SPEEDWAY
OSJEČKI SPORTSKI BRAKOVI Milicu i Miroslava spojile kugle i čunjevi
Povijest dobrog dijela osječke kuglačke scene moguće je pratiti kroz ovu kuglačku obitelj
Zasluge za preinačenje nekad špricer-sporta u dio obitelji kvalitetnog osječkog sporta odavno su pripis(iv)ane pok. Anti Lioviću, utemeljitelju prve Škole kuglanja u gradu na Dravi i idejnog kreatora nekadašnjeg kuglačkog kluba „Plavi 9“, a potom Kandita. Popularni „čika Ante“, koji je za sveukupni promotorski doprinos hrvatskom kuglanju primio i državni „Trofej Matija Ljubek“, međutim, ostavio je iza sebe i najboljeg osječkog kuglača svih vremena, sina Miroslava kojem posvećujemo ovu priču iz serijala o sportskim brakovima Osijeka.
Naime, među dječacima koji su se sedamdesetih godina okupljali u Šećeranskom domu gdje ih je legendarni „čika Ante“ animirao za sport kojem su se dotad priklanjali poglavito isluženi nogometaši, bio je i Miroslav. Budući da, zaista „krv nije voda“ odnosno da „jabuka ne pada daleko od stabla“, baš je Miroslav postao najbolji učenik svog nenadmašnog oca.
– Većina nas klinaca bili smo djeca roditelja zaposlenih u Tvornici šećera i kandita pa smo imali nesmetan pristup prvenstveno malonogometnom igralištu u Sindikalnom domu, za loš(ij)eg vremena igrali smo stolni tenis i kuglali kad je kuglana bila slobodna s tim što smo sami sebi naizmjence postavljali čunjeve i(li) kuglali. Sjećam se, često smo igrali onu „u čišćenje po hitac, pa tko promaši mora ići postavljati, dok netko drugi ne promaši“. I mislim da smo već tada razvijali vještinu preciznosti – opisat će prve kuglačke dane Miroslav.
Značajnu ulogu, dakako, odigrao je „čika Ante“, koji bi pokupio najtalentiranije klince kad su za to stekli potrebnu dobnu granicu od 15 godina, pa je ’75 došao red i na Miroslava.
– Pojedinci su tada, kad je glavna disciplina još bila narodni način, pomalo ulazili u prvu ekipu, prije svih moj stariji brat Bernard, te Ivica Klarić i Branimir Zelinac. Štoviše, kad je jednom došlo do svađe između tate i pojedinih igrača, koji su napustili naš klub i osnovali KK Jadran, tata jebio prisiljen uvrstiti nas nekolicinu u prvu momčad, jer se u to vrijeme rijetko dovodilo „igrače sa strane“ budući da su klubovi bili vezani uz mjesto stanovanja ili zaposlenja. Za nas je to bila sreća, dobili smo lakše priliku. Kao i to da naša dvostazna kuglana jedina nije bila vezana uz neki ugostiteljski lokal, što je još jedan prilog tezi (uz našu mladost) da kuglanje nije “špricer” sport (barem u našem slučaju).
Prvih godina tog dječačkog razdoblja, međutim, Miroslava je više privlačio stolni tenis i mali nogomet da bi sudbonosni preokret došao siječnja 1977.
– Tada sam na kuglani Doma JNA pobijedio Nikolu Dragaša, tada aktualnog trostrukog svjetskog prvaka (u 100 hitaca, drugih 100 bacao je Miljenko Čulin, pa smo ukupno izgubili taj prijateljski meč), pa se nešto pokrenulo u mom shvaćanju kuglanja. Ubrzo sam osvojio naslov pojedinačnog juniorskog prvaka Hrvatske u juniorskoj konkurenciji, naša je kuglana 1. svibnja 1977. postala automatizirana i svi smo, pa i ja, počeli intenzivnije trenirati. Često noću, pa i u šest ujutro (!) zajedno s Neđom Kneževićem, koji je radio u OLT-u i dolazio iz noćne smjene.
Kako se to zna reći: sve ostalo je prošlost. Popis sjajnih Liovićevih podviga možete pročitati na drugom mjestu, a kad ga dirnete u dublje promišljanje o sportu kojem je posvetio cijeli život, Miroslav će:
– Smatram i dalje da je kuglanje pravi sport za koji je potrebno naporno trenirati za vrhunski rezultat – iznijet će glavnu tezu uz tvrdnju da je to dolazilo do izražaja posebice dok se igrala disciplina 200 hitaca (do 2002. i SP-a u Osijeku), da bi neke promjene dovele do toga da i manje kvalitetni igrači ponekad mogu pomrsiti račune onim kvalitetni(ji)ma.
– Mislim na smanjen broj hitaca kod muškaraca na 120, pa sve intenzivnije korištenje maziva kod čunjeva i promjena oblika čunjeva. To je, tvrdim, prouzročilo neprirodno padanje čunjeva odnosno rušenje pozicija u jednom hicu, za što je nekad bilo potrebno potrošiti najmanje tri kao i padanje čudnih pozicija od velikih promašaja koje nisu radili “pravi” igrači.
Lako je, iz njegova tumačenja, prepoznati potpunu posvećenost kuglanju kao i pojašnjenje detalja o kojima mi „obični smrtnici“ nikad ne bismo ni pomislili. No, Miroslava nije kuglanje odvelo izvan drugih, prirodnih ljudskih aktivnosti, osim kuglača na turnirima je bilo i kuglačica.
– Prigodom jednog od tradicionalnih gostovanja u Mađarskoj, gdje su se igrale prijateljske utakmice gradskih reprezentacija, početkom rujna 1981. upoznao sam Milicu, prisjeća se Miroslav početka veze s današnjoj suprugom Milicom, djevojački Lozić. Nakon toga smo se sve češće susretali na kuglanama, a prohodali smo već negdje koncem studenoga 1981., dok je vjenčanje uslijedilo 2. listopada 1982. Uglavnom nas je čvrsto povezalo baš kuglanje, jer je i ona kuglala od ’81 sve do 1987., kad se rodio naš drugi sin Dino (Mario je rođen 1983.). Miličin najbolji kuglački doseg bilo je 13. mjesto na pojedinačnom prvenstvu Jugoslavije za seniorke 1986. u Kuli, s tim što je te godine bila osma na prvenstvu Hrvatske. Još jednom „mama Liović“ vratila se kuglanju, poslije SPUK-a 2002., ali samo rekreacijski, narodnim načinom nekoliko sezona u Gradskoj ligi.
Mnogi Osječani sjećaju se da Miroslava i Milicu sudbina baš nije mazila, jer je Dino bio dijete s poteškoćama u razvoju, pa im nije bilo lako i dobro im je dolazila nesebična pomoć dida Ante i bake Slavice.
– Dok je trajalo, a trajalo je 20 godina (Dino je umro 2007.), navikli smo se na sve teškoće, nekako nam je to bio normalan život. Kad je trebalo „uskakali“ su često moji roditelji, a pomagao je i Mario, kako je rastao. Sad, sa ovim vremenskim odmakom, sve više shvaćamo da nije bilo lako.
No, ostalo je i nekoliko nezaboravnih uspomena na Dinu, kao.
– Naš Dino volio se voziti u automobilu, pa kad stanemo, a ne izlazimo iz auta, počinjao se glasno ljutiti. Zaustavila nas je tako policija (zbog malo brže vožnje) i dok bih davao tražene dozvole Dino bi se počeo derati, na što bi se policajci malo uspaničili jer su vidjeli da je dijete bolesno, pa bi nas brzo puštali dalje! Bez kazne, samo da djetetu bude bolje.
Stariji sin para MM, Mario je i danas aktivan kuglač, po rezultatima dostojan sljedbenik loze Liovića.
– On je ušao u osječko kuglanje koje je već imalo zavidan status u Hrvatskoj, za razliku od mog vremena kad smo bili teška provincija, s vrhunskim igračima poput Branislava Bogdanovića, Marija Mušanića, Zorana Prodanovića, pa se bilo i teže probiti. Ipak, ostvario je vrlo dobre rezultate, valjda je jedini igrač u Hrvatskoj koji je osvojio pojedinačne naslove u svim dobnim kategorijama, a možda mu nedostaje pokoja međunarodna medalja za kompletno zadovoljstvo. Najviše mi je žao što se nije uspio zaposliti u struci iako je završio Ekonomski fakultet.
Na kraju priče o Liovićima koje su povezale kugle i čunjevi, red je spomenuti i najmlađu.
– Sad imamo unučicu Karlu, koju dida nikako ne može pobijediti u memoriju!
SPUK Dvorana Zrinjevac od 19. do 25. svibnja 2002. bila je mjesto održavanja 24. svjetskog kuglačkog prvenstva (SPUK), zapamćenog kao posljednje globalno natjecanje s 200 hitaca (od tada kuglači bacaju po 120), ali i po tri medalje za Hrvatsku (Mušanić pojedinačno „srebro“, a „bronce“ Mušanić/Bogdanović, te ženska ekipa) savršeno je odradio timkuglačkih djelatnika Osijeka predvođenih Neđeljkom Kneževićem i Miroslavom Liovićem.
– Bilo je to Neđino “maslo” – hvali Miro prijatelja i predsjednika Organizacijskog odbora jedne od najvećih sportskih priredbi ikad održanih u Osijeku. – Bio je tada predsjednik HKS-a, često odlazio na prethodna prvenstva, upoznao se s obvezama domaćina i prijavio Osijek za SP. Bio sam se smrznuo i noćima nisam mogao spavati znajući da u gradu nemamo osnovne uvjete za tako nešto. Zrinjevac prekratak (osim staza trebalo je ubaciti i tribine), na kraju je nešto zaštekalo sa sudačkim prostorom, pa je ugurana kuglana i montažna tribina. I zahvaljujući tvrdoglavom i upornom Neđi, koji je pronašao sponzore, izborio podršku Grada i tadašnjeg gradonačelnika Zlatka Kramarića, brojnim volonterima, domaćim sucima, djelatnicima „Športskih objekata“ i sportskih zajednica Osijeka i Županije, ipak je provedeno jedno od najkvalitetnijih prvenstava uopće, što je vodstvo NBC-a i naglasilo na završnom banketu priređenom u Bizovačkim toplicama.
(Na glavnoj fotografiji: Vjenčanje 1982.) Foto: Privatna arhiva
SPEEDWAY
RUKOMETNA SUBOTA Svjesni snage suparnika u utakmicu ulaze čvrsto i očekuju bodove
Na Zrinjevcu cure dočekuju Lokomotivu, a dečki Čakovec
Ljubitelji sporta u Osijeku ove će subote još jednom imati priliku promatrati dvije prvoligaške rukometna utakmice. U Zrinjevcu će, naime, rođeni Osječanin Silvio Ivandija kao ugledni trener predstaviti ekipu Lokomotive Zagreb, uz Podravku najbolju hrvatsku ekipu rukometašica, a potom će svi koji su skloniji praćenju utakmica rukometaša biti ponuđena zasigurno istinska poslastica.
Nažalost, za prvi subotnji ogled to se ne može reći, jer je razlika u vrijednosti suparnica unaprijed odredila ishod. Uostalom, lokosice su uoči 22. kola Prve hrvatske lige na drugom mjestu ljestvice Prve hrvatske lige s 38 bodova, istodobno ŽRK Osijek grca pri dnu, na devetom mjestu (od 14) s 18, a njihov prvi ovosezonski susret okončan je trijumfom Zagrepčanki s 37:16.
– Svjesni smo njihove snage, to je ekipa koja je izborila i mjesto u četvrtfinalu Europske lige, a sustavno se dokazuje i u državnom prvenstvu, kaže Zoran Dorić, trener ŽRK Osijek. – Njihovoj brzoj i atraktivnoj igri teško se suprotstaviti, a ja ću od naših djevojaka u takvoj situaciji tražiti čvrstu i odgovornu obranu tijekom cijele utakmice, moramo usporiti njihov ritam i spriječiti lagane pogotke iz tranzicije, a u napadu očekujem disciplinu, strpljenje i što je moguće manje tehničkih pogrešaka. Samo tako mogli bismo biti donekle konkurentni objektivno boljem suparniku…
Na trenerova nadanja, mlada Josipa Ćaleta će dodati:
– Svjesni smo njihove snage i kvalitete, ali i vjerujemo u naš rad i borbenost. Igramo pred domaćom publikom tako da ćemo u utakmicu svakako ući čvrsto i hrabro.
Utakmica ŽRK Osijek – Lokomotiva Zagreba počet će u 18 sati, a nakon djevojaka, od 20 sati, svoje rukometne mogućnost i znanje nastojat će ispoljiti mladići – RK Osijek je domaćin rukometašima Čakovca. Utakmica je to 8. kola Lige za ostanak Paket24 Premijer hrvatske lige uoči koje su na prva tri mjesta: 1. RK Poreč 19, 2. RK Čakovec 19, 3. Rudar 18…Budući da će do svibanjskog kraja natjecanja, osim subotnjeg, osječki rukometaši odigrati još četiri susreta, s obzirom na njihovu zalihu od 14 bodova (koliko ima i Bjelin Spačva Vinkovci) nije teško zaključiti da Frano Veraja i njegovi učenici protiv favoriziranih Čakovčana imaju idealnu priliku iskoraknuti prema definitivnom bijegu od raspleta za ostanak među prvoligašima.
Uostalom, već tjednima mladi trener osječke momčadi ponavlja kao „za ostvarenje konačnog cilja, treba pobjeđivati samo kod kuće“. Poslije RK Čakovec, u Zrinjevac će još doći slavonski susjed iz Vinkovaca…
– Dosad i odrađujemo sve po tom našem planu, još će jednom Veraja. – Čakovčanima ne znači mnogo taj visok plasman, jer igramo ligu samo za ostanak, pa sam uvjeren da će naši dečki zaigrati neusporedivo motiviraniji, svjesni svoje snage, a na takvo raspoloženje utječe i činjenica da se u sastav vraćaju oporavljeni iskusni Domagoj Nedić i mladi Borna Oršolić pa ćemo imati raskošniji roster nego u nekim prethodnim utakmicama. Ne tajim, iako nam je to imperativ, da smo uvjereni u našu vrlo značajnu pobjedu!
Foto: Zajednica osječkog sporta
SPEEDWAY
DRAVSKI SRAZ Čeka nas zahtjevna utakmica u kojoj će odlučiti energija bijelo-plavih
Osijek protiv Varaždina, petak na Opus Areni u 20.15 sati
Nakon trijumfa na Rujevici (2:0) i zvučnih promjena u klupskom rukovodstvu, momčad NK Osijek već u petak (17. travnja) igra utakmicu 30. kola Supersport HNL-a. I to za osječke prilike nesvakidašnjem petku, nego još i u – noćnom terminu! Susret s Varaždincima, još jedan klasični dravski sraz gradova na Dravi, četvrti u aktualnoj sezoni, naime, počet će u 20.15 sati. Koliko će to utjecati na odaziv gledatelja, tek će se vidjeti, pa je možda i to razlog što je trener Tomislav Radotić pozvao klupske kibice:
– Volio bih da na Pampasu bude što više naših navijača, koji će dati podršku dečkima i nagraditi ih nakon što su u Rijeci dokazali da nisu u pravu oni koji sumnjaju u mogućnosti našeg sadašnjeg kadra…
A podrška navijača će, u svakom slučaju, biti itekako potrebna, jer je NK Varaždin na ljestvici na četvrtom mjestu s istim brojem bodova kao i još aktualni prvak HNK Rijeka, a u prethodnim ovosezonskim međusobnim utakmicama pokazao se kao vrlo tvrd orah. Osim tri remija (dva prvenstvena i onaj u osmini finala Kupa, koji je potom okončan u korist Šafarićevih mladića), sva tri bez pogodaka, jednu su utakmici konkurenti iz grada na Dravi riješili u svoju korist. Vrijeme je, uvjereni smo, da je došlo vrijeme za uzvrat i daljnje učvršćivanje u dnu ljestvice HNL-a.
Što se igračkog kadra tiče, Radotić i dalje neće moći računati na Barišića i Vrbančića koji se oporavljaju ali još nisu sasvim fit, a glavobolju mu zadaje mjesto desnog bočnog jer ni Karačić ni Guedes ne kandidiraju za sastav. Velikom broju pravih navijača bijelo-plavih godi kad se Radotić hvali i dosadašnjim ali i dodatnim aktiviranjem mladića iz Škole nogometa na Pampasu.
O pripremi za „dravski sraz“, pak, trener osječkog prvoligaša bio je vrlo konkretan:
– Naravno da očekujemo drukčiji kontekst utakmice, od one na Rujevici, ovaj put ćemo mi morati diktirati tempo, pa zato i pripremamo susret na drukčiji način, jer mi je velika želja da dođemo do novih bodova za što će presudna biti naša energija i borbenost na svakom dijelu terena i tijekom cijele utakmice, kao i osjećaj homogenosti.
Sljedećeg je suparnika Radotić opisao na zanimljiv način:
– NK Varaždin je momčad za koju misliš da nema nekakve automatizme, ali zato što sve rade – to rade vrlo jednostavno pa su baš zato itekako opasni kao izvrsno izbalansiran sastav. Čeka nas zahtjevna utakmica u kojoj će, ponavljam, odlučiti energija naše momčadi.
Nije bilo mnogo govora o sastavu početne jedanaestorice, ali sumnjamo da će Radotić mnogo mijenjati sastav koji se s Kvarnera vratio s tri boda. Podsjećamo, prošle nedjelje igrali su: Malenica, Kolarik, Mersinaj, Čolina, Bukvić, Petrusenko, Jovičić, Mejia, Akere, Omerović i Matković. Dakako, neće biti iznenađenje da od prve minute, ili tijekom susreta, priliku za nastup dobiju i Barišić, Vrbančić, Mikolčić, Bubanja, Jakupović, Hasić, Jelenić, Barić…
Utakmicu na Opus Areni u petak će suditi Ivan Vukančić iz Benkovca, čiji je sumještanin Mateo Erceg, zanimljivo, u nedjelju sudio na Rujevici!
Foto: Davor Javorović/PIXSELL
SPEEDWAY
NK OSIJEK Predsjednica Aleksandra Vegh smijenila Valentinu Koprivnjak i Alena Petrovića
Nakon Čohara, nastavljeno je čišćenje na Opus Areni
Vrlo kratka obavijest objavljena je u danas poslijepodne na službenoj web stranici NK Osijek:
– Nogometni klub Osijek ovim putem obavještava javnost kako Valentina Koprivnjak više nije članica Uprave NK Osijek niti obnaša bilo kakvu funkciju u Klubu. Gospođi Koprivnjak zahvaljujemo na dosadašnjoj suradnji i želimo joj puno uspjeha u daljnjoj karijeri.
A nešto kasnije na istom je mjestu objavljena još jedna vijest:
– Nogometni klub Osijek ovim putem obavještava javnost kako Alen Petrović više ne obnaša funkciju sportskog direktora Kluba. Zahvaljujemo mu na angažmanu i doprinosu tijekom njegovog mandata u NK Osijek. Klub posebno cijeni njegov profesionalan i korektan pristup prilikom završetka suradnje, pri čemu je vodio računa o najboljim interesima Kluba.
Kao što je poznato, nedavno je smijenjen i direktor Vladimir Čohar, koji je, zajedno s Koprivnjakovom, bio među navijačima omraženi tandem u klupskom čelništvu. Sve se događa u vrijeme inauguracije nove predsjednice Aleksandre Vegh ali i pada dosadašnjeg mađarskog premijera Viktora Orbana čiji je bliski suradnik Lorinc Meszaros vlasnik osječkog kluba.
Valentina Koprivnjak u NK Osijek provela je dva desetljeća na raznim funkcijama, a 2015. imenovana je i predsjednicom. Nakon svega, dakako, s punim se pravom postavlja pitanje što će se, ustvari, dogoditi s osječkim prvoligašem i tko će, poslije svih ovih promjena, preuzeti njegovo rukovođenje. Činjenica je, da su u cijeloj priči navijači dobili zadovoljštinu: oni su na gotovo svim utakmicama izričito zahtijevali smjenu i Čohara i Valentine Koprivnjak. I što sad?
U klupskom priopćenju o otkazu Petroviću nadalje stoji: “NK Osijek nastavlja s cjelovitim procesom restrukturiranja, usmjerenim na jačanje sportskih i operativnih temelja Kluba, unaprjeđenje rezultata te povratak na razinu konkurentnosti kakva se očekuje od NK Osijek. Klub je u potpunosti fokusiran na ostvarenje svojih ciljeva, jačanje prve momčadi te stvaranje uvjeta za dugoročnu stabilnost i uspjeh, kako na terenu, tako i izvan njega.”
Pitanja se nameću sama po sebi, kao primjerice ono je li, doista, moguće da je nova klupska predsjednica, zacijelo uz podršku mađarskih vlasnika dobila apsolutno pravo „čišćenja“ klupske uprave na Opus Areni? Pravi li se, upravo u Školi nogometa (koju je preuzela Vegh čim je ustoličena) mjesto za GaboraVegha, brata mađarske predsjednice koja je pri dolasku predstavljena kao žena bogatog iskustva i vrhunskog obrazovanja na poslovima u nogometu?
Nameće se glavni zaključak: Aleksandra Vegh želi za suradnike isključivo osobe kojima vjeruje i koje smatra sposobnima za suradnju. I još nešto: ako je upravo to početak svojevrsne čistke na Pampasu, tada postaje jasno da mađarski vlasnici, nakon desetljeća vođenja osječkog kluba, ne kane ispuštati iz ruku jednu od svojih brojnih nogometnih „igračaka“ za koje se zna da su ih instalirali i u još nekim državama, ne samo u Mađarskoj i Hrvatskoj.
NK Osijek, eto, postaje tema dana, tjedana, pa možda i duže, u hrvatskom nogometu. Gotovo naivci postaju oni, koji pri spominjanju „bijelo-plavih“ žele nametnuti razgovor o nogometu, jer je najvažnija sporedna stvar na svijetu u ovoj priči potpuno nevažna.
(Na glavnoj fotografiji: Valentina Koprivnjak 2015. prilikom predstavljanja tada novog trenera Zorana Zekića)
Foto: Davor Kibel/PIXSELL
SPEEDWAY
PARAATLETIKA Zapaženi nastupi Osječana na nedjeljnom mitingu u Velikoj Gorici
Marin prvi, Filip treći, a Fran peti
Na nedjeljnom Paraatletskom mitingu Velika Gorica 2026 nastupilo je 144 natjecatelj(ic)a iz 16 klubova Grubišnog Polja, Karlovca, Kutine, Medulina, Novske, Osijeka, Pule, Rijeke, Splita, Velike Gorice, Vinkovaca i Zagreba. Među njima našla su se i trojica paraatletičara AK Slavonije – Žito koji su ostavili dubok trag na toj simpatičnoj priredbi.
Marin Županović opravdao je naziv favorita i osvojio prvo mjesto u bacanju koplja u kategoriji F54 ostvarivši rezultat od 20,76 m.
U skoku u dalj, u kategoriji T46, na treće mjesto plasirao se Filip Uranjek s rezultatom 5,30 m.
Najmlađi osječki paraatletičar na velikogoričkom mitingu bio je Fran Kimel, bacio je kuglu u kategoriji F40 do 6,08 metara i plasirao se na peto mjesto.
Foto: Arhiva kluba
SPEEDWAY
JIU JITSU Donijeli dva pokala i 26 odličja, zlatni su bili Oliver, Lukas, Rene, Nika i Toni
Tatamijenci su zauzeli visoko treće mjesto u obje discipline
Jiu Jitsu klub Lotus organizirao je u subotu peti tradicionalni “Pula Jiu Jitsu open championship” koji je okupio oko 400 boraca i borkinja iz 29 klubova Hrvatske, Njemačke, Rusije, Slovenije, Srbije, Ukrajine i Švicarske među kojima su se natjecali i članovi osječkog Tatamija. Borbe su se odvijale u dvije discipline, GI (borbe u kimonu) i NO-GI (borbe bez kimona), a prvi dio turnira bio je rezerviran za borbe u kimonima, dok su u drugom održane borbe bez kimona.
„Tatamijevci“ su bili zastupljeni u obje discipline i zauzeli visoko treće mjesto u obje discipline, a uz dva pokala kući su se u Osijek vratili sa sedam zlatnih, pet srebrnih i čak 14 brončanih medalja. Najbolji u svojoj kategoriji bili su Oliver Marincel, Lukas Jukić, Rene Marčik i Nika Vrbanić, koji su se okitili zlatnim medaljama, „srebra“ su pripala Filipu Starčeviću, Lotti Đurić i Luni Balajić, a brončane medalje osvojili su Leon Figecki, Borna Rakitić, Jakov Karamarković, Dominik Korošić, Karlo Valentić, Lovro Štulac, Tina Ivančić, Mia Matijević, te seniorska reprezentativka Ana Batrnek.
U borbama u kimonu još su nastupali Toma Škobić, Ivan Ivančić, Luka Čutura, Ognjen Đaković, Luka Babić, Lukas Šibenik i Filip Salajić, kojima je nedostajalo tek malo sportske sreće da se također okite medaljama. Posebno se to odnosi na mladog reprezentativca Filipa Salajića koji je ovaj put nastupio u kategoriji U16 (-56kg) iako je državni prvak u kategoriji U16 (-48kg), ali se ovaj put u iznimno zahtjevnoj skupini dječaka plasirao na četvrto mjesto.
U drugom dijelu turnira u NO-GI disciplini, od članova osječkog kluba prvaci su postali u svojim kategorijama Nika Vrbanić, Rene Marčik i Toni Matković, „srebrom“ su se okitili Borna Rakitić i Jakov Karamarković, dok su „broncu“ osvojili
Lukas Jukić, Leon Figecki, Ognjen Đaković i Luka Babić. Istodobno, bez medalja ostali su ovaj put Filip Salajić, Filip Starčević, Andrija Vukašinović, Lovro Štulac i Toma Škobić iako su kolokvijalno rečeno „ostavili srce na borilištu i u Tatamiju su ponosni na njihov nastup u Puli.
Dakako, u rezimeu pulskog nastupa, posebno treba izdvojiti najmlađu klupsku reprezentativku i aktualnu europsku i državnu prvakinju Niku Vrbanić, koja je apsolutnom dominacijom, i s pet submissiona u svih pet borbi, osvojila dvije zlatne medalje u obje discipline, kao i Tonija Matkovića, reprezentativca u NO-GIu koji je ostvario tri pobjede i sve tri submissionom. Njemu je to bila odlična priprema za odlazak na Europsko prvenstvo u NO-GIu, u lipnju ove godine.
Dokaz kvalitetnog i predanog rada u Tatamiju sa svim dobnim uzrastima, od najmlađih do onih najstarijih, svakako su spomenuti rezultati jer je klub nastupao i u adults kategoriji u kojoj je Ana Batrnek osvojila treće mjesto, dok su Leon Dvornić i Vedran Đurić ostali bez medalja.
Članove Tatamija u Puli su iz kuta vodili i bodrili glavni klupski trener Andrej Jovanović, Ivan Pihler, Teo Vuletić i Mark Jobst, dok su treneri Marko Jovanović i Ante Banjan ostali u Osijeku zbog obiteljskih i osobnih obveza.
Foto: JJK Tatami
OPREZ Uplašeni srnjak trči po Hebrangovoj i Kanižlićevoj ulici, valjda ga neće udariti auto
COPACABANA Ima se što vidjeti, novi bazeni skoro dovršeni, možete planirati ljetna kupanja
Nova cesta ići će uz prugu od Svilajske, pa do Dubrovačke i dalje se navezati na Kašićevu
Zoo vrt sad ima Slavonsko selo u kojemu klinci prvi puta uživo vide magarce, konje i krave
RUPA NA RUPI Na S-cestu možemo voditi turiste da vide kako u realnom vremenu propada asfalt
NOVA BOLNICA Čak 1300 kreveta, 38 kirurških dvorana, šest nadzemnih i dvije podzemne etaže
Evo kakvi su planovi za oživljavanje malog aerodroma Osijek-Čepin uz Ulicu Sv. L.B. Mandića
ZRAČNA LUKA OSIJEK Dovršava se pročelje, uskoro kreću radovi na krovu putničkog terminala
GLAVNA TRŽNICA Zgrada i nadstrešnica idu u rekonstrukciju po cijeni od 5,3 milijuna eura
OTPADA ŽBUKA Dosta je gradskih pročelja s kojih vam nešto može pasti na glavu
Nova cesta ići će uz prugu od Svilajske, pa do Dubrovačke i dalje se navezati na Kašićevu
Zoo vrt sad ima Slavonsko selo u kojemu klinci prvi puta uživo vide magarce, konje i krave
COPACABANA Ima se što vidjeti, novi bazeni skoro dovršeni, možete planirati ljetna kupanja
BEZ GRIŽNJE SAVJESTI Jednostavna slastica od samo četiri sastojka gotova je u sat vremena
NOVA PROMENADA Počeli radovi na obaloutvrdi od Neptuna do Retfale, a onda i do Višnjevca
POČELO JE Gradi se novi parking u Ulici Hrvatske Republike na parceli iza brojeva 41 i 43
MLJAC Zapečena zobena kaša koja podsjeća na tiramisu gotova je u manje od sat vremena
VRLO SMART Na Gornjodravskoj parkirao na stazicu koja povezuje parkiralište i nogostup
POPUCALO Ozbiljni rasjedi na cesti kod kružnog toka Standard otvorenog krajem godine
NIJE DUGO TRAJALO Ruše i istresaju cijevi punjene tucanikom koje u Rupi ograđuju parking
VATROGASCI Stiglo novo vrhunski opremljeno navalno vozilo, ima i dron za otežane uvjete
RUKOMETNA SUBOTA Svjesni snage suparnika u utakmicu ulaze čvrsto i očekuju bodove
MOŽE SE! BRAVO! Očišćene i popravljene kanalice u Svačićevoj preko kojih su građani padali
JOŠ STIGNETE Najzabavniji je Strujko, zatim osječka voda u bocama i čudesa kod Unikoma
GROBNA NAKNADA Stižu uplatnice po novom Cjeniku, građani prijavljuju znatna poskupljenja
DRAVSKI SRAZ Čeka nas zahtjevna utakmica u kojoj će odlučiti energija bijelo-plavih
HUMANO Besplatna kastracija skrbničkih mačaka, uvjet prebivalište na području Osijeka
OTVORENO Treći Eco City Waste kroz zabavu i edukaciju pokazuje kako se gospodari otpadom
24-SATNI NAZOR Utvrđeno 126 prekršaja prekoračenja brzine, osam vozača ostat će bez vozačke
USKORO Na izlazu s Čepinske na obilaznicu grade prvu Shellovu benzinsku postaju u Osijeku
-
Šećerana2 dana od objaveSIMPLY THE BEST Osijek je najbolja gradska turistička destinacija kontinentalne Hrvatske!
-
Analit2 dana od objaveSPORAZUM Osijek i Livno postali gradovi prijatelji na inicijativu zajednice Livnjaka
-
Kovinar5 sati od objaveGROBNA NAKNADA Stižu uplatnice po novom Cjeniku, građani prijavljuju znatna poskupljenja
-
SPEEDWAY2 dana od objaveNK OSIJEK Predsjednica Aleksandra Vegh smijenila Valentinu Koprivnjak i Alena Petrovića
-
Svilana2 dana od objaveUSUSRET PREMIJERI „Kolumne zaboravljene djece“ treća su praizvedba 119. kazališne sezone
-
Kovinar1 dan od objaveUSKORO Na izlazu s Čepinske na obilaznicu grade prvu Shellovu benzinsku postaju u Osijeku
-
Kožara1 dan od objave24-SATNI NAZOR Utvrđeno 126 prekršaja prekoračenja brzine, osam vozača ostat će bez vozačke
-
Šećerana1 dan od objaveOTVORENO Treći Eco City Waste kroz zabavu i edukaciju pokazuje kako se gospodari otpadom
-
SPEEDWAY2 dana od objaveJIU JITSU Donijeli dva pokala i 26 odličja, zlatni su bili Oliver, Lukas, Rene, Nika i Toni
-
Analit24 sata od objaveHUMANO Besplatna kastracija skrbničkih mačaka, uvjet prebivalište na području Osijeka
-
SPEEDWAY2 dana od objavePARAATLETIKA Zapaženi nastupi Osječana na nedjeljnom mitingu u Velikoj Gorici
-
Analit1 dan od objaveODLIČNA VIJEST! Otvoreni natječaji za ugradnje dizala i uređenja pročelja zaštićenih zgrada