Connect with us

Lege

VUK OGNJENOVIĆ Otplesao je sve baletne uloge u Orašaru, a baš Orašara više od 100 puta

U subotu će obilježiti 30 godina karijere i za tu je prigodu odabrao – Čajkovskoga

Objavljeno

5 mjeseci od objave

.Dana

Kada u studenom zazvone prve note glazbe Čajkovskoga, publika zna što slijedi: Orašar nije samo balet – to je ritual, topli povratak djetinjstvu i mašti. Za Vuka Ognjenovića taj svijet traje pune 22 godine. Od prvih koraka na sceni do današnjega statusa, u Orašaru je prošao gotovo sve – od uloga i koreografskih zadataka do vođenja mladih plesača. Njegov umjetnički put usko je povezan s poviješću osječke baletne scene, a svojim je radom i entuzijazmom pridonio da Orašar postane prepoznatljiv simbol blagdanske čarolije grada. Upravo zato odabrao je Čajkovskoga za proslavu obljetnice – više od tri desetljeća neprekidnog djelovanja na plesnoj pozornici – jer ga je ta predstava nekako najviše obilježila tijekom karijere.
* Sjećate li se svog prvog susreta s plesom – kada i kako ste se zaljubili u balet?
– U balet sam se, odnosno plesnu umjetnost općenito, zaljubio na poziv svoje profesorice klavira u srednjoj školi, Stanke Džambić. S obzirom na to da je ona svestrana kao i ja, ne samo klaviristica, nego i plesačica suvremenoga plesa, tako me zvala da sudjelujem u plesnoj verziji mjuzikla Hair. Dakle, počeo sam kao plesač suvremenog plesa, no vrlo brzo dobio poziv iz HNK-a u Osijeku da se pridružim tadašnjoj Plesnoj skupini, koja je sudjelovala u operama, operetama i mjuziklima pa i mnogim dramskim predstavama. Moj prvi baletni pedagog bila je Štefanija Heller, koja me naučila prvim koracima, ali i redu, radu i disciplini, prijeko potrebnima u našem poslu. U nedostatku baletnog ansambla, za koji su ugašena radna mjesta s početkom Domovinskoga rata, Plesna skupina bila mu je, zapravo, zamjena. Istinski sam se zaljubio u balet koju godinu kasnije, kada sam otišao na prvi baletni seminar u Vodice, kod Silve Muradori Perkov i Gya Perkova. Oni su doslovce udahnuli u mene i prenijeli mi neopisivu ljubav i ogroman entuzijazam za balet. Za to sam im vječno zahvalan.
* Osnivač ste i voditelj Baletnog studija u HNK-u u Osijeku, te predavač na AUKOS-u, iza vas je karijera plesača, koreografa i pedagoga. Što je bilo najizazovnije?
– Gotovo ništa, s obzirom na to da sam, uz koreografiranje i pedagogiju, nastavio, evo i do dan danas, s aktivnim plesanjem pa se nadam da ću još neko vrijeme, dok god mogu i tijelo izdrži.
* Što smatrate prekretnicom u svojoj tri desetljeća dugoj karijeri?
– Svakako ih je bilo više, no istaknuo bih odlazak na školovanje u Zagreb, gdje sam proveo 6 godina u HNK plešući u svim predstavama tih godina, odlazak u K&K Ballet Osterreich, gdje sam stekao ogromno iskustvo, te svakako povratak u Osijek, gdje sam dao sve od sebe da vratim balet na scenu HNK-a.
* Kako održavate motivaciju i fizičku spremu nakon toliko godina intenzivnog rada? – Izrazito je teško uskladiti primarni posao na AUKOS-u, gdje sam izv. prof. art. i predajem scenski pokret, što isto tako jako volim. Hvala svemiru što je vezan za balet i ples, tako da me jednako tako ispunjava. Motivaciju nalazim u svemu oko sebe. Najviše u svom ansamblu koji jednako tako ludo voli balet kao i ja. Nalazim i u ljudima koji rade mnogo teže poslove pa i dalje nalaze ljepotu u svemu oko sebe, ne predaju se apatiji ni melankoliji današnjice.
* Što želite da vaši studenti nauče o scenskom pokretu i osnovama baleta?
– O važnosti scenskoga govora tijela. Uvijek im govorim da ih, prije nego progovore na sceni, publika uvijek prvo doživi kroz tijelo i tjelesnost, tek tada slijedi sve drugo. Zato je scenski pokret itekako bitan za budućeg dramskog glumca, kao i opernog pjevača.

Poznavanje osnova baleta, kao i povijesnih, karakternih i ostalih plesova, aktivno pridonosi stvaranju potpunoga umjetnika.

* Magistar glazbene pedagogije,uz obrazovanje iz klavira i solo pjevanja, plesač i koreograf ste – je li glazba vaš “unutrašnji sat” na sceni?
– Da, velika je to prednost i pomoć u radu što imam glazbu „u malom prstu“ i ne moram se mučiti kao mnogi koreografi s brojanjem glazbe, fraziranjem ili slično. Dovoljno mi je jednom čuti glazbu i već znam strukturu po kojoj ću raditi. Tako štedim vrijeme u osmišljavanju koreografija. Usto, kad radim sa solo pjevačima, uvijek mi govore da im je super kako mislim na disanje i njihov udah pri pjevanju kada slažem koreografije.
* Kako vidite razvoj baleta i plesne umjetnosti u Hrvatskoj u narednih 10 godina, i sebe u tom?
– Punih se 18 godina trudim vratiti balet u grad. Zapravo sam to i učinio, barem što se moga dijela tiče. Na razvoj baleta gledam vrlo pozitivno, s obzirom na to da se od svih klasičnih kazališnih umjetnosti nekako i dalje najviše razvija, odnosno ima prostora za razvoj. U Hrvatskoj, a ponajviše u Osijeku, očekujem jako puno. Prvenstveno u smislu otvaranja radnih mjesta za plesače, kao i zapošljavanju hrvatskoga kadra na ta ista radna mjesta. Svakako se nadam nastavku podrške nadležnih institucija, kao i daljnjim sustavnim otvaranjima područnih škola za klasični balet, ali i za suvremeni ples.
* Mladim ste plesačima uzor. Što nikako ne smiju?
– Nikako odustati, a kada im je najteže i najmanje vide smisao, vježbati najviše i prebaciti svu energiju u rad. Uspjeh tada ne izostaje.
* U jeku je Orašar, odaziv publike izniman. U verziji iz 2013. ste suradnik redatelja i koreografa. Što vam je najposebnije u ovom projektu?
– Sve, od scene, kostima i koreografije do glazbe. No, najviše, ipak, činjenica da sam uspio dovesti u Osijek ono što sam mislio da je nemoguće dok sam plesao u Zagrebu.

Sjediti danas u špagi, čekajući svoj izlaz na scenu i gledati kako se ta čarolija odvija u mom gradu i mom kazalištu, zaista je nevjerojatan osjećaj.

* Koje ste sve uloge u Orašaru plesali?
– Plesao sam gotovo sve što se može plesati: od Vojnika, Fritza, Arapskog, Kineskog, Španjolskog, Ruskog, preko Orašara pa sve do Princa. Najdraža mi je definitivno Orašar, kojega sam otplesao više od 100 puta.
* Što Orašara čini posebnim u odnosu na druge produkcije u kojima ste surađivali?
– Orašar je fenomen, u prvom redu zbog glazbe. Toplo se nadam da to nije samo zbog trendova. No, i da je tako, utjecaj koji ima na razvoj baletne umjetnosti, kao i njegovu afirmaciju, globalno je nemjerljiv.
* Orašar je često i prva baletna predstava koju djeca gledaju.
– Svakako bi trebao biti jedna od prvih predstava svakomu tko želi doći u teatar pogledati nešto, jer će se sigurno zaljubiti u teatar i poželjeti opet doći.
* Što biste mlađem sebi rekli nakon prve izvedbe Orašara?
– Najvjerojatnije: Ne odustaj! Valjda će i naši osnivači konačno jednom shvatiti koliko naša osječka publika voli balet, koliko ga ovaj grad zaslužuje i koliko ga obvezuje ponovno službeno, pravno, formalno i financijski vrati Balet kao treću granu koja tvori umjetnički trolist nacionalnog kazališta. Osijek je drugi grad u Hrvatskoj po nastanku baletne umjetnosti, a prvi hrvatski nacionalni balet Jela Bele Adamovicha pl. Čepinskoga napisan je upravo u Osijeku.
* Jeste li ikada pomislili povući iz Orašara?
– Iskreno ne, nikada, i nadam se da će još dugo živjeti u našem gradu, a za mene da uvijek bude nekih malo lakših uloga. Na scenu me vraća uvijek isto: maštam o ansamblu zaposlenih plesača koji će biti baletni nukleus, te će uz ove predivne profesionalne, no honorarne plesače tvoriti pravi mali, za Osijek veliki baletni ansambl, koji će s ponosom raditi čuda za ovaj grad, kao što već i činimo!
* Kako je gledati vlastite plesače kako stasaju i preuzimaju uloge koje ste nekada plesali?
– Gotovo čitav ansambl sam od početaka učio i naučio o baletu, pa gledati čaroliju stvaranja i življenja kroz njih, zaista je nešto posebno i to me najviše ispunjava. Kada nekomu uspijete prenijeti ljubav koju su i na vas prenijeli, bilo za što, shvatite barem dio smisla postojanja.
* Podijelite s nama neku anegdotu sa scene?
– Ima ih pregršt, ali uvijek mi pada na pamet nešto još iz prvih godina, dok sam plesao samo u operama. U Rigolettu sam plesao na čelu povorke koja je išla po krugu na sceni i imao trubu u ruci. Mala klupa zabunom je ostala na sceni, a ja ju od kostima i trube pred nosom nisam vidio te pao preko nje, doslovce napravivši salto. Nisam znao gdje sam ni što se dogodilo, a kad sam shvatio – počeo sam se smijati k’o lud. Sreća da sam bio u kostimu lude pa je sve izgledalo kao da baš tako treba biti.

Foto: HNK u Osijeku

Lege

JUG 2 Počela prva faza uređenja Bajera, bit će ovo rekreacijsko središte cijeloga grada

Radovi će se izvoditi u četiri faze, a vrijedni su 1,4 milijuna eura

Objavljeno

5 dana od objave

.Dana

09.05.2026

Objavio

Počela je prva faza uređenja jugovskog jezera – Bajera čišćenjem i izravnavanjem terena. Potom slijedi uređenje plaže, koju će urediti Hrvatske vode, a zatim će se krenuti i da uređenjem pješačkih i trim staza te izgradnjoma parkirališta s 52 parkirna mjesta.

– Uredit će se i dječja i sportska igrališta, opremiti prostor roštiljima tako da će Bajer postati sportsko-rekreacijsko središte ne samo Juga II, nego i cijeloga grada – naglasio je gradonačelnik Ivan Radić koji je danas obišao radove.

Radnici Unikoma krenuli su s čišćenjem terena, a direktor Igor Pandžić najavio je kako će na jesen započeti druga faza uređenja Bajera u koji će napraviti sportska igrališta, dok će se u trećoj fazi graditi spojna cesta na dva ulaza, budući da će Bajer u budućnosti biti ograđen. U četvrtoj fazi radit će se trim staza i šetnica oko jezera.

Željko Kovačević, direktor Hrvatskih voda, VGO Osijek rekao je kako će se s izmuljenjem malog bajera krenuti krajem kolovoza ili početkom rujna ove godine.

Radovi na uređenju Bajera, odnosno sve četiri faze uređenja koštat će oko 1,4 milijuna eura.

Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Nastavi čitati

Lege

BRAVO! Veronika Lemishenko prvu nagradu na svjetskom natjecanju harfista donijela u Osijek

Ukrajinka Lemishenko prva je harfistica HNK-a u Osijeku

Objavljeno

1 tjedan od objave

.Dana

04.05.2026

Objavio

Nakon dva dana polufinalnih nastupa i velike završnice s troje finalista, u nizozemskom je gradu Utrechtu završeno 9. svjetsko natjecanje harfista, a prvu je nagradu u Osijek donijela naša harfistica Veronika Lemishenko.

Lemišenkin program Riječi, zvukovi, misli istražuje teme psihološkog pritiska, ograničavanja prava, ponovnog povezivanja čovjeka s prirodom, utjecaja karantene, stvarnosti rata i dubokih promišljanja o ljubavi, smrti i vječnosti. Prva nagrada uključuje 5000 eura i kontinuiranu podršku personaliziranog programa skrbi, treniranja i razvoja karijere, uključujući sesije s karijernim trenerom i mogućnosti nastupa između natjecanja 2026. i sljedećeg izdanja natjecanja 2028.

Lemishenko je umjetnička direktorica natjecanja i festivala Glowing Harpu rodnoj Ukrajini, prva harfistica HNK-a u Osijeku i međunarodna gostujuća mentorica na Kraljevskom konzervatoriju u Birminghamu (Engleska).

Ova sjajna glazbenica i dobitnica nagrada na međunarodnim harfističkim natjecanjima u Europi i Aziji, nastupa kao solistica, komorna glazbenica i orkestralna sviračica diljem Europe, Azije i SAD-a. Promiče ukrajinsku kulturu diljem svijeta i podržava mlade ukrajinske harfiste putem svoje dobrotvorne zaklade.

Foto: HNK u Osijeku

Nastavi čitati

Lege

BRANIMIR JUKIĆ Međunarodni šahovski majstor iz Osijeka odnedavno vodi Savez s 220 klubova

Prvi Osječanin na mjestu šefa hrvatskih šahista

Objavljeno

2 tjedna od objave

.Dana

01.05.2026

Objavio

Hrvatski šahovski savez dobio je početkom ožujka ove godine novog predsjednika. Naime, dosadašnji dopredsjednik Branimir Jukić, šahovski međunarodni majstor promoviran je u čelnog čovjeka Saveza koji u 220 klubova skrbi s oko 5.500 registriranih članova.

Važno mjesto u Jukićevom životopisu, uz šahovsku, zauzima uspješna poslovna karijera, jer je iza njega, kao diplomiranog ekonomista, dugogodišnja karijera u bankarskom sektoru na rukovodećim pozicijama.

– Cijeli život vezan sam uz Osijek, ovdje sam ostvario poslovnu i šahovsku karijeru. Šahom sam se aktivno bavio cijelu svoju mladost do okončanja fakulteta kad sam profesionalnu karijeru pretpostavio aktivnom igranju šaha. Blizu 30 godina radim u bankarskom sustavu i u tom periodu obnašao sam više menadžerskih funkcija u instituciji u kojoj radim gotovo cijelu svoju karijeru. Unatoč činjenici da je posao koji obavljam zahtjevan, uvijek sam nalazio vremena za šah, pa sam u nemogućnosti aktivnog nastupanja na turnirima, bio prisutan i kroz angažman u vođenju kluba i u Hrvatskom šahovskom savezu. Na Izbornoj skupštini Hrvatskog šahovskog saveza, 8. ožujka jednoglasno sam izabran sam za predsjednika.

* Nikome iz Osijeka to do sada nije uspjelo, kakav je osjećaj?

– Biti predsjednikom nacionalnog sportskog saveza je, prije svega, izuzetna čast,
kruna moje šahovske karijere izvan ploče. To je, ujedno, i velika odgovornost jer je Hrvatski šahovski savez osnovan još prije 114 godina i član je Hrvatskog olimpijskog odbora. Savez je prije nešto više od godinu dana preuzeo Tomislav Ćorić, sada potpredsjednik Vlade RH i ministar financija i to u izuzetno teškoj situaciji, kad je HOO ukinuo financiranje zbog nezakonitog poslovanja, kad je  njegov prethodnik ostavio velike financijske dugove pa je gašenje Saveza bilo samo pitanje vremena. No, u kratkom roku Savez je počeo redovno funkcionirati, dugovi su gotovo u cijelosti sanirani, pa sam svjestan očekivanja koje hrvatska šahovska javnost u novom mandatu ima od mene i aktualnog Izvršnog odbora. Da, prvi sam Osječanin koji je na čelu krovne šahovske organizacije u Hrvatskoj i jedan od samo nekoliko sugrađana koji su dobili mandat predsjednika nekog nacionalnog sportskog saveza.

* Koliko dugo igrate šah?

– Igram od svoje devete godine, u karijeri sam nastupao za osječke klubove Metalac, Mursa i FERIT, zagrebački PTT te za SK Solingen u njemačkoj 1. i 2. Bundesligi. S 22 godine osvojio sam titulu međunarodnog majstora, a od najvažnijih uspjeha izdvajam drugo i treće na kadetskom prvenstvu bivše države, više kadetskih i juniorskih titula na prvenstvima Hrvatske, kao i tri titule momčadskog prvaka Hrvatske kao član naših klubova Mursa i FERIT, najbolji pojedinačni rezultat u nastupu za Mursu u polufinalu Europskog kupa. Nije mi žao što, zbog poslovne karijere, nisam uspio dostići najviše šahovsko zvanje, titulu velemajstora. Šah mi je dao puno toga, ispunjava me i dalje i zaista nema razloga žaliti za propuštenim zadovoljan sam zvanjem međunarodnog majstora.

* Kakav je Vaš status u osječkom šahu?

– Trenutno sam predsjednika Šahovskog kluba FERIT – Osijek i član Izvršnog odbora Gradskog šahovskog saveza. Pritom moram naglasiti da stanje u osječkom šahu nije bajno, ali ima zaista dugu tradiciju i možemo se ponositi svim dosadašnjim uspjesima. Najjači osječki šahist nesumnjivo je bio velemajstor Krunoslav Hulak, a drugi Osječani koji su se okitili najvišim zvanjem su Nenad Šulava, Dražen Sermek i Ivan Leventić. Nažalost, Hulak i Šulava su nas prerano napustili, ali njihov doprinos razvoju i popularizaciji osječkog i hrvatskog šaha ostaje trajan.

* Možete li ocijeniti aktualni trenutak osječkog šaha?

– Podrška lokalne samouprave nije nam dovoljna za realizaciju svih projekata i kao posljedicu imamo izostanak značajnijih pojedinačnih i momčadskih rezultata posljednjih godina. Na osječkoj šahovskoj sceni trenutno nema pojedinaca koje bi mogli izdvojiti po ostvarenim rezultatima. Najuspješniji klub i nositelj kvalitete je FERIT – Osijek, a vrijedi izdvojiti i aktivnosti klubova Damin gambit i Višnjevac u domeni šahovskih škola s najmlađim šahisti(ca)ma.

* Kako promišljate ulogu šaha u stvarnosti i u doživljaju novih generacija?
– U teoriji se šah definira kao spoj više disciplina, o njemu se govori kao o znanosti, umjetnosti, sportu, odnosno simbiozi svega navedenog. Osobno me fascinira činjenica kako zaokuplja ljudski um stoljećima i, unatoč tome što je na neki način ograničen brojem figura i poljima, i dalje predstavlja neiscrpan izvor ljudskoj inspiraciji! Ono u što sam siguran, i što je znanstveno dokazano, šah je sredstvo koje pomaže mladima u razvoju kognitivnih sposobnosti, oblikovanju karaktera, strukturiranom razmišljanju, donošenju odluka u različitim okruženjima.

Foto: Arhiva kluba

Nastavi čitati

Analit

POKLON Osijek daruje ukrajinskom Žitomiru dva stara tramvaja, a donirat će ih još četiri

Tramvaji su u voznom stanju i na ulicama ratom zahvaćenog grada vozit će još dugi niz godina

Objavljeno

2 tjedna od objave

.Dana

27.04.2026

Objavio

U ožujku prošle godine, nakon više od 40 godina u Osijek su stigli prvi niskopodni tramvaji. Veći, sigurniji, udobniji i prilagođeni osobama s invaliditetom, 10 ih je već na ulicama, dok će od veljače iduće godine početi stizati još 10 novih. Tako će cijela tramvajska flota biti obnovljena s ukupno 20 vozila.

Paralelno s 10 novih tramvaja ulicama voze i stari tramvaji, a Grad Osijek je odlučio dva takva tramvaja ’68 i ’72 godište, koji su 2005. prošli potpuni remont i u voznom su stanju, donirati ukrajinskom gradu Žitomiru.

– Uz posredstvo hrvatskog veleposlanstva u Ukrajini odlučili smo rashodovati te tramvaje i donirati ih Žitomiru. Tramvaji u potpunosti zadovoljavaju potrebe ukrajinskog grada koji, na žalost, trpi velike ljudske i materijalne gubitke. Ovim  činom želimo pokazati da Osijek nije zaboravio humanu i svaku drugi pomoć koju smo dobivao za vrijeme Domovinskog rata. Želimo pokazati građanima Žitomira da nisu sami, želimo ih poslati poruku snage i ohrabrenja – rekao je gradonačelnik Ivan Radić.

Tramvaji su rashodovani, ali će na ulicama Žitomira voziti još dugi niz godina. Kako su rashodovani, Grad nema nikakve financijske obaveze, ne plaća PDV, samo trošak transporta od 10.000 eura.

Kada u Grad počne stizati novih 10 niskopodnih tramvaja, Osijek će Žitomiru donirati još četiri stara tramvaja, dok će dva do tri stara vozila ostati u Gradu za uspomenu.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Analit

GADNO SMRDI Šetači kod bajera na Jugu 2 primjećuju da uz obalu ima uginule ribe

Iz ŠRK “Jug 2” kažu kako je riječ o ostacima od poribljavanja te da se ne radi o pomoru ribe

Objavljeno

3 tjedna od objave

.Dana

23.04.2026

Objavio

Rijetki ribiči na obalama bajera na Jugu 2 škrto progovaraju kako su uginule ribe uz obalu bajera možda rezultat toga što je “voda loša, pa im nešto smeta”. A neki od njih misle kako su to “ove što se nisu dobro prilagodile nakon poribljavanja”.

U svakom slučaju šetači, od kojih neki guraju i kolica s malom djecom, kažu da na mjestima gdje se nakupljaju lešine uginulih riba gadno smrdi, a i da sve skupa jako ružno izgleda. Doista, ako prošetate stazama koje su bliže obali, na mjestima gdje se na površini vode mogu vidjeti uginuli primjerci težine između pola kilograma i jednog kilograma – doista teško možete proći, a da vas za nos ne štipa opaki smrad raspadajućeg ribljeg mesa.

Športsko-ribolovni klub „Jug 2“ brine o poribljavanju bajera, a godišnje se jezero poribljava s dvijhe tone ribe, uglavnom šarana i amura. Tomislav Gerovac, predsjednik kluba kaže kako su uginule ribe uz obalu ostaci ranijeg poribljavanja.

– Nije to puno ribe, to je možda 20-ak komada, a nešto smo već izvadili. Ne znam kakav je to problem?! Sve što dođe blizu obale mi povadimo, to je uobičajeno nakon poribljavanja. Voda je inače puna arsena i željeza i to jednostavno ne možemo izbjeći. Nema ni govora o pomoru ribe –rekao je Gerovac.

Foto: Građani Komarilosi i Komarilos

Nastavi čitati

Najlaćarnije