SPEEDWAY
DEČKI IZ PODGRAĐA Rukometaši Grafičara iznikli su iz sindikalnog sastava bivšeg Litokartona
Bilo je to vrijeme danas nepojmljivog entuzijazma
Za razliku od svojih klupskih kolegica, koje su dosegnuli sam vrh rukometa u bivšoj državi, rukometaši Grafičara, koji su se natjecali od 1960. do 1972. godine, zadovoljili su se standardnim mjestom u društvu najboljih momčadi Slavonije i Baranje. U prvenstvima Slavonske rukometne zone i(li) regije uvijek su predstavljali respektabilan sastav, protiv kojeg su i oni najbolji znali da će im biti teško igrati. U početnom razdoblju djelovanja trenirao ih je Milovan Hengl (sve do 1963.), najduže se na kormilu zadržao Viktor Ahić, a kraći dio svog trenerskog opusa u Podgrađu je proveo i prof. Dražen Wagner.
Rezultatski je najuspješnije razdoblje rukometaša Grafičara bilo ono u dvije uzastopne sezone kad su osvajali i naslove prvaka u svojoj konkurenciji. U prvenstvu Slavonske zone «sjever» 1967./1968., naime, trijumfirali su osvojivši 31 bod u 18 utakmica (čak 15 pobjeda, jedan remi i dva poraza) s postignuta 342 pogotka (primljenih 248), što im je donijelo pravo sudjelovanja u kvalifikacijama za Hrvatsku ligu.
No, već u pretkolu (sveukupno osam momčadi nadalo se jednom od prva dva mjesta) zaustavio ih je virovitički Drvodjelac. Koban je bio prvi ogled, u Virovitici, gdje su domaći slavili s 19:9 pa pobjeda sa «samo» šest pogodaka razlike u uzvratu u Podgrađu nije bila dovoljna Kirhbaumeru, Kasapoviću, Oriću, Karnašu… da izbore i završni kvalifikacijski turnir.

Ipak, naknadnom odlukom RS Hrvatske, potkraj kolovoza «grafičarima» se pružila još jedna prilika za proboj u viši stupanj natjecanja, ali je u oba susreta zagrebačka Mladost bila bolja, postala republički ligaš, a osječki sastav nastavio se natjecati u sjevernoj skupini Slavonske rukometne zone. Svu draž i neizvjesnost kvalifikacija tog ljeta osjetili su Karnaš, Abramov, T. Sandukčić, Kasapović, Kirhbaumer, Vukmirović, Pranjić, Tomičić, Zabrdac, Cindrić, Orić i Lustig. Osim njih, za naslov prvaka, povremenim nastupima zaslužni su bili i Markser, Dojčinović, Franić, Šuvak i Kulešanin.
S novostečenim iskustvom, Kirbika, Đuka, Sančo, Čombe, Pranjula i ostali, po drugi put uzastopce, veselili su se šampionskom tronu, koji im je ljeta ’69. donio uvrštenje u buduću, novu, jedinstvenu Slavonsku regionalnu ligu. Kao kuriozitet prvenstva treba izdvojiti rekordnu pobjedu nad Partizanom iz Donjeg Miholjca s čak 40:9!
Kolovoza ’68 Grafičar je priuštio ljubiteljima rukometa u svom gradu iznimnu poslasticu: na asfaltiranom terenu igrališta u Parku kulture ugošćen je tada jugoslavenski prvak Medveščak iz Zagreba. «Graf» je, neočekivano, pobijedio s 22:20, što je označeno kao zapažen uspjeh bez obzira što «medvjedi» nisu igrali u kompletnom sastavu, bez glavnih «zvijezda».

Zanimljivo je, od preostalih sezona, bilo pratiti uspon kluba koji je iznikao iz sindikalnog sastava Litokartona, a u SD Grafičar priključen je 1960. Trener je bio Milovan Hengl, «tehniko» Branko Bošnjaković, a prve natjecateljske nastupe Šuvak, Reinspach, Kasapović, Tomičić, Babić, Cesar i ostali imali su službeni debi u Podsaveznoj ligi i zauzeli treće mjesto. Već godinu kasnije, kao podsavezni prvaci, na krilima danas nepojmljivog entuzijazma, dečki iz Podgrađa plasirali su se u istočnu skupinu Slavonske rukometne regije. Musin, Šuvak, Tomičić, Cindrić, Vertag, Behlov, Zabrdac, Reinspach, Sandukčić, Rab, Rožac i Olajoš su na taj način iskoraknuli u natjecanje u kojem je, potom, sljedeće desetljeće Grafičar nizao solidne rezultate. Kuriozitet je da su čak sedmorica igrača tada bili zaposleni u Litokratonu.
Tijekom premijerne sezone sa statusom regionalnog ligaša, «grafičarima» su suparnici bili rukometaši iz Podravske Slatine, Borova i Đakova, koji su zauzeli prva tri mjesta, i jedini nadmašili Osječane, te mladići iz osječke Elektre, Valpova, Suhopolja, Našica, Vukovara i Belišća.
Narednih godina rukometaši Grafičara izgrađivali su ugled koji ih je svrstao među nabolje slavonsko-baranjske sastave: od sezone 1963./1964. kad su zauzeli 11. mjesto, kao po stepenicama penjali su se na deseto, pa sedmo, te peto mjesto, da bi, poslije dvije krune s naslovom prvaka u svom posjedu, bili su petoplasirani, pa na trećem i četvrtom mjestu.

Nažalost, te 1972. rukomet je iščezao iz redova SD Grafičar jer su tada već četiri godine rukometašice nastupale pod imenom RK Osijek. Više je razloga dovelo do prestanka djelovanja, od kojih je najupečatljivije bilo osipanje igračkog kadra, točnije odlazak onih koji su predstavljali najvažnije poluge tijekom minulih sezona. A bez svojih ikona Grafičar više nije imao smisla.
Mnogo je onih mladića koji su u tih 12 godina pridonosili uspjesima, isto kao što su teško, kao istinski amateri zaljubljeni u pet grafičkih boja, podnosili svaki poraz. Bez namjere da omalovažimo bilo koga, kao najstandardnije, poglavito najdugovječnije može se izdvojiti istinske ikone Tomislava Kirhbaumera, Đuru Kasapovića, Tihomira Sandukčića, Krešimira Tomičića, Krunoslava Cindrića i Ivicu Pranjića, kojima uz bok treba uvrstiti Karnaša, Medića, Orića, Raba, Vukmirovića, Zabrdca, a kao vrhunske izdanke tog jedinstvenog društva bez ustručavanja treba spomenuti one koji su punu afirmaciju stekli u bivšim YU prvoligaškim sastavima: Pezića i Šestaka (RK Zagreb), Abramova (Crvenka) i Karnaša (Mladost, Zagreb).
No, uz već spomenute tadašnje mladiće čija imena su obilježila prve nastupe tada novog kluba ’60./’61., mnogo je i onih koji su imali privilegiju uživati na svakom treningu ispunjenim brojnim šalama i duhovitim dosjetkama, što je u pravilu potencirao i trener Brule Ahić, a da su pritom nastupali tek nekoliko sezona sa statusom prvotimca i dali mali ali značajni doprinos opstojnosti tog društva, kao i onih s kraćim stažom, ili, pak, igrajući u potpuno epizodnim rolama.
Svi su oni, ustvari, ostali ponosni na to što su uopće (za)igrali za Grafičar. Sa željom da ih, stoga, spomenemo kao dijelove relativno kratke, ali doslovce jedinstvene sportske sredine, nanizat ćemo njihova imena: Medić, Markser, Šira, Lustig, Knežević, Gerber, Skroza, Vertag, Olajoš, Behlov, Franić, Prodanić, Banac, Blažek, Veg, Dojčinović, Muselin, Majer, Kalinović, Fligić, N. Ružić, D, Kerže, Kiš, Marčetić, Vidaković… Dakako, među klupske ikone spada nenadmašni šarmer s neprijepornim stručnim sposobnostima, trener Viktor Ahić – Brule kojem je «desna ruka» godinama bio skromni i neprimjetni, a iznimno korisni i radišni Miroslav Lang – Fekika.
Foto: Privatna arhiva
SPEEDWAY
TURNIR ANTUN BATINIĆ Sve počasti pripale Elektrašima, najbolji igrač Filip Radovanović
Drugo je mjesto osvojila Olimpija, a treće Višnjevčani
Nogometni klub Elektra, čija se seniorska momčad ove godine vratila u Prvu županijsku osječko-baranjsku ligu, minulog vikenda na svom igralištu Kraj Drave, po 32. put organizirao je tradicionalni Memorijalni turnir „Antun Batinić“ u znak sjećanja na svog istaknutog golmana i sjajnog nogometnog suca nastradalog u Domovinskom ratu. Sudjelovale su četiri lokalna kluba, a sve počasti pripale su domaćinu i organizatoru koji je i prikazao najkvalitetnije partije.
Već prvog dana učenici Valentina Babića otklonili su sumnje oko natjecateljskog ishoda, jer su svladali lanjskog pobjednika turnira ŠNK Višnjevac, koji je bio glavni favorit budući da nastupa u najvišem stupnju od svih sudionika, među međužupanijskim ligašima, a drugi je finalist potom postala Olimpija pobijedivši uvjerljivo petrijevački Omladinac. U subotnjem ogledu za treće mjesto, pak, Višnjevčani nisu imali milosti prema susjedu, a u finalu su „crveno-crni“, pogotcima Antonia Tomasa koji je svladao Zvonimira Mikulića u 50. i 68. minuti, svladali donjogradske ljubičaste da bi kasnije, prilikom dodjele nagrada, preuzeli i pojedinačne počasti memorijala.

Rezultati – petak: Elektra – ŠNK Višnjevac 4:1(3:1) i Olimpija– Omladinac 4:1 (4:0); – subota – za treće mjesto: ŠNK Višnjevac – Omladinac 4:1 (4:0) i finale: Elektra – Olimpija 2:0 (0:0). Poredak: 1. Elektra, 2. Olimpija, 3. ŠNK Višnjevac i 4. Omladinac. Sudili su Nikola Vuković, Ivan Grepo, Ivan Kvesić (finale), te Oliver Romić, Dino Knez, Mario Vranjić, Franko Rebić i LeanKoški.
Najboljim igračem proglašen je Filip Radovanović, najviše pogodaka (4) postigao je Antonio Tomas, najbolji vratar, njihov suigrač, Andrej Vladetić, svi iz Elektre, fair play pripao je Petrijevčanima, a najboljim sucima proglašeni su Romić, Knez i Vranjić. Nagrade su na zatvaranju turnira uručivali Davor i Ante Batinić, sin i unuk pok. Bateka, te Vladimir Mihajlović, član IO Elektre, te nogometni treneri i bivši kapetani osječkog prvoligaša Vedran Jugović i Ivo Smoje.

Za Elektru su igrali: Vladetić, Vida, Vratović, Čolić, Parlov, Kubica, Radovanović, Omerović, Hosi, Tomas i Šimek, te Ezgeta, šimić, F. Babić, Lendić, Anić i Tomoković.
Foto: Lucija Trampus
SPEEDWAY
VESLAČKI USPJESI Dunja i Ana pete na svijetu, Borna Bašić solidan u debiju u Bugarskoj
U Plovdivu je završeno četverodnevno svjetsko juniorsko prvenstvo
Na Svjetskom juniorskom prvenstvu, održanom od četvrtka do nedjelje u bugarskom Plovdivu, ugled hrvatskog veslanja branilo je osam posada koje su opravdale očekivanja stručnjaka.
Najzapaženije, četvrto mjesto osvojio je osmerac (Ćurković, Matešin, Alibegović, Politeo, Erceg, Sredić, Alfier, Grubišić) s kormilarkom Marijetom Slugan s rezultatom 5:39,70. Na umjetnom plovdivskom kanalu nastupilo je sveukupno devet osmeraca, u kvalifikacijama su naši mladići bili drugoplasirani, da bi u „A“ finalu brže od našihu cilj ulazili, redom, Velika Britanija, SAD i Njemačka.
U sastavu reprezentacije Hrvatske, uz nadziranje svog trenera Krešimira Ižakovića, bio je i tercet veslač(ic)a osječkog Iktusa koji su opravdali očekivanja. Štoviše, dvojac juniorki bez kormilara, u sastavu Dunja Viszmeg/Ana Jukić još jednom, svojom ujednačenošću tijekom sva tri nastupa, dokazao je talentiranost osvojivši peto mjesto u konkurenciji 13 posada s rezultatom 7:22,18 minuta. O kakvom se rezultatu radi, najlakše je ilustrirati podatkom da su nove svjetske prvakinje u toj disciplini, Talijanke Cassani i Martorana došle do „zlata“ s novim svjetskim rekordom – 7:10,77!

Svoj debi na jednom velikom međunarodnom natjecanju zauvijek će pamtiti i 17-godišnji Borna Bašić iako se tako ne čini njegovo 15. mjesto od 25 skifista. Veslački stručnjaci, naime, posebno su skrenuli pozornost na mladost toga osječkog srednjoškolca i treće mjesto u „C“ finalu s rezultatom 7:14,30, čime je nadmašio i četvrta mjesta u kvalifikacijama (7:21,82) i u četvrtfinalu (7:22,19).
U Plovdivu je, inače, sudjelovalo oko 660 veslač(ic)a iz 55 zemalja koji su se natjecali u 14 različitih klasa čamaca.
Foto: Nives Crnogaća za VK Iktus
Lege
KRUNOSLAV GILIĆ – GILE Utakmice trećeligaša privlačile su gledatelje koji su u njima uživali
Igrao je nogomet još kao 16-godišnjak u pionirsko-juniorskom kadru Metalca, zatim na Olimpiji, NK Osijeku…
Možete ga svakodnevno sresti u Donjem gradu, gdje se najčešće šeta Trgom bana Josipa Jelačića, čime ispunjava samotnjačko vrijeme. Zabavlja ga i sportska kladionica, u kojoj pokušava primijeniti iskustvo stečeno na nogometnim travnjacima u Slavoniji i Baranji. Jer, Krunoslav Gilić, nadaleko poznat po nadimku Gile, godinama je igrao nogomet s nadom da će ostvariti vrhunsku karijeru, ali – sudbina nije tako htjela…
– Bio sam dragovoljac u vrijeme Domovinskog rata, kombijem smo kao pripadnici 160. brigade imali zadatak iz grada preko željezničkog mosta prevoziti oružje i hranu (i piće) napoložaj naših branitelja u Podravlje i Baranju, prisjeća se Gile, kojem nije trebalo dugo vremena da se, čim je zapucalo, priključi obrani Osijeka. – Kako smo to radili svakodnevno, skužili su nas što je jednog dana bilo kobno. Nesretnim slučajem, evo vidiš (pokazuje desnu nogu) posljedično sam postao invalid, pa uz skromnu mirovinu imam zbog toga i dodatno primanje.
I nije nesretan zbog invalidskog statusa, koliko zbog tuge što nikad nije uspio ostvariti ono zbog čega je, kao rođeni Baranjac (1954., Popovac) doselio na desnu dravsku obalu, u Osijek, gdje se nadao da će, osim školovanja, postati poznati nogometaš. Jer, nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja, postao je nastavnik tjelesnog odgoja i šest mjeseci prenosio ljubav prema sportu višnjevačkoj djeci u OŠ „Braća Guštin“ sve dok ga nije naslijedio proslavljeni bacač kugle i nastavnik Petar Barišić. Uz to, međutim, Gilić je s bezgraničnom ljubavlju igrao nogomet još kao 16-godišnjak u pionirsko-juniorskom kadru Metalca.



– Nismo imali teren, tek kasnije je sagrađena Bikara, prisjeća se. – Treninge smo imali na pomoćnom (speedway) igralištu Gradskog vrta, a prvi mi je trener bio Miroslav Petrović „Beli“, kojeg pamtim kao vrhunskog nogometnog majstora koji nas je sve (na)učio, od uklizavanja do savršene igre glavom. Potom je došao Matej Kasač, ali kako sam došao u verbalni sukob s klupskim „tehnikom“ Milanom Arambašićem, pristupio sam Olimpiji gdje sam igrao zaista dobro. Da, kao stoper, bio sam uvijek oštar, neprelazan pomagač i(li) stoper. Uostalom, zato je 1974. na Zeleno polje i došao čuveni Željko Huber i zahtijevao da „preselim“ u redove NK Osijek, ali iako sam kraće vrijeme bio na probi (stigli su zime ’75 sa mnom i Ivo Pavičić iz Metalca i Đuro Brkić iz Elektre), primio sam poziv i iz NK Borovo, ali me olimpijaši nisu pustili i ostao sam tada na Zelenom polju još pet godina. Završnicu karijere odigrao sam u Lastavici (Brestovac), NK Nemetin i tek osnovanoj Zanatliji, gdje je, ustvari, bilo najljepše iako smo na treninge odlazili “preko“, u Tvrđavicu.

Donjogradski vuk-samotnjak, iza kojeg je opisano dugogodišnje životno razdoblje ispunjeno iskrenom ljubavlju prema nogometu, ali i dva propala braka, bez ustručavanja želio je usporediti „ono nekad“ s „ovim danas“:
– Kakve smo samo utakmice igrali mi, osječki trećeligaši, skoro će kliknuti Gile. – Privlačili smo brojne gledatelje koji su itekako uživali. Usporedba? Uvjeren sam da smo mi igrali bolje, kvalitetnije i ljepše, uostalom trećeligaški je to bio rang u neusporedivo većoj nogometnoj obitelji. Nažalost, sve to nećemo više moći dokazati…
Foto: Privatna arhiva
SPEEDWAY
OPET POBJEDA! Osijek razmontirao Rudeš, ovakav rezultat nisu očekivali ni najveći optimisti
RUDEŠ – NK OSIJEK 1:6 Iskoristili smo sve slabosti suparnika
I drugi put u razmaku od sedam dana, na početku novog prvenstva Supersport HNL-a i na stadionu u Velikoj Gorici, momčad NK Osijek postigla je pobjedu što je njegove navijače navelo na pomisao da su se udomaćili na turopoljskom stadionu. Jer, nedugo nakon što su donijeli sva tri boda protiv pravog domaćina (HNK Gorica, 0:2), učenici Federica Bessonea doslovce su „razmontirali“ novog ligaša Rudeš rezultatom kakav nisu mogli očekivati ni najveći optimisti na Pampasu i oko njega. Koristeći pritom sve slabosti suparnika, isto kao i svoju prednost u igračkoj kvaliteti uz primjerno zalaganje tijekom cijele utakmice u kojoj je sastav Alena Peternaca postigao pogodak tek nakon što je primio – šest!
Među zaslužnima za rezultat kakav mora probuditi ono što argentinski stručnjak stalno ponavlja kao svoju veliku želju, a to je vraćanje samopouzdanje i povratak navijača na Opus Arenu, treba ubrojiti baš Argentinca. Pružio je, ovaj put, priliku za debitantski nastup od prve minute Armandu Leonu koji mu je u subotu uzvratio s dva pogotka uvjeravajući svoje nove kibice da, ipak, nije samo igrač za Andoru kako su neki popratili dolazak prvog Meksikanca u grad na Dravi. Naime, baš je Leon otvorio seriju od nevjerojatne šestice u Rogićevoj mreži kad ga je idealno proigrao Vrbančić, što je igrač koji doista podsjeća na Miereza znalački iskoristio krenuvši korak-dva u šesnaesterac i onda rutinerski usmjerio loptu u desni donji kut – 1:0. Iako se igrala tek 12. minuta, malo tko je, čak ni u onoj povećoj skupini kohortaša na istočnoj tribini, počeo razmišljati o rekordnim brojem pogodaka NK Osijek protiv doista slabog novajlije u elitnom hrvatskom razredu. A bijelo-plavi su, ohrabrenim brzim vodstvom, zaigrali nadahnuto, maštovito i opasno, što su okrunili s još pet pogodaka pri čemu je Nail Omerović uknjižio trostruku realizaciju, Leon još jednom matirao Rogića, a Jakupović, prekrasnim udarcem ljevice sa 17-18 metara u same lijeve rašlje, zaokružio subotnju “rapsodiju u bijelo-plavom“.
Zbog kroničara bitno je opisati trenutke kad je Rogić na vratima domaćina bio nemoćan kao prigodom prve Meksikančeve egzekucije. Na 2:0, naime, povisio je Omerović u 28. minuti poslije doista lijepe akcije s Jurišićem, kad je potonji slijeva ubacio loptu po zemlji pred vrata Rudeša, a Leon bio brži od svih u crvenom i portirapreusmjerivši loptu s par metara u prazna vrata – 2:0. Time je već bila reprizirana prošla subota, ali to je bio – tek početak“. Naime, poslije udarca Poldrugača koji je Malenica lako ukrotio (što je bio jedini pokušaj slabašnih domaćina za pogodak!) na 3:0 povisio je u 41. minuti razigrani Omerovića. S lijeve strane ubacio je loptu pred domaća vrata Bukvića, što je Nail dočekao rutinerski i prebacio Rogića što je bio trenutak kad su svi na stadionu bili uvjereni da će se na odmor otići s 0:3. Ali…da ne bude tako pobrinuo se (opet!) Omerović (44) koji je ukraoloptu zbunjenoj dvojici Zagrepčana, bez oklijevanja se uputio pred vrata Rogića i matirao ga šutirajući u suprotni, lijevi kut!
Tijekom predaha, kad su treneri Peternac i Bessone počeli kombinirati sa zamjenama igrača, na slabašno popunjenim tribinama samo se nagađalo koliko će još pogodaka postići neumoljivi gosti. „Bingo“ su dobili oni s tvrdnjom da će Rogić kapitulirati još dvaput, ali i da ni Rudeš neće završiti utakmicu bez počasnog pogotka. Do „petarde“ je već znatno promijenjeni Federicov sastav stigao u 69. minuti kad se Jakupović pobrinuo za najljepši pogodak, ljevicom u lijeve rašlje! Svidjela se i ona Omerovićeva završna egzekucija neumoljivim, čak topovskim udarcem nakon Bukvićeva „serviranja“ s desne strane, a kad je već iščekivan posljednji zvižduk suca Marka Crnojevića iz Novske, zatresla se i Maleničina mreža. Ilečić je, naime, udarcem glavom matirao tada nemoćnog kapetana osječkog kluba što je, ipak, bila slaba utjeha za domaće…
Dakle, pred 570 gledatelja, strijelci su u subotu bili Leon u 12. i 28. minuti, Omerović u 41., 44. i 81., te Jakupović u 69. minuti za NK Osijek, a Ilečić u 84. minuti za Rudeš. Za NK Osijek su igrali: Malenica, Mustafić, Kolarik, Jelenić (od 56. minute Hasić), Jurišić (od 65. Heister), Bukvić, Ježić (od 56. Mikolčić) , Vrbančić, Dolček (Iod 65. Jakupović), Leon (od 74. Farkaš) i Omerović.
U subotnjem večernjem terminu odigrana je utakmica: Lokomotiva – HNK Gorica 3:1, pa će nedjeljne utakmice 2. kola momčad NK Osijek dočekati kao vodeća sa šest bodova (8:1), ispred Lokomotive također sa 6 (5:2). Budući da je odgođen susret Dinama i HNK Rijeka, u nedjelju još igraju: Slaven Belupo – NK Varaždin (18.30) i Hajduk – Istra 1961 (21 sat). NK Osijek, u 3. kolu sezone 2026./27., ugostit će u subotu, 15. kolovoza nogometaše Lokomotive u 21 sat.
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
SPEEDWAY
PLAZMA SPORTSKE IGRE Odlični nastupi i rezultati mladih odbojkašica i odbojkaša u Rijeci
Dečki MOK Murse u međunarodnoj završnici u Splitu branit će boje naše zemlje
Daroviti osječki odbojkaši i odbojkašice odigrali su zapaženu ulogu u Rijeci, gdje je održana državna završnica Plazma Sportskih igara mladih u kategoriji rođenih 2011 i mlađih. Štoviše, nakon nedavnih podviga kadetkinja, ovogodišnjih prvakinja Hrvatske u tom uzrastu i trijumfa na Turniru gradova u Zagrebu, darovitost odbojke u gradu na Dravi, kao i dokaz stručna i sustavna rada s mladim Osječanima, pozornost su minulog vikenda privukla tri sasvim mlada sastava djevojčica i dječaka.
Naime, odbojkaši MOK Murse rođeni 2011. i mlađi, koji su prema pravilima tog natjecanja morali mijenjati ime nastupivši kao Retfala Osijek, osvojili su prvo mjesto i stekli pravo sudjelovanja na nadolazećoj međunarodnoj završnici u Splitu. U istom uzrastu, pod imenom Legice, igrale su djevojčice ŽOK Osijek i zauzele drugo mjesto (iza Zagreba) pa je za njih završen nastup u tom respektabilnom europskom natjecanju, dok su u uzrastu 2008. prvo mjesto osvojile članice Ferivi Višnjevca, što je i za njih bio završni, i to najbolji mogući pothvat, jer u tom uzrastu nema međunarodne završnice.

Već etablirani vrsni stručnjak u selektiranju i usavršavanju mladeži zaljubljene u odbojku Zvonimir Bogdanović ponosno je nanizao svoje učenike koji su nadmašili sve suparnike: Robert Rukovanjski, Ivor Kiraly, Pavle Volarev, Nikša Šabanović, Fran Vukasović, Nikola Cvijančević, Lovro Aničić, Dino Dugandžić, Noa Dražić, Vito Babić, Sebastian Vargek i Tibor Budimir.
Legice je vodila Renata Korenički (djevojački, iz igračkog doba, Jakovac) a tek ih je pobijedio zagrebački sastav što su morale priznati: Nika Lesko, Ana Čurić, Iva Korenički, Dora Jurić, Ana Žaja, Iva i Petra Kerovec, Lara Selak, Lana Đurić, Erika Dragišić, Nia Kolarić Tokić i Anđela Krivić.

Igre su organizirane pod pokroviteljstvom Međunarodnog Olimpijskog odbora i Europske komisije, UEFA, FIDE, te pod visokim pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva sporta i turizma i kao najveća sportska amaterska manifestacija putem svojih zaposlenika, ambasadora i partnera, sudjeluju u društvenom životu Hrvatske od 1996. godine, a od tada postale su najmasovnija amaterska sportska manifestacija u Europi
– Zbog svega i najnoviji pothvat potvrđuje da u našem klubu ulažemo mnogo truda u razvoj najmlađih i da rad s djevojčicama daje vidljive rezultate, kazao je na povratku kući Slobodan Hegyi, dopredsjednik ŽOK Osijek. – Naše su djevojčice pokazale karakter, timski duh i kvalitetu koja im obećava sjajnu budućnost. Iako smo trenutno u fazi traženja partnera, koji će nam sponzorstvom osigurati daljnji kvalitetan rad, podići ga na još veću razinu, u fokusu nam ostaje rad sa mladima i najmlađima kao čvrstim temeljem za podizanje naše kvalitete na još višu razinu.
Dakako, na isti se način, s mnogo prava, mogao i trebao oglasiti Bogdanović što će, s mnogo razloga, i učiniti nakon međunarodne završnice Plazme u Splitu, gdje će u odbojci braniti boje naše zemlje.
Iz lokalnog kuta, pak, gledano, lako je naslutiti, da smo sve bliže i izvrsnim seniorskim odbojkaškim sastavima!
Foto: Arhiva klubova
-
Mobilia1 dan od objaveMOŽE SE! BRAVO! Uklonjen stalak za bicikle, zauzimao je gotovo cijeli prolaz u Kapucinskoj
-
Šećerana1 dan od objaveI NJIMA JE VRUĆE Golubovi okupirali glavni gradski Trg, hlade se vodom iz fontane
-
Mobilia8 sati od objaveULICA HRVATSKE REPUBLIKE Novi nogostup i parkirališta od Slavičekovog prolaza do Županijske
-
Kožara1 dan od objaveBliži se blagdan Velike Gospe, policija poziva hodočasnike na poštivanje prometnih propisa
-
SPEEDWAY1 dan od objaveTURNIR ANTUN BATINIĆ Sve počasti pripale Elektrašima, najbolji igrač Filip Radovanović
-
Kožara6 sati od objaveOPASNOST OD PONAVLJANJA DJELA Mladić koji je u parku izbo muškarca u istražnom zatvoru
-
Mobilia4 sata od objaveVRUĆINE Ako se zateknete na promenadi, vode možete popiti tek na jednoj javnoj slavini
-
Kožara2 sata od objaveNE NASJEDAJTE! Na mobitele opet stižu lažne poruke o kaznama u prometu, samo ih obrišite

