Connect with us

SPEEDWAY

GIMNASTIKA Svjetski kup starta kvalifikacijama, Benović jedva čeka nastup pred sugrađanima

Finalni programi u dvorani Gradski vrt u subotu od 14:30 i nedjelju od 13:30 sati

Objavljeno

.Dana

Dvorana Gradski vrt u subotu i nedjelju (11. i 12. travnja) opet će biti poprište nadmetanja najboljih svjetskih gimnastičarki i gimnastičara na 17. Dobro World Cupu za koje su prijavljeni predstavnici rekordne 51 zemlje. Naime, na prethodnim ovogodišnjim natjecanjima Svjetskog kupa sudjelovalo je u Antalyji 41, u Cottbusu 38, u Cairu 34 i u Bakuu 33 države, s tim što će hrvatsku gimnastiku u Osijeku zastupati osmorka predvođena – Osječaninom Aurelom Benovićem. Nažalost, ozljeda ga je spriječila da se sugrađanima predstavlja i na tlu i preskoku, ali taj 25-godišnjak priznaje da opet „jedva čeka nastup pred sugrađanima“.

– Svima nama u reprezentaciji Osijek je najdraže natjecanje, a možete zamisliti onda kako je tek meni, jer ovo je moj grad, kod kuće sam. Mnogi misle da imam neki dodatni pritisak, ali iskreno nije tako. Štoviše, čak mi je manji pritisak nastupati u mom Osijeku nego na nekom drugom turniru Svjetskog kupa. Atmosfera je ovdje savršena, dođe puno ljudi, pa znam da kako god odradim, kako god završio, nitko me neće osuđivati, opet ću dobiti pljesak. Naravno, osjećam posebnu odgovornost prema tim ljudima koji dođu i zato ne želim „kiksati.“ Nažalost neću raditi preskok, nego samo parter, sedam mjeseci sam imao pauzu zbog ozljede, nisam čak ni trenirao normalno do prije tri mjeseca. Nisam se mogao dovoljno dobro ni pripremiti za priredbe Svjetskog kup koje su iza mene – rekao je Aurel.

Benović je odradio Cottbus (15. na tlu i 19. na preskoku), Baku (4. na tlu) i Antalyju (16. na tlu), a potom odlučio prije Osijeka propustiti Cairo i maksimalno se fokusirati na nastup u Gradskom vrtu. Do sada je izborio 25 finala Svjetskog kupa (deset medalja), a čak sedam ih je ostvario u svom gradu u kojem je zaslužio tri „zlata“, posljednje dvije godine na preskoku, 2022. na tlu, te „srebro“ 2021. na (is)toj spravi.

– Fascinantan je taj rekord od 51 zemlje, mi smo realno mali grad, a napravili smo čudo u svijetu gimnastike. Ponosan sam na cijeli naš organizacijski tim i volio bih im zahvaliti dobrim nastupom. Za početak, da se plasiram u finale. Bit će strašna konkurencija, ali opet, sve je u mojim rukama. Moram odraditi odličnu vježbu, jer je svaki bod kvalifikacijski za nastup na Svjetskom prvenstvu, kaže Benović, kojeg u kolovozu očekuje i sudjelovanje na Europskom prvenstvu u Zagrebu. Do tada mu je plan zaliječiti ozljedu stopala desne noge i vratiti se u pravu formu, te pokušati se vratiti i na preskok. Pogled će potom usmjeriti na 2028. i OI u Los Angelesu:

– Nisam još zaboravio Pariz, s kojeg često gledam snimku svog finala preskoka (gdje je bio peti, a mnogi tvrde ga su mu suci uskratili medalju) gdje je preskok bio meni sekundarna disciplina, pa sam sam sebe šokirao. Iskreno, žao mi je što nisam došao i do medalje, jer sam bio blizu i to je bila životna prilika, ali ponosan sam i na to peto mjesto u prepunoj Bercy Areni. Zbog svega, pokušat ću izboriti sljedeće OI i da u Los Angelesu ’28 napadnem medalju.

Potom će Aurel nabrojiti imena niza sjajnih svjetskih zvijezda koje stižu u Osijek, a u misli mu se vraća Svjetski kup u Varni 2021. gdje je osvojio najsjajniju, zlatnu medalju…

– Uh kakva bi to priča bila! Volio bih samo da ljudi opet napune Gradski vrt, da dođu vidjeti sva ta velika svjetska imena i da uživaju u vrhunskoj gimnastici, pa će tada i meni biti lakše nastupati, imat ću motiv više da opet stisnem zube.

Kvalifikacije u Gradskom vrtu startaju već danas (četvrtak, 9. travnja) od 14 sati, a uz Aurela na parteru će nastupiti i Marko Jovičić, s tim što će od Hrvata sudjelovati na konju s hvataljkama Mateo Žugec i Jakov Vlahek, Tijana Korent i Mila Prpić na preskoku, Christina Zwicker na gredi, te Sofia Mešter na dvovisinskim ručama. Nakon toga, finalni programi kreću u subotu od 14:30 i nedjelju od 13:30 sati, a ulaznice su dostupne na www.eventim.hr, te u finalne dane na blagajnama ispred Gradskog vrta. Jednodnevna cijena ulaznice je deset, a dvodnevna stoji 15 eura.

Foto: David Jerković/PIXSELL

SPEEDWAY

ODBOJKA Kadetkinje ŽOK Osijek u Zadru osvojile naslov državnih prvakinja

Najbolja igračica turnira je Lucija Šoš, najbolja tehničarka Dora Lizak, a najbolji bloker Ena Biljan – sve Osječanke

Objavljeno

.Dana

Objavio

Na završnom turniru odbojkaškog prvenstva Hrvatske u kadetskoj konkurenciji, odigranom u Zadru, zapažen uspjeh ostvarile su darovite igračice ŽOK Osijek  koje su osvojile naslov državnih prvakinja za taj uzrast! One su se posebno istakle u odlučujućoj, finalnoj utakmici za naslov kad su im se u nedjelju, 31. svibnja suprotstavile vršnjakinje ŽOK Pula.

U dvorani OŠ Zadarski otoci, naime, utakmica je trajala čak 114 minuta, a pobijedile su Osječanke s 3:1 (25:19, 12:25, 25:16, 25:21). Na treće mjesto plasirao se zagrebački Dinamo pobijedivši splitska Brda s 3:1 (25:18, 19:25, 25:10, 25:19). Još jedna osječka ekipa slavila je u konačnom razigravanju kad je Višnjevac, u susretu za peto mjesto, pobijedio ekipu HAOK Rijeke s 2:0. Poredak ostalih: 7. Olimpik, 8. Šibenik ’91, 10. Vinkovci, 11. Žal Banjole, 12. ENNA Vukovar, 13. Kelteks, 14. Mladost, 15. Kostrena i 16. Dubrovnik.

Trener Filipaš, te najbolje pojedinke Lizak, Šoš i Biljan

Pri uručivanju zasluženih nagrada, proglašene su i najbolje pojedinke turnire i to – sve darovite Osječanke! Najbolja igračica (MVP) turnira je Lucija Šoš, najbolja tehničarka Dora Lizak, a najbolji bloker Ena Biljan.

U Zadru su naslovu prvakinja Hrvatske sjajnom igrom pridonijele i Sara Brđanin, Lea Mrkonjić, Nika Bokulić, Nika Kuna, Mari Budiša, Ena Blažeka, Ema Šušnjara, Ana Korenički, Nina Jukić, Ema Margeta, Mia Medić, Petra Ema Sudarić i Franka Karačić. Dakako, važnu ulogu odigrali su, svatko u svom djelokrugu zadataka, i treneri Miodrag Stojaković, Darko Filipaš i Renata Korenički, te klupski predsjednik Vlatko Rakin.

Kadeti zagrebačke Mladosti, pak, bili su uvjerljivo najbolji u muškoj konkurenciji, što se prepozna(va)lo i u finalu protiv kadeta Rijeke koju su „mladostaši“ riješili u svoju korist s 3:1 (25:17, 20:25, 25:20, 25:15) u susretu koji je trajao 107 minuta. Učenici trenera Davora Meringera tom su prilikom izgubili prvi set u ovosezonskim službenim utakmicama, jer su  i u kadetskoj ligi briljirali s 15 pobjeda, bez poraza, i set-razlikom 45-0!

MURSAŠI TREĆI Na treće mjesto plasirali su se kadeti MOK Murse-Osijek koji su za samo 72 minute deklasirali Ribolu Kaštela s 3:0 ( 23, 16, 13). U susretu za peto mjesto, pak, Zadar je s 3:0 (19, 16, 20) pobijedio momčad Siska, a sedmi je Cratis Varaždin poslije također 3:0 (17, 21, 21) pobjede nad riječkim Grobničanom.

(Na glavnoj fotografiji: Kadetkinje ŽOK Osijek, prvakinje Hrvatske za 2026. godinu, s predsjednikom Rakinom, te trenerima Filipašom i Stojakovićem)

Foto: ŽOK Osijek

Nastavi čitati

SPEEDWAY

GOLGETER S PAMPASA Hrvatska ispala s Eura za kadete, ali Jakov Dedić potopio je Španjolce

Mlada nada iz Škole nogometa NK Osijek otvara posve novu perspektivu

Objavljeno

.Dana

Objavio

U Estoniji je završen prvih krug Europskog nogometnog prvenstva za kadete, igrače uzrasta do 17 godina. Nažalost, već poslije prvog kruga, odnosno tri odigrana kola, reprezentacija Hrvatske eliminirana je iz daljnjeg natjecanja. Naime, izabranici Marijana Budimira, među kojima su i stoper Jakov Posavec i napadač Jakov Dedić, perspektivni polaznici Škole nogometa NK Osijek zauzeli su treće mjesto u skupini, a u polufinale natjecanja plasirale su se dvije prvoplasirane momčadi s minimalno boljom gol-razlikom!

Na startu, u Rakvereu selekcija Belgija svladala je Hrvatsku s 2:0, a potom su daroviti Hrvati svladali Estoniju s 3:1 i u nedjelju Španjolsku s 3:2. U toj utakmici sva tri pogotka za „male vatrene“ postigao je Osječanin Dedić, ali je Budimirovim mladićima „falio“ još jedan pogodak za plasman u polufinale EP. U konačnom poretku, naime, Belgija (3:1) i Španjolska (7:4) imali su, iako isti broj bodova kao Hrvatska (6), te bolju razliku postignutih i primljenih pogodaka od hrvatskih reprezentativaca (6:5). Na posljednjem je mjestu bila Estonija bez bodova.

Ono što svakako može probuditi optimizam među osječkim ljubiteljima nogometa, svakako je ubojitost Jakova Dedića, rođen krajem kolovoza 2009., u čijem je životopisu već upisano nekoliko minuta u – seniorskoj momčadi. Ako se „po jutru dan poznaje“, eto nam novog golgetera već sljedeće sezone, igrača školovanog na Pampasu (kraće vrijeme proveo je u Akademiji Krpan-Babić) sposobnog da u Supersport Hrvatskoj nogometnoj ligi otkloni rak-ranu osječkog prvoligaša – neefikasnost!

Foto: Instagram profil

Nastavi čitati

SPEEDWAY

MIA WILD Najbolja osječka atletičarka u Trstu je bila brža nego u Osijeku prije tjedan dana

Zauzela je drugo mjesto na na 19. Triveneto Meeting Internazionale

Objavljeno

.Dana

Objavio

Samo tjedan dana Mia Wild bila je vlasnica državnog rekorda za mlađe seniore (U-23) na 100 m s preponama, a već je popravila 13,34 istrčanih u Gradskom vrtu. Naime, u subotu je najbolja osječka i jedna od najperspektivnijih hrvatskih atletičarki, nastupila na međunarodnom mitingu u Trstu i pokazala da je zaista u odličnoj formi.

U konkurenciji atletičarki i atletičara na 19. Triveneto Meeting Internazionale iz Italije, Mađarske, Poljske, Velike Britanije i Hrvatske, Mia je trčala u jednoj od skupina discipline koja je okupila 16 trkačica, te zauzela drugo mjesto iza talijanske predstavnice Mosetti (13,07) s rezultatom 13,24. U sveukupnom poretku 16 preponašica, najbrža bila je Talijanka Veronika Besana (13,08), dok je Mia zauzela četvrto mjesto s tim što nije zanemarivo istaknuti kako su tri prvoplasirane bitno starije od nje. Ono što je, ipak, najznačajnije, jest činjenica da je Wild poboljšala mlađejuniorski rekord Hrvatske za deset stotinki, te dokazala daljnji uspon forme.

Ususret najvećim ovogodišnjim izazovima, to je, svakako, ohrabrujuće i za trenera Sašu Šešuma, jer Mia uskoro ima nove izazove u prvom polugodištu 2026. Već u četvrtak, 4. lipnja, naime, Mia će trčati u austrijskom St.Poletenu gdje je nastupila i lani, da bi nakon predaha 20. i 21. ovoga mjeseca nastupala na Balkanskom prvenstvu, pa 26. lipnja na Hanžekovićevom memorijalu u Zagrebu.

– To mi je raspored za naredno kraće razdoblje – rekla je Mia. – Vrhunac sezone, dakako, trebalo bi biti Europsko prvenstvo, kolovoza u Birminghamu.

Nedavno je Mia dvaput doživjela značajna priznanja, proglašavana je najboljom sportašicom Osijeka, pa Osječko-baranjske županije, a njeni najnoviji rezultat koje postiže s usporednim ispunjavanjem brucoških obveza, nedvojbeno su dokaz da smo dobili doista vrhunsku studentsko-atletsku osobu! S nadom da će jednog dana Mia istrčati 100 m s preponama s rezultatom ispod 13 sekundi, što je u ovom trenutku vrhunac planova nje i trenera Saše Šešuma, kao i kompletnog AK Slavonija Žito.

Foto: Arhiva kluba

Nastavi čitati

SPEEDWAY

STUDENTSKI RUKOMET Na Prvenstvu Hrvatske djevojke su druge, a dečki na četvrtom mjestu

Na završnom sveučilišnom turniru u Poreču

Objavljeno

.Dana

Objavio

Nakon što su prednatjecanja nedavno priređena u Zaprešiću i Zagrebu, prošloga tjedna u Poreču su odigrani završni turniri sveučilišnog prvenstva Hrvatske u rukometu. Pravo nastupa prethodno su stekla i oba sastava Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, s tim što su se djevojke, za 2025./2026., pokazale uspješnijima zauzimajući drugo mjesto, dok su osječki studenti završili svoj nastup na četvrtom mjestu u Hrvatskoj.

Zoran Dorić, inače trener prvoligaša ŽRK Osijek (ovaj put službena osoba osječkog sveučilišta na klupi je bila i Mirijam Adžaga),kao i dosad vodio je u oba susreta osječke studentice, koje su u polufinalu pobijedile ekipu Sveučilišta u Splitu s 31:25, da bi u finalu odmjerile snage sa Sveučilištem u Zagrebu, koje je prije toga porazilo sastav Sveučilišta Sjever s 31:26. U završnom doigravanju, pak, za naslov studentskih prvakinja Hrvatske, nažalost, Osječanke su izgubile od Sveučilišta u Zagrebu s 29:25, dok su Splićanke, za ukupno treće mjesto, svladale Sjever s 37:26.

Budući da se poslije svake utakmice proglašavalo najbolje pojedince, iz osječke ekipe u finalu je tu titulu ponijela Mia Jozanović (od Zagrepčanki Magali Lujić), uz koju su za Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera (čija je okosnica bio ŽRK Osijek) još igrale Josipa Ćaleta, Leona Grgić, Ana Javorić, Rea Kruljac, Lea Strasser, Tea Strusa, Klara Crnoja, Josipa Dorić, Ema Jelečević, Nika Malovan, Sofija Martinčević, Ivan Perić, Erin Pintarić, Karla Solina i Lara Vrajić.

Za kroničare ćemo ponoviti konačan poredak: 1. Sveučilište u Zagrebu, 2. Sveučilište Josipa Jurja Strosmayera u Osijeku, 3. Sveučilište u Splitu i 4. Sveučilište Sjever. Na proljetnom prednatjecanju, inače, igrale su i studentice iz Pule, Rijeke i Vukovara.

Završna utakmica najboljih hrvatskih studenata-rukometaša, odigrana u subotu kasno poslijepodne, imala je vrlo uzbudljivu završnicu, da bi, na kraju, Zagrepčani ponovili uspjeh svojih kolegica. Protiv Splićana, sastav Sveučilišta u Zagrebu pobijedio je s 32:26 i donio studenti(ca)ma u metropoli dvostruki trijumf. Prethodno su zagrebački „studoši“ pobijedili u polufinalu momčad Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku s 29:25, dok je drugi finalist, sastav Sveučilišta u Splitu nadmašio u polufinalu Tehničko veleučilište u Zagrebu uvjerljivo, s 29:19. „Tehničari“ su potom, u srazu za treće mjesto, pobijedili i osječke studente – s 33:29.

Iskusni Viktor Frajhaut preuzeo je na porečkom turniru ulogu trenera (službeni sveučilišni suradnik bio mu je prof. Zvonimir Beissmann),čiji sin Lovro branio samo u petak u polufinalu, dok  Matej Zrno ovaj put nije ni putovao u Poreč, pa je izostanak te dvojice prvotimaca prvoligaša RK Osijek, sigurno bio hendikep mladića-sveučilištaraca s Drave, posebice u srazu za treće mjesto.

Zanimljivo je, inače, da je, u oba nastupa Osječana najbolji strijelac bio juniorski reprezentativac Kovačević, s deset pogodaka u polufinalu i sedam u susretu za treće mjesto. Još su igrali Ivan Bošnjak (u polufinalu i Lovro Frajhaut), Luka Kuštro, Patrik Maroš, Antonio Sivak, Josip Brzica, Ivan Raguž, Danijel Hideg, Antonio Carević, Vilim Gotal, Luka Šarić, Josip Žulj, Ivan Barišić, Lovro Carić, Borna Fruk i Stjepan Javorček.

Konačan poredak rukometaša: 1. Sveučilište u Zagrebu, 2. Sveučilište u Splitu, 3. Tehničko veleučilište u Zagrebu, 4. Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, te Veleučilište „Lavoslav Ružička“ u Vukovaru, Sveučilište u Rijeci, Zdravstveno veleučilište u Zagrebu i  Sveučilište Sjever.

OŽENIO SE Studenti iz grada na Dravi u subotu su bili znatno oslabljeni, jer su nastupili nekompletni, što je vjerojatno utjecalo i na njihov konačan rezultat i plasman na turniru. Naime, kapetan Matej Zrno nije ni putovao u Poreč, jer je otprije imao zakazano svoje vjenčanje u retfalačkoj župi, gdje je u subotu otputovao i prvi vratar Lovro Frajhaut. Taj svečani događaj ostat će trajno zapamćen i u Rukometnom klubu Osijek, jer je kapetan osječkog prvoligaša ženidbom okrunio dugogodišnju vezu s Tenom Josić, dugogodišnjom klupskom glasnogovornicom. S upućenim čestitkama, želimo im mnogo sreće u braku!

Foto: Unisport

Nastavi čitati

SPEEDWAY

BORIS ČULIN Nogometna legenda, zvali su ga iz Hajduka i Dinama, ali nisu ga dali iz Osijeka

Od nogometa se oprostio još 1970., ali još se dobro sjeća svega

Objavljeno

.Dana

Objavio

Slučajan prijepodnevni susret, na Trgu slobode prekoputa Supermarketa, probudio je višeznačajne uspomene na neko drugo, davno vrijeme, poglavito vezane uz nogomet šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad je naš najbolji slavonsko-baranjski klub promijenio – čak tri imena. Do 1962. bio je Proleter, od svog osnutka (1947.) i da bi tada postao dio novoosnovanog Sportskog društva Slavonija jer su gradski oci pokušali unaprijediti osječki sportski vrh sjedinjavanjem najboljih klubova u istu cjelinu. Glavni razlog se, frapantno sličan na sadašnjost, svodio na pokušaj što objektivnijeg i bogatijeg raspodjeljivanja gradskog financijskog budžeta namijenjenog vrhunskom sportu. No, vratimo se susretu kod Supera.

Malo pogrbljen gospodin s kravatom i sportskom kapicom na glavi upravo je razmjenjivao sjećanja na razdoblje svog života i osječkog nogometa koji su, zasigurno, trebali okončati sasvim drukčije od epiloga o kojem prilično nenametljivo priča Boris Čulin. Osječanin rođen 1940. ostavio je dubok trag u upravo spomenutom razdoblju djelovanja kluba koji je nastupao i „Kraj Drave“ i u Gradskom vrtu.

Čulin je, naime, u crveno-plavom (duže) i bijelo-plavom dresu (kraće)  proveo nešto više od jednog desetljeća u momčadi čije nastupe stari(ji) ljubitelji nogometa pamte kao utakmice isprepletene nogometnom romantikom i šarmom. Ima onih koji, na pohvalno spominjanje kadra u kojem su najznačajniji igrači, s dužim ili kraćim stažom, bili braća Gutzmirtl, Lončarić, Čulin, Kasač, Karapandža, Rukavina, Crnković, Piljaš, Đorđić, Piljaš, Ham, Iličin, Marjanović, Katić, Zejnilagić, Rudić, Klepić…, pokušavaju osporiti njihov igrački potencijal postavljajući kritičko pitanje zbog čega ta generacija nogometaša poniklih odreda u gradu na Dravi (uz poneke pojačanje), nikad nije dosegnula prvoligaški status. A konkretan će odgovor dobiti od onih koji su nekad slušali nepobitne priče o utjecaju politike u sportska zbivanja (i tada!) na prostorima bivše države.

Osim toga, u tom su vremenu najdarovitiji nogometaši najčešće završavali u nekom od klubova tzv. „velike četvorke“ – Dinama, Hajduka, Crvene zvezde i(li) Partizana, oslabljavajući manje sredine, a taj običaj nije zaobišao ni Osječane. Josip Gutzmirtl je ’64 otišao u Maksimir i dao velik doprinos najvećem Dinamovom međunarodnom pothvatu (Kupu kupova Europe, 1967.), u istom je dresu godinu kasnije zaigrao također iznimno daroviti juniorski reprezentativac Petar Lončarić, a na meti menadžera tog doba našao se i – Čulin.

Naš junak s početka priče plijenio je vrhunskom tehnikom, pa čak je, igrajući u pravilu braniča (beka), znao hrabro „fintama“ zaustavljati suparničke napadače. No, mladić zaljubljen u svoj grad, ostao je u Osijeku u kojem je, nakon desetljeća standardnog nastupanja kao nezamjenjivi prvotimac (za Proleter, Slavoniju i NK Osijek!) doživio i svečanost oproštaja kad ga je darivao Milan Stilin, tadašnji predsjednik kluba u kojem je Boris počeo i završio karijeru. Odolijevajući pozivima „velikih“, sjećamo se tog vremena kad se bio našao pred ulazom na „stari Plac“ u Splitu.

– Istina je, bio sam sasvim blizu Hajduku – kaže nam Čulin čiji je i sin Vjekoslav u međuvremenu već završio mnogo manje uspješnu igračku (amatersku) karijeru. – Manje se zna da me zvao i Dinamo, što mi je također laskalo. Zašto sam ostao? Pa, u našem klubu zauzeli su čvrst stav da me nikamo ne puštaju!

Nagradu na oproštaju od nogometa 1970. Borisu uručuje Milan Stilin, tu su i Borisovi suigrači Pavo Majer i Branko Karapandža

Tako je to nekad bilo, prije svega se cijenila igračka kvaliteta, kupoprodajni su običaji u posljednjim desetljećima nekako udaljili i najvjernije kibice od odlazaka na utakmice. A kako Boris Čulin uspoređuje sadašnji i nogomet, koji je on igrao sa svojim vršnjacima, upitajte ga na Opus Areni. Naći ćete ga redovno u sve manjoj skupini veterana osječkog nogometa. U društvu onih kojima (ne)objašnjivi i izvannogometni utjecaji nisu dali da zaigraju u natjecanju kojem su, zapravo pripadali – kao što ni njemu nisu dali da potraži potpunu igračku afirmaciju u nekom velikom klubu.

Foto: Komarilos i privatna arhiva

Nastavi čitati

Najlaćarnije