C.Dananect with us

Pičvajz

OSJEČKA PIJA Zbog previsokih cijena trebalo bi resetirati tržnicu na početne postavke

Sve manje građana odlazi kupovati na piju, a i zašto bi kad je ista roba u robnoj kući na akciji

Objavljeno

.Dana

Malobrojni turisti koji zavire u grad nemalo se iznenade kad otkriju osječku piju. Zapad je svoje tržnice davno izgubio i robu potjerao u trgovačke centre gdje se u dekagramima, a sve više i u “šnitama” kupuje svježe meso, riba i povrće. S druge strane, ovi naši prostori još uvijek njeguju pijačni način prodaje svježeg povrća, ribe i mesa. Mi u Osijeku također još uvijek, dakle, imamo ono što se zove “trbuh grada”.

Navike su još donekle iste. Subota rano jutro. Žena s popisom spremna za piju. Muž razgibanih ruku spreman za nošenje tisuća vrećica iz kojih vire rotkvice, listovi mladog luka, salate, krumpir, luk, svježi sir i vrhnje. Tradicija je još živa.

Osječka tržnica se kroz povijest selila na razne lokacije da bi se na kraju smjestila tu, na Gajev trg. Nekada se zvao Žitni trg, jer se na njemu uglavnom trgovalo žitom, tako da je nekakva infrastruktura za tržnicu postojala. Ipak, ovakva kakvu je danas znamo postoji negdje od iza Drugog svjetskog rata.

Godinama se na tržnici okupljalo i tržilo. Većina seljaka iz Tvrđavice, Podravlja i svih ostalih okolnih mjesta slijevala se u grad i nudila svoje proizvode na klupama. Bilo je tu i poneko pile, prasić, kozlić. Sve svježe i jutros ubrano ili zaklano.

Međutim to odavno više nije tako. Prvo je meso izgnano s klupa pod izgovorom sanitarnih i veterinarskih regulativa. Pa smo prvo po meso išli u dvije do tri uglavnom iste poluindustrijske mesnice gdje se nikada ni nije prodavalo meso obližnjih seljaka nego uglavnom s velikih farmi ili iz famoznog uvoza. Bilo je i priča o mesu iz Brazila smrznutom prije 20-tak godina.

Nakon toga protjerani su i gotovo svi “mali”, vrtni proizvođači povrća koji su svoj višak dolazili na tržnicu prodati. Roditelji su nekad na djecu prenosili važne informacije o tome kako i od koga kupovati na piji. Primjerice: “Ne kupuj na klupi čiji gazda ima sve. Taj ti je preprodavač”. A preprodavači su tada dočekivali one male proizvođače i otkupljivali od njih što imaju pa onda dizali cijene i prodavali nama. Preprodavači su bili oni zli duhovi pije bez kojih se nije moglo, ali ih se preziralo.

Ali i ta vremena mrskih preprodavača su prošla. Malih odavno nema pa su se preprodavači okrenuli drugim metodama. Preko tjedna kupuju na veletržnicama ili što je još gore u trgovačkim centrima i onda prodaju na tržnici. Natpis na jabukama, rajčicama i paprikama je naravno “Domaća iz Baranje”. 

Nema, na žalost na tržnici više Baranje. Ili je ima, ali vrlo malo. U tragovima. Pa ovdje jedan gazda drži pet-šest štandova. Na kojima ima svega, od sušenih smokava do trešanja iz Španjolske.

Izgubili smo identitet malih prodavača s klupa. Nema više Eržike iz Tvrđavice kod koje se kupovala samo salata jer ona sadi samo salatu. Nema više Steve iz Ernestinova kod kojeg su se kupovale prve višnje i trešnje.

I tko je za to kriv? Pa onaj tko vodi tržnicu. Nije to ništa imaginarno. To je gradsko poduzeće sa svim svojim službama. Od direktora do čistačica. I oni su prvi krivci što nema više ni Eržike ni Steve. Njima je lakše bilo prodavati 10 godišnjih zakupa za klupe nekom imaginarnom Jozi, nego svaki dan uzimati po par kuna/eura Eržiki ili Stevi.

I oni su protjerali male. Javna je tajna da ti “mali” više nisu mogli ni prići piji. Jer su kao oni odjednom postali nelojalna konkurencija Jozi koji ima 10 štandova. Oni, zbog kojih je pija u prošlosti i nastala.

I sada imamo to što imamo. Previsoke cijene proizvoda upitnog porijekla. Sve manje ljudi koji odlaze na piju. A i zašto bi kad je ista roba u robnoj kući na akciji. Ne možeš ljude baš praviti budalama.

Tržnica je sve praznija. Klupe otužno jednake. A kupaca sve manje. I svi nezadovoljni. Uprava tržnice mora napraviti rez i vratiti tržnicu na osnovne postavke. Ovako će se još jedino zalutali turist radovati viđenom i nemati pojma kakva je “pija” nekada bila. Sve dok se ne ugasi kao i one u njegovoj zemlji.

Foto: Komarilos

Mobilia

GDJE S BICIKLIMA?! Na okretištu u Višnjevcu vežu ih za klupe, znakove i rasvjetne stupove

Nema niti jednog stalka, a mnogi mještani biciklima dolaze do autobusa

Objavljeno

.Dana

Objavio

Mnogi stanovnici Višnjevca biciklima dolaze do okretišta tramvaja, odnosno autobusa, pa svoj put na posao, do grada ili u školu, nastavljaju javnim gradskim prijevozom. Ništa neuobičajeno, no vrlo nepraktično za bicikliste jer svoje dvokotače nemaju gdje ostaviti.

Na ovom prostoru nema niti jednog stalka, ali su zato klupe i stupovi puni zavezanih bicikala. Osim što biciklu nije mjesto uz rasvjetni stup ili klupu, građani riskiraju da ostanu brz svog prijevoznog sredstva, jer na klupama (koje služe kao stalci) gotovo uvijek je gužva, pa mnogi bicikle ostave na nogostupu uz stanicu s električnim biciklima.

Višnjevčanin koji nam se javio s ovim problemom kaže kako je Mjesnom odboru još u listopadu prošle godine poslao apel za postavljanje stalaka za bicikle. Iako je nakon par dana dobio odgovor kako je dopis proslijeđen Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo i promet, do danas se ništa nije dogodilo. Više od šest mjeseci od apela građani su bez novog odgovora, ali i stalaka koji bi im olakšali parkiranje bicikala i riješili ovaj parkirni kaos na klupama i uz stupove.

Foto: Građani Komarilosi

Nastavi čitati

Mobilia

SVAČIĆEVA Ljudi danima padaju spotičući se na kanalice u nogostupu, čovjek je razbio glavu

Sugrađanka koja je prije godinu dana rasjekla bradu i nabila ruke priča kako se građani ruše kao muhe

Objavljeno

.Dana

Objavio

Sugrađanka koja se prošle godine spotaknula na neučvršćene kanalice u nogostupu na Ulici kralja Petra Svačića tada je pala, rasjekla bradu i nabila ruke. Zato je neki dan fotografirala novu nesreću kojoj je svjedočila kako bi upozorila građane koji ondje prolaze.

– Čovjek je stao na kanalicu, ona se prevrnula, pa je on pao i razbio glavu. Na fotografiji se vidi kako su mu građani priskočili u pomoć i kako krv kaplje po asfaltiranom nogostupu. Potom je po njega došla Hitna pomoć – priča sugrađanka opisujući fotografiju.

Riječ je o zapadnoj strani Svačićeve ulice, između Divaltove i Frankopanske. Tu se, između ostalih, nalazi hotel Millenium, pizzerija Strossmayer i ljekarna. Na uskom dijelu označena su uzdužna parkirališna mjesta, zatim dvosmjerna biciklistička staza i potom pješački nogostup koji je na najužem dijelu širok oko pola metra. Pješačku i biciklističku stazu dijeli kanalica namijenjena odvodnji. No, izvedena je tako da je sastavljena od metar dugih elemenata koji nisu međusobno pričvršćeni. I kada pješak, ne razmišljajući, stane na jednu stranu kanalice ona se s druge strane izdigne poput klackalice. Ovisno o težini pješaka moguće je da se i potpuno izvrne i tako čovjek može slomiti nogu, pasti i razbiti se.

Oko teme na licu mjesta ubrzo se okupljaju i prolaznici. Svatko od njih već ima priču o tome kako je tu prije nekog vremena ozbiljno ozlijeđena žena, pa se dijete dobro nabilo na putu u školu…

Činjenica je da su svi dijelovi kanalice, u punoj dužini, potpuno rasklimani. Potrebno je neko rješenje da elementi budu međusobno pričvršćeni ili da su pričvršćeni za tlo jer ovako je to stalna prijetnja prolaznicima i biciklistima.

Osim toga, kanalice su neodržavane, pune su zemlje, a iz nekih raste i trava, pa je zapravo nejasno kako i kuda odvode višak vode.

– Prošle sam godine pala desetak metara niže dok sam išla na posao. Rasjekla sam bradu i nabila ruke. Poslije toga nisam radila mjesec dana i išla sam na fizikalne terapije. Tada sam zvala Grad i rekli su da će poslati nekoga. No, ništa se od tada nije dogodilo. Znate kako ide, prvo sam mislila tužiti Grad, ali ohladi se čovjek, život ide dalje. Ali ovo više nema smisla jer ljudi konstantno padaju. Jedno dijete je palo u međuvremenu, te kanalice su oštećene od bicikala i romobila, iskrivljene su. Kada hodate i stanete na jednu, nekakav ugao, to se prevrne u sekundi i gotovi ste. Dubina je 10 cm, ljudi padaju k’o muhe – priča sugrađanka.

Problem, dakle, nije od jučer. Štoviše, na početku instalacije kanalica, kod raskrižja s Frankopanskom vidi se kako je prvi metar dugi element zamijenjen metalnom pločom s izbušenim rupama. Vjerojatno je ta prva kanalica propala, a kako nisu imali original ugradili su zamjenu i upravo se ta zamjena danas čini kao najstabilniji dio cijele te instalacije.

Doista, nakon ovako ozbiljnih padova – što se još treba dogoditi da se netko ozbiljno pozabavi ovim problemom.

Foto: Građani Komarilosi i Komarilos

Nastavi čitati

Kovinar

JASNA STVAR Logično je da gradonačelnik otkazuje koncesionaru kad građani nisu zadovoljni

Ovo je potpuno novi smjer upravljanja gradskim resursima

Objavljeno

.Dana

Objavio

Najava jednostranog raskida ugovora o koncesiji za obavljanje dimnjačarske djelatnosti, koja je jučer emitirana iz osječke gradske uprave, i dalje je najvažnija tema na kavicama u gradskim kafićima i naročito u pojedinim medijskim rukavcima društvenih mreža. I kako stvari stoje, podrška građana po tom pitanju je gotovo aklamativna.

Kad je gradonačelnik svojedobno odlučio iz ruku koncesionara preuzeti djelatnost premještanja vozila (Pauk služba) u startu nije bilo posebno značajnih reakcija jer velika većina vozača ne čini prekršaje zbog kojih bi završila u “paukovoj mreži”, pa nisu posebno doživljavali činjenicu da će taj posao nadalje raditi gradsko poduzeće.

Potom je odlučeno da će iz ruku koncesionara gradsko poduzeće preuzeti i poslove organizacije i naplate parkiranja. S obzirom na postojeći i stalno rastući fond parkirališnih mjesta i činjenicu da svaki građanin već i površnom matematikom može procjenjivati prihode takve djelatnosti – ova je odluka utjecala na postupno sazrijevanje spoznaje da zarada od organizacije i naplate parkiranja može značajno podebljati prihode gradskog sustava i tako izravno utjecati na smanjenje subvencija iz gradskog proračuna u neke druge komunalne djelatnosti. Drugim riječima, Osječani su lagano osvijestili da Grad ima resurse iz kojih može dodatno prihoditi novac potreban za razvoj komunalnih standarda i dugoročno za rast. I da je potpuno logično kako će te potencijale i iskoristiti.

U slučaju najnovije odluke o koncesiji za dimnjačarsku djelatnost – najvjerojatnije će odluka o cijeni usluge biti zadnja stvar o kojoj će građani razmišljati. Ovdje je gradonačelnik zapravo odlučio popeglati kaos koji je kod te vrste usluga nastao nakon izmjene nekih odredbi vezanih primarno za potrošače plina. Ljudi su, naime, godinama investirali u sustave plinskih instalacija jer nisu imali mogućnost spajanja na sustav gradskog grijanja, bilo im je nepraktično ložiti primjerice na drva ili loživa ulja, a struja je bila preskupa. Potom je prilikom ugradnje kod suvremenijih tipova plinskih bojlera bilo potrebno usklađivati dimovodne sustave i krenulo je ono što danas možemo nazvati nukleusom odluke o otkazu koncesinaru za dimnjake.

Nitko se nije trudio jasno i transparentno, od slučaja do slučaja, obrazložiti međusobne nadležnosti državne tvrtke koja isporučuje plin, lokalnog koncesionara za dimnjačarske poslove, privatnika koji su izvodili radove na instalacijama, grupacija stručnjaka koji su izrađivali projekte za te instalacije i zatim onih koji su bili nadležni odobravati takve projekte. Gradom su kružile priče kako su zbog specifičnih situacija neka domaćinstva bila isključena iz sustava opskrbe plinom, a takve su teme postupno pronalazile put i do govornice Gradskog vijeća.

Formalno, ovaj je puta kao razlog mogućeg raskida ugovora istaknuta nova, viša cijena usluge za građane koju Grad nije odobrio. No, zapravo se problematika u tom sektoru već dugo dinsta na uštrb građana.

Treća odluka aktualnoga gradonačelnika Ivana Radića koja se odnosi na raskid suradnje s koncesionarima jasno, dakle, komunicira kako osječko gradsko vodstvo nije zadovoljno radom i učinkovitošću onih kojima je privremeno dozvoljeno upravljati određenim gradskim resursima. A vodstvo nije zadovoljno zato što građani nisu zadovoljni kako su tretirani. I iz te je perspektive ova odluka potpuno logična.

Kad se do kraja ogole sve okolnosti u kojima se dogodila i najnovija najava odluke o jednokratnom otkazivanju ugovora o koncesiji za obavljanje dimnjačarske djelatnosti – onda ovdje vidimo jedan potpuno novi smjer upravljanja gradom. Smjer koji primarno teži optimizaciji svih komunalnih djelatnosti te jasno i nedvosmisleno komuniciranje. Građani moraju znati što plaćaju, zašto to plaćaju, zašto toliko plaćaju, kakve su njihove obveze, u kojim rokovima moraju biti riješeni njihovi zahtjevi ili problemi, tko je za to nadležan i kome se mogu obratiti.

GOTOVO JE Grad raskida ugovor o koncesiji s Dimnjakom jer su povećali cijene protivno ugovoru

Konačno, za ovakve je odluke, poglavito u osječkim okolnostima, potrebna hrabrost – jer se uvijek miješate u interesne mreže “koje ovdje egzistiraju puno prije vas”. Nadalje, potrebna je sigurnost da u sustavu imate suradnike koji će moći izgurati promjenu načina rada i samouvjerenost da će građani imati razumijevanja da je potrebno vrijeme u kojemu ćete promijeniti okoštale okolonosti i da će to na kraju nagraditi podrškom na sljedećim izborima.

Mladi osječki gradonačelnik i do sada je donosio odluke koje su u tim trenucima zvučale iznenađujuće, a ponekad i potpuno neočekivano. No, dugoročno je njihov značaj za Osijek toliko važan da bi bilo dovoljno da je tijekom cijelog jednog mandata donio samo, recimo, tu jednu odluku koja građanima olakšava. Ipak, treba biti oprezan i pričekati kako će cijela ova priča s dimnjačarskom djelatnošću biti i praktično realizirana. No, počelo je baš kako treba.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Kovinar

ISTRAŽILI SMO Radnim danom oko podneva ima dosta slobodnog parkinga u javnim garažama

Garaže Eurodoma, Autobusnog kolodvora i Kappa centra

Objavljeno

.Dana

Objavio

Tijekom najvećih dnevnih pritisaka na osječka parkirališta, obišli smo neke od garaža u središtu i širem središtu grada – Eurodom, Autobusni kolodvor i Kappa centar. Između 12 i 13 sati u svim tim garažama bilo je slobodnih parkirnih mjesta, što smo i fotodokumentirali.

Namjera nam nije promovirati pojedine destinacije za komercijalno parkiranje, pa namjerno ne donosimo cijene satnog ili dnevnog parkiranja nego samo informaciju o slobodnim parkirališnim pozicijama.

Također, u središtu grada uz naplatu još ima prostora za parkiranje na parkiralištu (dijelu Rupe) uz Esseker centar, na velikimm naplatnim parkiralištima u Županijskoj 21 te u Reisnerovoj ulici (sjeverna strana, na poziciji nekadašnje Šibicare).

Kappa centar

Kappa centar

Kappa centar

Kappa centar

Kappa centar

Kappa centar

Kappa centar

Kappa centar

Kappa centar

Kappa centar

Autobusni kolodvor

Autobusni kolodvor

Autobusni kolodvor

Autobusni kolodvor

Autobusni kolodvor

Autobusni kolodvor

Eurodom

Eurodom

Eurodom

Eurodom

Eurodom

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Analit

POPUCALO Ozbiljni rasjedi na cesti kod kružnog toka Standard otvorenog krajem godine

Južna prilazna cesta počela se uočljivo raspadati

Objavljeno

.Dana

Objavio

Najnoviji osječki kružni tok, ovaj na križanju Vukovarske i Divaltove ulice kod Standarda, svečano je pušten u promet krajem prošle godine – preciznije. 20 prosinca 2025. Dakle, u funkciji je nešto kraće od tri i pol mjeseca, a građani javljaju kako su na južnoj prilaznoj cesti već primjetni veliki i duboki rasjedi u asfaltu.

Novo prometno rješenje doista je utjecalo na protočnost kod istočnog ulaza u grad jer je prethodno tzv. T-raskrižje doista bilo puno lošije i u prometnim špicama događalo bi se nakupljanje automobila koji su dolazili s juga, iz pravca obilaznice.

No, najnovija situacija s ovako ozbiljnim oštećenjima asfalta na praktički novoj cesti daje opet razmišljati kako se sve učestalije ponavljaju problemi s kvalitetom izvedbe cesta. I bez obzira, što je i u ovom slučaju cesta najvjerojatnije unutar jamstva izvođača radova i da će stoga o njihovom trošku biti i popravljena – u Osijeku imamo problem ili s izvođačima ili s projektima putem kojih se zahtijevaju određeni standardi kvalitete radova.

Je li moguće da stručnjaci ne primjećuju koliko je u zadnjih nekoliko godina porastao broj automobila koji dnevno prometuju gradom te koliko je na našim prometnicma teških kamiona i, primjerice, građevinske operative jer se u svim dijelovima grada intenzivno gradi? Jer, ako su toga svjesni, kako se onda može dogoditi da nam se ceste na prometnim žilama kucavicama već nakon tri mjeseca nakon izgradnje doslovce raspadaju pred očima?

Foto: Komarilos i Građani Komarilosi

Nastavi čitati

Najlaćarnije