka ne pada daleko od stabla“!
Foto: Arhiva ŽOK Osijek
Poznati Osječani
VINKO PEJIĆ Poznati radijski maher ima novi roman, odlučio je dobrano provjetriti Osijek
Pokazuje kako se velike društvene promjene uvijek najjače osjete na životima običnih ljudi
Novi roman poznatog osječkog radijskog voditelja Vinka Pejiće Dani što idu unatrag dobrano protresa Osijek i njegovu gradskost te na dnevni red postavlja vječitu temu o tome je li prije bilo bolje nego danas i kako zapravo danas možemo vidjeti što će se s gradom događati u budućnosti.
Vinko se godinama u radijskom eteru dokazivao kao voditelj koji dobro razumije problematiku urbaniteta. Pred radijski je mikrofon, u ovisnosti o formatu i namjenama emisija, praktički dovodio najširu moguću publiku i s njima, iz pozicije građanina, javno propitkivao stanje gradskosti. Iz naizgled neozbiljnih tema gradio je preozbiljne stavove o tome kako se građani prilagođavaju javnim regulama da bi stimulirali razvoj grada, a ujedno i kako je taj razvoj od mnogih koji su se ni krivi ni dužni ovdje rodili ili odnekud dotepli – učinio građane.
U osvrtu na roman, književni kritičar Goran Rem je između ostaloga napisao: “Nestvarni stvarnosni roman Dani što idu unatrag je pomalo neočekivano i iz drugog plana – žestok, usprkos najoporijoj mogućoj melankoliji”, zatim “Roman provjerava i provjetrava pitanje o tome tko ili koje skupinsko Što ide kamo kada je u pitanju stanje urbaniteta” i konačno izravno i jasno “Čitati taj roman i eufemistično odjebati sve agresivne skupine, to nam je primiti kao poruku”.
Knjiga je u izdanju osječkog ogranka Matice Hrvatske izašla ovih dana (srpanj, 2026.), a više o romanu, za koji Rem kaže da “piše i fine erotske citate najnovovalnijih slika”, Vinko objašnjava izravnim radijskim rječnikom.

* Kako si uopće došao na ideju književno proučavati grad kao proces koji ide unatrag?
– Roman Dani što idu unatrag nastao je promišljanjem o gradu, mladosti i vremenu u kojem živimo. Radnja je smještena u Osijek bliske budućnosti, grad koji se suočava s društvenim promjenama zbog kojih se čini kao da ne ide naprijed, nego se vraća unatrag. To nije roman o nekoj dalekoj i nestvarnoj distopiji. Naprotiv, pokušao sam zamisliti što bi se moglo dogoditi kada bi određeni procesi koje već danas primjećujemo postali još izraženiji.
* Kako si odabrao likove kroz koje pričaš priču?
– U središtu priče nalaze se dvojica mladića koji pokušavaju pronaći svoje mjesto u takvom svijetu. Oni nisu heroji u klasičnom smislu riječi. Griješe, lutaju, zabavljaju se, zaljubljuju, bježe od problema i pokušavaju razumjeti sebe. Kada ih okolnosti uvuku u priču o krađi vrijednog muzejskog eksponata, njihova osobna potraga za slobodom postaje i borba protiv sustava koji ih želi oblikovati prema vlastitim pravilima. Jedan od najvažnijih likova romana zapravo je sam Osijek. Stara gradska jezgra, njezine ulice, prolazi i trgovi nisu samo kulisa događajima. Htio sam da grad postane aktivni sudionik priče, prostor u kojem se sudaraju prošlost i budućnost, sloboda i kontrola, nada i razočaranje.
* Kakav unutrašnji motor te pokreće dok pišeš, što ti je važno?
– Važno mi je bilo pokazati kako se velike društvene promjene uvijek najjače osjete na životima običnih ljudi. Zato ovaj roman nije samo priča o politici ili društvu. Prije svega, to je priča o prijateljstvu, odrastanju i potrebi da čovjek sačuva vlastiti glas čak i onda kada ga okolina pokušava utišati.
* Tebe, dakle, nisu utišali. Što misliš kako će tvoj uknjiženi radijski glas doživjeti publika?
– Naslov Dani što idu unatrag može se shvatiti na različite načine. On govori o vremenu koje kao da se vraća unazad, o društvu koje zaboravlja vlastitu budućnost, ali i o osobnoj čežnji za nekim jednostavnijim vremenima. Vjerujem da svatko od nas ponekad ima osjećaj da se svijet kreće u smjeru koji nije očekivao. Ne očekujem da će svi čitatelji ovu knjigu doživjeti na isti način. Neki će u njoj vidjeti priču o mladosti, neki društvenu kritiku, neki triler, a neki ljubavno pismo jednom gradu. Upravo u tome i jest ljepota književnosti – kada knjiga počne živjeti vlastiti život u rukama čitatelja.


Foto: Komarilos i promo
Lege
NK TOMISLAV LIVANA Još jednom prvaci Prve županijske Osječko-baranjske lige
Već niz godina nadmašuju starije i afirmiranije momčadi na našem području
Nogometni klub Tomislav u Livani smještenoj između Osijeka i Čepina osnovan je 2005. i jedan je od najmlađih u Županiji, ali već ima iza sebe seriju zapaženih uspjeha. „Plemići“ su, iznad svega, ponosni organiziranjem 18. tradicionalnog U-11 turnira limača koji je prije mjesec dana na ŠC Kralj Tomislav okupio buduće nogometaše iz čak deset zemalja i vinuo se na sam vrh srednjoeuropskih turnira tog tipa. No, osim posvećivanja iznimne pozornosti odabiru, školovanju i odgoju mladeži, popularni „plemići“ postižu i solidne uspjehe kao amateri u seniorskoj konkurenciji nadmašujući već niz godina starije i afirmiranije momčadi na našem području.

Naime, početkom ovog desetljeća nastupali su tri sezone u konkurenciji međužupanijskih ligaša, a kad su 2024. shvatili svoje objektivne infrastrukturne i financijske mogućnosti, skrasili su se u Prvoj županijskoj ligi. Kao i lani u ovo doba, Tomislav je osvojio naslov prvaka Prve županijske lige osječko-baranjske. Naravno, zanimljiv je i odgovor na pitanje kako su, kao prvaci, ostali u županijskoj bundesici?
– Procijenili smo da nam je s obzirom na sveukupne klupske mogućnosti preporučljivije ulagati u razvoj infrastrukture i odgoja mladih nogometaša, nego se natjecati u MŽNL – rekao nam je tajnik Vladimir Jerković i dodatno objasnio: – Inače, u proteklu smo sezonu ušli slabašno, a onda u proljetnoj poluetapi došli do nove titule s čak 17 utakmica bez poraza iako nas je svojim umirovljenjem oslabio dugogodišnji kapetan Vedran Nikšić, koji je u NK Osijek unaprijeđen kao trener u Školi nogometa. Budući da u viši rang, razvidno iz istih spomenutih razloga, ne žele ni naši najbliži pratitelji na ljestvici BSK Bizovac i FEŠK Feričanci, u ŽNS odlučeno je da je najbolje rješenje da umjesto tri iz MŽNL ispadnu samo dva kluba, što je spasilo treći sastav s dna međužupanijske ljestvice s najboljom infrastrukturom, Jedinstvo iz Donjeg Miholjca. Rad i treninzi se “vraćaju na naplatu”, te ostvarujemo niz od sedamnaest utakmica bez poraza, te ponavljamo prošlogodišnji uspjeh osvajanja naslova prvaka.
U Tomislavu su, inače, nedavno dodatno osvježili rad svoje škole nogometa, koju je preuzeo Hrvoje Barišić, dugogodišnji djelatnik NK Osijek, tako da u novu sezonu ulaze s pet natjecateljskih kategorija i stotinjak mladih igrača. Seniorska momčad će u nastupajućoj sezoni Prve županijske lige braniti naslov prvaka podmlađena, jer će povjerenje dobiti najdarovitiji kadeti budući da iz objektivnih razloga jedino nemaju juniorski sastav.
– Osim toga, u suradnji s Općinom Čepin, predviđena su velika infrastrukturna ulaganja u ŠC Kralj Tomislav što podrazumijeva teren s umjetnom travom, energetsku obnovu zgrade, ulaganje u terene i ograde oko objekta – rekao je Jerković s mnogo optimizma.

IGRAO I LUKA MODRIĆ! Najbolji strijelac Tomislava ’25/’26 bio je Matko Roso koji je postigao 19 pogodaka. U Ligi je, inače, sveukupni golgeter postao Marin Pavlović (FEŠK) s 28 pogodaka, a u listu strijelaca upisano je čak 137 nogometaša, s tim što je Roso među njima sedmi strijelac sezone. Za „plemiće“ su zapaženi strijelci bili i Vedran Nikšić (9), Vinicius De Aguilar Lima (9), Tomislav Šorša (9), Filip Kasač (7), Ivano Marić (5)… Dres kluba s Livane tijekom sezone oblačili su i Dino Čugalj, Luka Bilić, Luka Modrić, Igor Kovačević, Domagoj Bilandžija, Bruno Slamić, kapetan Andrej Štetić, Dino Česir, Petar Grabić, Lovro Kozić, Ivan Glogač, Cristian Nascimento, Sven Pandža, Luka Tomas, Filip Vuk, Livio Đordan, Luka Dorić i Roko Bilić. Trenersku je dužnost obnašao Mario Dorić, dok liderski tercet sačinjavaju predsjednik Domagoj Mikulić, tajnik Vladimir Jerković (na slici, predaje poklon golgeteru Rosi), te predstavnik na utakmicama Damir Buljan.
Foto: Arhiva kluba
Lege
VLAKOM NA MORE Osječani se već i vraćaju s Jadrana, vlak do Splita vozi svaki dan
Iz Osijeka polazi u 18.44, a u Splitu je u 8.49 – vozite se do obale 14 sati
Prošle je subote prvi sezonski noćni vlak za Split krenuo iz Osijeka, pa svi oni koji tračnicama žele stići do obale, ali i nazad, mogu to učiniti svaki dan sve do 27. kolovoza. Da je interes za vožnju vlakom velika, iako traje 14 sati, svjedoče i prvi „povratnici“ koji se već vraćaju s ljetovanja.
Interes je najveći za spavaćim kolima, odnosno vagonom za spavanje, za koji je osim rezervacije potrebno platiti i korištenje posteljine. No ako danas odete rezervirati svoju kartu za spavaća kola mogli bi se razočarati. Jer, karte za „spavanje“ planu jako brzo, pa svakako računajte da svoje mjesto u spavaćim kolima rezervirate minimalno tri tjedna prije planiranog putovanja.
Velikom interesu u prilog ide i činjenica što djeca, učenici, redovni studenti, umirovljenici, osobe starije od 65 godina te osobe s invaliditetom ostvaruju pravo na besplatan prijevoz uz važeću pametnu karticu. Jedino moraju platiti rezervaciju mjesta od 1,06 eura, odnosno 9 eura u trokrevetnom odjeljku vagona za spavanje, 13 eura u dvokrevetnom, te 25 eura u jednokrevetnom.


I odrasle osobe vlakom putuju jeftinije, a od Osijeka do Splita ćete kartu u jednom pravcu platiti 22,54 eura. Karte su 40% jeftinije, a ako ih kupujete online dobijete i dodatnih 10% popusta
Vlak iz Osijeka polazi u 18.44, a u Split stiže u 8.49 sati sljedećeg jutra. Vozi preko Virovitice, Bjelovara, Zagreba, Knina, te iz Perkovića stiže za Split. Povratni vlak iz Splita polazi u 21.37 sati, a u Osijek u 12.15 sati.
Vožnja je duga, ali veći dio je noću, pa ako „ugrabite“ svoj odjeljak u vagonu za spavanje veći dio puta biste mogli – prespavati.

Foto: Komarilos
Lege
150 GODINA LIPE Moćni zbor od 90 članova pjevao je repertoar od klasike do popa i rocka
Iz okrilja poznatog zbora je 1904. nastao Hrvatski Sokol, a onda 1907. i HNK u Osijeku
U dvorani Franjo Krežma osječkog Kulturnog centra održan je svečani koncert kojim je obilježena 150-ta obljetnica rada Hrvatskog pjevačkog društva Lipa.
– Oni su među najvećim ambasadorima Osijeka. Teško je nabrojiti sve nagrade, priznanja i odličja koje su osvojili diljem svijeta za zborsko pjevanje, a posebno je fascinanta činjecia da djeluju u kontinuitetu čak 150 godina. Kad pogledate, od 193 države članice Ujedinjenih naroda svega njih 50 je starije od 150 godina. Dakle, tih 150 godina rada Lipe je stvarno vrijedno isticanja. Oni čuvaju nešto što je važno i za Osijek i za Hrvatsku – rekao je prije koncerta osječki dogradonačelnik Dragan Vulin.

Također, istaknuo je da je upravo iz okrilja HPD Lipa 1904. nastao Hrvatski Sokol, a nekoliko godina kasnije i Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku (1907.).
Dirigentica Valerija Fischbach, koja je u Lipi aktivna 37 godina, kazala je kako zbor izvodi šaroliki program hrvatskih autora i starijih suvremenih autora te Mozartova djela. Najavila je i kako je za potrebe obljetničkog koncerta pripremljen nastup moćnog zbora od 90 članova jer su za tu prigodu, uz 50 stalnih članova, okupili i pjevače iz prethodnih generacija.
– Mi vam pjevamo sve živo, i pop i rock, i za široke mase. I danas smo napravili presjek svega što je bilo uspješno unazad nekih petnaestak godina. Imamo četiri bloka. U prvom će se predstaviti dječji zbor, u drugom imamo klasični program, u trećem program domaćih autora i na kraju živahni pop/rock – rekla je Fischbach. – Ovo je veliki jubilej, velika je čast i ponos biti dio generacije koja slavi ovu obljetnicu.

Foto: Grad Osijek
-
Kožara1 dan od objaveU WILSONOVOJ ULICI Pretučeni muškarac ležao nasred ceste, hitno je prevezen u bolnicu
-
Kožara1 dan od objaveNAPAD U WILSONOVOJ Pretučeni muškarac je direktor Zračne luke i poznati nogometni sudac
-
Kovinar2 dana od objaveKOMARCI Ništa od tretmana, na mjernim ih je mjestima manje nego što ih treba biti
-
Svilana1 dan od objaveŠUMSKE TAJNE Radionice za klince od 4 do 7 godina koje spajaju dramsku i šumsku pedagogiju
-
Analit1 dan od objaveGRADONAČELNIK Najoštrije osuđujem svaki oblik nasilja, Osijek gradimo kao grad sigurnosti
-
SPEEDWAY1 dan od objaveMEMORIJALNI VIKEND TURNIRI Elektra se sjeća Antuna Batinića, a Olimpija Vlade Liovića
-
Kožara1 dan od objaveDVA U JEDNOM DANU Ozlijeđeni muškarac pronađen u Držislavovom parku, prevezen je u bolnicu
-
SPEEDWAY13 sati od objaveOPET U GORICI Bijelo-plavi danas protiv Rudeša, najvažnija je koncentracija i pravi pristup
-
Pija raport11 sati od objaveMAHUNE Trenutno najskuplje povrće na tržnici po lanjskoj cijeni – 6 eura za kilogram
-
Kovinar9 sati od objaveREKORDI Drava na -177 cm, vrućina ne popušta, brojni sprudovi privlače poglede
-
SPEEDWAY7 sati od objavePLAZMA SPORTSKE IGRE Odlični nastupi i rezultati mladih odbojkašica i odbojkaša u Rijeci

